Одговор муслиманки на питање о Христу

„Можете ли да ми појасните, ако се Бог појавио на земљи у људском облику, односно у телу Исуса, како то да се Исус клањао Богу и да га је молио за разне ствари, молио је самог себе или шта? Како то да се сам Исус молио једном Богу, а његови следбеници верују у Тројство? Како то да верујете да је Исус Бог или Божији Син, када он никада то за себе није рекао? Зар не мислите да је пуно контрадикција у свему овоме? Да ли можете да ми кажете која је била Исусова крсна слава, и које је све свеце славио? Да ли знате да у Библији стоји да је дозвољено јести само животиње које су преживари и папкари, а да свиња не спада у преживаре?“

sveta trojica 1У периоду Старога Завета Бог се откривао и као „Тројица ипостаси“, али не директно већ нејасно, јер то беше тек период припреме Спасења. Ипак, постоје нека сведочанства која се односе на ипостаси (лица) Свете Тројице, као што је на пример израз: „Да начинимо човека по лику НАШЕМ“ (Пост. 1,26); троструко певање: „Свет, Свет, Свет је Господ Саваот“ (Ис. 6,3; Откр. 4,8); јављање тројице младића код Мамвријског дуба, којима је Авраам принео дарове и поклоњење (Пост. 18,1-2). Такође, постоје неке потврде за Логоса (Реч) Божијег (Пс. 106,20; 118,89) и Духа Божијег (Пс. 32,6; 103,30-31; Јов 33,4).

У Новом Завету докази за постојање Свете Тројице и потврда да Христос јесте Бог налазе се у речима Господњим: „идите и научите све народе, крстећи их у име Оца и Сина и светога Духа“ (Мат. 28,19),Кад бисте мене знали онда бисте знали и Оца мог; и одселе познајете Га, и видесте Га“ (Јован 8,19; Филиб.3,8), „Рече Му Филип: Господе! Покажи нам Оца и биће нам доста. 9. Исус му рече: Толико сам време с вама и ниси ме познао, Филипе? Који виде мене, виде Оца; па како ти говориш: Покажи нам Оца?“ (Кол. 1,15, Јевр. 1,3), „И шта год заиштете у Оца у име моје, оно ћу вам учинити, да се прослави Отац у Сину.“ (Мат. 7,7; Мар. 11,24; Лука 11,9; Јован 15,7; Јаков 1,5), „А утешитељ, Дух Свети, ког ће Отац послати у име моје, Он ће вас научити свему и напоменуће вам све што вам рекох.“ (Лука 24,49; Јован 2,22; Дела 11,16; 1.Јов. 2:27) итд.

Према православном веровању Исус Христос има две природе– људску и божанску, он је Богочовек Христос. Безгрешни човек и Бог. Као човек он се молио Богу и учио нас како да се молимо („Оче наш“).

Што се тиче једења свињског меса, старозаветни обредни закон, у који спада и закон о чистим и нечистим јелима и закон о суботи и осталим празницима, је укинит доласком Христа. То јасно каже апостол Павле у Посланици Колошанима: „Да вас, дакле, нико не осуђује за јело или пиће, или за какав празник, или за младине, или за суботе. Што је сенка онога што ће доћи, а тело је Христово.“ Дакле, Стари Завет са свим својим обредним прописима и празницима јесте сенка онога што ће доћи, а то што ће доћи је Тело Христово – Новозаветна Црква. „А Петар им отпоче излагати по реду говорећи: 5. Ја бијах у граду Јопи на молитви, и видјех у заносу виђење: некакав сасуд силажаше као велико платно са четири краја и спушташе се с неба, и дође до мене. 6. Загледавши у њега пажљиво, размотрих и видјех четвороножне животиње земаљске и звјериње и гмизавце и птице небеске. 7. И чух глас који ми говори : Устани, Петре, закољи и једи. 8. А ја рекох: Нипошто, Господе, јер ништа погано или нечисто никада не уђе у моја уста. 9. И одговори ми глас са неба по други пут: Што је Бог очистио, ти не погани! 10. А ово би трипут; и узе се опет све на небо. (Дела апостолска)

Слава је карактеристична светковина само за Србе. Слава је молитвено прослављање светог на чији је празник одређена породица примила Хришћанство. У хришћанству је молитвени помен светих уобичајена појава, јер хришћани од светих (оних који имају слободу да се у Царству Небеском моле за нас грешне, јер свети и спасени није исто) траже молитвено заступништво пред Господом. Дакле ми се не поклањамо светима као Богу, већ их поштујемо као угоднике Божије, који се моле за нас.

Погледајте такође: ГРУЗИНИ ПРАСЕТОМ ПРОТИВ МЕДРЕСЕ

Припремила екипа ФБ странице „Православље живот вечни“

Овај унос је објављен под Uncategorized. Забележите сталну везу.

412 реаговања на Одговор муслиманки на питање о Христу

  1. Muslimanka каже:

    A da li je od Boga stiglo nego obavestenje da su ti ljudi sveti, ili su ih sami ljudi proglasili svecima? Kako to da je Isus Bog kada je njega Bog STVORIO bez oca? Zar Bog da stvara samog sebe? Zasto je Isus molio Boga da oprosti ljudima jer ne znaju sta rade, ako je bio delom Bog onda bi sam imao moc prastanja? Sve ove stvari je rekao neki Marko, neki Luka. Da li znate ko su bili ti ljudi, osim sto su bili apostoli? Cime su se bavili? Ko su im roditelji? Iz kog su grada?

    • Jovana каже:

      Dobra moja,
      Ne znam da li cu moci da odgovorim na ova pitanja, ali pokusacu, onako, kako ih i sama razumem. Nadam se da ce ti ovi moji odgovori biti od koristi.
      Sto se tice svetih ljudi, sveti ljudi nisu proglaseni od strane obicnog naroda, njih proglasava Bog i projavljuje ih kroz pojavu cuda, netruleznih mosti,pojave isticanja mira, isceljenja ljudi i ostalih slicnih pojava. Takodje sveti ljudi se javljaju ponekad kroz san crkvenim velikodostojnicima i ostalom vernom narodu. To sve razmatra crkva i potom se svetac kanonizuje.
      Sto se tice drugog pitanja, Isus jeste Bog. Bog Otac ga nije stvorio, on ga je rodio. Isus je Boziji sin. Jedinorodjeni. Pre svih vekova i pocetka vremena Otac ga je rodio. I kao sto covecije dete mora da bude covek, tako i bozije dete mora da bude bog. Iste su sustine. Da Isus nije rodjen od Boga Oca, onda Boga ne bismo mogli da zovemo Ocem, jer onda on ne bi bio otac. Od momenta rodjenja Isusa od strane Boga njih dvojica su jedno. Isus je rodjen a ne stvoren.
      Bog je rodio Isusa jer Bog je zeleo da bude ljubav. A za ljubav potreban je predmet ljubavi. Iz te zelje Bog je rodio svog sina, i postao Otac svom sinu. I od tog momenta Bog je ljubav jer ljubi svog sina kao sto sin ljubi svog oca.
      Bog ne stvara sam sebe, Bog jeste i bio je i bice.
      Isus je molio svog Oca da oprosti ljudima, jer iako je Isus i bog i covek u isto vreme, Isus nista ne radi bez znanja svog oca, pa i prastanje trazi od njega za gresan ljudski rod. Ne zato sto ne moze da oprosti, nego zato sto zeli da im njegov otac oprosti.
      Sveti duh je trece lice Svetog trojstva. To je duh zivototvorni, onaj koji daje zivot svemu, koji od Oca ishodi. Ne od Isusa nego od Oca. Samo Sveti Duh daje zivot svemu sto postoji. Od najmanje do najvece zivotinje sve dise Duhom svetim. To je dah zivota.
      Iako ti se sad cini da postoje tri boga, to nije tako, Sveta trojica su jedno, jedan Bog u tri lica (Otac, Sin, Sveti Duh) zato se i krstimo sa tri prsta spojena, a u dve prirode ( bozansku i ljudsku) koju je imao Isus dok je zemljom hodao.

      Bog ima samo jednog rodjenog sina a to je Isus, ali svako ko poveruje u Isusa sina Bozijeg i krsti se u njegovo ime moze da zove Boga Ocem, jer i Bog Otac i Isus to zele da nam pruze iz njihove ljubavi, i svi krsteni mogu da zovu sebe decom Bozijom i Boga Ocem svojim, ali oni su svi sinovi i kceri po usvojenju a ne po radjanju.

      Sto se tice jevandjelista naravno da su imali svoje zivote, postojali su kao sto sad mi postojimo, bili prosti ljudi srdacni i dobri, bili ribari ili koritari ili pastiri (nisu imali zavrsene fakultete) ali ono sto su pisali, pisali su srcem i dusom, jer su videli i doziveli. Ali ono sto su oni tako prosti napisali tad pre dve hiljade godina svojim srcem, ni najskolovaniji profesori ne bi mogli da napisu za jos dve hiljade godina. Oni su pisali ono sto su videli i culi. Pisali su istinu i ljubav.

      Nadam se da ovo pisanje nije uzalud i da ce ti biti na korist.
      Sve najbolje od srca ti zeli,
      Jovana

      • Muslimanka каже:

        Jovana, pre svega da ti zahvalim na ulozenom trudu i vremenu. Ja ne sumnjam da je kroz istoriju, pa i danas, bilo dobrih ljudi. Veruj da i danas postoje ljudi koji imaju isceliteljske moci a koji su muslimani. Ne mogu sad tacno da se setim imena, ali znam da je dolazio u Sarajevu i da su nepokretni prohodali, bolesni ozdravili, i td. Ja nikada nisam i nikada necu sporiti velicinu Isusa a.s. Ja znam da je on od Boga poslat da zavede red na Zemlji, kao i svi ostali Boziji poslanici. Ali draga moja, izmedju Boga i coveka nema posrednika. Bog zna tvoje misli, Bog zna i ono sto jos nisi pomislila da ces pomisliti. Ti sveci ako su bili poslati od Boga su zasluzili raj, i to je njihova nagrada. Da li je i jedan od njih ikada rekao slavite me ljudi posle moje smrti, ili molite se meni ja cu zamoliti Boga da vam pomogne?
        Nekada iz najbolje namere i iz najvece ljubavi pravimo greske. Da li se Isus ikada krstio kao sto se danas ti krstis? Kod njega nisu postojala tri prsta. On je spustao celo na zemlju kada se molio Bogu. On je Boga nazivao Allah ( jer se na Aramejskom za Boga kaze Allah.
        Od srca ti zelim da pratis sve ono sto je Isus radio. Ako budes isla njegovim stopama sigurno ces zasluziti raj. Ali prati njega, ne ono sto je doslo posle njega.

        Neka ti Bog podari sve najbolje i na ovom i na buducem svetu. Amin

    • Jovana каже:

      Draga Muslimanka,

      Radujem se sto si tako brzo odgovorila na moje pisanje. Ne zelim da ti dosadjujem i zamaram te svojim odgovorima. Zelim samo jos nekoliko reci da kazem.
      Hriscanstvo je vera koja se zasniva na Isusovom vaskrsenju iz smrti. Kao sto sam ranije pisala, Isus je sin Boziji iste sustine sa Ocem, znaci Bog, koji je razapet na krstu umro, bio mrtav i vaskrsnuo. Ukoliko on ne bi bio Bog i ne bi vaskrsnuo, ne bi bilo ni hriscanstva. U tom slucaju hriscanstvo bi bilo prazno kao i bilo koja anticka filozofija.
      Kazes da postujes Isusa i njegovu velicinu, ali ga postujes samo kao coveka a ne i kao boga. Zapitaj se koliko ga postujes u tom slucaju? On je sam rekao :“Ja sam put, istina i zivot. Niko ne dolazi kod oca osim kroz mene.“ Pa je dalje govorio :“Ja sam pastir dobri“. Pa je dalje govorio:“ Zaista vam kazem, da biste videli oca morate ponovo da se rodite“.
      Mnogo puta Isus je rekao za sebe da je Bog i da ga je otac poslao. Ni jedan prorok ni svetitelj nikada se nije usudio za sebe da kaze tako nesto. Jer su svi ti proroci i svetitelji znali da su samo obicni ljudi i prah zemlje. Znali su svi ti proroci da posle smrti idu u had gde su sve duse isle bez izuzetka, dok se Isus nije pojavio. Kad je Isus umro na krstu, on se spustio u had, i razorio vrata hada i izveo sve duse koje su zelele da ga prate van. Na taj nacin Isus je pobeditelj djavola. On je dopustio smrti, svom slugi da ga uzme da bi pomogao ljudima da izadju iz hada. Bog Otac je poslao Isusa na zemlju jer je Bog voleo zemlju i ljude toliko da je poslao svog ljubljenog sina da spere grehe ljudi i izvede ih iz djavolje zamke tako da svi koji poveruju u sina imaju zivot vecni.
      Kad je Isus bio krsten od Jovana krstitelja na reci Jordanu, iznad njega se pojavio beli golub kao znak Duha Svetog i glas se cuo sa nebesa :“Ovo je moj sin ljubljeni, on cini sve sto mi je po volji.“ Svi koji su bili tad na obalama reke culi su glas i poverovali.
      To je pravoslavno hriscanstvo, vera u Hristovo vaskrsnuce, koje i mi svi cekamo, i zato se ne bojimo smrti i znamo da je smrt samo sluga Boziji. Svi nasi mrtvi a dragi ce na dan strasnog suda vaskrsnuti i bice ponovo zivi u Gospodu.
      To je ljubav Bozija, njegovo obecanje i dar.
      Sveti ljudi i proroci su znali da su samo prah i bili skromni celog svog zivota i cinili ono sto je ugodno Bogu te ih Bog zbog toga proslavlja, zato sto oni sire njegovu slavu.
      Nikad sveti covek za sebe nece reci da je svet, ni da treba da mu se neko moli, daleko od toga, onda bi taj covek bio susta suprotnost od svetog.
      Kada mi sveca proslavljamo, mi ne slavimo njega kao coveka, nego slavimo slavu Boziju koja je u njemu i koju je svojim zrtvovanjem za zivota od Boga dobio kao dar. Svetac nam sluzi kao pokazatelj kako treba da zivimo da bi Bog i nama dao blagodati kao i njemu.
      Sto se tice osenjivanja krsnim znakom, kod prvih hriscana taj se obicaj nije praktikovao.
      Jednom prilikom u Konstantinopolisu su se sastali patrijarsi pravoslavnih crkava da odbrane hriscanstvo od neznabozaca. Jedan od patrijaraha je pokusao da objasni neznaboscima koji su bili okupljeni sa njim u prostoriji kako Bog postoji u tri lica (Otac, Sin i Sveti Duh) kao tri prsta na ruci i dva spojena prsta kao dve prirode Hristove (bozanska i ljudska), i tom prilikom je skupio prste desne ruke da bi im objasnio. U tom momentu jaka svetlost je zasijala iz njegove ruke i svi su se prepali i pali na zemlju i poverovali u cudo Bozije. Od tada se hriscani krste. Time je Bog projavio da je po njegovoj volji osenjivanje krsnim znakom sa tri prsta.
      Vidim da si potpuno sigurna u svoju veru kao i ja u svoju i to je lepo, za postovanje.

      Budi mi srecna i Bogom blagoslovena,
      Jovana

      • Muslimanka каже:

        Ne znam da li si upoznata da se pise nova Biblija u kojoj ce biti ispravljene sve greske koje su nastale prepisivanjem i prevodjenjem. Takodje i da je u Turskoj nadjena najstarija Biblija u kojoj Isus nije Bog i nije umro. Mozes ovo naci na youtube-u da pogledas. Volela bih, ako si raspolozna, da mi objasnis ove recenice iz biblije, na sta se one odnose i kako se one uklapaju u trojstvo:
        Lk. 4,8 “I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi.”
        Isa. 42,8 “Ja sam Gospod, to je ime moje, i slavu svoju neću dati drugom ni hvalu svoju likovima rezanim.”
        2 Car. 17,36 “Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje misirske silom velikom i mišicom podignutom, NJega se bojte i NJemu se klanjajte i NJemu prinosite žrtve;”

        Ne dosadjujes mi, naprotiv, drago mi je sto verujes svoje jer samo tako ces znati da postujes tudje.

      • Само једна примедба. Ово су вести типа „како мали Перица објашњава Питагорину теорему: „Ne znam da li si upoznata da se pise nova Biblija u kojoj ce biti ispravljene sve greske koje su nastale prepisivanjem i prevodjenjem. Takodje i da je u Turskoj nadjena najstarija Biblija u kojoj Isus nije Bog i nije umro.“

      • Muslimanka каже:

        I zelim da te zamolim da mi ova pitanja ne uzmes za zlo i da ne tumacis ovo kao moj pokusaj da omalovazim hriscanstvo i pravoslavlje. Ne zelim da ovo shvatis kao bogohuljenje, jer stvarno mi nije to namera. Ja samo imam drugacije verovanje.

      • Alex каже:

        Pretpostavljam da se u toj novoj „Bibliji“, pominje Muhamed kao poslednji prorok, posto ova postojeca kaze da posle sv.Jovana Krstitelja, nece bi ti proroka.
        Kad smo vec kod „pronalazaka“ moderne nauke, evo najnovijeg otkrica lobanje „covekovog pretka“, tako da nauka negira uopste bilo kakvo postojanje Boga.E sad mi bismo trebali poverovati u ta otkrica, jer to je nauvno i istinito, je l’?
        http://www.rts.rs/page/magazine/ci/story/501/Занимљивости/1421892/Лобања+која+мења+историју%3F.html?email=yes

      • Muslimanka каже:

        Alex, ne znam da li si procitao ceo clanak ili samo naslov. Koliko sam ja razumela ovde je „dokazano“, mada ima i onih koji se protive ovoj teoriji, da nije postojalo pet razlicitih ljudi na svetu od koga je nastao ceo ljudski rod, vec da je predak celog ljudskog roda jedan covek. Pa u sta ti verujes osim u to da smo svi nastali od Adama?

      • Muslimanka каже:

        Jos ako uzmes u obzir da je dokazano da covek nije mogao nastati od majmuna, a evo sada dokazuju da su svi ljudi nastali od jednog coveka, svakog normalnog coveka bi to navelo da poveruje u Boga. Jer ono sto oni sad otkrivaju i dokazuju Bog je rekao jos mnogo pre nove ere, kroz sve Bozije poslanike.

      • Alex каже:

        Ovo je karika u lancu „evolucije“, pre 1,8 miliona godina,i to jos uvek nije covek, to je „covekoliki majmun“!
        Nego ti pominjes te misteriozne pronalaske moderne nauke, pa rekoh da i ja doprinesem ovim linkom.
        Inace, ja sam prilicno staromodan.Verujem da Zemlja nije starija od 7521 godinu, da smo svi potomci Adama, a posle potopa od tri Nojeva sina:Sema, Hama i Jafeta!

      • Muslimanka каже:

        Za Alex-a:
        Tvoje je pravo da budes staromodan, i na tome ti niko ne moze zameriti. Mene si obradovao ovom vescu, jer vidim da se polako otkriva istina Bozija.
        Problem je sto ovi ljudi polaze od pogresnih pretpostavki, tako da prilikom dokazivanja o nastanku covecanstva idu u pogresnom smeru, zato im treba ovoliko dugo da dokazu neke stvari. Vremenom ce i oni doci do saznanja da Bog postoji i da je on sve stvorio, ali kao sto rekoh, tesko i sporo to ide kod ljudi koji ne priznaju Boga, jer oni grese u samoj pretpostavci. Zato je nama Allah u Kur’anu naredio da se bavimo naukom i da proucavamo, jer na taj nacin bismo uvek bili korak ispred danasnjih naucnika ateista. Jer mi imamo uputu a oni nemaju.

    • Jovana каже:

      Uvek sam raspolozena za dobar razgovor te tako evo mene opet.

      Sveto pismo ili Biblija je najstarija knjiga na svetu. Sastoji se iz dva dela, starog i novog zaveta. Stari zavet je pisan od strane Izrailjskih staresina i mnogih proroka za njihova zivota i sastavljen je iz mnogo knjiga, tako imamo knjige Mojsija, Isusa Navina, Samuila i ostalih staresina, ali imamo i knjige proroka kao sto su Isaija, Jeremija, Jone i drugih. U knigama staresina nalazimo istorijske podatke dogadjaja koji su se desili i zakone Izrailja a u knjigama proroka nalazimo njihova prorocanstva koja ce se tek desiti. Sva prorocanstva data u svetom pismu prorokovala su dolazak spasitelja ili mesije. Novi zavet je potpuno posvecen zivotu Isusa Hrista i sastoji se iz cetiri jevandjelja po Marku, Mateji, Luki i Jovanu. Posto je nakon Hristovog vaskrsnuca mnogo ljudi iz svog ugla pisalo o njihovim utiscima u vezi sa Isusovim zivotom na zemlji a i pojavilo se mnostvo laznih apokrifnih jevandjelja Vaseljenski sabor koji je cinio skup svih pravoslavnih patrijaraha je odlucio da samo ova cetiri verodostojna jevandjelja ukljuci u Novi zavet kao najispravnija.
      Sveto pismo je knjiga koju su pisali ljudi koji su bili nadahnuti Svetim Duhom, te se moze reci da je sveto pismo knjiga koju je pisao sam Bog kroz ruke svojih slugu. Bog je pisao prorocanstva kroz knjigu da bi Izrailjci poznavajuci prorocanstva iz starog zaveta mogli da prepoznaju spasitelja (mesiju, miropomazanika Bozijeg), jer kad je Isus dosao na zemlju on je ispunio svako prorocanstvo, do poslednjeg detalja iz starog zaveta. A i on je sam rekao : “ Nisam dosao da ponistim zakon nego da ga ispunim“. Posto su sva prorocanstva ispunjena i stari zavet je ispunjen.
      Djavo naravno uvek ima svoje planove, te tako uvek ima svoje pione koji ce na jedan njegov mig pokusati da prevare veran narod izmisljanjem sjaset novih jevandjelja i novih tekstova koji nam ne mogu ama bas nikako sluziti na korist.
      Pravoslavna vera cuva svoju tradiciju i bas zbog toga sto je tako rigidna i nepromenljiva kroz vreme, u njoj danas imamo isto onakvo iskonsko hriscanstvo kakvo je bilo od pocetka. Ako li se bilo sta od dogme u Pravoslavlju promeni ili doda onda to vise nije Pravoslavlje vec sekta, a takvih sekti ima koliko lisca u jesen pocevsi od Rimokatolicke koja je iznedrila sve ostale. A sve lazne sekte vode u propast i djavo se tome raduje. A Hristos je sam rekao :“Sagradicu svoju crkvu i ni vrata pakla je nece nadvladati“.
      Sto se tice recenica iz Svetog pisma koje zelis da rastumacim, zelim da kazem da je jako opasno bilo koju recenicu tumaciti izvan konteksta. Ukoliko ne procitamo celo poglavlje vezano za pojedinu recenicu mozemo da nagadjamo do sutra. Ovako izdvojene ove tri recenice deluju kao da nemaju nikakve veze sa svetim trojstvom, ali procitamo li cela poglavlja koja okruzuju ove recenice one poprimaju drugaciji znacaj.
      Prva recenica je iz jevandjelja po Luki. U ovom poglavlju govori se o Isusu koji prolazi kroz pustinju i posti punih cetrdeset dana i cetrdeset noci bez hrane i pica moleci se sve vreme svom Ocu. Bog Otac je zadovoljan Isusom i salje na njega Svetog Duha koji je svuda oko Isusa dok hoda pustinjom. U tom momentu satana ili djavo pocinje da iskusava Isusa jer je Isus ogladneo, i kaze mu ako si sin Boziji sto ne pretvoris kamen u hleb, a Isus mu je odgovorio da ne zivi covek samo o hlebu nego i o reci Bozijoj. Onda ga djavo kusa pokazujuci mu sva kraljevstva zemaljska i kaze mu da treba samo da mu se pokloni i da ce mu on kao djavo sva ta bogatstva dati, a na to mu Isus kaze da se klanja samo Gospodu Bogu i da njemu sluzi. To znaci da je odoleo djavoljem iskusenju i da i dalje sluzi svog Oca kao i do tad. Ovo je jasan primer svetog trojstva.
      Druga recenica je iz knjige proroka Isaije iz Starog zaveta. Ovo poglavlje govori o dolasku mesije ili spasitelja. Govori o Izabraniku Bozijem koji je mio dusi njegovoj, na kojeg ce staviti Bog Duha Svetoga i koji ce da javlja sudove narodima. Ovo je prorocanstvo u potpunosti posveceno spasitelju koji ce doci i javlja ga Bog proroku Isaiji i da bi posvedocio da je prorocanstvo od Boga, Bog izgovara Isaiji one reci :“ Ovako govori Gospod Bog koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i sto ona radja, koji daje disanje narodu sto je na njoj i duh onima sto hode po njoj“. Te onda izgovara i onu recenicu:“ Ja sam Gospod, to je ime moje i slave svoje necu dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem.“ I zaista Isaija razume da mu Bog govori da ce poslati mesiju kome ce staviti duh svoj da otvori oci slepima i da izvede robove iz zatvora i iz tamnice one koji sede u tami. I ovde se jasno govori o svetom trojstvu. Bog je revnitelj i ne zeli da ljudi slave raznorazne djavole, Valove i Astarote nego njega jednog( u tri lica) koji je sve stvorio. Idolopoklonici su u to doba pravili kipove i rezali svoje idole od drveta i kamena i zrtvovali cak i svoju decu tim likovima.
      U pravoslavlju se ne prave rezani likovi niti kipovi. Samo se koristi oslikana ikona i jedino dopusten je reljef kao vrsta likovnog izrazavanja. Na ikonama nikad nije predstavljen Bog Otac jer ga niko nije video ali je zato predstavljen Isus koga su svi videli , Isusova majka i ostali svetitelji. Ikona je za pravoslavce kao fotografija nasih dragih koju kad gledamo mi mislimo na one koji su na njoj predstavljeni. Pravoslavlje ne obozava ikone nego proslavlja slavu Boziju koja se projavila ljudima koji su predstavljeni na njima.
      Treca recenica je takodje iz starog zaveta Druge knjige o carevima. U ovom poglavlju govori se o otpadnistvu naroda Izrailjevog od Boga jer su mnogo gresili i nisu se pridrzavali zakona koje je Bog dao Mojsiju na gori Sinajskoj nego su sve naopako radili, izgradili su sebi visoke kule strazare na kojima su izrezali sebi idole Sokot venota, Nergala, Asima i ostalih i njima su prinosili zrtve, zrtvovali svoje sinove i kceri tim demonima i njih obozavali a ne Gospoda koji ih je izveo iz zemlje Misirske svom silom velikom i misicom podignutom. Mnogo puta je i Mojsije pominjao ovu istu recenicu narodu Izrailjskom jer su bili tvrdovrati i nisu hteli da slusaju reci Bozije i time su navlacili na sebe mnoge nevolje i terali sebi jad i bedu na glavu. Gospod je revnitelj i mnogo je toga ucinio Izrailjcima, a oni su na dobro zlim vratili te se Gospod u tom momentu okrenuo od njih. Jedino sto je Bog od njih trazio u celom starom zavetu je da postuju ono sto im je zapovedio, da bi bili slobodni, da ne bi bili u strahu od drugih bogova(demona). I zato se spominje strah boziji u ovoj recenici. Jer to nije strah od Boga, vec strah od odsustva Boga. To je istinski strah. Gospod zeli da ih izbavi od neprijateljskih vojski ali ako Izrailjci njega ne zele on ne moze nista za njih da ucini. Ovo je starozavetna istorijska knjiga i u njoj Izrailjci ne poznaju jos uvek Boga u tri lica jer nisu zasluzili da im se Bog kao takvima pokvarenima i idolopoklonicima objavi. On se objavljuje kasnije u prorockim knjigama kao sveto trojstvo.

      • Muslimanka каже:

        Koliko sam ja shvatila kroz ove silne komentare koji su ovde ostavljeni, Isus i Bog otac kako ga vi nazivate su bile nedeljive licnosti, odnosno Bog se ljudima prikazao kroz telo coveka. A kada citam tvoj komentar o trojstvu sticem utisak da ti Isusa i Boga dozivljavas kao dve odvojene licnosti. Ne znam da li gresim?
        Mi muslimani inace izbegavamo da Bogu pridajemo ljudske osobine. Mozda je zato meni cudno kada ti kazes Bog je „zeleo“ da bude ljubav i zato je „rodio“ sebi sina. Tu se nase vere duboko razilaze.
        Inace mi muslimani smatramo Boga svojim gospodarom, koji je silni i mudri, koji sve obuhvata i koji je savrsen. Bog jeste ljubav, jer kaze se da Bog vise voli svoje robove nego sto majka voli svoje dete. Ali nase poimanje Boga kao svemoguceg i savrsenog ne moze ukljucivati da je njemu neko potreban da bi on bio ljubav. Nase poimanje Boga podrazumeva da njemu niko ne treba, njemu ne trebaju ni nasa dobra dela ni nasa losa dela. Sve sto radimo radimo iskljucivo za nase dobro, da zasluzimo raj.
        Kada govoris da je Isus stvoren oduvek, odnosno pre vremena, moram ti reci kako mi muslimani to tumacimo.
        Jednom prilikom Muhamed a.s. je rekao: „Ja sam bio Boziji poslanik pre nego sto je sve nastalo“. Kada su ga prisutni ashabi upitali kako je to moguce, on je odgovorio da je jos pre nastanka svega sto postoji Bog vec unapred znao ko ce kakvu ulogu da ima na ovom svetu.
        I jos gde se nase vere duboko razilaze je sto koliko sam ja razumela, vi smatrate da je djavo neprijatelj Boga, dok mi smatramo da je djavo neprijatelj ljudi. Ne moze djavo Boga navoditi da pogresi ( ako uzmemo u obzir da je Isus Bog), jer djavo je nemocan pred Bogom.
        Da li onda za Mariju mozemo reci da je Boginja posto je rodila Boga?

    • Jovana каже:

      Prethodni komentari su tacni. Isus i Bog otac i Sveti Duh jesu iste licnosti, jedan jedini Bog, ali u isto vreme i trojstvo. Jedne su sustine i supstance. Ali u isto vreme i razlicita lica, jer Isus je Sin rodjen od Boga Oca a ne stvoren (ljudi i zivotinje i biljke i zemlja i sve ostalo je stvoreno). Razlicita su lica jer imaju razlicite funkcije(npr. Sveti Duh je Gospod Zivototvorni). Isus je rodjen pre pocetka sveta. Ali da bi Isus dosao na zemlju da spase ljudski rod od djavolove zamke on je morao da uzme na sebe telo coveka i postane covek. Stoga je Sveti Duh posetio Mariju devicu koja je dala svoj pristanak i od nje se ovaplotio Isus i postao covek. Ona mu je dala telo koje je njemu bilo potrebno da postane covek. I pre i posle njegovog dolaska ona je bila i ostala devica, veca od svih svetih ljudi ali ona nije boginja nego i sama za sebe kaze „evo sluskinje bozije“. Kako se to desilo to je nemoguce objasniti obicnom ljudskom logikom i razumom. Zato se i zovu tajne ili misterije. Jednostavno nas zemaljski mozak nije sposoban da razume bozansku moc i nauku. Od momenta kad je Isus sisao na zemlju i postao covek u njemu se nalaze dve prirode, bozanska (jer on nikad nije prestao da bude Bog) i ljudska ( jer je bio i covek u covecijem telu i imao potrebe za hranom i snom kao i svaki drugi covek). Zato ga je iskusavao djavo, jer je pokusao da pokvari njegovu ljudsku prirodu, kako bi sprecio spasavanje sveta. Da ga je isus poslusao, onda bi Isus cinio svoju volju (koju on svakako ima) ali onda ta volja ne bi bila po volji Oca te onda Otac ne bi stalno projavljivao :“Ovo je sin moj ljubljeni, koji cini sve po mojoj volji“. Isus je uvek sve cinio po volji svog Oca, kao sto i ti i ja cinimo volju nasih zemaljskih oceva.

      • Muslimanka каже:

        Hvala Jovana, sada malo bolje razumem vase verovanje iako se bas ne slazem sa tim ( sto je moje pravo). Ali ne mogu se sloziti sa tobom kada kazes da su Bog i Isus bili iste supstance. Jer supstanca je oblik postojanja materije. Uzmimo na primer vodu, ona se javlja u tri agregatna stanja, cvrsto tecno i gasovito. Znaci javlja se u vidu vode, pare i leda. Za ova tri stanja cemo reci da imaju istu supstancu zato sto voda u ma kom obliku se nalazila u njen sastav ulaze dva atoma vodonika i jedan kiseonika. Medjutim, slozicemo se da je Bog duhovno bice, pa da li Bog moze biti sagradjen od supstance? Da li mozemo mesati duhovno i materijalno. Isus je, kao i svaki drugi covek, bio materija. Materija je sve ono sto culima moze da se vidi ili opipa. Pa razmisli da li Bog i Isus mogu biti iste supstance.
        Isus je bio smrtno bice. I ako sa dobro razumela, on je umro na krstu, vaskrsao nakon tri dana i time pobedio smrt, odnosno tada je poceo da zivi vecni zivot.
        Medjutim, Bog je besmrtan, tu cemo se sloziti. On je oduvek i zauvek. Da li neko ko je besmrtan moze umreti, pa makar to bilo i tri dana? Da li za nekog ko je umirao mozemo reci da je besmrtan?
        Ako je Bog svemoguci, a verujemo obe da jeste, da li je Bogu potrebno da pobedjuje smrt?
        Bog je slao Bozije poslanike da bi upucivali ljude da veruju u jednog Boga, stvoritelja svega sto postoji. Bog se nikada ljudima nije prikazao iz razloga sto ljudi treba da veruju u njega i da mu time dokazu da zasluzuju raj. Ako se Bog pokazao ljudima u ljudskom obliku, i pritom rekao ja sam Bog, onda to ne mozemo nazvati verovanjem vec znanjem. Ako si ti videla nesto svojim ocima, onda ti to znas, to nije verovanje.

        Ako sam dobro razumela, vi smatrate da je bozanski deo Isusa bio taj sto je mogao da cini cuda. Medjutim, i sam Isus je rekao ja bez volje mog oca ne mogu nista da ucinim. U Kur’anu kada se govori o Isusu izmedju ostalog kaze se da je njemu Bog darovao moci, kao sto je darovao svim Bozijim poslanicima, kao sto je darovao i Muhamedu a.s.

        Ja i ti mozemo da se suprotstavimo volji nasih oceva ako hocemo. A da li mozemo da se suprotstavimo volji Bozijoj, ne mozemo. Ono sto je Bog odredio mora se desiti, mi samo biramo nacin na koji ce to da se desi. Medjutim, Isus nije rekao ja zelim da radim sve sto je mom ocu po volji, ili ja hocu da uradim sve sto je volja mog oca, ni na koji nacin nije ukazivao na svoju slobodnu volju da radi ono sto mu Bog zapovedi. Pa se s’toga moze zakljuciti da Isus nije smatrao sebe ravnim Bogu, vec je smatrao da je Bog iznad njega.

        Ovo je naravno samo moje misljenje i verovanje, ne zelim da te uvredim.

    • Jovana каже:

      Moja greska u pisanju. Nisam htela da kazem supstance vec sustine. Izvini na mom ogranicenom recniku.
      Sve najbolje ti zelim u daljoj potrazi za istinom.

      • Muslimanka каже:

        Trebalo bi svima da nam bude cilj istina i samo istina. Iako ne verujes da je Kur’an Bozija rec, reci cu ti jednu recenicu iz Kur’ana. Uzviseni Allah u Kur’anu kaze: Dostavio sam vam objavu, pa razmislite o njoj, o vi razumom obdareni ( ovo nije citat). Mogao je nas Bog stvoriti i bez razuma, ne dati nam slobodu izbora vec nam On urediti zivot. Razum nam je dat da njime razmisljamo o svemu sto nas okruzuje. Jer samo razmisljajuci o Bozijim recima mozemo spoznati njegovu ljubav i naklonost prema nama. Tada cemo shvatiti da sve sto nam je dozvoljeno to je za nase dobro a sve sto je zabranjeno to je takodje za nase dobro. Razmisljaj o svojoj veri, to ti je prijateljski savet. Nemoj sve prihvatati dogmatski.

  2. Muslimanka каже:

    Ja ne trazim od vas da mi odgovarate kroz biblijske citate, znam da stoje neke takve stvari, inace zasto biste verovali u trojstvo ako to nigde ne pise. Ali zelim onako zdravorazumski da mi odgovorite na ova pitanja. I jos nesto. Ako pratimo vasu teoriju, Isus je bio bogocovek, bozanski deo njega je cinio cuda, ljudski deo njega se molio Bogu, kakva je uloga svetog duha u svemu tome?

    • Незнам где је тај део не могу да га нађем али да ти бар одговорим пре него завршим смену…Исус Назарећанин је као и сваки Србин имао Крсну Славу! Светог Јована Крститеља кога славимо 7. Јануара по Српском Календару или 20 Јануара по Грегоријанском указу!

  3. Muslimanka каже:

    2 Moj. 20,3 “Nemoj imati drugih bogova uza me.”; 2 Moj. 34,14 “Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.”; 5 Moj. 6,13 “Gospoda Boga svog boj se, i NJemu služi, i NJegovim se imenom kuni.”; 5 Moj. 10,20 “Boj se Gospoda Boga svog, NJemu služi i NJega se drži, i NJegovim se imenom kuni.”; 1 Sam. 7,3 “A Samuilo reče svemu domu Izrailjevom govoreći: Ako se svim srcem svojim obraćate ka Gospodu, povrzite tuđe bogove između sebe i Astarote, i spremite srce svoje za Gospoda, NJemu jedinom služite, pa će vas izbaviti iz ruku filistejskih.”; 2 Car. 17,36 “Nego Gospoda, koji vas je izveo iz zemlje misirske silom velikom i mišicom podignutom, NJega se bojte i NJemu se klanjajte i NJemu prinosite žrtve;”; Isa. 42,8 “Ja sam Gospod, to je ime moje, i slavu svoju neću dati drugom ni hvalu svoju likovima rezanim.”; Mt. 4,10 “Tada mu Isus reče: Idi od mene, Satano, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi!”; Lk. 4,8 “I odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, Satano, jer je pisano: Gospodu Bogu svojemu klanjaj se, i njemu jedinome služi.”; Otk. 4,11 “Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.”….
    I ovo sto ste vi citirali i ovo sto sam ja prekopirala stoji u bibliji, i kao sto je ocigledno duboko se razlikuju, koje je istina?

  4. Alex каже:

    Svetitelje ne „proglasavaju“ ljudi, vec ih Gospod projavljuje, raznim cudima iscelenja, netruleznim mostima…Tako je Gospod proslavio Svetog Kneza Lazara, da mu je telo nepropadljivo do dana danasnjeg, a ne Murata, kome se ni kosti ne znaju, kao svedocanstvo o istinitoj veri.l ne samo Lazara, vec hiljade i hiljade drugih ugodnika Bozjih, cija su tela nepropadljiva i po dve hiljade godina.Cesto dolaze muslimani po manastirima, gde ima cudotvornih mostiju, pa tako recimo u Crnoj Reci kod Novog Pazara, i kod mostiju Sv.Petra Koriskog desavala su se biblijska cuda, i prohodali bi nepokretni od rodjenja, i mnogi muslimani bi dobili telesno iscelenje, a neki i duhovno, shvativsi istinu vere, krstili bi se…Sinan pasa se bojao i „mrtvog“ Svetog Save, pa je spalio njegove mosti na Vracaru.
    I naravno da znamo ko su bili apostoli, Sacuvano je mnogo spisa o tome, imamo i biografije svetih za svaki dan u godini, poznatije kao „Zitija Svetih“, danas ima podataka, na internetu do mile volje:http://www.pravoslavlje.net/index.php?title=Апостоли
    Ono sto mene fascinira je da u Kuranu se govori u mnozini „Mi“, o stvaranju coveka:Stvaranje čovjeka je jedan od najvećih dokaza koji upućuju na postojanje Allaha. A dokazi su sljedeći: “Nek čovjek pogleda od čega je stvoren!” (Prevod značenja, Et-Tariq, 5) Uzvišeni kaže: “O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška,zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju. I ti vidiš zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kišu spustimo, ona ustrepće i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.” (Prevod značenja, El-Hadždž, 5)
    http://www.suza-za-tewhidom.com/kutubhana/islam-i-medicina/395-nek-ovjek-pogleda-od-ega-je-stvoren.html
    Ovo gore je izvor odakle sam kopirao deo teksta, dakle govori se u mnozini:“mi“, „nasa“…
    Ali naravno ja ne verujem u reci Kurana, jer smatram da je plod prelesti Muhamedove, u njemu postoje i druge odrednice koje opravdavaju njegovu incestuoznu vezu sa vise nego maloletnom necakom, a zabranjuje takvo sto drugim muslimanima…
    Postoje i drugi propisi u islamu o poligamiji,a sumnjam se duboku u srcu slaze sa bilo koja zena, da bude samo jedna od vise zena, jednog muza.

  5. Vukan каже:

    Lepo je to što muslimane ovoliko brinu pitanja pravoslavne vere. Vri krv pradedova, pa to ti je.

  6. Ljiljana каже:

    Za Alex-a,: blagosloven od Boga bio OCE-,zbog mudrosti,BRATE U HRISTU-po veri,SINE,po godinama.Ziv i zdrav i Bogu ugodan na mnogaja ljeta!

  7. Muslimanka каже:

    Kao prvo treba da znate da je Kur’an pisan na Arapskom jeziku, a u Arapskom jeziku MI znaci da se govori o bitnoj osobi, sa tom mnozinom se prikazuje necija velicina, ali naravno kako ne poznajete pravila Arapskog jezika dolazite u zabludu. Na ovaj sajt sam slucajno dosla jer sam videla da pisu o muslimanima koj su klanjali na trgu u Novom Pazaru, pa rekoh da vidim sta je toliko cudno sto se toliko pise o tome. Kao sto je ocigledno niko na moja pitanja nije odgovorio zdravorazumski, sto sam i ocekivala, jer se Biblija u koju vi verjete kosi u velikoj meri sa zdravim razumom. A ako vas bas interesuje meni su pradedovi Albanci iz Skadra, tako da mene licno nema sta da vuce. A i da su mi pradedovi Srbi nema veze, nemam nista protiv Srba. Ja nisam muslimanka zato sto sam tako rodjena ili sto su mi pradedovi bili muslimani, vec zato sto sam spoznala istinu. A to koga sta brine govori o tome da ni jedan islamski sajt nikada nije pisao kada je necija slava ili kada se ljudi okupljaju da se krste, ali vidim vi budno pratite nasa desavanja, sto mi je izuzetno drago :). Mene interesuje sve, jer sam po prirodi znatizeljna osoba i htela sam da cujem kako hriscani razmisljaju o svojoj veri, ne iz nekih losih namera, daleko od toga. Ali nazalost nisam dobila misljenje, vec samo citate, i bas ni jedan odgovor na postavljeno pitanje. U svakom slucaju srdacan pozdrav svima.

    • СРБОЉУБ каже:

      Самим тим што муслимани верују да је Мухамед био некакав „божији посланик“ који је био најсавршенији од свих људи, тешко да се могу похвалити здравим разумом!
      Јер… чињенице говоре сасвим другачије!
      Управо супротно!!!

    • Gorana каже:

      U vasem kuranu ima dio koji posvecen Presvetoj Bogorodici. Sa tim sam sve rekla, jer je i taj kuran odao priznanje Onoj koja rodila Gospoda naseg Isusa Hrista.
      Sto se tice cuda pomocu zapisa, da, ali to je pola istine, tj. Ne traje dugo i opet se vrati po promislu Bozijem kako i treba da bude, a ne kako neko drugacije od tog zeli.
      Veliki pozdrav mojoj braci i sestramapo Hristu.

  8. Muslimanka каже:

    Za Alex-a posebno: Ja mislim da vas je i sam Isus upozorio da se cuvate laznih proroka, ali obrati paznju na mnozinu u toj recenici. Mi muslimani imamo medju nama i dan danas cudo, a to je Kur’an. Allahova rec. Drago mi je sto si citirao deo gde se govori o stvaranju coveka i o radjanju, pa kako objasnjavate to da je Muhamed a.s. znao nesto pre 1400 godina sto je moderna medicina otkrila tek pojavom ultrazucnih aparata? Mi nikoga ne smatramo svetim osim Allaha dz.s., ni naseg dragog poslanika Muhameda a ne cara Murata. A ni faraoni se nisu raspadali takodje, bili su balsamovani.

    • Bube_MKD каже:

      точно е дека телата на фараоните не се распаѓаат но како што и самата си кажа тие се балсамирани. Е сега разликата помеѓу балсамирано тело и мошти кои се нетрулежни на Светец е сосема различно. Светците не се балсамитаат, нивните тела се поставени во кивот и воздухот не ги распаѓа, дури од нив тече и свето миро со стотици години (Св Димитриј, Св Хараламије…). Најблиску ти е манастирот Острог посети го и прочитај нешто, и не хули по нешто што е свето зошто правиш грев пред сите, пред Бога.

      • Muslimanka каже:

        Imas mnogo primera kod budista gde se njihovi monasi ne raspadaju. Za mene nema nista sveto osim Boga jedinoga. Svi ti „sveci“ su bili obicni ljudi koji su bili skloni da grese isto kao ja i ti. Ali eto sve i da jesu bili bezgresni, nemas ti nista od toga sto ces njih da slavis. Niko osim Boga ne moze pomoc da ti pruzi.

      • Ако је тако, зашто на стотине и хиљаде муслимана одлазе код моштију св. Василија Острошког, св. Козме и Дамјана, св. Наума Охридског, св. Јована Владимира у Албанији, св. Стефана Дечанског… …

        Иначе, успут, да кажемо да смо однедавно увели категорију „Муслимани“ на блогу, тако да можете лакше пратити шта постављамо о исламу: https://pravoslavljepzv.wordpress.com/category/%D0%BC%D1%83%D1%81%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B8/

      • Muslimanka каже:

        Ne znam da li ste upoznati sa cinjenicom da se mnoge bolesti lece psihom. Ljudi sebe psihicki ubede da im nesto moze pomoci, i to im i pomogne. To su ljudi koji na zalost ne veruju dovoljno u Boga, i ne veruju da samo on moze pomoci.
        Pa tako imamo na hiljade muslimana i pravoslavaca koji satima stoje i Najdanovim krugovima i slicnim mestima, i kada izadju iz tog kruga ozdrave.
        Sigurno da je u tim manastirima vazduh drugaciji, jer manastiri su inace gradjeni na visokim nepristupacnim mestima, Otuda i te netrulezne mosti. Sigurno da i ako ima neki lekovit izvor, da zemlja na tom mestu ima neki poseban mineral ili neku drugu supstancu koja se mesa sa vodom, i moguce je i da nekom pomogne.
        Ja sam posetila pre nekih 7 godina manastir u Crnoj Gori koji je imao mosti, sada zaboravila sam kako se zove. Davno je to bilo, bila sam dosta mlada.
        I ja nista ne osetih. Stajala sam pored tog kovcega, bio je kovceg od lima cini mi se, i nisam ama bas nista osetila. Sto znaci da svako nadje ono sto trazi.

      • Bube_MKD каже:

        Несум баш сигурен дека Солун се наоѓа на некоја висина па заради воздухот дека моштоте не се распачаат. Друга работа имаш статија од скоро време за во будистичките храмови кои средства им ги давале на лугето пред да починат за да не се распаѓаат, и пак ќе речам св. Басилије острошки ти е најблиску, отворен кивот носен низ повеќе делови на балканот со различни влазности на воздухот итд. итд. Инаку колку сакаш ти со уста кажувај дека си верник, ако не правиш добри дела и ако Бог не те пороси со Светиот дух ништо нема да си. Има многу луѓе кои „доброволно“ станале Православни а не насилно како што тоа некој се обидува да воспостави такво ширење на религијата, најсвеж пример е за војникот од Сирија кој беше доброволно покрстен на Света Гора. А делата на светите мошти на светците кои се од Бога и со Божја промисла испратени го потврдуваат тоа.

      • Muslimanka каже:

        Vera je individualna stvar, ti sada govoris kako je jedan covek koji ratuje u Siriji primio pravoslavlje, a za to vreme mnogi pravoslavci iz Srbije i okolnih zemalja primaju Islam i idu da ratuju za Siriju. Nego nije to bitno, sto se mene tice mozes ti da verujes i u svetu kravu, nemam ja nista od toga. Malo je smesno sto po vama svi drugi lazu samo vi govorite istinu, svi se mazu sa nekim supstancama da im telo ne bi satrulilo samo je to kod vas cudo Bozije, sve sto se desava u drugim religijama je od djavola samo je kod vas sve od Boga. Ceo svet je los samo ste vi dobri. Svi su nevernici samo ste vi vernici. To ti je ono cuveno, hvalite me usta moja kad niko drugi nece.
        Samo mi jos odgovri sto Najdanove krugove ne proglasite za sveto mesto, posto se i tu ljudi lece, i to mnostvo ljudi?

      • Bube_MKD каже:

        Токму така, верата е индивидуална работа и не треба да задира во политика. НО исто така никој не треба и насилно да наметнува вера на друг зошто мисли дека тој е во право. Тоа е една од разликите меѓу Православни Христијани и Муслимани. Исто така во православието не се принесува жртва (курбан со колење на животни и крв) зошто тоа е сатанско дело. Единствено нешто кое го бара Бог е скрушен дух постење, молитва и почитување.
        Инаку незнам што е тоа ама зално и бедно е да правиш хир од светиња со некои кругово. Прочепкај малку и ке најдеш и видеа и официјални статии за Благодатниот оган (од нематеријална природа) кој се пали само за Велигден кога го слават Православните во Ерусалим.
        П.С. фалењето, гордоста, вообразеност, страсти, блуд, мечтаење ет оа не го сака Бог, тука сака смиреност, скрушеност, да ги разбереме мноштвото наши гревови и да ги исповедаме и да се подувуваме од писмото.

        Ако му простиш на оној што те навредува, не само што ќе ти се простат гревовите, туку ќе станеш и чедо на Отецот Небесен.
        Свети Мојсеј Оптински

      • Muslimanka каже:

        Ja ne znam ko danas u Srbiji recimo moze na silu da primora nekog pravoslavca da primi islam? Ne znam o kakvoj sili govoris? Ljudi idu tamo gde se pronalaze.
        Sto se Kurbana tice, treba da znas da klanje Kurbana ima dve svrhe. Prva je to sto na taj nacin pratimo praksu Ibrahima a.s. (mislim da je kod vas Avram). Sugurno ti je poznata prica kada je Bog bio naredio Ibrahimu da zakolje svoga sina Ismaila, to mu je bilo iskusenje. I da ne pricam dalje, znas da mu je Bog na kraju naredio da zakolje ovna. Zato je nama muslimanima naredjeno da ko je u finansijskoj mogucnosti zakolje Kurban jednom godisnje. Ali nije to zrtva koja se prinosi Bogu. Vec imucniji muslimani ili oni iz srednjeg staleza kolju Kurbane i onda jednu trecinu ostavljaju za sebe, jednu trecinu dele komsijama a jednu trecinu siromasnima. Neki se cak odlucuju da ceo Kurban daruju narodnim kuhinjama ili slicnim organizacijama, medresama, skolama itd. To je samo jedan od nacina kojim je naredjeno muslimanima da se pomazu medjusobno.

      • Muslimanka каже:

        I ne znam otkud sad to „nevine zrtve“. Znaci kada koljemo te „nevine zrtve“ onako bezveze, zato sto nam dolaze gosti, zato sto imamo neko veselje to je uredu, tada nisu nevine, a kada isto to ucinis da bi zadobio ljubav svog Gospodara time sto ces ispuniti njegovo naredjenje, i kada tim svojim cinom pomazes citavoj jednoj zajednici, onda su to nevine zrtve i to ne treba nikako ciniti.

      • Bube_MKD каже:

        Значи вака сега, не одбегнувам одговор како прво. Како второ сите подвизници во верата (читај-монаси) не јадат месо и не колат животни, а посебно не масовно на верски празник. Како трето на 8-ми Ноември ми е слава Митровден и е посна значи нити месо нити млеко, но што се однесува до принесувањето на месо на маса за време на слава никаде во Библијата не пишува дека Исус рекол на софра да се мосат разноразни јадење. Напротив на тајната вечера само леб кој го претставува телото христово и вино на масата. Сето останато кое се става е дело на луѓето.

    • Bube_MKD каже:

      Јас не споменав ниедна земја ама во ред е, за муслиманите ние сме неверници и тие уште од времето на отоманска империја на овие простори како најтипичен пример биле нарекувани неверници и имале за цел претопување. Тоа се случува и сега во Сирија, Азија…. Но да не должам многу, Бог не сака крв како прво, како второ самата жртва која е принесена за многуте наши гревови ја има земено врз себе Исус синот божји кој беше распнат. И кога од него се проли крв се обрати кон небото и го повика својот татко Отецот со зборовите „Оче прости им незнаат што прават“. Како што погоре кажав Бог од нас бара миреност, скрушеност, да ги разбереме мноштвото наши гревови и да ги исповедаме и да се подучвуваме од Светото писмото.

      • Muslimanka каже:

        Opet nisi razumeo, ne kolje se Kurban da bi nama Bog oprostio nase grehove. Bog ce nama da oprosti grehove jedino ako se iskreno pokajemo. Mi to radimo da bismo pre svega ispunili ono sto je Bog naredio, samim tim sticemo dobro delo. Ali to ne znaci da su nam prethodna losa dela oprostena. Losa dela niko i nista ne moze da otkupi, samo iskreno pokajanje. Muhamed a.s. je rekao da do Boga ne dopiru krv i meso Kurbana, vec samo nasa cvrsta zelja i namera da uradimo to u ime Boga i da nam je cilj da dobijemo njegovo zadovoljstvo.

        To sto ti pokusavas da predstavis taj cin kao ubijanje nevinih zrtava je malo glupo. Uostalom zar su Ibrahim i njegovi sinovi i svi poslanici do Muhameda bili u zabludi i ubijali nevine zrtve?

        I nisi mi odgovorio, zar kada ti zakoljes prase ili jagnje za slavu to nije ubijanje nevinih zrtava?

      • Muslimanka каже:

        A sta rade oni kojima nije posna slava? Ti nikad ne jedes mesto, jel da? Nego to je tvoj problem, nama je Allah dz.s. jasno rekao sta nam je dozvoljeno da jedemo a sta nam je zabranjeno. To je jednostavno lanac ishrane. Recimo poznato je da je Isus jeo ribu, a riba je takodje zivo bice i nevina je, ali je morala biti ubijena da bi je Isus pojeo. Monasi ne stupaju u bracnu zajednicu pa to ne znaci da je greh stupiti u bracnu zajednicu. To su ljudi koji su odabrali takav nacin zivota. Tako da je ta konstatacija malo glupa. Svi mi jedemo meso, i sve te zivotinje moraju biti ubijene da bi se mi prehranili. Isto kao sto ce crvi pojesti tvoje telo kada umres. Hoces da mi kazes da vi pravoslavci nikad ne zakoljete neku zivotinju i ne pojedete je ili ne susite to mesto pa pravite slaninu i kojekakve mesne proizvode. Daj molim te.

    • Bube_MKD каже:

      Мислам дека веќе ти одговорив, или нејќеш да разбереш или навистина недочитуваш: принесувањето на месо на маса за време на слава никаде во Библијата не пишува дека Исус рекол на софра да се носат разноразни јадење, месо колачи и ред други работи, доволно е пченица од која се прави леб. Напротив на тајната вечера само леб кој го претставува телото христово и вино на масата тоа го јаделе Исус со Апостолите. Сето останато кое се става на маса е дело и желба на луѓето. Како и ти така и јас јадам месо но не многу, но она што ти го кажав е дека црквата не дозволува колење на животни за верски обред посебно на некој свет ден. Светците и Бог не сакаат крв жртви и телесни сласти. Што се однесува до монасите, точно е дека не стапуваат во брачна заедница, зошто тие се во многу подобра од брачната заедница со Бога. Како што двајца брачни другари стапуваат во брак такв сличен начин е и со монасите и монахињите кон Бога. Би сакал малку да ги отвориш повеќе видиците и да го спуштиш оној гард што го имаш подигнато, да можеш да посетиш некој манастир и да набљудуваш поклонение на мошти на некој светец, па да го осетиш благопријатнодо чуство кое сите ги обзема и христијани и муслимани како и да поразговараш за многуте чуда кои им се случуваат и помошта која ја добиле лугето на кои им била потребна.

      • Muslimanka каже:

        Posetila sam manastir jedan ali naravno da nisam poklonila nikakvim mostima, zato sto se ja klanjam samo Allahu dz.s. Pa dobro, to je vas problem, vasa sirotinja neka jede hleba suvog i vina, mi cemo nasoj braci muslimanima koji su siromasni da pomazemo, ne samo kad je Bajram nego uvek, jer to nam je duznost. Ali posebno na taj dan cemo da im pomognemo, kao sto su to radili svi poslanici pre Muhameda i svi narodi.
        Rekao si da u Bibliji nigde ne pise da treba za neki sveti dan ili praznik da se bilo sta zakolje. Da li negde u Bibliji pise da je to zabranjeno?

      • Muslimanka каже:

        Nisam ja rekla da je za sirotinju samo hleb i vino, vec sam rekla da ako narod koji ima finansijskih mogucnosti ne pomaze onima koji nemaju, onda im samo ostaje suv hleb i vino. To sam rekla figurativno, ne bukvalno.

    • Bube_MKD каже:

      хахах слатко ме изнасмеа, баш ми е мило што си посетила некој манастир, но одавањето на почит на Божјите пратеници за тебе е незнајно и тоа го разбирам, ние Христијаните ги почитуваме Божјите пратеници (се останато веќе погоре ти кажав). Што се однесува за тоа дека сув леб и вино е за сиротиња како што кажа погоре, зарем мислиш дека заслужува коментар? Тоа е телото и крвта Христова кој Бог ни ја дал нам на тајната вечера. Твојата реакција многу наликува на Ферисејски говор само на напад без да се согледаат зборовие и делата а кажуваш дека си ја читала и Библијата!!
      Извадок од Евангелието по Матеј
      6 No Jas vi velam deka tuka e Onoj Koj
      e pogolem od hramot;
      7 i, ako znaevte sto znaci: ‚Milost
      sakam, a ne zrtva‘

      Pozdrav, I dobar i od Boga blagosloven den

    • Bube_MKD каже:

      15 Тешко вам книжници и фарисеи, лицемери, зошто обиколувате по море за да добиете еден следбеник, а кога ќе успеете во тоа, тогаш го правите син на пеколот, двапати полош од вас.
      16 Тешко вам, водачи слепи, кои велите: Ако се заколе некој во храм, не е ништо; но ако се заколе некој во злато на храмот, виновен е.
      17 Безумни и слепи! Што е поголемо златото или храмот кој го осветува златото?
      18 Исто така велите: Ако некој се заколе на жртвеникот, ништо не е, но, ако некој се заколе на во дар што е на него, виновен е.
      19 Безумни и слепи! Што е посвето, дарот или жртвеникот што го осветува дарот?
      20 А кој ќе се заколе во жртвеникот, се коле во него и се што е врз него;
      21 и кој ќе се заколе во храмот, се коле во него и Оној Кој живее во него
      22 и кој ќе се заколе во небото, се коле и во престолот Божји и во Оној што седи на него.
      (Мр 12,40; Лк 11,9-52; 20,47)

      • Muslimanka каже:

        Pa ja sam ti lepo objasnila da se Kurban kolje da bi se pomoglo sirotinji i da se na taj nacin stekne ljubav Bozija, i da je i sam Muhamed a.s. rekao da krv i meso od kurbana ne dopiru do Boga, samo nasa namera.

    • Hriscanin каже:

      muhamed je to znao pre 1400 god.a Isus Hristos pre 2000 god.pa sta onda mislis odakle muhamesu to znanje

  9. Muslimanka каже:

    Alex odgovri mi gde se u Bibliji pominje da covek treba da ozeni samo jednu zenu? Ne mozes naci taj citat, jer je to tek crkva naknadno odredila. Znaci da nije od Boga. Odnosno po Bibliji covek bi mogao da ozeni koliko hoce zena, jer nigde nije precizirano koliko. Zar ne mislis da je Bog sveznajuci, a zar nije doslo vreme kada u svetu ima mnogo vise zena nego muskaraca, sto zbog ratova sto zbog toga sto zene duze zive. Muhamed a.s. je imao 13 zena, pa kako to da ni sa jednom nije imao decu, osim sa njegovom prvom zenom. Kada je ozenio Aisu ona jeste bila maloletna a on imao 60 godina, i ona je docekala punoletstvo kod roditelja. I posle njega je sirila islam medju zenama jos 50 godina. Da dodam da su sve njegove zene bile udovice i imale decu iz predhodog braka, o kojima se on brinuo i ucio ih veri. Uostalom sama cinjenica da najvise ljudi u svetu prihvata islam za veru govori sama za sebe.

  10. Muslimanka каже:

    Oni koji tvrde da je Muhammed, a.s., prepisivao Kur’an iz Biblije, ne znaju da u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., nije bilo arapske verzije Biblije. Najranija verzija Starog zavjeta pripisuje se svesteniku Saadiasu Gaonu, 900. godine, više od 250 godina nakon smrti Muhammeda, a.s. Najstariju verziju Novog zavjeta na arapskom jeziku je napisao Erpenius 1616. godine, hiljadu godina nakon smrti našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s. Kako objasnjavate ovu cinjenicu?
    Mi objasnjavamo tako sto je Kur’an poslat kao dokaz da su ranije objave bile istinite i da ih upotpuni, jer su se vremenom izoblicile. Otuda toliko slicnosti sa Biblijom. Ja sam se potrudila da vam odgovorim na sva pitanja, a vi procitajte vase komentare pa cete videti da meni niste odgovorili skoro ni na jedno pitanje.

    • Једини разлог што Вам нисмо одговорили је недостатак времена. Иначе, већ у Делима Апостолским се говори да су при проповеди апостола били присутни (на педесет дана по Васкрсењу) и Арапи, тј, они који су знали арапски језик. Не мора да буде нешто написано да би се на основу тога написала књига. Усмено предање је некада било доминантно.

      • Muslimanka каже:

        Pa kako onda u Bibliji moze da se nadje puno kontradikcija koje su nastale bas putem tog usmenog prenosenja a u Kur’anu niko nikada nije nasao ni jednu gresku?

      • Добро. Првом приликом ћемо објавити контрадикције из Курана. Што се тиче Библије, ту нема контрадикција. Дешава се да они који уско рационалистички желе да сведу Божанско учење на свој људски разум, по својој немоћи или гордости нешто сматрају контрадикцијом. Проблем је рационализам сличан оном протестантском.

      • Muslimanka каже:

        Odakle je ovo prepisano: MEDICINA

        Na polju medicine,Časni Kur’an u suri Nahl,poglavlje 16,ajet68-69.kaže:

        “ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima.

        Tek nedavno smo saznali da med nastaje u pčeli da je pčela ta koja pravi med .Nekada to ljudi nisu znali.Danas znamo da med ima veliku hranjivu vrijednost, a osim toga ima i veliku znanstvenu vrijednost.Svaka osoba koja je alergnična na polen neke biljke, uzima med baš od te biljke, organizam počinje da izgrađuje odbrambeni sistem protiv alergije.

        FIZIOLOGIJA

        Ibn Nafis je 600 godina nakon objave Kur`ana opisao cirkulaciju krvi, a 1000 god. nakon objave Kur`ana , odnosno 400 nakon ibn Nafisa, Vilijem Harvi – on je postao poznat zapadnom svijetu!

        Hrana koju jedemo ide u želudac, iz želuca ide u crijeva a odatle ide u krvne sudove tih crijeva odakle dospija u cirkulaciju krvi.Pomoču cirkulacije krvi, hranjivi sastojci dospijevaju do organa uključujuči i organe koji proizvode mlijeko.Kur`an govori o cirkulaciji krvi i o prozvodnji mlijeka u kratkoj rečenici u suri Nahl. 16 ajt 66 :

        „Vi imate pouku i u stoci: „Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju“.

        Takođe u suri Mu`minun 23. ajet 21:

        „I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite“.

        Kur `an u jednoj rečenici objašnjava cirkulaciju krvi i proizvodnju mlijeka, još prije 1400 godina!

        EMBRIOLOGIJA

        Što se tiče embriologije jedna grupa arapskih studenata je sakupila sav materijal u Kur`anu koji se bavi embriologijom, povodeći se za ajetom iz Kur `ana, u suri Furkan 25. ajet 59:

        „On je Milostivi i upitaj o Njemu onoga koji zna“.

        Tako su, dakle oni sakupili te ajete iz Kur`ana i predočili ih profesoru Keatmooru, prof. Keatmoor je predsjednik odjeljka za anatomiju na univerzitetu u torontu, u Kanadi.On je jedan od vodećih svjetskih autoriteta na polju embriologije.Kada je prof. Keatmoore prostudirao prevode ajeta koji se tiču embriologije , rekao je da se največi dio onoga što tu piše poklapa sa NAJNOVIJIM naučnim otkrićima iz oblasti embriologije.Međutim kaže on, ovdje ima stvari za koje ne mogu baš reći da su tačne, ali ne mogu reći ni da nisu netačne, jer ni ja lično ne znam ništa o tim stvarima jedna od tih riječi bila je u suri Alek 96 ajet 1 i 2:

        „Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od nečega što se zakvači“…

        -od nečega što podsječa na pijavicu.Prof. Keatmoore je rekao: ja ne znam da li embrion izgleda kao pijavica ili ne!Zatim je otišao u labaratoriju i pomoću velikog i snažnog mikroskopa je posmatrao embrion u njegovoj najranijoj fazi razvoja, i upoređivao ga sa fotografijom pijavice, bio je zapanjen tolikom sličnošću! Kada su mu postavili 80 pitanja u vezi embriologije, na osnovama kur`anskih i hadiskih tekstova, on je rekao:

        Da ste mi ova pitanja postavili prije samo 30 godina , ne bih bio u stanju odgovoriti ni na pola od tih pitanja! Jer, embriologija je mlada nauka u razvoju, počela se razvijati ne više od 50 godina.Prof. Keatmoore je napisao knjigu „Razvoj čovjeka“ i u najnovijem izdanju, trećem po redu, i ubacio neke nove činjenice, koje je pronašao u Kur `anu i Hadisu.

        Ta knjiga je proglašena za najbolju knjigu iz oblasti medicine od svih knjiga koje su objavljenje te godine!Nešto kasnije, njegova knjiga je prevedena na brojne strane jezike…

        Prof. Keatmore je rekao: – ja ne gajim nikakve sumnje da je vjerovjesnik Muhammed s.a.w.s. bio poslanik Uzvišenog Boga, i da Kur`an MORA biti posljednja Božija Objava!

        U suri Tarik, 86 ajet 5-7, Uzvišeni kaže:

        „Nek čovjek pogleda od čeka je stvoren!stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi“.

        Danas mi znamo da se testisi kod muškaraca i jajnici kod žena u fazi dok su embrioni razvijaju se u odnosu na oblik odraslog čovjeka između kičme i grudi.Međutim,kasnije, kod odrasle osobe ovi organi se premještaju na druga mjesta, al u periodu dok su embrioni, nalaze se na mjestu o kojem Kur`an govori, između kičme i grudi.Čak i kad osoba odraste, ovi organi dobijaju krv i ostale potrebštine sa istog mjesta, između kičme i grudi.

        Kur`an napominje u suri Mu`minun 23. ajet 13;

        „zatim ga kao kap sjemena (nutfe)“,

        kao i u suri hadždž 22. ajet 5 ;

        „Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena“

        Arapska riječ „nutfe“, u smislu da su od NUTFE stvoreni ljudi u Kur`anu se spominje čak 11 puta!Sama riječ „nutfe“ kao riječ se u Kur´anu spominje 12 puta ali u kontekstu stvaranja čovjeka spominje se 11 puta.Riječ „nutfe“ u arapskom jeziku označava vrlo malu količinu tečnosti Kur`an u suri Sedžda 32. ajet 8 ;

        „a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine“,

        Arapska riječ “SULALA“ znači – glavni dio, odnosno najbolji dio neke cjeline.Mi danas znamo da zapravo samo jedan spermatozoid oplodi jajnu čeliju.Samo jedan spermatozoid, od desetine miliona koji se izbace, može da oplodi jajnu čeliju.Kur ` an to naziva „SULALA“ najbolji dio „NUTFA“ , nešto minijaturno…

        U suri Insan 76. ajet 2, kaže se:

        „Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo“
        – odnosno od tečne mješavine.Ovo može upućivati na muške i ženske polne ćelije, kao i na „NUTFU“ na malu količinu tečnosti. Može i upućivati na sjemenu tečnost kod muškaraca, koja sadrži nekoliko različitih sastojaka. Može takođe upućivati na sekret ili tečnost koja nosi polne ćelije, ali ona sama nema moć oplođavanja. Kur’an ovo naziva „nutfetun emšadž“- mala količina tečne mješavine, muških i ženskih polnih ćelija, okruženih tečnošču koja je odgovorna za rođenje ljudskog bića.

      • Јесте ли читали књигу Васе Пелагића: „Народни учитељ“ или тако неки назив?

      • Muslimanka каже:

        Zasto nije prepisao ovo:
        KONTRADIKCIJA 1: Da li se Bog pokajao, da li se može kajati?

        Bog se pokajao:

        „I dode riječ Gospodnja Samuelu ovako:“Kajem se, što sam Saula postavio kraljem, jer se je on odvratio od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.“ To ražalosti Samuela, i on je vapio Gospodu svu noć.“ (1. Samuelova 15,10-11)

        „Samuel više ne vidje Saula do svoje smrti; jer je Samuel žalio Saula, što se je Gospod pokajao, da je bio učinio Saula kraljem nad Izraelom.“
        (Prva knjiga o Samuelu 15, 35)

        „Pokaja se Gospod, da je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen.“ (Postanak 6,6)

        “ I reče Gospod: „I zbrisat ću s lica zemlje, čovjeka i zvijeri, gmizavće i ptiće u zraku, jer se kajem, što sam ih načinio.“
        ( Postanak 6, 7)

        Bog se ne kaje:

        “ Nije Bog kao čovjek, da laže, nije kao sin čovječiji da se kaje. On zar da rekne i da ne učini? Zar da obeca i ne izvrši?“
        (Brojevi 23, 19)

        “ I ne laže postojani Bog Izraelov, niti se kaje; jer on nije čovjek, da se može kajati.““
        (1. Samuelova 15,29)

        KONTRADIKCIJA 2: Da li Bog može varati i lagati?

        Ne može lagati i varati ljude:

        “ I ne laže postojani Bog Izraelov, niti se kaje; jer on nije čovjek, da se može kajati.“
        (1. Samuelova 15,29)

        Može lagati i varati ljude:

        „I zato će im Bog poslati silu zablude, da vjeruju laži“
        (2. Solunjanima 2,11)

        KONTRADIKCIJA 3: Da li je Bog viđen ili nije?

        Bog je viđen:

        “ A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao što govori netko s prijateljem svojim.“
        ( Izlazak 33, 11)

        “ U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skut je njegov ispunjavao hram.“
        (Izaija 6, 1)

        „… I ugledah kralja, Gospoda nad vojskama, vlastitim očima!““
        (Izaija 6, 5)

        “ Vidjeh najedanput priliku, što je izgledala kao čovjek. Od dijela, što je izgledao kao bedra njegova, dolje bio je oganj, i od dijela, što je izgledao kao bedra njegova, gore izgledalo je kao jaka svjetlost.“
        (Ezekiel 8, 2)

        Bog nije viđen:

        “ Boga nitko nije vidio nikada.“
        (Ivan 1,18)

        “ Koji jedini ima besmrtnost i prebiva u svjetlosti, kojoj se ne može pristupiti; kojega nitko od ljudi nije vidio, a niti može vidjeti; kojemu čast i vlast vječna! Amen.“
        (1 Timoteju 6, 16)

        “ Boga nije nikad nitko vidio. Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova savršena u nama“
        (1 Ivanova Poslanica 4, 12)

        KONTRADIKCIJA 4: Ko je potakao Davida da izbroji Izraelce – Bog ili sotona?

        Bog ga je potakao:

        „Gnjev Gospodnji raspali se još jedanput proti Izraelcima, tako da on Davida nadraži proti njima, pa zapovjedi: „Hajde, izbroj Izraela i Judu!“
        (2. Samuelova 24,1)

        Sotona ga je potakao:

        „Sotona ustade proti Izraelcima i navrati Davida, da broji Izraela.“
        (1. Ljetopisa 21,1)

        KONTRADIKCIJA 5: Koliko ima koljena od Abrahama do Davida?

        Trinaest:

        „Poslije odvodenja u Babilon: „Jehoniji se rodi Šealtiel, Šealtielu se rodi Zerubabel,
        Zerubabelu se rodi Abiud, Abiudu se rodi Elijakim Elijakimu se rodi Azor,
        Azoru se rodi Sadok, Sadoku se rodi Akim, Akimu se rodi Elijud,
        Elijudu se rodi Eleazar, Eleazaru se rodi Matan, Matanu se rodi Jakov,
        Jakovu se rodi Josip, muž Marije. Od nje se rodi Isus, koji se zove Krist.“
        (Matej 1, 12-16)

        Četrnaest:

        „Tako je od Abrahama do Davida svega četrnaest koljena, od Davida do odvođenja u Babilon četrnaest koljena, i od odvođenja u Babilon do Krista četrnaest koljena.“
        (Matej 1, 17)

        KONTRADIKCIJA 6: Koliko kolskih boraca David zarobi 1700 ili 7000?

        1700 konjanika:

        „Njemu zarobi David tisuću i sedam stotina kolskih boraca i dvadeset tisuća pješaka. Sve konje dade David ohromiti; samo stotinu konja ostavi.“
        (2. Samuelova 8,4)

        7000 konjanika:

        „Od njega uze David tisuću kola, sedam tisuća kolskih boraca i dvadeset tisuća pješaka. Sve konje dade David ohromiti; samo stotinu konja ostavi.“
        (1. Ljetopisa 18,4)

        KONTRADIKCIJA 7: Da li je Saul upitao Gospoda ili pak ne?

        Upitao je:

        „Zato upita Saul Gospoda. Ali mu Gospod ne dade odgovora, ni u snu, ni preko Urima, ni preko proroka.“
        (1 Samuilova 28, 6)

        Nije upitao:

        “ Tako pogibe Saul zbog prestupaka, što ih je bio počinio proti Gospodu, jer nije držao zapovijedi Gospodnje i jer je bio pitao duh mrtvaca, da dobije obavijest, Mjesto da upita Gospoda. Zato ga ubi Gospod i prenese kraljevstvo njegovo na Davida, sina Jesejeva.“.
        (1. Ljetopisa 10,13-14)

        KONTRADIKCIJA 8: David je sedmi ili osmi sin?

        Sedmi:

        “ Jeseju se rodi prvorođenac svoj Eliaba, drugoga svojega sina Abinadaba, svojega trećega Šimeu, Svojega četvrtoga Netanela, svojega petoga Radaja,
        Svojega šestoga Osema i svojega sedmoga Davida“.
        (Prva Knjiga ljetopisa 2, 13-15)

        Osmi:

        “ Take dovede Jesej pred Samuela sedam sinova svojih. Ali Samuel izjavi Jeseju: „Ovih nije izabrao Gospod.“ Potom reče Samuel Jeseju: „Jesu li to mladi ljudi svi?“ On odgovori: „Ostao je još najmladi; on čuva ovce.“ Samuel reče Jeseju: Pošalji te ga dovedi, jer nećemo prije sjedati za stol, dokle on ne dođe.“
        I posla, te ga dovede. Bio je rumenkast, imao je lijepe oči i krasan uzrast. I Gospod reče: Ustani! Pomaži ga, jer je to on!““
        (1 Samuilova 16, 10-12)

        NAPOMENA: Dakle, u prvom slučaju Jišaj odgovori da ima ukupno sedam sinova i da je David posljednji – sedmi.
        U drugom slučaju Jišaj je došao sa sedam sinova i rekao da ima još jednog osmog sina koji je na paši. Kada je osmi sin (David) doveden rečeno je da bude pomazan jer je on pravi. U oba slučaja je David posljednji sin. Posljednji sedmi ili posljednji osmi ?
        KONTRADIKCIJA 9: Ko je sve uzašao na nebo?

        Niko nije uzašao na nebo:

        “ Nitko nije uzašao na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovječiji koji je na nebu.“
        (Ivan 3,13)

        Ilija je uzašao na nebo:

        „Dok su dalje išli razgovarajući se, dođoše ujedanput ognjena kola s ognjenim konjima i rastaviše ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba.“
        ( 2. Kraljevima 2,11)

        KONTRADIKCIJA 10: Ko je Uzijin otac, Joram ili Amazija?

        Joram:

        “ Asi se rodi Jošafat, Jošafatu se rodi Joram, Joramu se rodi Uzija,“
        (Matej 1, 8)

        Amazija:

        “ Potom uze sav narod Judin Uziju, kojemu je istom bilo šesnaest godina, i učini ga kraljem mjesto njegova oca Amazije..“
        (2. Ljetopisa 26,1)

        KONTRADIKCIJA 11: Koliko je godina imao Ahazija kad se zakraljio?

        Dvadeset i dvije godine (22):

        “ Ahazija je imao dvadeset i dvije godine, kad postade kralj. Vladao je godinu dana u Jerusalemu.“
        (2. Kraljevima 8,26)

        Četrdeset i dvije godine (42):

        “ Ahazija je imao četrdeset i dvije godine, kad postade kralj. Vladao je godinu dana u Jerusalemu.“
        (2. Ljetopisa 22,2)

        KONTRADIKCIJA 12: Koliko je car Nabukodonozor preselio potomaka pahat-Moabovih 2.812 ili 2.818?

        2.812 :

        “ Dvije tisuće osam stotina i dvanaest potomaka Pahat-Moabovih iz linije Ješuine i Joabove;“
        (Ezra 2,6).

        2.818:

        “ Dvije tisuće osam stotina i osamnaest potomaka Pahat-Moabovih iz linije Ješuine i Joabove;“
        (Nehemija 7,11).

        KONTRADIKCIJA 13: Koliko je Zatua imao potomaka 945 ili 845?

        945:

        „Devet stotina četrdeset i pet potomaka Zatuovih;“
        (Ezra 2, 8)

        845:

        „Osam stotina četrdeset i pet potomaka Zatuovih;“
        (Nehemija 7, 13)

        KONTRADIKCIJA 14: Koliko je Azgad imao potomaka 1.222 ili 2.322?

        1.222:

        „Tisuća dvjesta dvadeset i dva potomka Azgadova;“
        (Ezra 2, 12)

        2.322:

        „Dvije tisuće tri stotine dvadeset i dva potomka Azgadova;“
        (Nehemija 7, 17)

        KONTRADIKCIJA 15: Koliko je Adin imao potomaka 454 ili 655?

        454:

        „Četiri stotine pedeset i četiri potomka Adinova;“
        (Ezra 2, 15)

        655:

        “ Šest stotina pedeset i pet potomaka Adinovih;“
        (Nehemija 7, 20)

        KONTRADIKCIJA 16: Koliko je Hašum imao potomaka 223 ili 328?

        223:

        “ Dvjesta dvadeset i tri potomka Hašumova;“
        (Ezra 2, 19)

        328:

        “ Trista dvadeset i osam potomaka Hašumovih;“
        (Nehimija 7, 22)

        KONTRADIKCIJA 17: Koliko je ljudi iz Betela i Aja preselio car Nabukodonozor 223 ili 123?

        223:

        “ Dvjesta dvadeset i tri iz Betela i Aja;“
        (Ezra 2, 28)

        123:

        “ sto dvadeset i tri iz Betela i Aja;“
        (Nehimija 7, 32)

        KONTRADIKCIJA 18: Koliko je na zboru bilo pjevača i pjevačica 200 ili 245?

        200:

        “ Osim sluga i sluškinja; njih je bilo sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. K tomu je pridošlo još dvjesta pjevača i pjevačica.“
        (Ezra 2, 65)

        245:

        “ Osim sluga i sluškinja, kojih je bilo sedam tisuća tri stotine trideset i sedam. K tomu dolazi još dvjesta četrdeset i pet pjevača i pjevačica.“
        (Nehimija 7, 67)

        KONTRADIKCIJA 19: Mati Mikaja/Maka bila je kćerka Urielova ili Abšalomova?

        Urielova:

        “ U osamnaestoj godini kraljevanja Jeroboamova postade Abija kralj nad Judom. On je vladao tri godine u Jerusalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, kći Uriela iz Gibee. Izmedu Abija i Jeroboama bio je rat.“
        (2. Ljetopisa 13, 1-2)

        Absalomova:

        “ Poslije nje oženi se Maakom, kćerju Absalomovom. Ova mu rodi Abiju, Ataja, Zizu i Šelomita.“
        (2. Ljetopisa 11,20)

        Sve bi ovo bilo i u redu da nije Druge knjige o Samuelu u kojoj se kaže da je Absalom imao samo jednu kćerku kojoj nije bilo ime Mikaja/Maka vec Tamara:

        “ Tri sina rodiše se Absalomu i jedna kći po imenu Tamara. Ona je bila vrlo lijepa žena.“
        (2. Samuelova 14,27)

        KONTRADIKCIJA 20: Ko je ubio Golijata- David ili Elhanan ?

        David:

        “ Tako pobijedi David Filistejina praćkom i kamenom i pogubi Filistejina, a da nije imao David mača u ruci.“
        (1. Samuelova 17,50)

        Elhanan:

        “ Kad onda opet kod Gobe nasta rat s Filistejima, ubi Elhanan, sin Jaare-Oregima iz Betlehema, Golijata Giteja, kojemu je koplje bilo kao vratilo.“
        (2. Samuelova 21,19)

        KONTRADIKCIJA 21: Ko je ubio Šaula? Štitonoša ili slučajni prolaznik ?

        Štitonoša:

        “ Tada zapovjedi Saul momku, koji mu je nosio oružje: „Izvadi mač svoj i probodi me, da ne dođu ti pogani, probodu me i narugaju mi se!“ Ali momak, što mu je nosio oružje, nećkao se, jer se je vrlo bojao. Tada Saul sam uze mač i baci se na njega. Kad momak, što mu je nosio oružje, vidje, da je Saul mrtav, baci se i on na svoj mač i umrije s njim. Tako pogibe Saul, tri sina njegova, momak, što mu je nosio oružje, i svi ljudi njegovi zajedno onoga dana.“
        (1. Samuelova 31, 4-6)

        Slučajni prolaznik:

        “ On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amalečanin sam. Tada mi zapovjedi pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a još je sasvim duša u meni. I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da neće ostati živ, pošto pade. Tada uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim gospodaru svojemu.“
        (2. Samuelova 1, 8-10)

        Drugi citat koji sam naveo nije samo KONTRADIKCIJA sa prvim.
        U navedenom citatu momak koji je ubio Šaula da bi mu prekratio muke, otišao je do Davida i ispričao mu događaj i donio Davidu kraljevski znak i narukvicu.
        David pošto je saslušao njegovu priču umjesto da ga nagradi on ga je ubio:

        “ Tada David upita mladoga čovjeka, koji mu donese glas: „Odakle si?“ On odgovori: „Ja sam sin jednoga došljaka Amalečanina.“ A David mu reče: „Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?“ I dozva David jednoga između vojnika svojih i zapovjedi: „Hodi, pogubi ga!“ I on mu zadade smrtan udarac.
        (2. Samuelova 1, 13-15)

        A zar nije momak koji je ubio Šaula jednostavno mogao šutjeti i odnijeti sa sobom krunu i narukvicu i prodati je ? Ne, nego iskreno odlazi do Davida da mu preda krunu i narukvicu i javi mu da je Šaul tražio da ga momak ubije da bi mu muke skratio. Kao nagrada za iskrenost odletila mu je glava. Logično ?
        Nameće se zaključak da je David bio izuzetno prijeke naravi a to nije osobina niti jednog Božijeg Poslanika.

        Malo kasnije David ponovo pokazuje prijeku narav i indirektno priznaje zločin nad momkom koji je ubio Šaula:

        “ Ja sam onoga, koji mi donese glas: Šaul je mrtav, i koji je mislio da je sretan glasnik, dao uhvatiti i ubiti ga u Siklagu, a ipak sam mu bio morao platiti za njegovu vijest. I kad ljudi opaki ubiše čovjeka nedužna u kući njegovoj na postelji njegovoj, da ja onda ne tražim od vas krv njegovu i da vas ne istrijebim sa zemlje?“ I David dade zapovijed vojnicima. Oni ih pogubiše, odsjekoše im ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Glavu Išbošetovu uzeše i pokopaše je u grobu Abnerovu u Hebronu.
        (2. Samuelova 4, 10-12)

        Prije svega momak koji je javio za Šaulovu smrt ne misli (vidi se iz teksta) da donosi radosnu vijest!?

        Poslanici su ljudi poslani od Boga i njihov primjer bi se trebao slijediti. Međutim, koja je pouka ovog teksta? Ovo što je uradio David u današnjem svijetu se naziva „ekstremno brutalni“ akt torture.

      • Како рекосмо, рационалистичко схватање Божанства и уз то упорност у томе може нас довести до погрешних закључака. Савршенство Бога објашњава се човечијим речима у којима нису објашњени догматски ставови већ однос Бог – човек. Бог се „покајао“ – у преводу значи да је човека створио за слободну заједницу у љубави, а човек је слободу искористио за зло. Сада се није покајао, као што се човек каје за грешке, већ променио однос према човеку. Човек-створење је по слободи постао човек-одступник. Пошто је сам човек нарушио свој призив и однос према њему се мења.

  11. Muslimanka каже:

    I jos neka mi neko objasni, ako je Isus Bog, kako to da kada su ga pitali apostoli kada ce biti sudnji dan on im je odgovorio to samo Bog zna a ja ne znam. Nadam se da nece odgovor biti nesto o Muhamedu :D.

    • Када упорна деца питају родитеља како ради бушилица да би испробали то у својој несташној игри, он може да им каже и „то зна само чика мајстор“. Ако би им другачије одговорио направили би масакр између себе.

      • Muslimanka каже:

        Subhanallah, ja se nikada ne bih usudila da kazem da je Isus lagao pa cak ni za dobrobit naroda.

      • Па и није лагао. Већ одлучно показао да нам знање кад ће бити Страшни Суд није на корист.

      • Muslimanka каже:

        Izvinite ali kada roditelj kaze deci to zna samo cika majstor to jeste laganje, sada postoji laganje u dobre i u lose svrhe. I da je Isus bio Bog onda bi rekao to niko ne zna, tu bi se zaustavio, a ne bi dodao osim Boga. Ta recenica pokazuje da je sam Isus smatrao sebe i Boga kao dve razlicite licnosti.

    • Није ваше да знате дана и часа другог доласка…Који је Отац оставио у својој Власти!!! Тај час не знам ни Ја ни анђели на небесима ,нико до Отац мој небески…Зашто је Исус нешто мање Бог сада из разлога што не зна дан свога другог доласка? Исус ће доћи по Благослову Оца и будући да је Отац у Сину створио свет овај ни из чега логично је да вечну пресуду свету овоме донесе Отац! Син јесте саучествовао у стварању света јер је све створено у Сину али је Отац тај који је својим ОЧИНСТВОМ надвисио Свемогућство и довео свет у постојање….Дух Свети је Садејствовао у стварању света као напоседни Извршитељ претварајући своје вечне ,нестворене Божанске енергије у створене енергије и материју… Синови овога света који немају непосредно искуство Бога …Бога пројектују као некакав суперлатив човечанских особина Свемогућ ,свезнајућ,свевидећи итд…Отуда и тежња муслимана да критикују и да се надовезују на Свето писмо синова светлости позивајући се на некакав њихов здрав разум,као да је истина о Божанству Сина нездрава!! Балије немају своје откровење због тога покушавају да паметују са Српским откровењем…Исус је Бог зато што је Син Бога Живога а не због тога што је свезнајући свемогућ итд то су само људске пројекције који воде у глупаве поставке типа:“ Може ли свемогући Бог да створи камен који истовремено не може да подигне“??? Ислам је прикривени АТЕИЗАМ!!!

    • Gorana каже:

      Za muslimanku
      Nisi ti dosla ovde da se prosvjetlis vec da zavadis i nisi zena, vec muskarac.

  12. SLjEDBENIK KNjIGE каже:

    Za Muslimanku,sestru po vjeri
    Allah dž.š. te nagradio za znanje i trud koji ulažeš na Njegovom putu!

    • Muslimanka каже:

      Dragi brate, mi smo duzni da svakome ukazemo na istinu na lep nacin, mirnim putem, a onaj ko nece da prihvati, pa Allah dz.s. je u Kur’anu rekao da on upucuje na pravi put onoga koga on hoce a koga nece ostavlja u zabludi. Moja je zelja da Allah bude zadovoljan sa nama. A ako mi je bila namera da nekog isprovociram, pa Allah najbolje zna sta je u nasim srcima i kakav nam je nijet, neka me kazni. Da nas Allah dz.s. sve nagradi i uputi na pravi put.

  13. Muslimanko, teb`moze ko oce da s `prepire davat odgovore .Al`ti ne zudis za istinu vecma si orna za prepirke.I sta trazis na Pravoslavnom , medj`Bozjom djecom koju ste vi muslimi kadri umorit samo iz jedna razloga – da udovoljite mrzitelju Hrista.Da imas dobre namere, da zelis se prosvetit citala bi zitija svetih .Uzmi dede samo u sake Ohridski Prolog /Sv Vladike Nikolaja Zickog, knjigu s redovi koji i najtamnijoj dusi uzizu plamicak da s pomocu njega pronadje beskraje vidika svetla i istine.Sta s` sporis dok se klanjas zapadu i uzdizes sramotno , tim huleci Istocniku?Jesil`ti hodza koj provocira il`hanuma zabradjena koja od zabrade ne moz`prepoznat ni Bozju tvorevinu od koje se skriva.Zeno, ako oces istinu za nju se kao inoverna moras i pripremit kroz ociscenje srdca, kroz post (ne gladovanje pa s uvece nakrkate), ako te zulji u podsvesti gridza savjesti sto ti pra ,pra ..prodade vjeru za veceru te se radi zemna mira i blaga prikloni tudjinu i odrece svoje istinske vjere, idi daklem`zeno, do nasije manastira i poseti cudotvorne mosti svetih koji su netrulezni i pomazu i da se dodje pameti i da se obnovi zdravlje . Ako tako ucinis svesno i cista srdca prepoznaces i razresit cvorove svojije zapitanosti ! Sto se ovdje javljas s ovaki provociranjem , ovdje neces naci sagovornika za svoje zle namjere ljudi nisu raspolozeni da se svade jer su se naplacali grdnim nevoljama i mukama su se naplacali pred turcima a najvecma pred poturicama.Zato smo kadri i prepoznavat svetlo od mraka al`cutke , trpljenju sto spasava nas naucili vekovi stradanja od krvozedna inovernika .Idi medj`dosadanje svoje , mi se ne trpamo provokacijom medj `take i svoje otpale , vec idemo istom i jedinom starom stazom sto no nam Hrist pokaza svojijem primerom.Ostav `se nas ako ne moz da se ostavis izdaje svojije predaka.Al`ako zelis da se vratius onda se to drukcije radi, onda i pokajanje ima znatnu ulogu jer donosi ociscenije a kroz (SAMO)ociscenje taka dusa sama lako prepozna ISTINU te lakokrilo nadje PUT nisu joj potrebne RASPRE!

    • Muslimanka каже:

      Ja sam objasnila kako sam dospela na ovaj sajt, no dobro, nije ni bitno. Zao mi je sto sam shvacena pogresno i stoga se necu vise oglasavati. Ako niste primetili ja nisam vodila nikakvu raspravu vec sam postavljala obicna pitanja koja se svaki normalan covek pita. Ja ne citam nista sto se 4 veka prenosilo usmenim predanjem, jer svaki imalo obrazovan covek zna da takve knjige ne mogu biti verodostojne. Da nas Bog sve uputi na pravi put i da bude zadovoljan sa nama na sudnjem danu. Ako je neko moja pitanja shvatio kao provokaciju duboko se izvinjavam.

    • Muslimanka каже:

      Ja sam se vratila u pravu veru, u veru koju je propovedao Adem, Nuh (Noje), Ibrahim(Avram), Musa(Mojsije), Isa(Isus) i Muhamed, naravno i mnogi drugi. Ne idete vi stazom Isusovom, i niste bas tako miroljubivi kako bi ti zelio da predstavis. Cudno je da se secas kako je bilo kada su vladali Turci a ne secas se kako je bilo pre 20 godina. S tom razlikom sto su Turci doveli kulturu na ovim prostorima, napravili kupatila, tada su prvi put napravljeni vodovod i kanalizacija, za vreme Turaka napravljeni su mnogi manastiri i crkve, crkva nikada do tada nije imala vise vlasti i prava. Dok je pre 20 godina ruseno sve sto se nadje na putu. Sto se poturica tice, nakon odlaska Turaka sa ovih prostora oni su bili proganjani, ubijani i primoravani da se isele. Za vreme Turaka je imalo u Beogradu preko 300 dzamija, vecinsko stanovnistvo je bilo muslimansko. A sto se izdaje tice, ili kako vi Srbi volite da kazete prodaje vere za veceru, ni to ne stoji. Muslimani nisu bili duzni placati porez zato sto je svaki musliman duzan da placa zekjat ukoliko zivi u drzavi u kojoj vlada serijat, a zekjat iznosi 10 posto od ukupne imovine koju covek poseduje, i naravno da bi bila nepravda da placaju i porez i zekjat. Zato ova tvoja zalopojka ne pije vodu.

  14. Ljiljana каже:

    „Ona“samo trazi uporiste i ispunjenje koje u svojoj veri nije nasla.Kada je neko utvrdjen u svojoj veri i ispunjen njome, tezi uzrastanju u istoj,a za to je porebno vreme.Kada se na to doda vreme za profesionalne,porodicne,familijarne,drustvene i druge obaveze,ostaje malo vremena za san.I mozda bas u tom vremenu,vremenu za san, trazi izlaz.ka putu duhovnosti,na kome ce se kao vernik ostvariti.
    .

    • Muslimanka каже:

      Draga Ljiljana, ja sam se potpuno pronasla u svojoj veri. Mnogo me vise ispunjava sto se pet puta dnevno klanjam Bogu nego da to radim jednom nedeljno. Samo pokusavam da vam skrenem paznju da ne skrecete sa puta Isusa, koji je bio Bozji poslanik, koji je prenosio Bozije objave ljudima, i koji nikada, ali bas nikada nije za sebe rekao da je bogocovek. Moja duznost kao muslimanke je bila da skrenem paznju na to. A ovaj zivot je kratak hvala Bogu, i brzo ce doci dan kada ce se svima ukazati istina.

      • svemirko каже:

        Najbolje pitaj Nemanju (Emira) Kusturicu, on je verujem pametniji i od tebe i od mene pa je shvatio zasto je Pravoslavlje jedina Vera…

  15. Alex каже:

    Nikako da nadjem vremena za odgovor „zdravorazumski“ , posto ce biti obimnije, mada vidim gomili citiranih stvari, i unapred spremljenih traktata, za dokazivanje o „iskrivljenosti“ Reči Božje kao iznalazenje raznih „kontradikcija.Dakle automatski pokusaj diskvalifikacije „protivnika“, mada se oblitao koriste spremljenom literaturom.Gore se prvo traži od portala PŽV, da navede biblijske citate o „Trojstvu“, pa kad se dobije ogovor, onda se trazi da bude „zdravorazumski“.
    Prvo sto „zdrav razum“ moram da dovedem u sumnju, kao posledicu pale ljudske prirode, koju muslimani , protestanti, i dr. prihvataju kao normalnu, a sa cim se hriscanstvo(pod hriscanstvom uvek podrazmevam pravoslavno) nikako ne miri, jer je stanje pale prirode, neprirodna coveku, isto kao i smrt,nastalo kao posledica „prvorodnog greha“ pa se tezi da se dostici ociscenje od strasti i grehova, koje pomracuju ionako ograniceni ljudski um.Upravo iz tih razloga, Bog je postao covek, da svojim slavnim Vaskrsenjem, izbavi coveka robovanju , grehu, smrti i djavolu.Narocito se ne moze razumeti Sveto Pismo, pukim razumom, vec je potrebno prosvetljenje Duhom Svetim, cemu prehodi ociscenje od strasti, sto je razlog zbog kojeg se hriscani pozivaju na Svete Oce, na autoritet njihovih tumacenja, i zbog kojeg uopste postuju Svetitelje.
    Najteze za pravoslavnog hricanina, jeste govoriti o Jednom Bogu u Svetoj Trojici.Od stvorenja se trazi da govori o svom Tvorcu, kao kad bi se od stolice trazilo da govori o svom stolaru.Mi o Bogu znamo onoliko i onako kakvim nam se otkrio, ali nikad necemo proniknuti u njegovu sustinu, jer znajuci sustinu Boga, znaci i sam biti Bog, a covek to nikako nije.Uostalom, jos manje bilo koji musliman, moze bilo sta reci o alahu, sem da je jedan, nevidljiv, i nista o njegovoj licnosti, prirodi…No da ne bih ja umovao svojim umom, evo nekoliko referenci, od vrsnog teologa sv.Justina Popovica: http://www.svetosavlje.org/biblioteka/AvaJustin/DogmatikaPravoslavneCrkve/DogmatikaPravoslavneCrkve23.htm

    http://www.svetosavlje.org/biblioteka/AvaJustin/DogmatikaPravoslavneCrkve/DogmatikaPravoslavneCrkve24.htm

    http://www.svetosavlje.org/biblioteka/AvaJustin/DogmatikaPravoslavneCrkve/DogmatikaPravoslavneCrkve25.htm

    http://www.svetosavlje.org/biblioteka/AvaJustin/DogmatikaPravoslavneCrkve/DogmatikaPravoslavneCrkve26.htm

    Uvek, se mogu naci odgovori na sva pitanja, narocito ako neko iskrenog srca traga za njima,pogotovu danas u vreme elektronskih sredstava, dostupnih na nekoliko upita na pretrazivacu, ali ne i kad cinicno-ispitivacki, od samog pocetka, predrasudama o hriscanstvu, pokusava se pronaci „rupe“ a ne vidi se koliko duva promaja u sopstvenom taboru.
    No da se vratimo na nas mali „licni sukob“;prvo:kad govoris o Svetiteljima, njih niko ne balsamuje, vec su normalno bili sahranjeni u zemlji kao i obicni ljudi, ali Gospod ih projavi ,cudom iscelenja, nekim cudotvornim i natprirodnim dogadjem, pa se onda mosti iskopavaju i pohranjuju u kivote, gde vernici, a vrlo cesto i pripadnici drugih vera mogu dobiti iscelenja.Nisam cuo da se neko iscelio u faranskoj grobnici pored mumije ili u Lenjinovom mauzoleju, gde se cuva balsamovano telo ovog ateiste, pohranjeno u specijalne komore, pa je opet u jadnom stanju, jer pored svih dostignuca tehnologije, ono polako truli.
    Lazara i Murata sam pomenuo ko paradigmu sukoba dve vere, jer ne smemo prevideti cinjenicu da je Osmanlijsko carstvo, bilo serijatski uredjeno, da su njihovi ratovi bili verski, osim osvajanja resursa i teritorija, kao i da su turski sultani bili kalife, tj. zamenici poslanika i branioci vere.Dobro mi je poznato da muslimani nikog ne smatraju svetim, ali opet Gospod Lazara projavi netruleznim.
    Antiohijska patrijarsija u Siriji je drevna pomesna Crkva, jedna u Pentarhiji, tj. drevno ustanovljenog poretka prvih pet katedri, a liturgijski jezik je arapski, a na liturgijama se cita Jevandjelje…Deo Arapa je mnogo vekova pre Srba, a i mnogo vekova pre islama, primio hrscanstvo.
    Opet moram da se vratim na moralno-verski lik Muhameda jer smatram da je to veoma bitno za osnivaca jedne religije, jer to puno govori o istoj.Gore se tvrdi da Muhamed nije imao potomaka osim sa jednom zenom, a u muslimanskim izvorima se moze naci da je imao, cak sa jednom robinjom, koja je uzgred hriscanka, i uopste ne negiraju da je odrzavao bracne odnose sa svim zenama, cak i skarednu vezu sa devojcicom mladjom 50 godina: U toku svog života Muhammed a.s. je sklopio više brakova. Ovi brakovi su sklapani uglavnom iz poštovanja prema osobama koje su dale doprinos islamu ili zbog političkih razloga. Ovom prilikom želimo skrenuti pažnju da je poligamija u to vrijeme bila uobičajena pojava, kao i činjenicu da Muhammed a.s. nije bio u braku sa više od četiri žene u isto vrijeme, jer islam ograničava poligamiju na četiri žene istovremeno. Supruge Božijeg poslanika – Ummul-mu’minin (majke vjernika) su:
    – H. Hatidža – prva supruga Muhammed a.s. sa kojom je živio u monogamnom braku. Bila je udovica kada se njom oženio i starija od njega 15 godina. Prva je prešla na islam i rodila mu je šestoro djece. Umrla je 619. g.
    – H. Sevda udovica ashaba Sakrana, druga žena sa kojom se oženio poslije smrti h.Hatidže.
    – H. Aiša, djevojka, kćerka h.Ebu Bekra koji je prešao na islam poslije h. Hatidže i veliki prijatelj Muhammed a.s. još iz rane mladosti.
    – H. Hafsa, sestra h. Omera 40-tog muslimana, ostala udovica poslije povratka iz Abesinije.
    – H. Zejneba bint Huzejme, udovica, muž joj poginuo na Bedru. Poznata kao ummul-mesakin (majka siromašnih) zbog svoje darežljivosti.
    – H.Umm Seleme, udovica Ebu Seleme.
    – H. Zejneb binti Džahš, bila udata za Zejda, Poslanikova usvojenog sina.
    – H. Džuvejrijja bint Haris, kćerka vođe plemena Benu Mustalik.
    – H. Umm Habiba, kćerka Ebu Sufjana , udovica Ubejde (u Abesiniji je prešao na kršćanstvo i tamo je i umro). Za Poslanika se vjenčala dok je bila u Abesiniji, preko posrednika kralja Negusa.
    – H. Safijja, jevrejka udovica Kinane, poslije udaje za Poslanika prešla na islam.
    – H. Mejmuna, udovica, Abbasova kći, posljednja Poslanikova žena.
    Poslanik je imao i dvije robinje: Rejhana je bila zarobljena od jevrejskog plemena Benu Kurejza i Marija koja je bila kršćanka, a Muhammed a.s. ju je dobio kao poklon od Mukavkisa vladara Egipta. Marija je poslaniku rodila sina Ibrahima koji je umro prije nego je napunio dvije godine.
    Evo i jedne „apologije“ takvog stanja stvari, „islamskog ucenjaka“ mada hriscani znaju da se takve stvari nazivaju bludom: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=28760
    Muhamed je i umro od posledica trovanja hranom, koju je otrovala njegova jevrejska robinja.
    Evo nekoliko citata Svetog Pisma o braku sa jednom zenom: И приступише му фарисеји да га кушају, и рекоше му: Је ли допуштено човјеку отпустити жену своју за сваку кривицу? А он одговарајући рече им: Нисте ли читали да је њих Творац од почетка створио мушко и женско? И рекао: Због тога ће оставити човјек оца својега и матер, и прилијепиће се жени својој, и биће двоје једно тијело, Тако да нису више двоје, него једно тијело; а што је Бог саставио човјек да не раставља. Рекоше му: Што онда Мојсеј заповједи да се даде књига отпусна и да се она отпусти? Вама је Мојсеј допустио по окорјелости срца вашега да отпуштате жене своје; а из почетка није било тако. А ја вам кажем: Ко отпусти жену своју, осим за прељубу, и ожени се другом, чини прељубу; и ко се ожени отпуштеницом, чини прељубу. Рекоше му ученици његови: Ако је тако човјеку са женом, није добро женити се. А он им рече: Не могу сви примити ту ријеч до они којима је дано. Јер има ушкопљеника који су се тако родили из утробе материне; а има ушкопљеника које су људи ушкопили; а има ушкопљеника који су сами себе ушкопили Царства ради небескога. Ко може примити, нека прими! Matej 19, 4-12.
    Kako to da se Muhamed nigde ne pominje u Svetom pismu, niti bilo gde u bilo kojoj najavi,a verujem bi dobri Bog pripremio ljude za tu „poslednju i najsavrseniju objavu“ vere, na neki nacin.Gospod Hristos je ne malo puta obecan Jevrejima, kao Mesija,kog oni vecinskim delom nisu prihvatili , pa ga iscekuju do danasnjeg dana, a i ceo Stari Zavet je priprema za najsavrseniji Bozanski zakon.
    I na kraju jedan zanimljiv citat : Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.
    http://kuran.putvjernika.com/index.php?option=com_tefsir&Itemid=72&action=display&surano=31&ayatno=34
    Dakle, alah sve zna ili je dobro obavesten, ako ima potrebu da ga obavestavaju, onda ne zna sve, alah ili sve zna ili ima jako dobru obevastajnu sluzbu…Da li ste svesni tragicnosti ovakve formulacije?

    • Muslimanka каже:

      Ovaj deo gde kazes Allah sve zna i o svemu je obavesten se ne odnosi na to da neko obavestava Allaha dz.s. vec da je on unapred obavesten o svemu, da zna sta ce se dogoditi i pre nego sto se to dogodi. Sto se tice Muhameda, ja stvarno ne mogu da odgovaram nekom ko cita Sitske gluposti, to je isto kao kada bih se ja pozivala na nesto sto propovedaju Jehovini svedoci ( koji se u mnogo cemu poklapaju sa muslimanima). Sto se tice da Muhamed nije pomenut u Bibliji nije istina. U knjizi Solomona 5:16 pise na hebrejskom jeziku: Hikku mumetekim vikulli Muhamedim. na ime Muhamed je dat nastavak im jer se u hebrejskom jeziku kada zelite nekome da odate postovanje dodaje nastavak im. Npr. Bog se kaze Eloh ali svi iz postovanja kazu Elohim. Medjutim u prevodu pise: on je najbolji, on svima ukazuje na ljubav, o jerusalimske kceri, on mi je prijatelj i miljenik. Ali u originalnom tekstu se nalazi rec Muhamedim. U Evandjelju po Ivanu, 14:16, Isus kaze: ja cu se moliti svome ocu da posalje nekog ko ce me potvrditi i ko ce sa vama zauvek ostati. Ivanovo jevandjelje, 15:26, Kada vam dodje taj poslanik koga ce poslati moj otac, on ce me potvrditi. A sto se braka tice, ovde je pitanje bilo o pustanju zena, i to je zabranjeno u bibliji, da zene pustate bez razloga, kao i u Kur’anu, medjutim nigde nije receno bukvalno zabranjeno vam je da uzimate vise zena. Ovde je zabranjeno koliko sam ja razumela da se zenite raspustenicama.

      • Alex каже:

        Зар не вјерујеш да сам ја у Оцу и Отац у мени? Ријечи које вам ја говорим не говорим од самога себе, него Отац који пребива у мени он твори дјела.Вјерујте ми да сам ја у Оцу и Отац у мени; ако ли не, због самих дјела вјерујте ми.Заиста, заиста вам кажем: Ко вјерује у мене, дјела која ја творим и он ће творити, и већа од ових ће творити; јер ја идем Оцу своме. И што год заиштете (од Оца) у име моје, то ћу учинити, да се прослави Отац у Сину.. И ако шта заиштете у име моје, ја ћу учинити.Ако ме љубите, заповијести моје држите, И ја ћу умолити Оца, и даће вам другог Утјешитеља да пребива с вама вавијек,Духа Истине, кога свијет не може примити, јер га не види, нити га познаје: а ви га познајете, јер са вама пребива, и у вама ће бити. Нећу вас оставити сиротне; доћи ћу к вама.Још мало и свијет ме више неће видјети, а ви ћете ме видјети, јер ја живим, и ви ћете живјети.Jovan,14. 10-19
        Dakle zaista je iluzorna svaka dalja rasprava, posredi je savrsen primer ispovedanja Svete Trojice, a Utesitelj, Duh Istine koji treba da bude poslat, je Sveti Duh, koji je sisao na apostole pedeseti dan po Vaskrsenju Hristovom, i na taj dan je osnovana Crkva.http://www.pravoslavna-srbija.com/Pravoslavlje/MolitvaSvetomDuhu/MolitvaSvetomDuhu.htm
        Dakle ostanite nam obavesteni kao taj vas alah, uz zelju da vas muz ima jos punotako pametnih zena.

      • Muslimanka каже:

        Ja citiram bibliju, ti citiras bibliju, a govorimo o skroz suprotnim stvarima, u tome i jeste poenta svega sto hocu da kazem, a sto si ti upravo potvrdio. A ne moze moj muz nikada imati zena koliko hriscanin moze imati ljubavnica i vanbracne dece. Na kraju ni jedna bozja objava nije pisana da odgovara meni ili tebi vec za dobrobit celog covecanstva. A Allah je i tvoj Bog.

    • Muslimanka каже:

      Naravno hriscani kazu da se u bibliji govorilo o svetom duhu a ne o Muhamedu, medjutim u jevandjelju po Ivanu, 16:7, se kaze: Zaista ja vam govorim istinu. To je dobro za vas sto ja moram da odem, jer ako ja ne odem nece moci da dodje onaj koji ce me potvrditi. A znamo da je sveti duh vec bio prisutan. Tako da se ova prorocanstva ne mogu odnositi na svetog duha. u Ivanovom jevandjelju 16:12-14 je receno: Imao bih vam jos mnogo toga reci, ali vi to sada ne mozete podneti. A kada dodje on, duh istine, uvest ce vas u svu istinu. On ce govoriti sta mu je objavljeno a mene ce proslaviti. Znaci da je i sam Isus rekao da njegova objava nije zavrsena, da nije rekao sve sto ljudi treba da znaju, ali da ce posle njega doci neko ko ce upotpuniti njegovu objavu i njega proslaviti.

    • Срђан каже:

      Терање мака на конац је досадан посао, али вас не мрзи то да радите. Бавите се Библијом и ”њеним контрадикторностима” (тј. не бавите се, само сте, ради препирања, прекопирали туђи текст), а имате своју књигу која вам такође пружа материјал за низање мака на конац, без да нама досађујете. Ево ја ћу почети а ви наставите:
      Прво каже:
      7:54 Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u ŠEST vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario;
      и опет:
      10:3 Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za ŠEST vremenskih razdoblja stvorio

      а потом:

      41:9 Reci: „Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u DVA vremenska razdoblja Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!“
      41:10 On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u ČETIRI vremenska razdoblja – ovo je objašnjenje za one koji pitaju,
      41:11 zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: „Pojavite se milom ili silom!“ – „Pojavljujemo se drage volje!“ – odgovorili su,
      41:12 pa ih u DVA vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nada njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućega.

      2+4+2=8 Колико је дакле трајало стварање неба и Земље, шест или осам раздобља (дана)?

      Даље:
      22:47 Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, a Allah će ispuniti prijetnju Svoju; samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko HILJADU godina, po vašem računanju.

      а потом:

      70:1 Neko je zatražio da se kazna izvrši
      70:2 nad nevjernicima – niko ne može spriječiti
      70:3 da to Allah, Gospodar nebesa, ne učini,
      70:4 k Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji PEDESET HILJADA godina traje

      Хиљаду или педесет хиљада година?

      Ето, ја започех а ви продужите, има тога колико хоћете, па кад решите све ”контрадикције” у својој књизи, онда се бавите Библијом.

      • Alex каже:

        Kuran je savrsena knjiga, zato ja nisam mogao da je procitam, ali nikad niko nije u njemu nasao gresku! Do danas, kako stoje stvari.
        Ovaj tekst do srzi izoblicava i Muhameda i islam:http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/MuhamedMaksimov.htm

        ЈУРИ МАКСИМОВ
        ЗАШТО ХРИШЋАНИ НЕ СМАТРАЈУ МУХАМЕДА ЗА ПРОРОКА

      • Muslimanka каже:

        1.Sto se tice stvaranja sveta, nije to nikakva kontradikcija vec nepoznavanje matematike sa vase strane, ali evo objasnicu vam prostim primerom:
        Recimo, neki covek pocne da pravi kucu i u isto vreme uredjuje dvoriste. Kucu je izidao za 2 godine, ali dvoriste jos uvek nije uredio do kraja. Onda uredjuje dvoriste jos dve godine. Znaci, taj covek je ukupno proveo radeci na kuci i dvoristu 4 godine. Kucu je izidao za 2 godine, a dvoriste zavrsio za 4 godine. Pa kad to saberemo dobija se 6, a u stvari covek je i kucu i dvoriste zavrsio za 4 godine.
        Znaci nebesa su stvorena u dva vremenska razdoblja, onda Zemlja se stvara u dva vremenska razdoblja i u istom trenutku kada se zemlja stvara stvara se i reljef na njoj, medjutim prvo se Zemlja stvorila kao nebesko telo ali reljef i sve sto je na njoj nije bilo zavrseno. Pa se reljef i sve sto je na zemlji stvara jos dva vremenska razdoblja.
        Znaci, 2 nebesa, 2 zemlja i jos 2 sve sto je na zemlji. Ali kako su zemlja i sve sto je na zemlji poceli da se stvaraju u istom trenutku, znaci sve sto je na zemlji je stvarano u 4 razdoblja.

        2. Sada je potrebno osnovno poznavanje teorije relativiteta, odnosno u razlicitim prostorima vreme je relativna stvar. Kao sto vidis ovde se radi o dva razlicita dogadjaja, u prvom se radi koliko traje Bozija kazna a u drugom koliko se dugo meleci penju do Bozijeg prestola.
        To znaci da se pakao i Boziji presto ne nalaze u istom prostoru. Jer Boziji presto je iznad svega.

      • Срђан каже:

        То значи да приликом тумачења Курана можете да пустите машти на вољу, али зато у Библији тражите длаку у јајету. То такође значи да сте дошли да се препирете, јер тумачења Библије која вам се нуде не прихватате. Ни ми ваша тумачења не морамо да прихватимо, тако да мислим да је дискусија бесмислена.

      • Muslimanka каже:

        Srdjane, teorija relativiteta je dokazana, tu nema nedoumica. A sto se tice stvaranja svemira ovo objasnjenje je dao licno Boziji poslanik a preneli su ga njegovi ashabi.

      • Muslimanka каже:

        Meni je od kontradikcija u Bibliji objasnjena i protumacena samo jedna, o tome da li se Bog kaje sto je stvorio ljude ili ne. Na ostale sam dobila odgovor da ih ne mogu bukvalno tumaciti, iako se u vecini radilo o statistickim greskama.

      • Muslimanka каже:

        Kljucne reci za razumevanje ove „kontradikcije“ o stvaranju zemlje su „i SVE TO za 4 vremenska razdoblja, znaci prvo govori kako je zemlja stvorena za dva vremenska razdoblja, onda se pominje sve sto je na zemlji, pa je onda receno SVE TO u 4 vremenska razdoblja. Znaci Zemlja u 2 vremenska razdoblja, a Zemlja i sve sto je na njoj u 4 vremenska razdoblja.

      • Срђан каже:

        Нисам знао да овоземаљске теорије, време и простор важе и у паклу и тамо где је ”Божији престо”. Мора да је напорно пењати се 50 хиљада година а још и гравитација вуче доле…

      • Alex каже:

        Rekoh ja dole , da se ne moze Kuran ozbiljno citati bez znanja o matematici,astronomiji, kvantnoj fizici, istoriji,medicini, geografiji, pcelarstvu…I da nije bilo Ajnstajna i njegove teorije, mogli bi da steknemo pogresan utisak, da se ovde potkrala greska, tj.da je u pitanju kontradikcija.A u tom slucaju, bi mogli da posumnjamo da je ljudski faktor, u ovom slucaju Osman(treci halifa, otpoceo vladavinu 12.godina po Muhamedovoj smrti), mogao da bitno utice na konacan izgled Kurana.

  16. Muslimanka каже:

    Svemirko ja ne smatram da je Emir Kusturica pametniji od mene, mozda od tebe jeste.

    • svemirko каже:

      Samo tako sa „smirenjem“, vidi se ko ste odmah… sledbenici uduvanog buhabeda koji je jeo neke gljive ludare pa umislio da mu se javlja angel bozji a ono javio mu se, ali onaj drugi nepomjanik. Na kraju receno je da ne bacamo bisere pred svinje, tj ne verujem tvojim dobrim namerama i ne znam sta ces ovde. Ako zelis da izucis Pravoslavlje idi na Izvor, tj. u Crkvu pa tamo pitaj svestenike. Preko interneta neces nista nauciti kako valja, i svi tvoji postovi izgledaj kao provokacije.

      • Muslimanka каже:

        Ja sam razgovarala sa lokalnim svestenikom, i mozda ce te iznenaditi sta mi je odgovorio. Kada sam mu postavila pitanje zasto Hriscani rade neke stvari koje ni sam Isus nije radio, zar na taj nacin ne odsupaju od Isusa i od njegovog ucenja. On mi je odgovorio da sam u pravu, ali da oni ne smeju da kazu narodu neke stvari da ne bi narod potpuno odustao od isusove vere. Vec tolerisu neke sitne stvari da bi ocuvali duhovnost u narodu. Kada je Muhamed a.s. bio primoran da napusti Meku zbog propovedanja vere u jednog Boga on je sa svojim sledbenicima potrazio utociste kod hriscana koji su u to vreme ziveli u Medini. I verovao ili ne hriscani su mu pruzili zastitu i obavezali se da ga stite od bilo kakvog napada. Jer u to vreme jedina razlika izmedju hriscanstva i islama je bila ta sto su hriscani verovali u trojstvo a muslimani da je Isus bozji poslanik. Mi i nakon 1400 godina primenjujemo veru na isti nacin kao sto je to radio nas poslanik Muhamed a.s. A otkuda je doslo do tolikih razlika treba vi da se zapitate.

      • Тај свештеник, ако је тако рекао, дужан је да скине мантију, јер није достојан да је носи. Иначе, хришћани су дужни свакоме да помогну у невољи без обзира на вероисповест.

      • Alex каже:

        Па се из Шеријата може научити о појму “takijja” т.ј. о неопходној лажи, гдје је зарад ширења ислама дозвољено друге људе варати, лагати и, како ibn Kesir у свом тумачењу Курана наводи на страни 203, ослањајући се на своје претходнике: “Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima, a srca nam ih proklinju!”.

  17. Muslimanka каже:

    Nisam citala knjigu narodni ucitelj ili kako vec rekoste. Ali ja sam trazila od vas da mi kazete iz koje knjige su ove stvari mogle da se prepisu a da su te knjige postojale za vreme Muhameda a.s.

    • Срђан каже:

      Ево на пример, могле су да се препишу из Аристотелове ”Историје животиња” (око 900 година пре Мухамеда), у којој има неколико страна само о пчели и њеним својствима. Наспрам тих описа Мухамедов изгледа аматерски.
      Погледати: http://ebooks.adelaide.edu.au/a/aristotle/history/book9.html
      40. глава.
      Што се тиче Мухамедовог компилирања Старог Завета, уопште није битно када је Стари Завет преведен на арапски, али очигледна сличност упућује на то да је новији текст, а то је Куран, компилиран од старијег (тј. Старог Завета). Са текстом Светог Писма и уопште са хришћанством и јудаизмом Мухамед се свакако срео много пута (боравећи у Сирији) пре него што је настао Куран.
      Бранити ислам као ”оригиналну” веру врло је јалова работа, посебно овде виђеним ”аргументима” (тачнији израз: троловање).

    • Срђан каже:

      Ах да, део о пчели могао је да препише и из Септуагинте, превода на грчки Старог Завета (неких 700 година пре Мухамеда. Део о пчели јавља се само у том преводу):
      …Or go to the bee, and learn how diligent she is, and how earnestly she is engaged in her work; whose labours kings and private men use for health, and she is desired and respected by all…
      http://ecmarsh.com/lxx/Proverbs/index.htm
      6. поглавље, 8.стих

      Зато Ваше речи: ”Tek nedavno smo saznali da med nastaje u pčeli da je pčela ta koja pravi med .Nekada to ljudi nisu znali” довољно говоре о озбиљности Ваших ”аргумената”. Или хоћете рећи да су Аристотел, преводиоци Старог Завета и сви до Мухамеда (шта причам до Мухамеда – ”до недавно”!) мислили да се мед ствара сам од себе у саћама, а пчела му само прави друштво?

      • Muslimanka каже:

        Znaci da ni Isus nije rekao nista novo, jer su sve te knjige postojale i pre Isusa a.s. Najlakse je okrenuti glavu i negirati, ali mnogo je tesko pogledati istini u oci i priznati da nisi u pravu. To mogu samo hrabri.

      • Исус се није бавио маргиналним стварима, већ оним што је једино потребно.

      • Срђан каже:

        Ако сте ви чекали да вам Мухамед каже да је крава даје млеко а пчела мед и да је мед здрав (и још тврдите да пре њега то нико није рекао) – то је ваш проблем. Ми Христа нисмо чекали да нам каже да је млеко бело а мед здрав. Оно што је ново, а што је Христос рекао, ви не прихватате, него вам је довољна компилирана, поједностављена религија. Важно је да је мед здрав.

      • Muslimanka каже:

        Srdjane, ja navedoh mnogo cinjenica koje su nepobitne u Kur’anu, koje ne postoje u Bibliji, ostavih link na kojem je to objasnjeno na preko 100 strana, a ti se zalepio za pcele i mleko :). No dobro, bitno je da nebo drze stubovi, da zemlja ima rubove, da je prvo nastala zemlja pa onda sunce, da mesec sija, itd.

      • Срђан каже:

        Да будем искрен, кад сам причитао да сте написали да пре Мухамеда нико није рекао да пчеле дају мед, изгубио сам вољу да читам остале ”аргументе”. Да је бар Куран написан пре Светог Писма, па да имамо о чему да причамо, али овако не знам шта уопште покушавате – да нас убедите да је компилација, тј. Куран, бољи од књиге из које је компилиран – Светог Писма? Нека, нека вама ваш бакрењак, а оставите нама наш златник.

  18. Muslimanka каже:

    Isus je bio najavljen u starom zavetu, i kada se pojavio dosao je sa svim mogucim cudima koja je izvodio potpomognut svetim duhom, pa opet jevreji ne veruju u njega. Allah je u Kur’anu dao jasne dokaze koje ni jedan razuman covek ne moze da porekne, pa vi opet okrecete glavu od toga.

    • Alex каже:

      Kuran je retko besmislena knjiga, pokusavao sam vise puta da je citam, ali nikad nisam daleko odmakao.A tek kako su telesni prikazi raja, govori od kojeg je duha, Muhamed primio svoje ucenje.Nego nesto mi se cini da su muski bolje prosli, oni po 70 hurija, a zene..?

      • Alex каже:

        Stanje zena u dzenetu
        Ljudska dusa, bez obzira da li to bila covjekova ili zenina, uziva i nasladuje se prilikom pomena Dzenneta i onoga sto ga okruzuje od raznovrsnih uzivanja. Uzviseni Allah je obradovao vjernike u svojoj knjizi i preko svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, sa nagradom koja ih ceka u Dzennetu, sa ljepotama i radostima koje je pripremio onima koji budu vjerovali i dobra djela cinili.

        Postavlja se pitanje. Kakvo ce biti stanje zena u Dzennetu ?

        Kao odgovor na ovo pitanje navescemo nekoliko stvari popracene sa dokazima iz Kur’ana i Sunneta i sa onim sto su rekli islamski ucenjaci po tom pitanju.

        Ne treba kritizirati zene ukoliko pitaju o onome sto ih ceka u Dzennetu od nagrade i uzivanja, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, takode nije kritizirao slicna pitanja koja su dolazila od ashaba. Jednom prilikom je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, bio upitan za Dzennet i od cega je izgraden, pa je odgovorio: “ Dzenet njegova gradevina je cerpic od zlata, cerpic od srebra, malter izmedu njih je mošus – mirisavi misk, njegov sljunak su dijamanti i safiri a zemlja safran , ko udje u njega bice u izobilju i blagostanju nece biti nesrecan, bice vjecno u njemu nece umirati, nece se pohabati njihova odjeca niti ce ostariti“.( Ahmed ,Tirmizi hadis sahih Sahihu Dzamia 3116 Albani).

        Takodje su ga pitali da li ce se ljudi „priblizavati“ svojim zenama u Dzennetu, a on im je odgovorio: “ Zaista ce covjek u jednom danu da se „priblizi“ stotinama djevica „(Ebu El-Dija hadis sahih Silsile Sahihe 367 Albani) .
        Kao sto smo na samom pocetku spomenuli, ljudska dusa, bez obzira, da li to bio covjek ili zena, uziva i nasladuje se prilikom spomena Dzenneta i onoga sto ga okruzuje , sto je i lijepo pod uslovom da to nisu puste zelje koje ne prate dobra djela, jer se Uzviseni Allah obratio vjernicima u prijevodu ajeta: “ Eto, to je Dzennet koji vam je darovan kao nagrada za ono sto ste radili“ (Az-Zuhruf 72).

        Dzennet i njegove blagodati, nisu samo za ljude mimo zena, vec za oboje, „…pripremljen za one koji se Allaha boje“(Ali-Imran 133), tj. za oba spola, onako kako nas je Allah, dzellesanuhu, obavijestio o tome kada je rekao u prijevodu ajeta: „A onaj ko cini dobro, bio muskarac ili zena, a vjernik je – uci ce u Dzennet i nece mu se uciniti ni koliko trun jedan nepravda“(An-Nisa 124).Stim da ne prilici zeni da se prekomjerno uposljava sa tim pitanjima, trazeci pojedinosti i detalje vezane za Dzennet, dovoljne su joj za to rijeci Uzvisenog kada je rekao u prijevodu ajeta: „… u njemu ce biti sve sto duse zazele i cime se oci nasladjuju, i u njemu cete vjecno boraviti“ (Az-Zuhruf 71) i „Tu ih umor nece doticati, oni odatle nikada nece izvedeni biti“ (Al-Hidzr 48). A pre svega dovoljne su joj rijeci Uzvisenog o stanovnicima Dzenneta, kada je rekao u prijevodu ajeta: „… Allah ce zadovoljan njima biti, a i oni Njim, to ce veliki uspjeh biti!” (Al-Ma’ida 119).

        DZENNETSKE NAGRADE – HURIJE

        Kada Uzviseni Allah spominje stvari koje su same po sebi primamljive i koje se nalaze u Dzennetu, kao sto su raznovrsna jela, prelijepi predjeli, kuce i odjeca, obuhvaca sa tim oba spola, muskarca i zenu, te da ce se svi oni sa tim nasladivati i u njemu uzivati. Medutim Allah, dzellesanuhu, je pored spomenutih zajednickih blagodati muskarca i zena, muskarcima obecao jos jednu veliku blagodat, a to su hurije, predivne zene. Mozda ce se zena zapitati, sta je razlog tome? Odgovor je sljedeci: Allah, subhanehu ve te’ala, kaze u prijevodu ajeta: „On nece biti pitan za ono sto radi, a oni ce biti pitani“ (El-Enbija 23) .Medjutim nema zapreke da shvatimo mudrost predhodno spomenutog pitanja, potpomagajuci se sa serijatskim tekstovima i islamskim temeljima. Poznato je da zene imaju kod sebe urodjeni stid, pa im zbog toga Uzviseni Allah ne pobudjuje zelju za Dzennetom sa onim od cega bi se one stidjele.

        Zelja zene za muskarcem nije kao zelja muskarca prema zeni – kao sto je poznato – tako da Allah, subhanehu ve te’ala, pobudjuje zelju kod ljudi za Dzennetom sa spominjanjem zena u njemu. Za ovo nalazimo potvrdu u rijecima Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, kada je rekao: „Nisam iza sebe ostavio tezu kusnju za ljude od zena“ (Buharija 5096). A sto se tice zene, njena je zudnja za ukrasom, odjecom i nakitom iznad njene ceznje za muskarcima, jer je ona takva po prirodi kako je to rekao Uzviseni u prijevodu ajeta: „Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomocne“ (Az-Zuhruf 18). Rekao je Sejh Ibn Usejmin, rahimehullah: „Uzviseni Allah je spomenuo supruge za ljude zbog toga sto je suprug taj koji trazi i tezi prema zeni, pa su im zbog toga spomenute supruge u Dzennetu, a presuceno je spominjanje supruga zeni, ali to ne znaci da ona nece imati supruga, naprotiv ona ce imati jednog supruga od sinova Ademovih, tj. ljudi (Fetava Nuru Ala Edderb).

        KOME CE PRIPASTI ZENA U DZENNETU

        Stanje zene na dunjaluku ne biva mimo sljedecih stanja, a to su:

        • da umre prije nego sto se uda
        • da umre poslije rastave prije nego sto se uda za drugog covjeka
        • da bude udata ali njen covjek ne udje sa njom u Dzennet
        • da umre poslije udaje
        • da umre njen suprug i ona ostane poslije njega ne udajuci se vise sve dok ne umre
        • da umre njen suprug pa se ona poslije njegove smrti uda za drugoga

        Ovo su stanja zene na dunjaluku i svakom tom stanju pripada stanje koje mu odgovara u Dzennetu. Zena koja umre prije nego se udala, nju ce Uzviseni Allah udati u Dzennetu za dunjaluckog covjeka. Dokaz za to su rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve selem: „Nema u Dzennetu neudatog“ (Muslim 2832).Rekao je Sejh Ibn Usejmin, rahimehullah: „Ukoliko se zena ne uda na dunjaluku, pa Allah Uzviseni ce je udati u Dzennetu za onoga skim ce biti zadovoljna, zbog toga sto uzivanja u Dzennetu nisu samo za ljude, nego i za zene, a od vrsta uzivanja je brak“(Fetava Nuru Ala Ederb). Poput nje je zena koja umre, a razvedena je. Takodje poput njih dvije je zena ciji suprug nije usao u Dzennet. Rekao je Sejh Ibn Usejmin, rahimehullah: „Zena, koja bude od stanovnika Dzenneta, a nije se udavala ili njen suprug nije od stanovnika Dzenneta kada udje u Dzennet, u kojem ce biti od njegovih stanovnika ljudi koji se nisu ozenili, Allah ce je udati za jednog od njih „(Fetava Nuru Ala Ederb).

        Zena koja umre poslije njene udaje, ona je u Dzennetu sa svojim suprugom kod kojeg je umrla. Istog stanja je zena u koje je umro suprug, pa je ostala poslije njega i nije se udala sve do svoje smrti, bit ce njegova supruga u Dzennetu. Zena u koje je suprug umro i ona se poslije njegove smrti preudala, bit ce sa posljednjim covjekom, za kojeg se udala.Muavije je zaprosio Umu Derda koja je odbila to i rekla je cula sam Ebu Derda da je rekao :Rekao je Poslanik: “ Zena pripada svome zadnjem suprugu “ i ne zelim zamjeniti Ebu Derdu sa nekim ( Ebu Ali El-Harani hadis sahih Silsile Sahihe 1281 Albani ). Kao sto je rekao i ashab Huzejfe, radijallahu anhu, svojoj supruzi: „Ukoliko zelis da budes moja zena u Dzennetu, nemoj se udavati poslije mene, jer zena u Dzennetu pripada svome zadnjem suprugu na dunjaluku“(Hadis sahih Silsile Sahihe 1281 Albani). Zbog toga je Allah zabranio suprugama Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da se udaju poslije njegove smrti, jer su one njegove supruge u Dzennetu.

        Nakon ovoga, mozda se postavi pitanje, a sta je sa dovom, koja se uci na dzenazi, tj. mrtvacu: „I zamijeni joj supruga, boljim od njenog!“, jer ukoliko je umrla zena bila udata, kako da dovimo ovom dovom, a znamo da je njen suprug u Dzennetu, isti onaj koji joj je bio na dunjaluku ili onoj zeni koja nikako nije bila udata! Odgovor na ovo nalazimo u rijecima Sejha Ibnu Usejmina, rahimehullah, koji kaze: „Ukoliko nije bila udata, pa mi sa tim ciljamo boljeg supruga od onoga koji joj je bio odredjen da je ostala ziva, a ukoliko je bila udata, ciljamo sa time, boljeg u svojim osobinama od onih koje je imao na dunjaluku, jer promjene bivaju u sustini-biti, na primjer kao kada bi prodao ovcu za devu ili u osobinama kao kada bi se reklo: ‘Da Allah promjeni nevjerstvo ovoga covjeka sa vjerovanjem.’ Slican primjer nalazimo u Allahovim rijecima, u prijevodu ajeta: ‘Na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, …’ (Ibrahim 48) zemlja je zemlja, samo je se je prosirila, a i nebesa su nebesa, samo su se rascijepila“

        DA LI CE VECINA ZENA BITI U DZENNETU

        Prenosi se u vjerodostojnoj predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da je rekao, obracajuci se zenama: “ Zaista sam vas vidio kao najbrojnije stanovnike Dzehennema! (Buharija 304) a u drugom hadisu je rekao: „Zaista su najmalobrojniji stanovnici Dzenneta zene!“ ( Muslim 2737-95).Kao sto je doslo u drugoj vjerodostojnoj predaji, da ce svaki covjek imati dvije zene u Dzennetu, tj. od dunjaluckih zena (Muslim 2834). U ovome su se razisli ucenjaci, u tome kako da sastave ili spoje vezu izmedju predhodnih hadisa, tj. da li je vecina zena u Dzennetu ili u Dzehenemu? Pa su neki rekli, da ce vecina zena biti u Dzennetu, kao sto ce one takodjer biti vecinski dio stanovnika Dzehennema. Rekao je El-Kadi I`jad: „Vecina Ademova potomstva su zene.“ (Serhu Muslim hadis 2835).

        Drugi su ipak rekli, da su zene vecina stanovnika Dzehennema, uzimajuci za to kao dokaz spomenute hadise, te da su one takodjer vecina stanovnika Dzenneta kada im se dodaju hurije. A neki kazu da ce zene biti u pocetku vecina stanovnika Dzehennema, pa ce poslije toga biti vecinski dio stanovnika Dzenneta, tj. kada izadu iz vatre. Rekao je El-Kurtubi, pojasnjavajuci rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, „Vidio sam vas kao vecinu stanovnika Dzehennema.“: ‘Postoji mogucnost da ce to biti kada zene budu u vatri, medutim poslije njihovog izlazka iz vatre putem sef’ata ili Alahove milosti, kad vise ne bude u vatri nikog ko je rekao „La illahe illallah“, one ce biti vecina stanovnika Dzenneta“(Tezkiretu Kurtubi srt.475).

        NE ZAVARAVAJ SE SESTRO MUSLIMANKO

        Svakoj zeni kada ude u Dzennet, Uzviseni Allah ce joj povratiti njenu mladost i nevinost. Dosla je starica kod Poslanika i rekla mu:“ Zamoli Allaha da me uvede u dzenet. Rekao je Allahov Poslanik :“ O majko toga i toga , zaista starice nece uci u dzennet, gdje se okrenula i zaplakala.Rekao je : Obavijestite je da nece uci u dzenet a ona je starica zaista je Allah rekao:“ Stvaranjem novim Mi cemo hurije (zene sa dunjaluka) stvoriti i djevicama ih uciniti milim muzevima njihovim, i godina istih „( Vakia 35-37, Bejheki hadis sahih Silsile Sahihe 2987 Albani) kao sto je to doslo i u komentaru pomenutog ajeta ( Tefsir Sevkani, Elusi,Sinkiti). Predhodno pomenutom svjedoce i ove Poslanikove rijeci:“ Stanovnici dzeneta ce uci u dzenet golobradi bez milja i tamnoputi sa trideset tri godine „( Tirmizi, Ahmed hadis sahih Sahihu Dzamia 8072 Albani).

        To je Dzennet koji je uredjen i uljepsan za nas o skupino zena, kao sto je uredjen i uljepsan za ljude „Na mjestu u kome ce biti zadovoljni, kod Vladara Svemocnoga“ (El-Kamer 55). Nemojmo propustiti ovu priliku, jer je zivot kratak i za vrlo kratko vrijeme treba se preseliti tamo gdje je vjecnost. Pa neka vasa i nasa vjecnost bude u Dzennetu,insa-Allah. Znajte da je mehr za Dzennet iman i dobra djela, a ne nikako puste zelje, popracene sa nemarnoscu. Sjetite se govora naseg Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, gdje kaze: “ Koja zena klanja pet namaza, posti mjesec Ramazan, sacuva svoje stidno mjesto i pokori se svome suprugu, bit ce joj receno: ‘Udi u Dzennet na koja vrata hoces!'“ (Ahmed,Tabarani hadis sahih Sahihu Dzamia 661 Albani).Cuvajte se onih koji pozivaju smutnji i unistenju zene, koji vole pokvarenost i izopacenost kod nje, tj. njihovo udaljenje od Dzenneta. Ne zavaravajte se sa kojekakvim uljepsanim govorima, koji dolaze od umisljenih pisaca, sa raznih televizijski kanala ili slicnog, jer svi oni zele jedno, kao sto kaze Uzviseni u prijevodu ajeta: „Oni bi jedva cekali, da i vi budete nevjernici kao sto su oni nevjernici …“ (El-Nisa 89).

        Molim Uzvisenog Allaha da svim muslimankama olaksa put do Dzenneta i da njihovo prebivaliste na ahiretu ucini Dzennetu-l-firdeus. AMIN!
        „Kjab binu Malik“

  19. Muslimanka каже:

    Pojavljivanje kosmosa u Kur’anu:
    Pojavljivanje kosmosa se u Kur’anu spominje na slijedeći način:
    „On je nebesa i Zemlju iz ničega stvorio! “ (Al-An’am, 101) Ova
    kur’anska činjenica je u potpunom skladu sa suvremenim naučnim
    otkrićima. Definitivan zaključak do kojeg je danas došla moderna astrofizika
    upućuje na činjenicu da je cijeli kosmos, zajedno sa materijalnom
    i vremenskom dimenzijom, nastao u nultom trenutku jednom
    velikom eksplozijom. Teorijom Velike eksplozije (Big Bang) dokazano
    je da je cijeli kosmos nastao iz ničega, eksplozijom samo jedne tačke
    prije, otprilike, 15 milijardi godina. Ova teorija je ujedno i jedino
    naučno objašnjenje nastanka i početka kosmosa, koja je prihvaćena
    od strane svih naučnih krugova.
    Prije Big Banga nije postojalo ništa zvano materija. Materija, energija
    i vrijeme stvoreni su u jednom nepostojanju koje se može definirati
    kao apsolutno metafizičko okruženje u kojem nije bilo ni materije, ni
    energije, pa čak ni vremena. O ovoj ogromnoj činjenici i otkriću, do
    kojeg je došla moderna fizika, Kur’an nas je obavijestio prije 1400
    godina.
    Veoma osjetljivi skeneri Cobe satelita, kojeg je 1992. godine NASA
    poslala u svemir, registrirali su radijaciju za koju se pretpostavlja da
    predstavlja ostatak od Big Banga. Ovo otkriće je poslužilo kao dokaz
    teorije Big Bang koja predstavlja naučno objašnjenje činjenice da je svemir nastao iz ničega.

    Širenje kosmosa

    U Kur’an-i-Kerimu, koji je objavljen prije 14 stoljeća, u periodu kada još nije bila razvijena astronomija,
    ovako se govori o širenju kosmosa:
    „Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga šire.“ (Az-Zariyat, 47)
    Riječ „nebo“, koja se spominje u aktualnom ajetu, na mnogo mjesta u Kur’anu koristi se u značenjima
    svemira i vasione. I u ovom slučaju upotrijebljena je u istom značenju. Kur’an je,
    dakle, već obznanio da se kosmos širi, a to je činjenica do koje je danas došla i nauka.
    U naučnom svijetu je do početka XX stoljeća preovladavalo jedno mišljenje u smislu da „kosmos
    ima jednu statičnu, nepokretnu strukturu i da potiče iz vječnosti“. Međutim, istrage provedene
    uz pomoć suvremene tehnologije, izviđanja i proračuni doveli su do saznanja da kosmos
    ima svoj početak i da se konstantno „širi“.
    Ruski fizičar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre početkom ovog stoljeća
    teoretski su proračunali da je kosmos u stalnom pokretu i da se širi.
    Ova činjenica je, također, i dokazana određenim posmatranjima provedenim 1929. godine.
    Američki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomoć ogromnog teleskopa,
    otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem
    se sve konstantno udaljava jedno od drugoga, dolazi u značenju kosmosa „koji se širi“. Činjenica
    da se kosmos nalazi u stalnom širenju svoju kategoričnost će postići, također, i kroz osmatranja
    provedena narednih godina.
    Međutim, ova kategorična činjenica je stoljećima prije saopćena kroz Kur’an i to u takvom historijskom
    periodu kada nijedan čovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni približna znanja.
    Pošto je Kur’an riječ Allaha, Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja. Od prve eksplozije
    do sada, svemir se stalno širi jednom ogromnom brzinom. Širenje svemira naučnici uspoređuju
    sa površinom napuhanog balona.

    Povratno nebo

    U Kur’an-i-Kerimu, u 11. ajetu sure At-Tariq govori se o „povratnoj“ osobini
    nebeskog svoda:
    „I tako mi neba koje je povratno.“ (At-Tariq, 11)
    Riječ „ar-raji'“ se u prijevodima Kur’ana prevodi u značenju „koji šalje natrag“
    ili „povratni“.
    Kao što je poznato, atmosfera koja okružuje Zemlju je sačinjena od nekoliko
    slojeva. Svaki sloj ima veoma važnu ulogu po živa bića. Prilikom istraživanja
    ustanovljeno je da svaki sloj ima odliku da vraća natrag u kosmos ili na
    Zemlju materije ili zrake koje do njega dopiru. Da sada kroz nekoliko primjera
    analiziramo povratne odlike slojeva koji okružuju Zemlju.
    Naprimjer, Zemljin omotač troposfera, visine izmedu 13 i 15 km, osigurava da se kondenzacijom
    vodena para, koja je prethodno došla sa Zemlje, vrati na Zemlju u vidu padavina.
    Ozonosfera, visine 25 km, osigurava reflektiranje ili odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih
    zraka koje dolaze iz svemira.
    Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se emitiraju sa Zemlje, osigurava
    sa velikih udaljenosti praćenje govora mobilnim telefonom, radio i televizijskih emitiranja.
    Magnetosfera, pak, vraća u svemir radijaciju koju širi Sunce i ostale zvijezde, prije no što
    uspije doći do površine Zemlje.
    Spominjanje u Kur’anu ovih karakteristika slojeva nebeskog svoda, koje su otkrivene u skoroj
    prošlosti, još jedan je dokaz da Kur’an prestavlja Božiju riječ.

    Pokretljivost planina

    U jednom kur’anskom ajetu ističe se da planine nisu statične, kako nam izgledaju, već da su u
    konstantnom pokretu:
    „Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo
    djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite.“ (An-Naml, 88)
    Ova pokretljivost planina proističe iz pokretljivosti Zemljine kore, na kojoj se nalaze. Zemljina
    kora se, gotovo kao ploveći, pokreće nad manto slojem koji je dosta zbijeniji od nje.
    Prvobitno je početkom XX stoljeća njemački naučnik po imenu Alfred Wegener nastupio sa
    tvrdnjom da su, u prvom periodu Zemlje, kontinenti bili zajedno, da su se, potom, pomjeranjem
    u različitim smijerovima, razdvojili i udaljili jedan od drugog.
    Da je Wegener bio u pravu, geolozi su, međutim, uspjeli dokučiti tek 50 godina nakon njegove
    smrti, dakle 80-ih godina. Kao što je to i Wegener istakao u jednom tekstu, objavljenom 1915.
    godine, kontinenti su prije otprilike 500 miliona godina bili međusobno povezani i ovaj ogromni
    kontinent, nazvan Pangaea, nalazio se na južnom Zemljinom polu.
    Prije otprilike 180 miliona godina Pangaea se razdvojila na dva dijela. Jedan od ova dva velika
    kontinenta koji su se u različitim smjerovima odvajali jedan od drugog je nazvan Gondwana i
    obuhvatao je Afriku, Australiju, Antarktik i Indiju. A, drugi kontinent – nazvan Laurasia –
    obuhvatao je Evropu, Sjevernu Ameriku i Aziju bez Indije. U razdoblju od 150 miliona godina
    nakon diobe Pangaea, u različitim vremenima Gondwana i Laurasia su se odvajali na manje
    kontinente.
    Ovi kontinenti, koji su nastali prvobitnim razlaganjem Pangaea, konstantnom promjenom
    raspodjele između mora i kopna, kreću se površinom Zemlje brzinom od nekoliko centimetara
    godišnje.
    Ova pokretljivost Zemljine kore, koja je otkrivena nakon geoloških istraživanja provedenih početkom
    XX stoljeća, u naučnoj literaturi objašnjava se na slijedeći način:
    Površina Zemlje debljine od 100 km, koju čine Zemljina kora i gornji manto, obrazovana je od
    dijelova koji se zovu „slojevi“. Postoji šest velikih i bezbroj malih slojeva koji konstruiraju
    Zemljinu površinu. Ovi slojevi, prema teoriji nazvanoj „tehnika slojeva“, pokreću se noseći na
    sebi kontinente i dna okeana… Proračunato je da godišnje pomijeranje kontinenata iznosi izmedu
    1 i 5 cm. Ovakvim pokretanjem slojeva nastaju promjene u svjetskoj geografiji. Atlantski
    okean, naprimjer, svake godine se pomalo širi.6
    Jedna važna tačka na koju ovdje treba upozoriti je slijedeća: u navedenom ajetu Allah je pokretanje
    kontinenata obznanio kao promicanje. Upravo danas, naučnici za ovo pomjeranje, također,
    koriste engleski termin „Continental drift“, odnosno „pomicanje kontinenata“.

    Relativnost vremena

    Pitanje relativiteta vremena je danas jedna dokazana naučna činjenica.
    Međutim, ova činjenica je izašla na vidjelo početkom XX
    stoljeća Einsteinovom teorijom relativiteta. Do tog perioda čovjek
    nije znao da je vrijeme jedan relativni pojam, da shodno okruženju
    može pokazivati promjenljivost. Međutim, veliki naučnik,
    Albert Einstein, teorijom relativiteta ovu činjenicu dokazao je na
    sasvim jasan način. Iznio je činjenicu da je vrijeme pojam koji je
    vezan za masu i brzinu. Tokom cijele historije čovječanstva ovo
    pitanje nije niko jasno aktualizirao.
    Osim jednog izuzetka: u Kur’anu su izneseni detalji koji upozoravaju
    na činjenicu da je vrijeme relativno! U tom kontekstu
    ovdje možemo navesti nekoliko ajeta koji ilustriraju ovu činjenicu:
    „Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti
    prijetnju Svoju; a samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko
    hiljadu godina, po vašem računanju.“ (Al-Hajj, 47)
    „On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu
    vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu
    godina traje.“ (As-Sajdah, 5)
    „K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada
    godina traje.“ (Al-Ma’arij, 4)
    Činjenica da se na ovako krajnje jasan način govori o relativitetu vremena u Kur’anu, koji je objavljen prije niza stoljeća, još jedan je u nizu dokaza da je to Allahova Knjiga.

    Click to access Harun%20Yahya%20-%20Islam%20i%20Nauka.pdf

    Na ovom sajtu se moze naci jos mnogo ovakvih cinjenica koje dokazuju da je Kur’an Bozja rec.

    • Alex каже:

      Bog pre nego je stvorio materijalni svet, stvorio je duhovni, pobuna gordog andjela satane se dogodila ranije, tako da su i demoni svedoci stvaranja, pa su ponesto i objavili Muhamedu.No to je uposte nebitno za jednog bogotrazitelja, i za spasenje duse,jer je jedna dusa vrednija od svih svetova.O tim stvarima vise mozete diskutovati sa rimokatolicima, oni su se bavili tim stvarima, da li je zemlja okrugla ili ravna ploca, pa je njihova inkvizicija spaljivala ljude zbog toga.

      • Alex каже:

        Из tefsirа од ibn Kesira се може научити о духу давитељу (Џибрилу) који је давио Мухамеда приморавајући га да се прихвати посланства. Из Бухаријеве збирке много детаља о Мухамедовом животу: о његових 13 жена (од којих је намлађа имала 9 година), о петини свог плијена (од пљачке) који је припадао Мухамеду, о нарученим убиствима својих политичких противника (нпр. Ka’b_а, песника који је исмевао жене које су прихватиле Ислам).

        кад се Мухамеду замерила Marwan-ова кћер (и то опет пишући поезију); како преноси Ibn Ishaq у свом делу “Sirat Rasul Allah”; Мухамед је наручио њено убиство и то тако што је послао једног полу-слепог човека (званог `Umayr b. `Adiy al-Khatmi) да је убије. Тај се увукао ноћу у њену кућу, затекао је на спавању међу децом и ту је у соби искасапио ножем.

        Још се може прочитати у поменутој књизи Ibn Ishaq-а “Sirat Rasul Allah” (т.ј. “Живот пророка Алаховог”); на страници 515, како је приликом напада Мухамедових људи на јевреје из оазе Khaibar (са којима су имали закључен мир пошто су им јевреји плаћали данак) ухваћен извесни Kinana за кога су сумњали да зна где је сакривено благо. Па кад им Kinana није хтио (или није знао) одати гдје је благо, Мухамед је наредио да га ставе на муке како би признао. Кинана је умро у мукама не рекавши о благу. Мучење заробљеника како би се од њега дознало гдје је сакрио злато? Дело достојно криминалца…

        Још се из Шеријата (Секција о9.1) може научити о џихаду као друштвеној обавези муслимана, као и то да се џихад дефинише између осталог и као агресиван рат у циљу успостављања ислама на читавој планети. Па лепо пише да су мета џихада и они немуслимани који живе у својим (немуслиманским) земљама. Све се то базира на Курану: (2:216), (4:89) и (9:36).
        Па се из Шеријата може научити о појму “takijja” т.ј. о неопходној лажи, гдје је зарад ширења ислама дозвољено друге људе варати, лагати и, како ibn Kesir у свом тумачењу Курана наводи на страни 203, ослањајући се на своје претходнике: “Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima, a srca nam ih proklinju!”.

      • Muslimanka каже:

        Ovo je istina o Muhamedu

        Zemljom bolji čovjek nije hodio. Bolji čovjek poslije njega neće doći. To je Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. Njegovo puno ime je Muhammed sin Abdullahov, a potiče iz plemena Kurejš, koje je arapsko pleme iz grada Mekka u Saudijskoj Arabiji.
        Rođen je 570. godine po Isau a.s., a umro je 633., u svojoj 63. godini života. Poslao ga je Uzvišeni Allah da popravi ono što su ljudi pokvarili, da uzdigne ono što su srušili, da uljepša ono što su učinili ružnim.
        Počastio ga je Objavom, Uzvišeni Allah, u njegovoj 40. godini života, kada su njegovi pogledi na život postali izoštreni, kada su mu ojećai bili jači i kada je svim svojim bićem osećao da nešto treba promeniti među ljudima.
        Osećao je veliku potrebu za promenom među ljudima koji su sebi izmislili 360 bogova i više, koji su svoju živu žensku decu zakopavali u zemlju bojeći se siromaštva i gladi. Osećao je veliku potrebu za promenom među ljudima koji su ogrezli u barbarizmu višeboštva, i koji su jeli lešinu, nasamo činili blud i pili alkohol.
        Njegov razum nije mogao prihvatiti nepravdu koju su ovi ljudi činili slabima, nevinu krv koju su proljevali, imetak koji su bespravno otimali. Jednom riječju, svuda oko njega vladalo je zlo, nepravda, očaj i beznađe u život koji je postao vrlo jeftina stvar.
        Nasuprot ovom moralnom ponoru i sunovratu njegova naroda, Muhammed s.a.v.s. je kao mladić, i kasnije kao čovjek, bio besprijekoran. Bio je najljepšeg izgleda lica i stasa, najinteligentniji, i u govoru najrečitiji. Bio je vrlo poverljiv i pouzdan, tako da je sa ovim osobinama, u svakom pogledu odskakao od svoga naroda.
        Uvidjevši njegove plemenite osobine, njegovu ljudskost i karakter, prozvali su ga “EL-EMIN”, što znači povjerljivi, pouzdani, časni.

        U mjesecu Ramazanu, što odgovara augustu 610. godine po Isau a.s., počastio ga je Allah Uzvišeni svjetlom Objave, čiji su sjajni zraci obasjali Zemlju od istoka do zapada, i od sjevera do juga.
        Objavio mu je Uzvišeni Allah veličanstvene riječi:
        “Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Uči, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.”
        (Kur’an, El-Alek 1.-5.)

        Nakon objave ovih veličanstvenih riječi, savršenih po svojoj formi, a u isto vrijeme tako lahkih i jednostavnih, počinje za Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. period stalne borbe u kojoj nije štedio sebe, niti svoj imetak.
        Njegov život se, nakon toga drastično promijenio. Svilena košulja nirnog i lagodnog života je skinuta, a nastupio je period kada se morao obući grubi vuneni ogrtač iskušenja, progona, maltretiranja, omalovažavanja, poniženja…
        Da, sve ovo i još više je, nakon objave gornjih riječi, pretrpio od svog naroda onaj kojeg su zvali “povjerljivi”, i kojeg su poznavali samo po dobru.
        Zašto, upitaće se mnogi? Odgovor je, zato što je to Allahov zakon,da će svaki poslanik kojeg Uzvišeni Allah odabere i počasti svjetlom Objave i poslanstva, doživjeti velika iskušenja. Muhammeda, s.a.v.s. je Allah odabrao za nešto još veće, još grandioznije. Izabrao ga je da bude posljednji poslanik čovječanstva, kojemu će biti objavljen savršeni i plemeniti Kur’an, koji je putokaz, svjetlo i rastavljač istine od neistine, do Sudnjeg dana.
        Kaže Allah Uzvišeni: “Reci, o ljudi ja sam vam svima Allahov poslanik…”
        (Kur’an, “E’araf” 158.)
        Na osnovu ovog dijela ajeta iz Kur’ana, jasno je da je misija Muhammeda, s.a.v.s. specifična i posebna, i da je Muhammed, s.a.v.s. poslanik Allahov svim ljudima do Sudnjeg dana. Na osnovu toga, niko na Sudnjem danu neće imati opravdanja ukoliko za svog života nije posvjedočio da je Muhammed, s.a.v.s. Allahov poslanik, niti će imati opravdanja ukoliko sa ovim svjedočenjem bude u životu nekog drugog slijedio i držao kao uzora.
        Zbog svega ovoga, i drugog što ovdje nije navedeno, šejtanovi sljedbenici, zavidnici, podrugljivci, klevetnici, oholi, ispriječiše se pozivu u islam, koji uputi Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s. I još gore, htjedoše ga ubiti davljenjem ogrtačem, ili bacivši mu kamen na glavu, ili u dobro isplaniranom atentatu, ali ga je Uzvišeni Allah sačuvao i pomogao protiv njegovih neprijatelja, te nakon dvadeset i tri godine stalne i neprekidne borbe, svjetlo islama potpuno zasja arapskim poluostrvom, a kasnije se proširi širom svijeta. Mnogoboštvo je bilo slomljeno, a šejtan je izgubio nadu da će, pored Allaha, on biti obožavan.
        Kaže Allah dželle ša’nuhu: “On po Poslaniku Svome šalje uputu i vjeru istinitu (islam) da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to ne bilo po volji mnogobošcima.”

        Život i uloga Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u mekkansko-džahilijetskom društvu

        Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.

        Neminovno je govoriti o Muhammed alehisselamu jer svake godine se iznova javljaju izazovi da se proučava i saznaje više o ličnosti čiji život nas usmjerava na cilj ka borbi za opšte dobro za cijelo čovječanstvo a posebno za muslimane.Veliko je pitanje zašto danas ljudi a posebno muslimani potrebuju stalno i iznova da se govori o ličnosti poslijednjeg poslanika i vjerovjesnika Muhammeda alejhisselam.Kao da i danas kao i davnog šestog stoljeća i ranije treba najavljivati dolazak poslanika ili bolje rečeno prisutnost poslanikove prakse dolakazane da je za dobrobit čovjeka.Pošto ima onih danas koji sebe smatraju da su vinovnici ovog vremena i koji toliko daleko idu da ne priznaju suštu istinu da ima muslimana i da će ih biti sve do sudnjeg dana. Treba im reći pa jeste li zaboravili da je Isa alejhisselam najavio dolazak Muhammeda alejhisselam te da je na vama da samo potvrdite da se stvarno pojavio poslanik, a danačnja potvrda tome jeste postojanje muslimana,njegovih sljedbenika gotovo na svim djelovima zemaljske kugle ma kakvi oni,muslimani, bili.Dakle da još jedanput, po ko zna koji put,a sigurno je da nije ni poslijednji,navedemo kur anski ajet gdje Svevišnji Allah potvrđuje gornje navode:“I kad reče Isa sin Merjemin,o sinovi Israilovi ja sam vam poslanik i potvrđujem ono što stoji u Tevratu i vjesnik sam radosne vijesti o dalasku vjerovjesnika po imenu Ahmed.I kad im saopšti tu vijest oni rekoše šta je ovo osim jasna čarolija odnosno Sihir“(Sure SAFF 6 ajet)
        Dakle jasno je svakome da što je Svevišnji Allah odredio da je bilo ili će biti.Odredio je da će se pojaviti poslijednji poslanik i pojavio se.Kao čovjek je živio, ispunio svoju zadaću boravkom na ovom svijetu, i umro.Ali i danas su živi principi i ciljevi za koje se on borio zbog izazova vremena mračnjaštva koje je on kao poslanik zatekao po Allahovoj volji i odredbi.Zbog jačine Božije upute i praktične strane te upute prikazane u životu Muhammeda alejhisselam i jeste Islam dospiostići tako daleko, do svakog dijela zemaljske kugle ili bolje rečeno dunjaluka.
        Mnogi bi danas samo spomenuli rođenje Muhammeda alejhisselam,bez da možda kažu nekoliko stvari koje su jedinstvene za svakog čovjeka bar kad su u pitanju zadaci i obaveze.Da krenemo sa starosnim razdobljima:

        Period djetinstva;

        Istina je da je Muhammed alejhisselam rođen od majke i babe.Sasvim normalnim i nama poznatim putem je došao na ovaj svijet.Ali je rano ostao bez roditelja a ne i staratelja.Babu nije niti zapamtio a majku tek što je počeo osjećati majkom izgubi u šestoj godini života.Spoznao je da je imao roditelje, majku po imenu Emina koja mu pokaza gdje mu je kabur babe po imenu Abdullah.A da je osjećao ljubav prema roditeljima imamo dokaza kao što se spominje da je molio Svevišnjeg Allaha za njihov oprost,što je Allah ukabulio proživljenjem i primanjem Islama.
        To što je Muhammed alejhisselam ostao rano bez roditelja je Allahova volja jer je Svevišnji Allah htio da ga odgoji po svojim načelima za tako veliku i odgovornu zadaću, za što mi danas imamo običaj reći, svjetskih razmjera. Za poslaničku misiju jedino je Allah odgajao i pripremao i odabirao ljude ali je isto Allah je htio svog roba podučiti čemu i zašto svaki roditelj treba da odgaja svoje dijete.Cijeli zadatak čovjeka na dunjaluku je sročen u samo jednom dijelu jednog ajeta gdje Svevišnji kaže:“I nisam srvorio ni džina ni insana osim da mi robuju“ (Sure EZ-Zarijat,56 ajet).Samim svojim rođenjem je Muhammed alejhisselam imao prepoznatljivi i najavljeni pečat poslanstva.Svoji djetinstvom je u tom mračnjaštvu da je jedina svijetla tačka u koju se moglo polagati nadu u spas i izlaz.Da je bio odgajan od strane Allaha dž.š. bio je dokaz što nikada nikome nija ni kao dječak nanio uvredu niti bilo koje ružno djelo da je počinio pa su ga nazvali El-Emin,vjerni i pošteni Muhammed.Zar takvim principima nije moguće podučiti danas dijete.Primjer djetinstva Muhammed alejhisselam mora biti primjer za sva djetinstva do kijametskog dana.Slučaj kako mu je Allah dž.š. očistio srce od crne mrlje,da je bio na selu da ga dojila dojilja Halima da su se o njemu starali njegov djed Abdul-Mutallib a potom njegov amidža Ebu Talib, nam isto tako moraju biti pokazatelji da i mi kao roditelji moramo voditi brigu hoćemo li u srca svoje djece ulijevati ljubav prema Allahu dž.š.,a potom u ime ljubavi prema Allahu, gajiti ljubav prema islamskim vrijednostima koje jesu ujedno i ljudske,praktične vrijednosti ili će tu željenu ljubav zamjeniti prolazni svijet.To što je Svevišnji Allah ulio Islam u srce Muhammeda alejhisselam jeste pokazatelj milosti Gospodara što je ujedno ostala trajna milost prema cijelom čovječanstvu a kao potvrdu gornjeg imamo hadis u kom poslanik kaže;“Svako novorođenče se rodi čisto u Islamu a potom od roditelja ovisi hoće li ga ostaviti u Islamu ili će ga učiniti jevrejem ili pokrstiti ili pak vatropoklonikom da bude“. (Hadis prenosi Esved ibn Serii)
        Koliko mora briga biti oko odgoja djeteta u slaučaju da ostane jetim,bez roditelja,kao što je bio slučaj sa Muhammedom alejhisselam kada ne samo da su se o njemu starali njegov djed ili amidža,nego su i drugi uzimali učešće u toj brizi.Čemu su se nadali, prisustvom Muhammeda alejhisselam za sofrom njegovi staratelji.Nadali su se samo dobrom a ako pogledamo i pročitamo slučaj Njegovog staratelja amidže, koji je jedva čekao da svaki puta za sofrom bude i njegov bratić, jer kako sam reče kada nejma Muhammeda za sofrom od onog što se nađe od jela za ne bude dovoljno a niti budu siti a kad je Muhammed alejhisselam tu i svi budu siti i ostane jela.Allah je sa Muhammedom alejhisselam svuda prosipao bereket.Kakvu pouku za svoje vrijeme da mi izvučemo iz tog događaja.Svakako da se mi bojimo kako nebismo mi ogladnjeli pa veoma izraženu obavezu brige o jetimima prepustimo svima osim nas.U najmanju ruku kao da smo mi ti koji su tu nafaku poslali i kako mi imamo običaj reći zaradili.Živimo u jednom dobu kada gdje je god moguće živimo samo svoj život bez da razmišljamo o tome da treba nešto od dunjalučkih ukrasa i balogati žrtvovati kako bismo sevab od te materijalne žrtve našli na Budućem svijetu.Koliki je sevab samo pomilovati jetima a kamo li ga nahraniti o tome se nemože govoriti a mjeriti sevabe dunjalučkim,ovosvjetskim aršinima.Mnogi mi danas se trebamo prisjećati svog djetinstva te pouke za svako i svačije djetinstvo uzimati iz života Muhammeda alejhisselam.Jetima i previše imamo kako smo postali sebični i samo svoji.Da li smo toliko zalutali a da neprimjećujemo koliko nas Svevišnji Allah kuša dali i koliko smo spremni dati od onog čime nas je On svojom milošću obdario.

        Period mladosti;

        O ovom starosnom dobu Muhammeda alejhisselam se može govoriti poprilično dugo međutim pošto ne želimo ponavljati već mnogo puta rečeno i napisano tako da ću samo neke momente spomenuti.Činjenica je da je Muhammed alejhisselam bio veoma otvoren i pristupačan za komuniciranje uz jasno opredjelenje da ne želi ići putem mračnjaštva kojim su išli njegovi sunarodnjaci.Kako se u kitabima spominje njega su usmjeravali i jačali njegov stav koji se već sve više primjećivao.Učestvovao je u svim časnim poslovima i bio u kontaktu sa ljudima koji su stekli veliko povjerenje.Tako da imamo slučaj kad se obnavljala Kjaba umalo da nije došlo do sukoba između dva plemena zbog toga kome će pripasti čast da ponovo ugradi Hadžerul-esved te se dogovoriše da onaj ko se pojavi prvi na već određena vrata neka on uradi časni posao na zadovoljstvo i jednih i drugih.Tako da se voljom Allaha dž.š. pojavi Muhammed alejhisselam koji prihvati ponudu pod uvjetom da svi zajednički podignu Hadžerul-esved za što su uzeli i sikoristili džube poslanikovo.
        Muhammed alejhisselam se bavio sa dva zanimanja i to:bio je u prvo vrijeme pastir čime je uvećao jako mršave prihode svom amidži.Kasnije se uz molbu i dopuštenje amidže priključio jednoj karavani koja se zaputila u Siriju.Zbog naglog jačanja autoriteta njegov se amidža sve više bojao za svog bratića.U kontaktu sa poslanikom mnogi ljudi su osjećali strah, što je znalo nestati odmah poslije prvog susreta.Veliki je ugled stekao u gradu Mekki za što mu je najveći zavidnik bio Ebu Leheb iz kog će izrasti najveći dušmanin Muhammedu alejhisselamu u vremenu objelodanjivanja njegove poslaničke misije.
        Muhammed alejhisselam nikada nije učestvovao na godišnjim gozbama gdje su se mekkelije skupljale i pronisile žrtve svojim idolima obožavajući ih.Sve više se javljala potreba za potvrdom već objelodanjene vijesti da će se u tom vaktu i prostoru pojaviti vjerovjesnik a svi pokazatelji, već prepoznatljivi su jedino se mogli odnostiti na osobu koja je nosila ime Muhammed.Prvi jasniji ukaz se pojavio prilikom priključenja Muhammeda alejhisselam karavani koja se zaputila u Siriju i u jednom mjestu gdje su po običaju odmarali. Pošto je poslanik po običaju kod arapa zbog svoje mladosti ostao vani ne ulazeći sa odraslima, jedan svećenik po imenu Behira primjeti nešto što je neuobičajeno bilo za ranije posjete da taj mladić kome i nije znao ime ima jako pristojno ponašanje, te priupita ko je taj mladić za što je dobio odgovor od Ebu Taliba koga spomenuti svećenik upozori da će imati nevolja ukoliko svijet sazna da je upravo taj mladić očekivani i najavljeni poslijednji božiji poslanik. Kao dokaz takvim tvrdnjama Svećenik reče da pod stablom pod kojim je sjedio mladić Muhammed, su samo sjedili poslanici i kako je primjetio pečat poslanstva na njegovoj plećki: Drugom prlikom je neki monah primjetio kako stalno u pratnji ide oblak koji je pravio hlad Muhammedu alejhisselam a tolika blagodat se može odnositi samo na poslanika.Naravno da je i njegov amidža primjećivao određene osobine koje jesu bile odlike i osobine samo odabranih ljudi.Navodi se da se Muhammed alejhisselam bavio trgovinom desetak godina.U njegovom trgovačkom zanimanju je još više dobivao na autoritetu a ako primjer poslanikovog ozbiljnog i odgovornog odnosa na spram posla imamo potvrdu jednog trgovca koji kaže:“Kada bi mu povjerio neku robu,na povratku bi prvo svratio podmiriti račun,tek bi onda odlazio kući.Uvijek sam bio prezadovoljan obavljenim poslom.Kad bih se,naprotiv, ja vrato sve bi mušterije nagrnule pitati me o svim poslovima,jedino me Muhammed pitao kako mi je zdravlje i kako sam putovao“.Mnogi su mnogo toga napisali koliko je Muhammed alejhisselam bio lijep u čemu nejmamo nimalo sumnje.Svaki čovjek koji ima visoke ljudske vrijednosti je lijep a pogotovo kad spominjemo odabrano čije su vrline bile potvrda Allahove milosti izborom njega za poslijednjeg vjerovjesnika.
        Veoma značajno za nas danas je da pručavajući mladost Muhammeda alejhisselam uzmemo pouke, kao što su pravednost i odgovornost u poslu.Tačnost u izvršavanju obećanja,obazrivost naspram ljudi okruženja,voma dobra procjena prilika u kojima se nalazio te odgovor na izazove svog vremena i vremena koje neminovno dolazi i prolazi.Sabur u neimaštini a skromnost u imanju.Veoma je potrebno današnjoj mladeži osobina, pogotovo trgovcima i svim onima koji direktno ili indiriktno zastupaju interese ljudi, da budu pravedni i da ne budu tlačitelji koristeći nečije nedaće i nevolje.Ako dato iskoristimo onda možemo reći da obilježavamo dan rođenja našeg poslanika Muhammeda alejhisselam sasvim ispravno.
        Koliko god pisali o djetinstvu i mladosti poslanikov čini se da je veoma malo napisano i rečeno. A razlog tome je jačina uloge poslanika u praktičnosti principa Islama koje su kako spomenusmo imali svoj pečat u svin starosnim dobima njegovim.

        Period Poslanstva;

        Pošto je čovječanstvo bilo u zabludi i lutanju sasvim je bilo jasno da je za njegov spas potreban izlaz i riješenje.Do pojave Muhammeda alejhisselam je čovječanstvo pokazalo da nije, na osnovu blagodati razuma, sposobno da spozna Svevišnjeg Allaha i da kroči putem koji mu garantuje sreću i ovog i budućeg svijeta.Tako Gospodar svijetova odredi u ličnosti Muhammeda alejhisselam poslijednjeg poslanika koga posla sa prvim imperativom da uči, naučava i istražuje u ime Gospodara koji stvori čovjeka te ga pouči peru i onome što on,čovjek,nije znao.Dakle bez ikakvog čuda i moglo se očekivati po najavama da je upravo poslijednji božiji poslanik Muhammed alejhisselam koga je Svevišnji pripremi za to obligatnu dužnost spašavanja čovječanstva od daljne propasti.Slanjem poslanika svaki put Allah pokaza čovjeku svoju milost i time dokaz da je čovjek ograničenih dometa,mogućnosti i vidika,potvrđujući time njegovu ograničenost kako vremensku tako i tjelesnu i svaku drugu.Potvrdu Allahove milosti nalazimo u ajetu u kom stoji:“Nismo te poslati osim iz milosti prema cijelom čovječanstvu“(Sure ajet ).Još mnogo ajeta ima sa istom potvrdom.
        Da počinju prvi javni sukobi ideologija,opredjeljenja i mišljenja jeste obznanjenje da polijednji božiji poslanik se već pojavio koji poziva vjeri u Jednog i Jedinog Gospodara svijetova koje je bilo suprotno dotadašnjim uvjerenjima njegovih sunarodnjaka.Od tada već počinju nove norme uspostavljanja odnosa unutar novog društva koje mora imati novi poredak koji će trajati do Kijametskog dana.Od tada počinje svrstavanje u jeda saff vjernika a na drugoj strani nevjernika.Mnogi nisu mogli zamisliti da zbog siromaštva i svog statusa jetima,Muhammed alejhisselam može biti poslanik.U svojoj velikoj zabludi su išli tako da su zbog svog takvog stava išli na to i da progone muslimane na čijem je čelu bio Muhammed alejhisselam..I ne samo da ih progone nego da ih i likvidiraju za što postoje historijski spisi i činjenice.Pa zar zbog velikih razlika u uvjerenjima i pristupima u životu nije uvijek kroz postojanje čovječanstva bilo ratova.Dakle on, Muhammed alejhisselam je taj koga Svevišnji Allah posla sa jasnom uputom. I nije bilo čudo što su se neki bunili jer su bili svjesni da dolazi vrijeme u kom su druga mjerila ljudskih vrijednosti a te vrijednosti su bazirane i utemeljene po aršinima i načelima vjere koja se zvala,zove i zvaće do kraja ovog svijeta,vjera dini Islam.Svakao zbog velikog blijeska nura u velikoj tmini u kojoj su se ljudi već bili nabikli je bilo neprijatno iznenađenje.Primjetna je izgubljenost kod ljudi ako nejmaju nešto na što su se navikli pa recimo jako je zbunjujuće za alkoholičara ako nejma alkohola,za kockara ako nejma s kim da kocka ili ako nejma kockarnica i drugih raznih ružnih ljudima dostupnih radnji a nasuprot takvom jednom stanju bilo je onih za koje se ima običaj reći slabi,siromašni i nejaki za njih je novi poredak bilo ispunjenje očekivanog spasa od nevolje i nepravde koja im je nanošena.O dvadeset tri godina borbe Muhammeda alejhisselama za uspostavljanje reda i poretka te stvarnih ljudskih vrijednosti manje više svi znamo.Ali da bi ipak izvukli pouku iz poslanstva moramo reći da je period starosti od četrdeset godina period do kada bi čovjek konačno trebao da nauči cilj i smisao njegovog boravka na ovom kratkom svijetu koga znamo kao dunjaluk.Kako god Muhammed alejhisselam nije pristao na odricanje od visokih ciljeva Islama koje Allah odredi iz svoje milosti prema cijelom čovječanstvu, pa makar mu dali sunce u desnu i mjesec u lijevu ruku, tako ni danas, muslimani nebi smjeli sebi dozvliti da po niske cijene dunjelučke, položaj i novac, kao ne samo da bi se odrekli Islama ili još gore od toga da bi blatili. Ono što i jeste jedina vrijednost u današnjem savramenom mraku,neznaju, bunilu i neznanju jesu vrijednosti koje su proklamovane Islamom.
        Da bi veći pečat imalo ovo moje obraćanje povodom obilježavanja rođendana božijeg miljenika Muhammeda alejhisselam predlažem da se prisjetimo poruka poslanikovih izrečenih i utemeljenih kroz dvadesettrogodišnju borbu za dobrobit čovječanstva na oprosnom hadždžu.I tada kaže a i danas se to isto mora reći,ćuti i sprovesti u djela ako želimo biti spašeni:Govor slijedi;
        Hvala Allahu!Hvalimo Te i za pomoć molimo,molimo Te da nam oprostiš i tebi se obraćamo;tražimo da nas zaštitiš od poroka našeg nefsa i zlih djela naših.Koda Bog upućuje taj ne griješi a ko griješi znači da nije upućen.Svjedočim da nejma drugog Boga osim Jedinog Allaha i tvrdim da je Muhammed alejhisselam Allahov rob i Poslanik.Nalažem vam,božiji robovi,da se Boga bojite i da Ga slušate.Počinjem s ovim što je najbolje.Počujte,ljudi,da vam sve lijepo objasnim,jer neznam hoću li više moći dolaziti ovamo.
        O pravovjernici!Bojte se Allaha,budite humani i pravedni između sebe i prema drugima.Ljudi, vaši životi,vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni za sve nas uzvišeni i svet mjesec,današnji dan i mjesto-Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarom vašim.Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj ko to ruši.Mi ćemo svi pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.Stoga, kome od vas bude nešto dato na povjerennje,neka to izvrši onome ko mu je to dao!Sve vrste kamata se ukidaju i imate pravo na glavnice vašeg imetka-vi nesmijete biti nepravedni,niti dozvoliti da se vama nepravda čini.Allah je propisao da nesmije biti kamate,a kamata se sva poništava!Poništava se sva krvna osveta koja potječe iz doba neunanja,ja evo najprije poništavam krvnu osvetu za Ibnu Rebi u b.el-Harisa b.. abdul Muttaliba,koji je išao tražiti dojilju u Benu Lejsu,pa ga je ubilo plaeme Huzejl-on je prvi s kojim započinjem dokidanje krvne osvete koja potječe iz doba neznanja.
        Ljudi!Šejtan je izgubio svaku nadu da će ikada više moći biti obožavan u ovoj vašoj svetoj zemlji, ali će biti zadovoljan da mu se pokorava u nečem mimo toga, u nekim vašim postupcima kojima vi ne pridajete važnosti-stoga se njega dobro čuvajte u onom što se odnosi na našu vjeru!
        Ljudi! Prolongiranje nekog svetog mjeseca(en-nesiu) samo još više povećava nevjerstvo, čime se zavode oni koji ne vjeruju: jedne godine ga dopuštaju, a druge zabranjuju, kako bi sebi podesili period u kojem je Allah zabranio ratovanje – tako dopuštaju ono što je Allah zabranio, i zabranjuju ono što je dozvolio! A vrijeme kruži ravnomjerno, još od kad je Allah stvorio nebesa i Zemlju.Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest, a od toga su četiri sveta mjeseca: tri uzastopna i mjesec Redžeb plemena Mudar, koji se nalazi između dva džumade i ša bana.
        Ljudi! Vi imate prava kod svojih žena, kao što i one imaju prava kod vas.Vaše se pravao sastoji u tome da one nikoga ne upuste u vaše postelje koga vi prezirete, i da učine očito razvratno djelo. Ako to učine, Allah va u tom slučaju dopušta da ih odstranite iz postelja i da ih malo i udarite, pa ako prestani s tim, imaju pravo da im se na lijep način daje opskrba i odijevanje.Lijepo postupajte sa ženama, jer su one kod vas zarobljenice i ništa za sebe ne posjeduju.Uzeli ste ih sebi Allahovim emanetom i njihove polne organe prisvojili zahvaljujući Allahovim riječima!
        Ljudi! Dobro shvatite ove moje riječi-eto sam vam ih dostavio! Ostavljam vam nešto sasvim jasno i ako ga se budete držali, nikada nećete skrenuti s pravog puta: pstavljam vam Knjigu(Kur an) i sunnet Njegova poslanika!
        Ljudi! Dobro čujte i razumite što vam kažem:Dobro znajte da svaki musliman brat svakom muslimanu;da su muslimani među sobom braća! Svakom od njih je od njegova brata dozvoljeno samo ono što mu on dragovoljno od sebe dadne i zato nipošto nemojte sami sebi nepravdu činiti! Bože jesam li dostavio?!“
        Rečeno im je da su ljudi tada rekli: „Jesi, dostavio si!“, našta je božiji poslanik dodao: „Bože, Ti budi svjedok!“

        Pojave potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., prije poslanstva

        Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.

        Traženje kiše preko Muhammeda, s.a.v.s.:

        Prva od tih pojava koja ukazuje na njegovu potpunost i poslanstvo jeste, traženje kiše preko njega, s.a.v.s., još dok je bio dijete, prije punoljetnosti. Ibnu Asakir prenosi od Džulhemt bin Arfeta da kaže: „Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: „O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, porodice nam trpe od suše, hajde, zamoli za kišu. Ebu Talib izađe sa dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napoji sve što je trebalo. Ovaj događaj Ebu Talib je opisao jednim stihom:

        On licem bjelim oblake kiše privlači, zaštitnik siročadi, pomagač nevoljih.

        Ovaj nadnaravni događaj je znak potpunosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prije poslanstva. On ukazuje na naklonost Allaha, dž.š., Svom poslaniku i znak je ljudima na njegovo poslanstvo. Uzvišeni Allah je nadahnuo Ebu Taliba da traži kišu preko Muhammeda, s.a.v.s., i ako je dijete, pa uslonivši njegova leđa uz Ka’bu, podižući ga pred sobom, kao da je jezik njegova stanja govorio: Spusti nam kišu Gospodaru naš, molimo te ljubavlju i poštivanjem ovog plamenitog dječaka, pa im je Uzvišeni dao obilnu kišu da su rijeke mekkanskom dolinom tekle, napajajući suhu zemlju i dajući snagu života ovom svetom gradu. Ovaj događaj je radosna vijest i tračak svjetlosti poslanstva Muhammeda, s.a.v.s.

        Izučavajući ovaj događaj i znak potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., u našim srcima učvršćujemo ljubav prema njemu, s.a.v.s. Srce se čvrsto veže za njega iskrenom ljubavlju, tako da nam biva draži i od nas samih. Tada, srca punih iskrene ljubavi bivamo spremni da slijedimo našeg Miljenika, s.a.v.s., u vjerovanju, ibadetu, etici, radeći ono što voli, koračajući putem spasa od straha, bliskosti Miljeniku, Muhammedu, s.a.v.s., na oba svjeta.

        Nije otkrivao svoje stidno mjesto:

        Drugi od znaka potpunosti morala Muhammeda, s.a.v.s., jeste da nije otkrivao svoje stidno mjesto, nakon što mu je to desilo jednom prilikom. Tokom izgradnje Ka’be Muhammed, s.a.v.s., je nosio kamenje sa ddrugim kurejšijasma, pa su oni svoje izare, kojima su se pokrivali od pupka do potkoljenica, stavljali sebi na vrat kako bi se zaštitili od kamenja. Muhammed, s.a.v.s., je stavljao kamenje na svoja ramena a da ih pritom nije ničime štitio. Kada ga takvog vidje njegov amidža Abbas, r.a., reče mu: „Zašto svoj izar ne podigneš na ramena, da ti nebi kamenje naškodilo.“ Tako i učine Allahov Poslanik, s.a.v.s., i otkri svoje stidno mjesto. U trenu je pao na zemlju i začu glas: „Pokrij svoje stidno mjesto!“ A to je bio poziv meleka. Nakon toga nije nikada otrio svoje stidno mjesto.

        Iz ovog događaja možemo izvući sledeće pouke:

        Briga Allaha, dž.š., za Svog poslanika, s.a.v.s., čuvajući ga od svega ružnog i nedoličnog njegovom ugledu i visokom mjestu.

        Islam je zabranio otkrivanje stidnih mjesta osim u slučajevima nužde, radi liječenje i sl.

        Uključivanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa svojim narodom u svemu što je dobro i korisno, što je znak njegove potpune ličnosti, duhovno i moralno.

  20. Gagy каже:

    Ne ulaziti u verske polemike sa pripadnicima drugih vera kada su mišljenja, stavovi, molitve, činjenja, osnovni način života i shvatanje Božjeg dela, tvorca i ljudskih vrednosti ogromne! Neću nikoga da vredjam, ali nedam ni naše pretke, pra pra dedove niti nas, da vredjaju, a naročito oni koje druge nazivaju nevernicima! Čitate naše Sveto Pismo, koje je toliko jednostavno, lepo sročeno, ali kroz vekove pisano i sastavljeno iz dva dela : Stari i Novi Zavet, od postanka sveta (beše mrak i ništa….). Ne možete razumeti ama baš ništa, jer u osnovi pristupate sa mržnjom i porugom i prevodite kako Vi hoćete! To je veliki greh, jer isto kao i vaš Kuran treba razumet i dobiti od učenih svetih ljudi obješnjenje! Vidite, kod nas to izgleda veoma jednostavno a u stvari je komplikovano, jer one dve muslimanke, pukušavaju da provokativno postavljaju pitanja i to sasvim pogrešno sa dozom prezira i omalovažavanja, što mi ne radimo prema Vama! Vaše svete knjige ni ne čitamo, a i što bi slušao nešto u šta ninajmanje neverujem a ni neinteresuje me. Ako od nas slučajno neko pogreši u oceni jurićete ga do sudnjeg dana a često i osuditi na smrt! Čemu to, ako verujemo u Boga, on će nas čuvati, dati sve što treba i zaslužujemo! Uzalud uzimata ime Božije, nama dragog Sina Božijeg, Gospoda, Isusa Hrista i citirate neuko Sveto Pism o. Tamo piše da je on sin Božiji i Bogo-čovek. Bog je jedini ne veruj drugim i ne stvaraj toteme i amajlije. jer to prlja i otežava dušu, privlači Đavola! Isus se klanjao Ocu, tvorcu Bogu jer je on sin Božiji, pa to bar svi znaju! Trojstvo, to nisu tri Boga nego jedinstvo; Otac -Gospod, Sin-Isus Hrist i Svet Duh- koji se spušta po krštenju na nas! Ne može neko ko nije Hrišćanin i ne živi u ovako lepoj i slobodoumnoj veri, gde je Gospod Hrist Svetlost (jedini od svih vera) a ne mrak i smrtnost, ovo da razume jer su ovo i svete tajne! On je život i nama smrti posle smrti. Duša živi dalje, a svi težimo Nebeskom Carstvu, za šta moramo puno da se potrudimo i da činimo dobro svima! Ako ste shvatili lepo a ako niste, šta da vam radimo molite se i stvarnopoštujte druge!

    • Muslimanka каже:

      Pre svega jedna mala ispravka, muslimani druge ne nazivaju nevernicima (osim mnogobsce). Smrcu se kaznjava svako ko opsuje Boga ( Allaha) ili bilo kog Bozjeg poslanika, od Adema do Muhameda, i to u zemljama gde vlada serijat. Gospodine, muslimani nisu islam, isto kao sto hriscani nisu hriscanstvo. Ako bi gledao postupke hriscana kroz istoriju ne bi se moglo zakljuciti da je hriscanstvo vera mira i toleranscije (uzmimo u obzir samo krstaske ratove, pa onda srednji vek, spaljivanje vestica i svakog ko se zalagao za nauku, pa onda i skorasnji ratovi na nasim prostorima gde su gresili i hriscani i muslimani), ne znam gde ti ovde vidis svetlost. Ono sto pokusavam da kazem je da muslimani nisu savrseni ali veruju u savrsenog gospodara. Evo recimo u Bibliji stoji da svaka zena treba da pokrije kosu ili da je odsece, osim kaludjerica ja ne znam koja to pravoslavka pokriva svoju kosu. To takodje vazi i za muslimanke u Evropi, da se razumemo. Ima puno muslimanki koje ne postuju ovu naredbu. Vama je cak u Bibliji zabranjeno i da pruzate otpor ako vas neko napadne, pa opet su se neki ljudi nasli koji su u ime Boga radili mnogo gadne stvari. Ali ja za to necu optuziti hriscanstvo kao veru niti cu sve te osobine prebaciti na hriscane, vec cu osuditi pojedince.

    • Muslimanka каже:

      I ne znam kako sam ja to ikoga uvredila ako sam iznela svoje misljenje da Isus nije Bog vec Boziji poslanik? Kada bi procitao malo bolje komentare video bi da sam samo ja pretrpela uvrede, jer moj poslanik je nazivan pedofilom, satanistom, itd. I ja sam to sve mirno podnela i obrazlozila na najkulturniji nacin. I opet tvrdite da ja provociram nekog.

  21. svemirko каже:

    Stvarno nemam pametnija posla nego sa muslumanima da diskutujem o ispravnosti Svetog Pisma i „ispravnosti“ Kurana… ccc

  22. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Pre svega treba da znas da nisu svi hadisi verodostojni. Verodostojni su samo oni hadisi koje prenose Ebu Hanifa, Imam Malik, Imam Safija i Ahmed ibn Hamber. Rekla sam ti da na Sitske gluposti ne mogu da ti odgovaram. Sto se tice Dzeneta, Allah ce u Dzenetu ispuniti svaku zelju vernika koji su se na njegovom putu klonili greha na ovom svetu. Zelja svake zene je da dostigne telesnu lepotu i da zauvek ostane mlada. Zato Allah kaze da ako muskarac bude na ovom svetu dobar prema svojoj zeni, ako je bude voleo, postovao, on ce je za njega u Dzenetu pretvoriti u Huriju, odnosno u zenu koja nema mane, koja ce biti savrsena za njega. A ako muz bude los prema zena na ovom svetu Allah ce njoj na buducem svetu podariti boljeg. Istina da je receno da ce u Dzenetu najmanje biti zena, a to je zato sto zene mnogo ogovaraju i prenose tudje reci, sto je po islamu jedan od najvecih grehova. Isto tako ima predaja da ce zene zbog svog jezika najvise ici u Dzehenem.

  23. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Evo prevod dove koja se uci na dzenazi:
    Allahu moj! Oprosti mu (joj) i smiluj mu (joj) se, predji preko njegovih (njenih) nedostataka i ispričaj ga (je). Učini prijatnim njegova (njena) staništa, rasprostrani mu (joj) njegovo (njeno) novo naselje. Očisti njegovo (njeno) tijelo sa vodom prijatnom i ugodnom, a rastavi ga (je) od njegovih (njenih) pogreški kao što rastavljaš bijelu odjecu od prljavštine, zamijeni mu (joj) dom sa hajirnijim domom i porodicu sa drugom hajirnijom porodicom. Uvedi ga (je) u džennet i zaštiti ga (je) od kaburskog azaba i džehennemske vatre.
    Dakle nema potrebe da izvlacis reci iz konteksta.

  24. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: A pretpostavljam da si odavde uzeo ove stvari o Dzenetu i zenama, pa eto da ja objavim u originalu>
    Pitanje:Ako je Allah počastio muškarce u džennetu sa hurijama krupinih očiju kao nagradu, šta ćemo onda žena dobiti kao nagradu ako uđe u džennet u sljedećim slučajevima:
    1. Ako je udana na ovom svijetu pa uđu ona i njen muž u džennet.
    2. Ako je udana na ovom svijetu pa ona uđe u džennet a njen muž uđe u Vatru da nas i vas Allah sačuva od nje.
    3. Ako umre prije nego se uda na ovom svijetu.
    4. Ako se uda više puta na ovom svijetu.

    Odgovor: Kažem tražeći pomoć od Allaha subhanehu ve te’ala:

    Džennet je kuća vječnog uživanja, onaj ko uđe u nju zaslužuje da u njoj uživa shodno položaju kojeg je zaslužio ulaskom. Ovo pripada muškracima i ženama svakom shodno njegovoj prirodi. Jer su žene dio muškraca kao što nas je o tome obavijestio Allahov Poslanik salallahu te’ala alejhi ve selem u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed sa vjerodostojnim lancem od majke pravovjernih Aiše kćeri Siddikove radijjallahu anhuma.
    Allah subhanehu ve te’ala je sakupio u Kur’anu spomen i obećanje nagrade i sevapa između muškaraca i žena u ajetima koji se svakodnevno uče od kojih su riječi Uzvišenog: I Gospodar im se njihov odazva: „Nijednom djelatniku između vas, bio muškarac ili žena, djelo neću poništiti; vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz domova svojih prognani, i koji budu na putu Mome mučeni, i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću loša djela pokriti i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti! Nagrada je to od Allaha, a kod Allaha je nagrada najljepša! (El Imran, 195)
    Ibn Kesir rahimehullah u tumačenju ovog ajeta kaže: Dakle, On im kaže obavještavajući ih da im neće poništiti od njihovih djela nego će svako biti nagrađen za svoja djela bio muškarac ili žena. Zato Allah subhanehu ve te’ala kaže: vi ste jedni od drugih. Tj. svi ste vi u nagradi isti.
    Allah subhanehu ve te’ala kaže: a onaj koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u Džennet i nikakva im nepravda neće biti nanesena.“ (En Nisa, 124)
    Ibn Kesir kaže: U ovom ajetu se nalazi pojašnjenje Allahove dobrote, plemenitosti i milosti u prihvatanju dobrih djela od Njegovih robova, muškaraca i žena, ali pod uslovom imana.
    Kažem da ovi ajeti ukazuju na mnoge druge stvari mimo onih koje smo spomenuli. Neke od njih je moguće spoznati ako znamo za uzroke objave. Tirmizi sa svojim lancem kojeg ocjenjuje dobrim prenosi da je Ummu Ummare došla Vjerovjesniku salallahu te’ala alejhi ve selem pa je rekla: Šta je ovo, vidim da se sva objava odnosi na muškarce a žene se nikako ne spominju pa je objavljen ovaj ajet: Zaista muslimani i muslimanke, vjernici i vjernice…

    Ali pošto se pitanje odnosi na uživanje žene u džennetu onda ćemo reći a u Allaha je uspjeh:
    Ako je muž od stanovnika dženneta Allah će njih dvoje spojiti, i darovat će im više od toga time što će spojiti sa njima njihove potomke. Također će podići stupnjeve onima od njih koji su na nižim te će ih spojiti sa onima koji su ih u tome prestigli. Jer Allah subhanehu ve te’ala kada govori o nosiocima Arša od meleka kaže da oni u svojim dovama za vjernike mole: Gospodaru naš, uvedi ih u vrtove Adna koje si im obećao, i pretke njihove, i žene njihove, i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, Silan i Mudar. (Gafir, 8)
    Ili kada Allah subhanehu ve te’ala kaže: Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti. (Et Tur, 21)
    Ako je jedan od supružnika od stanovnika vatre, on može da bude nevjernikom, takav će ostati vječno u Vatri i njemu ništa neće koristiti što je ono drugo od stanovnika dženneta. Jer je Allah subhanehu ve te’ala odredio da će kafiri biti: U njemu će vječno ostati i kazna im se neće olakšati, niti će im se vremena dati! (Al Imran, 88)
    Allah subhanehu ve te’ala je odredio da se razdvoji između vjerovjesnika i njihovih supruga ako su nevjernice pa kaže: Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, pa su ih prevarile, i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: ‘Ulazite vas dvije u Vatru, s onima koji ulaze!’ (Et Tahrim, 10)

    Shodno tome je razdvajenje između ostalih ljudi radi razlikovanja u vjeri bilo preče.
    Hafiz Ibn Kesir u tumačenje ovog ajeta ( 4 / 394) kaže: bile su udate za dva čestita roba Naša. Tj. dva vjerovjesnika poslanika kod kojih su bile neprekidno, noću i danju. Sa njima su jele, spavale i imale su najintimniji i najprisniji odnos sa njima. Pa su ih prevarile, tj. u imanu jer im se nisu pridružile u vjerovanju. Niti su im povjerovale u poslanstvu. Ali sva ta veza im nije ništa pomogla niti je od njih dviju patnju otklonula zbog čega je Allah subhanehu ve te’ala rekao: i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći. Dakle zbog njihovog kufra, pa će se njima objema reći: ‘Ulazite vas dvije u Vatru, s onima koji ulaze!’
    Ako je žena na ovom svijetu imala više od jednog muža, onda onaj koju je pustio njegova bračna veza sa njom je prekinuta razvodom. Tako da će na onom svijetu biti razdvojeni kao što su bili i na ovom. A ako umre a on je još uvijek pod njegovom rukom, pa se zatim uda za drugoga nakon njegove smrti, u tom pogledu učenjaci imaju tri stava sa kime će ona biti u džennetu.
    Prvi stav je da će ona biti sa onim koji je bio boljeg morala i odnosa prema njoj. Ali nema dokaza za ovaj stav osim munker hadisa koji nemože biti dokaz.

    Drugi stav je da će joj se dati na izbor da odabere kojeg hoće od njih dvojice. Ali meni nije poznat dokaz onoga ko zastupa ovaj stav.
    Ova dva stava je Kurtubi naveo u svojoj poznatoj knjizi Opomena o stanjima mrtvih i događajima Ahireta ( 2 / 278) pa je drugi stav odabrao i Šejh Muhammed Salih El Usejmin rahimehullah kao i pojedini savremeni učenjaci.

    Treći stav je da će ona biti u džennetu sa posljednjim mužem sa kojim je bila na ovom svijetu. Dakle sa onim pod čijim bračnim okriljem je umrla. Ili da umre on a ona se poslije njega ne uda. Na ovo ukazuje predaja koju bilježi El Bejheki u svom Sunnenu ( 7 / 69) od Huzejfe radijjallahu anhu kada je rekao svojoj ženi: Ako želiš da budeš moja žena u džennetu onda se nemoj poslije mene udavati. Jer žena biva sa posljednjim mužem sa kojim je bila na ovom svijetu. Radi toga je Allah zabranio Vjerovjesnikovim salallahu te’ala alejhi ve selem ženama da se udaju nakon njegove smrti. Zato što će one biti i u džennetu njegove žene. Također dokaz tome je hadis od Ebu Derda’a da je Allahov Poslanik salallahu te’ala alejhi ve selem rekao: Kojoj god ženi umre muž pa se ona uda nakon njega ona će biti sa posljednjim od njih. Ovaj hadis je Albani ocjenio vjerodostojnim kao što stoji u Lancu vjerodostojnih hadisa br. 1281. iako ja nisam provjerio ničiju višu ocjenu ovog hadisa prije njega. Pa ako je hadis vjerodostojan onda se nesmije odstupiti od njega i prikloniti se nečemu drugom niti će on biti zanemaren radi drugoga. Tako da je ovo treće mišljenje ono koje se može uzeti u obzir kao najispravnije a Allah najbolje zna.
    A ako žena ne bude imala muža na ovom svijetu radi toga što se nije udavala nju će Allah subhanehu ve te’ala udati za onoga kojeg ona bude htjela u džennetu. Zbog toga što je muž od užitaka dženneta koji su obećani njegovim stanovnicima. To je nešto čemu ljudska duša žudi i traga. Allah subhanehu ve te’ala kaže: u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti. ( Ez Zuhruf, 71)
    Musliman mora stalno moliti Allaha subhanehu ve te’ala da mu podari sve džennetske ljepote da u njima uživa. Onaj ko od Vatre bude sačuvan i u džennet uveden on je uspio.
    A onaj ko uđe u džennet Allahovo je da ga zadovolji i samo je uspjeh kod Allaha.

    • Alex каже:

      To sam uzeo kao dokaz materijalistckog prikaza raja, telesne i polne razuzdanosti i raspustenosti, sto nesumnjivo pokazuje od kakvo je duha, takvo ucenje.

  25. Muslimanka каже:

    „Ono kako crkva i većina hrišćanskih vernika vide raj veoma se razlikuje od onoga što smo pronašli u biblijskim svedočanstvima”, kaže Kristofer Mors iz Unije teologa u Njujorku. „Prema biblijskom shvatanju, kraj vremena nije kraj sveta – već početak stvarnog sveta”.

    Rajt i Mors kažu da su prijatno iznenađeni zanimanjem i prihvatanjem publike na njihovim govorima u lokalnim crkvama. „Mnogo običnih vernika je milionima kilometara udaljeno od razumevanja svega ovoga”, kaže Rajt.
    Rajt i Mors istražuju nezavisno jedan od drugog i u različitim ideološkim okruženjima, ali njihov rad se podudara po ključnim pitanjima. U klasičnom juadizmu i hrišćanstvu tokom prvog veka vernici su očekivali da će ovaj svet biti transformisan u Božije carstvo – obnovljeni Raj gde će iskupljene duše biti oslobođene od smrti, bolesti, grehova i drugih zla.

    Jevreji iz prvog veka naše ere koji su verovali da je Isus mesija takođe su verovali i u uspostavljanje Božijeg carstva i bili su ubeđeni da će taj svet biti transformisan za njihovih života, kaže Rajt. Međutim, to uspostavljanje je bilo daleko od gotovog i za njegovo ispunjenje bilo je potrebno aktivno učešće božijih ljudi u primenjivanju društvene pravde, nenasilja i oproštaja.

    „Ono što mi ovoga trenutka radimo je izgradnja tog Carstva”, objašnjava Rajt. U judaizmu postojji izraz tikkun olam, ili „popravljanje sveta”, a ta hebrejska fraza je „blizak rođak” drevnim uverenjima Isusa i njegovih sledbenika, kaže Rajt.

    „Mi sada više razumemo judaizam iz 1. veka nego svi hrišćanski naučnici do danas. I tom prilikom smo shvatili koliko smo brzo zaboravili učenja ranog hrišćanstva, naročito iz prva 3-4 veka njegovog postojanja”.

    Hrišćanstvo je postepeno izgubilo kontakt sa svojim jevrejskim korenima a ideja raja se sasvim „izmakla kontroli” u Srednjem veku, smatra Rajt.

    „Naša slika raja i pakla, koju smo gradili na osnovu Dantea i Mikelanđela, a možda i slika čistilišta, nije u saglasju sa onim što nalazimo u Novom zavetu. Mnoge predstave paklenog ognja i prokletstva su zapravo paganske slike preuzete u srednjem veku”.

    Rajt piše da su mnoge vodilje za ranohrišćansko razumevanje Nebeskog carstva očuvane u Novom zavetu, naročito u stihu „ Da dođe carstvo Tvoje; da bude volja Tvoja i na zemlji kao na nebu” iz molitve Bogu. Dva ključna elementa su oproštaj dugova i ljubav prema bližnjem svom.

    Premda je raj bez sumnje u Božijem carstvu, to nije deo neke daleke galaksije beznadežno uklonjene iz ljudske realnosti. U shvatanju sveta ranih judaista, ove dve dimenzije su se ukrštale i preklapale pa se božansko prelivalo i u ovaj svet.

    Ostali pokazatelji su zasenjeni nespretnim prevodima, poput popularnog stiha iz Jevanđelja po Jovanu (3:16), koje kaže da je Bog dao svog jedinog sina da bi ljudi imali „ život večni”.

    Rajt nudi prevod koji radikalno menja poruku i pokazuje kako bi ovaj pasus zvučao u 1. veku: Bog je dao svog sina „tako da svi koji veruju u njega ne bi bili izgubljeni već da bi delili život u novom Božijem dobu”.

    „To nije neka platonska vanvremena večnost, o kojoj smo učili”, kaže Rajt. „Već je defintivno da će doći vreme kad će Bog iz korena transformisati ovaj svet”.
    http://www.b92.net/zivot/antitabu.php?yyyy=2012&mm=05&dd=27&nav_id=613197

    • Alex каже:

      Neki protestantski „ucenjak“, sto naravno nema veze sa pravoslavnim hriscanstvom, niti svetootackim predanjem.Katolici su najpre otpali od Crkve, pa tek onda od njih protestanti, kao otpad od otpada, i ne prestaju da se dele kao tumrske celije, stvarajuci stotine nekih laznih konfesija.Ali je i divno svedocanstvo, u kakvim sve lavirintima uma, moze covek da dospe, tumaceci i umujuci o Svetom Pismu, po svom nezrelom umu nemajuci oslonac na Svete Oce.

      • Muslimanka каже:

        Pa i ti meni non stop donosis neke tekstove koje objavljuju Siti, sto nema veze sa islamom i sa sunitskim ucenjem. Znaci takvih tekstova mogu i ja da nadjem. Mogu da nadjem milion tekstova koji govore da je Isus bio u vezi sa nekom zenom ( sto naravno nije tacno). Ali ja ne zelim nikog da ocrnim, kao sto to ti radis. Mozda si primetio da ako sam se pozvala na nesto pozvala sam se na citate iskljucivo iz biblije i tumacila ih na moj nacin, a ne na nacin kako to neki protestant radi ili katolik. Uostalom, razlika izmedju mog i tvog izlaganja je sto ja sve objasnjavam pozivajuci se na svoju veru, a ti na sve zelis da odgovoris blateci moju veru. Isto kao da zelis da kazes dobro lose je moje ali tvoje je jos gore.

  26. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Takodje zelim da naglasim, da nece svi muslimani uci u Dzenet. Svaki musliman je duzan da se bori da zadobije zadovoljstvo i milost od Boga na ovom svetu, da bi posle prozivljenja usao u Dzenet.Za razliku od hriscana koji veruju da je Isus svojom zrtvom otkupio grehe svih njegovih sledbenika, i za razliku od Jevreja koji misle da je njima obecan raj, mi verujemo da ce svaki covek odgovarati za ono sto je radio na ovom svetu, i da nikome nece biti nanesena nepravda. Takodje verujemo da ce nakon smaka sveta svi ljudi biti prozivljeni i nastavice da zive svojim vecnim zivotom, neko u raju a neko u paklu, zavisi od zasluga. Tu se ne misli da ce nase duse da odu u raj ili pakao, vec da ce Allah ponovo da nas telesno ozivi. Jer Allah dz.s. u Kur’anu kaze da ce stanovnicima pakla iznova i iznova biti obnavljana koza kako bi konstantno osecali bol (ovo nije citat). Danasnja nauka je otkrila da se nervi za bol nalaze u kozi.

    • Alex каже:

      Jos jedna od predrasuda prema hriscanstvu, jer nama sleduje sud, za nepokajane grehe, prvi licni, po rastavljenju duse od tela, i drugi sveopsti Strasni sud, po drugom Hristovom dolasku i sveopstem vaskrsenju svih ljudi od postanka sveta.Apostol Pavle kaze:Seje se telo duševno, ustaje telo duhovno (1. Kor. 15, 44). Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost (1. Kor. 15, 53).Dakle dobicemo tela ponovo, duhovna, bestrasna, bez potrebe za jelom i picem, i svemu drugom, sto sleduje ovom raspadljivom telu, i smrti vise biti nece, nekima na zivot i vecno radovanje u Carstvu Nebeskom, gde ce ziveti kao angeli, a nekima nazalost na vecnu muku.Jos kazu Sveti Oci, da cemo svi bez izuzetka biti uzrasta, kad je Gospod raspet i vaskrsao. tj. 33 godine.
      Jevreji su mislili da se spasavaju po automatizmu, jer su „deca Avraama“, kaze im se:I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avrama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovog podignuti decu Avramu.Mt.3.9.Dakle mislili su da je dovoljno sto su rodjeni u veri, nezavisno od dela koja cine, zato je i prisutno licemerje i farisejstvo.
      Mi jesmo iskupljeni krvlju Gospoda i Spasa naseg Isusa Hrista, ali samo kroz licno pokajanje.Neophodan uslov za spasenje jeste krstenje i svetotajnski zivot u Crkvi, ali opet i samo opet zavisi od nasih misli, reci i dela, tj. dacemo odgovor za sve na Strasnom sudu, ne samo za nepokajane grehe,, vec i za dobro koje nismo cinili,i opet nije garancija sve nabrojano da cemo se spasti.Ono sto je bez sumnje van Crkve i Gospoda, koji je Glava Crkve, nema spasenja.Рече му Исус: Ја сам Пут, Истина и Живот;
      нико неће доћи к Оцу осим кроза Ме“ (Јован 14:6);Заиста, заиста вам кажем: Ко не улази на врата у тор овчији него прелази на другом мјесту, он је лопов и разбојник… Ја сам врата; ако ко уђе кроза ме спашће се“ (Јн. 10:1,9).Заиста, заиста вам кажем: ако не једете Тијела Сина Човјечјега и не пијете Крви Његове, немате живота у себи. Који једе Моје Тијело и пије Моју Крв у Мени пребива и Ја у њему. Као што ме посла живи Отац, и ја живим Оца ради; и који једе Мене, он ће живјети Мене ради… који једе хљеб овај живјеће вавијек (Јн. 6,51,53,56-58).

  27. Muslimanka каже:

    Isus se klanjao Bogu-muslimani se klanjaju Bogu;
    Isus je bio obrezan- muslimani se obrezuju;
    Isus nije jeo svinjsko meso- muslimani ne jedu svinjsko meso;
    Isus nije pio alkohol- muslimani ne piju alkohol;
    Isus nije poricao poslanike koji su dosli pre njega-muslimani veruju u sve poslanike pre Muhameda;
    Isus je verovao u jednog Boga-muslimani veruju u jednog Boga;

    • Alex каже:

      Осмог дана по рођењу, божански Младенац је донет у храм и обрезан, према закону који у Израиљу важи још од Аврама. Притом су му дали име Исус, како је то архангел Гаврило благовестио Пресветој Деви у Назарету. Старозаветно обрезање предображава новозаветно крштење. Обрезање Господње показује да је Он примио на себе истинско људско тело, а не привидно, како су касније тврдили неки јеретици. Господ је обрезан и зато што је хтео да испуни сав закон, којег је сам дао кроз пророке и праоце. Испунивши тај пропис, Он га је заменио крштењем у Својој Цркви, „јер у Христу Исусу нити обрезање што помаже нити необрезање, него нова твар“ (Гал. 6, 15), како је то објавио апостол Павле.
      Prvo cudo koje je Gospod ucinio bilo je pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj:“I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, u onde beše mati Isusova. A pozvan bijaše u Isus u učenici Njegovi na svadbu. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: Nemaju vina. Isus joj reče: Šta hoćeš od mene, ženo? Još nije došao čas moj. Reče mati njegova slugama: Što god vam reče učinite. A onde bijaše šest kamenih sudova za vodu, postavljenih po običaju judejskog očišćenja, koji hvataju po dve ili po tri mere. Reče im Isus: Zahvatite sad u nosite peharnik. I odnesoše. A kad okusi peharnik vino koje je postalo od vode, i ne znađaše otkuda je, a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu, pozva peharnik ženika. I reče mu: Svaki čovek najpre dobro vino iznosi, a kada se opiju, onda lošije; a ti si čuvao dobro vino do sada, Ovim, u Kani Galilejskoj, učini Isus početak znamenja, u pokaza slavu svoju; u verovaše u njega učenici njegovi“.(Jovan 2, 1-11)
      Vino nije generalno zabranjeno, kao sto nista nije zabranjeno, ali je pijanstvo smrtni greh.Hriscanstvo generalno ne funkcionise kroz zabrane, jer postoji slobodna volja coveka, kao Dar Bozji, tako da sam covek bira kojim ce putem krenuti, a po recima apostola Pavla:Све ми је дозвољено, али ми није све на корист; све ми је дозвољено, али не дам да ишта овлада мноме“ (1. Кор. 6,12)
      Inace Gospod nije jeo nikakvo meso sem ribe, a tako nalaze i drevna monaska tradicija, tako da i monasi ne jedu meso, a i mnogi vernici koji uzmu na sebe takav podvig.Gore u tekstu PŽV je objasnjeno, zasto hriscani mogu da jedu svinjetinu ako zele, sem posta koji opet nije cilj sam po sebi, nego duhovna i telesna vezba za jacanje volje i oslobadjanje od strasti i grehova.

    • novotarije каже:

      Isus nije verovao u JEDNOG Boga nego u JEDINOG Boga ato je ogromna razlika!

  28. Muslimanka каже:

    I na kraju zelim da dodam, niti cu ja vas ubediti u ispravnost svoje vere niti cete vi mene ubediti da je moja vera pogresna a vasa ispravna, znaci da samo presipamo iz supljeg u prazno. Pokusala sam da vam objasnim islam ne da biste vi to prihvatili, daleko od toga, vec da bih razbila neke predrasude o muslimanima. Mi smo prinudjeni da zivimo jedni sa drugima i sigurna sam da kada bi hriscani praktikovali ono sto im kaze Biblija i muslimani ono cemu ih uci Kur’an, da bismo ziveli u skladu i harmoniji. Jer Allah dz.s. u Kur’anu kaze najbolji medju vama je onaj od cijih su reci i dela drugi ljudi bezbedni. Takodje kaze ne ugnjetavajte i ne budite ugnjetavani. Redakcija je objavila kako muslimani u Novom Pazaru psuju Isusa i ostale verske svetinje. Ja vam odgovorno tvrdim da to nisu muslimani, vec samo ljudi koji nose muslimanska imena. Jer najtezi gresi u islamu su psovanje Boga, psovanje bozjih poslanika ( a po nasem verovanju Isus je Bozji poslanik), paljenje i skrnavljenje verskih svetinja ( ovde spadaju dzamije, crkve, groblja,..), i ko se ne pokaje za ove grehe a umre, Allah dz.s. nam svedoci da je taj covek umro kao nevernik.

  29. Muslimanka каже:

    Evo nekih cuda koja se pripisuju Muhamedu, a koja su nista drugo nego volja Bozija:

    Priča Omer ibn Hatab: „Kada smo stigli na Tebuk i ulogorili se, bili smo strašno žedni zbog velike vrućine.Tada je rekao Ebu Bekr: „Allahov poslaniče, uči dovu Allahu da nam spusti kišu“.Tada je Allahov poslanik saws podigao ruke prema nebu, i prije nego ih je spustio, stigao je odgovor od Uzvišenog, u obliku oblaka iz kojih je obilato sipala voda. Otkrili smo da kiša ne pada mimo našeg kampa. Padavine nakon proučene dove bile su tako obilne, da su se lokve prelijevale jedna u drugu, uprkos tome što je bilo izuzetno toplo.

    Muhammeda s.a.w.s je pozdravljalo čvrsto stijenje,kamenje,drveće, panj od stabla palme je plakao kada je počeo koristiti minber umjesto njega, otrovana ovca ga je obavijestila da su je židovi otrovali sa namjerom da ga ubiju.
    Ako je oživljavanje umrle osobe (Božijom voljom), veliko znamenje, onda je davanje života čvrstoj stijeni još veličanstvenije.
    A evo primjer vraćanja iz mrtvih:

    – Od Enesa se prenosi kako je jedan mladić ensarija preminuo, a imao je staru i slijepu majku – kojoj je on bio jedinak – te smo ga prekrili i izrazili sućut, a ona uzviknu: ‘Sine!’ Rekosmo: ‘Da.’ Ona reče: ‘Moj Allahu, ti znaš da sam ja Hidžru učinila Tebi i Tvom Vjerovjesniku u nadi da ćeš mi pomoći u teškoći, pa nemoj mi na pleća staviti ovu nevolju.’ Nismo se ni pomakli, a on skinu prekrivač s lica, pa smo jeli, on i mi.“ (hadis bilježi el-Bejheki u kojem još stoji kako se to desilo u prisustvu Poslanika, s.a.v.s.)
    Došao je slijepac Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: “Allahov Poslaniče, uputi dovu Allahu da mi povrati vid!” On reče: “Zar?” Ovaj reče: “Allahov Poslaniče, meni je teško pao gubitak vida.” A on reče: “Idi, uzmi abdest, klanjaj dva rekata, zatim izgovori: ‘Moj Allahu, ja od Tebe tražim i Tebi se obraćam putem vjerovjesnika Muhammeda, vjerovjesnika milosti; Muhammede, ja se preko tebe obraćam tvome Gospodaru, da mi povrati vid; Moj Allahu, učini ga mojim odvjetnikom kod Sebe, a i mene učini Svojim odvetnikom kod Tebe.’” Zatim se vratio, a Allah mu je već bio povratio vid. (hadis je vjerodostojan a bilježe ga et-Tirmizi, Ibn Madže, el-Hakim, Ahmed i et-Taberani)
    Na dan Hendeka Ali ibn el-Hakima je zadesio lom potkoljenice, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preko nje prešao rukom i mjesto je zaraslo a da ovaj nije ni sjahao s konja. (hadis bilježi et-Taberani i drugi)

    – Na dan bitke na Bedru, Ebu Džehl je odsjekao šaku Mu’avviz ibn Afra’u, jednom od četranesterice šehida palih na Bedru, i došao je noseći svoju šaku, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., na nju stavi svoje pljuvačke i spoji mu je, te osta spojena. Zatim se vratio i borbu sve dok nije pao kao šehid. (eš-Šifa’)

    Na dan Uhuda, Katade r.a. bio je pogođen u oko , nakon čega mu je palo na obraz, Allahov poslanik saws ga je uzeo u ruku, i vratio na mjesto, oko je ozdravilo i Katade je mogao da na njega gleda kao i ranije.

    Ali opet naglasavam, ovo za nas muslimane ne predstavlja nista bitno, jer Bog je svemoguc, on samo kaze budi i ono biva, njemu je sve lako. Muhamed a.s. je bio covek kao i svaki drugi koga je Allah izabrao da bude njegov poslanik i da prenosi Bozju objavu zato sto je medju Arapima bio poznat kao posten, iskren, blag, njemu su svi verovali.

  30. Gagy каже:

    Drage moje dame (da ste pravoslavke rekao bih sestre), niste baš sve shvatile i pročitale! Kao prvo, rekoh da ne želim niti treba ulaziti u verska ubedjivanja niti vredjanja! Ja i ostali nismo vredjali vaše, već ste Vi krenuli sa pogrešnim tumačenjima i provokativnim pitanjima, kakva mi Vama ne postavljamo! Rekoh ne želim da tumačim vaše verske knjige, niti da ulazim u motive i istoriju vaše vere i ako o svemu poprilično znam! Kažete da ne vredjate, a pitate da vam razjašnjavamo nešto što ne možete i neželite da shvatite! Samo ime Isusa Hrista, mora se sa strahom Božijim, poštovanjem i u molitvi pominjati! Neka vam je Bog naklonjen i miran život, al i objasnih Vam ranije podosta, ostalo može shvatiti samo ko je pravoslavni hrišćanin jer i u Hristu nas ima raznih! Pa ne rekosmo li da ima svugde, prevrtljivaca i nevernika koji su maskirani. Nemojte raspravljati o tome kako naše žene treba da nose marame i da budu obučeni, jer ne znate da u manastire i crkve nedolično obučene ne mogu ući! Različito živimo, a opet nam citirate naše Sveto Pismo (ne Biblija), i samo površno neprihvatajući da je i sam Gospod Hrist rekao jedite šta imate i nekrijte se, i žrtvovao za sve nas! Treba li da vam crta papkare, zglavkare, kopitare ili ribe! Sve je rečeno, dao je blagoslov da se može jesti i drugo meso pa i svinjsko, sem u postu! A kada kažete da su krstaši poveli rat, znamo svi istoriju pa i Kosovo i ostale bitke koje su vodjene na ovim prostorima. Neću da polemišem, samo kažem da vredja to što sve polovično i dozom ironije, i izvrtanjem nerazumevanjem Svetog Pisma ismevate našu veru, a ona je prava pravoslavna, svetlost od svetlosti i večita besmrtna! Neznate da mi imamo i psaltire, Svete Oce, Duhovnike koji nas uče samo dobrome i praštanju svima! E pa u tome i jeste problem, jer da su svi ljudi dobri, bezgrešni i pošteni ne bi bili ovde nego u Nebeskom Carstvu! Jer ovakvi nas baš i čine jačima i istrajnijim u veri a oni koji ne znaju da vam odgovore, nisu ni pravi vernici.Toliko, i nemojte više o onome što ne možete da shvatite bez iskrene vere i ljubavi za sve ljude pa i različite! Niste nas uvredili nego samo da znate da smo shvatili poruku, ko god da ste i gdegod da ste! GOTOV PREPIS

    • Muslimanka каже:

      Gospodine, kao prvo ne radi se o damama vec o dami. Ja sama pisem ove komentare. Ja da mogu da shvatim trojstvo ne bih ni postavila pitanje redakciji, tako da smo to odavno zakljucili. Postavila sam pitanja koja me bune u vezi svetog trojstva sto smatram da nisam nikog uvredila. Ja nisam psovala Isusa, nisam govorila da je njemu objavu doneo djavo, nisam govorila pogrdne reci o njemu, ja verujem da je prenosio Bozju rec i postujem Isusa isto kao sto postujem Muhameda a.s. Nisi me dobro razumeo, pomenula sam krstaske ratove govoreci da to sto je neko ubijao u ime boga ne znaci da je bog to naredio. A isto tako ne opravdavam ni Turke za sva zla koja su pocinili. Ne opravdavam ni muslimane na ovim prostorima za sva zla koja su ucinili. Ja sam lepo naglasila, svi gresimo, ali nisu nase vere krive za to vec ljudi. To je moja poenta.

  31. Alex каже:

    ЂАКОН ГЕОРГИЈЕ (ЈУРИЈ) МАКСИМОВ
    НАУКА СВЕТИХ МУЧЕНИКА О ИСЛАМУ
    http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/MaksimovMucenici.htm

    СВЕШТЕНОМУЧЕНИК ДАНИЛ СИСОЈЕВ
    ИСЛАМ
    http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/IslamSisojev.htm

  32. Brate Gagy , zele oni(e) raspru jerbo kad zavade, uvlace se tijo da bi vladali.Ko god da je , dal`hanuma il` zabradjeno muskinje (da s `ne vidi da o pojasu nosi naprave ubice)a ovoga puta to je u prenosnom i duhovnom smislu , daklem ko god bio taj ima tesku gridzu savesti i zmija mu greje srdce okamenjena od greha Kainova.
    Dok nase roblje cure i djecu muhamedanci vekovma prodavase ka roblje po trgovima njiovi velki gradova, dotle poturice grbaveci se napabircise nedsto za se i svoju vamiliju milosti turske al i podguzicke zloce prema svojoj uspravnoj i nepotkupljenoj braci.Zato im ete , potomci ovako fanaticno brane veru satana te sebi mozahu dozvoljavat , da nahrupiv` na kumovu slavu il`komsijsku a sa nepoznatom coveku Bozjem slascu su klali domacine i silovali im zene i djecu u besiki klali.
    To znaju nasi srbski zbegovi kroz ratove , jer od ovije podivljali su prvo begali pa tek od okupatora.
    Al` videsmo , neda im mira odrodjena krv i srdce izdajnika.Ka i Kavelj samo smisljaju lukavstvo i podlost a i kada se smiju to je osmeh skrivalica da ne oda stisnute zube .Ka Kavelj sto zamrze pravedna i Bozja coeka svog rodjena brata tako i ove poturice zamrzle na srbe svetosavce jerbo zaboravil`na zajednicka Oca Sava Nemanjica , od Boga se odrodili jer Sina mu zamrzili jer sta bi moglo objasnit tu veliku zamrzu hriscana od strane agarena.Te dvostruko i teze od prvija kolena Adamova zamrzese otpali srbi bracu srbe . Jedan razlog njiove zamrze bese tvrdja vera u Boga a drugi , sto ne dadose svetosavsku veru svoju ni za veceru ni za ravan s turcinom .Te, istorija koju cini promiso Bozja pokaza se na oba brata , pa Avelj stradalnik izadje iz tunela mraka i u Vaskrsu Srbije obnovi svoje lice , dok Kain poturica osta da tumara, da s grize rep svoj ,da u sacekusi rata i takim smutnjam iza krivine il `pod plastom noci uzima mucki zivot zamacuci ruke u bratsku krv.Poturici ize muka dusu pa s upinje da siri ovu veru s kamu il`milom pjevajuc lazne price mahom pokupljene s izvora biblijska i prepravljene na njiovu vodenicu koja prazno melje, prazno posipa nemajuc senIce pa time ni brasna hljebna.

    Amin Boze nas , spasi nas i sakloni !

  33. Muslimanka каже:

    Zelja mi je jos da pojasnim Dzihad, jer je nama muslimanima zalepljena etiketa terorista:

    Vjerovatno danas i ne postoji termin koji se pogrešnije tumači od termina džihad. Riječ džihad je danas sinonim za „sveti rat”, “terorizam” ili “masovna ubistva nevinih ljudi”. Šta je ispravno značenje termina džihad? Termin džihad (ar. جهاد)‎ je u stvari izveden od arapskog glagola “džahede” čije je lingvističko (jezičko) značenje naprezanje, ulaganje napora i borba. Džihad u islamu znači ulaganje krajnjih napora kako bi se postiglo Allahovo zadovoljstvo. Neiznenađujuće je i to da prethodna definicija sadrži borbu jer je i borba oblik ulaganja krajnjih napora. U stvari, kada je termin džihad spomenut u Kur’anu, u većini slučajeva je značio borbu na Allahovom putu i ulaganje krajnjih (fizičkih) napora da se uzdigne Allahova riječ. Onaj ko sudjeluje u džihad zove se mudžahid.

    Džihad je vrlo važan dio islama. Za razliku od kršćana, muslimani ne vjeruju u ideju “volite svoje neprijatelje” ili “okrenite i drugi obraz kada vas neko ošamari” (iako kršćani samo deklarativno tvrde da vjeruju u ove principe, dok vidimo da su u isto vrijeme njihove vojske preplavile zemlje muslimana i nemuslimana, ne samo danas, već i stoljećima unazad). Umjesto toga, mi vjerujemo u božanski princip “borite se protiv onih koji se bore protiv vas”. Ovo opšte pravilo i smjernica se slažu sa našom ljudskom prirodom i sa instinktom za preživljavanjem. U prirodi čovjeka je da uzvrati istom mjerom na agresiju i da odbrani svoj život, imovinu i bogatstvo od bilo kakvog spoljnog napada.
    Nažalost, ovo osnovno ljudsko pravo – pravo na samoodbranu – danas je uskraćeno muslimanima od strane savremenih demokratija i tzv. slobodnih zemalja, kao što su Britanija i SAD. To je očigledno u činjenici što se muslimani u Afganistanu, Iraku, Palestini, Čečeniji i Kašmiru, koji se opiru brutalnoj okupaciji svojih zemalja, kontinuirano žigošu i predstavljaju kao teroristi i žestoki ekstremisti od strane zapadnih zemalja.

    Povrh toga, svaki musliman na Zapadu koji ima hrabrost da osudi zle akcije koalicionih snaga je na sličan način žigosan kao “simpatizer terorista” ili je optužen za “veličanje terorizma” jer vjeruje u pravo muslimana da brane svoju zemlju od okupacije. Nije nam čak ni dozvoljeno da razgovaramo o uzrocima 9/11 ili 7/7[1] – kako bi izvukli pouke – bez straha da ćemo biti označeni kao teroristički fanatici.

    Šta bi se dogodilo ako bi Britanija bila sutra pod okupacijom? Ironija je u tome što bi svaki Britanac smatrao svojim pravom, bez ikakvih pitanja, da se bori za svoju državu i da brani svoju zemlju, čak i ako se takve akcije smatraju terorizmom od strane drugih država.
    Dakle, ukratko rečeno, termin džihad se ne prevodi kao “sveti rat“ ili “ubijanje nevinih ljudi.“ Džihad je naprezanje na Allahovom putu i ulaganje krajnjih napora kako bi se postiglo Allahovo zadovoljstvo. Svima nam je dobro poznato da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji džihad je reći istinu u lice nepravednom vladaru.” (Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi)

    • Alex каже:

      А. И. Осипов
      МAЧ И МИР:
      ПРАВОСЛАВНИ ПОГЛЕД

      У току читаве своје историје човјечанство тражи мир, али рат и даље остаје један од његових насушних и, авај, неискорјењивих проблема, који је данас ријешити исто онако тешко, као што је то било и прије хиљаду година. Ово је, нажалост, природно, јер феномен рата лежи у самој основи људске историје – у греховном паду човјека, који је изопачио његову природу, и Каиновим убиством Авеља које је иза тога услиједило. Зато се упоредо са развојем друштва развијају и техничка средства вођења рата, а сами ратови постају све крвавији и суровији. У таквој ситуацији појављује се питање: да ли се људски рат може надвладати?

      ВАВИЛОНСКА КУЛА
      Нехришћанска мисао, без обзира на сталне неуспјехе у току читаве историје да ријеши ово питање, даје одговор на њега, и то углавном позитиван. Она предлаже различите варијанте достизања мира, од којих је данас најупечатљивији модел јединствене планетарне државе. Ту већ неће имати ко с ким да ратује, а било какви конфликти ће моћи да буду одстрањени снагама занемарљиво малог броја полицијских формација.
      Логика овакве варијанте поткупљује, и она се све осјетљивије оваплоћује у живот савременог свијета. Међутим, многи чак и не претпостављају шта се из те идеје може излегнути, иако у нашим данима више није тако тешко увидјети како је започета изградња нове Вавилонске куле. Таква држава биће апсолутно робовласничка. Да бисмо се у то убиједили довољно је да обратимо пажњу на то како се данас, право пред очима цијелог свијета, власт концентрише у рукама најужег могућег круга лица. У чијим рукама су средства јавног информисања, којима се обезбјеђује потребна идеологија и атмосфера друштвеног живота, у чијим рукама су банке, на којима се гради сав економски живот – тај има и власт. Са своје стране, ионако узак круг властодржаца постаје све ужи, и он ће једном бити овјенчан једним јединим лидером.
      На тај начин, тек данас ми почињемо реално да замишљамо оно о чему је говорио апостол Павле још прије двије хиљаде година, спомињући „човјека гријеха“, под чијом ће се влашћу наћи сви народи земљине кугле и наступити мир, гори од свих ратова.
      У вези са овим интересантно је обратити пажњу на још један процес који се одвија у свијету. Од краја XVIII, а у XX вијеку нарочито, врши се осмишљена дискредитација патриотизма, разливање основа традиционалне религије, непрекидно осуђивање било каквог рата, независно од тога чиме је изазван, од чије стране и какав је по својој суштини. Осуђују се они који врше војну службу. Ово рушење љубави према отаџбини, према Цркви, према идеји жртвености у име свога народа, уништавање идеје праведног, свештеног рата припрема терен за стварање јединствене вјере, јединствене религије, јединствене културе, јединствене, свемирне државе са безличном масом робова и властодржаца-богова.

      ГНИЈЕВИТЕ СЕ И НЕ ГРИЈЕШИТЕ… (ПС. 4,5)
      Постоји ли критеријум, у датом случају – хришћански критеријум, по којем би се могло судити када је рат праведан, а када није? И може ли уопште рат бити праведан? Да бисмо одговорили на ово питање, прво треба објаснити: шта убиство чини злом? Очигледно да то није смрт сама по себи. Убиство постаје зло тек онда када се оно врши из мржње према човјеку. Владимир Соловјов је добро рекао: „Приликом убиства зло се не састоји у физичкој чињеници лишавања живота, него у моралном узроку тог факта – у злој вољи онога који убија“. Због тога, бити убијен, као и умријети од колере, није зло, јер ту нема морално злог чина воље. Али при овоме не треба злобу мијешати са гнијевом, јер бива и праведни гнијев. Сјетимо се макар онога како је Сам Христос, када је ушао у храм и тамо затекао пијацу, направио бич и почео да тјера оне који су тамо трговали. И то није неки изузетак у земаљском животу Господовом. Јеванђелисти пишу о Христу: „И с гнијевом погледа на њих…“. Он Сам говори јудејима гнијевне ријечи: „Змије, пород јехидин, гробови окречени, извана налик на свете, а изнутра испуњени свакојаке мрзости…“
      Можемо навести и други примјер из свештене историје, када су код светог Јована Крститеља дошли војници и питали: „А шта ми да радимо?“. Он им је одговорио: „никога не вријеђајте, не клевећите и будите задовољни платом“. Наравно, Лав Толстој не би могао да прихвати такав одговор, јер Крститељ није рекао: „Баците оружје, престаните да ратујете и пролијевате крв људску“. Осим тога, свима је познато да су многи хришћани првих вијекова остајали војници и чак били војни начелници. Они су сматрали морално оправданим рат када је било потребно силом супротставити се непријатељу који напада. Због тога је у Цркви међу светима одувијек било мноштво војника. Узмимо, напримјер, наше руске свеце: тамо међу мушкарцима приближно једну половину чине монаси свих чинова, од простих инока до архијереја, а другу половину чине – војници. Шта је то: није ли то случајност? Питање је, мислим, чисто реторичко. Нису случајно најславнији људи у историји Русије и у историји других држава били војници, то јест – они који су свој живот полагали за народ и Отаџбину.

      УБИСТВО … ИЗ ЉУБАВИ
      Ипак, по каквом критеријуму можемо оцјењивати било који рат?
      Напочетку наведимо интересантну причу из „Три разговора“ В.С. Соловјова. У првом разговору се води бесједа у којој генерал прича овакав случај: „У вријеме Кавкаске кампања, кад је био у току рат против Турака због Јерменије, ми смо полагано напредовали и потискивали противника, и једном се пред нама указало огомно јерменско село. Тамо смо видјели ужасну ствар: не само потпуно спаљено село, него и коњска кола за које су везали Јермене који нису успјели да побјегну, и под њима ломаче: садистички су их убијали. Али једна слика је све нас поразила до дна душе. За једна кола је наопачке била завезана жена, и то тако да није могла да мрдне главу. Била је мртва, није на себи имала рана, само јој је лице било страшно згрожено. Шта се десило? Буквално пред њом је био набијен колац за који је била завезана гола беба, очигледно – њен син, сав поцрнио од опекотина, са огарављеним, празним очним дупљама. Тик уз колац су лежали жељезна шипка и угашено угљевље. Било је јасно шта су урадили проклетници.
      Одједном из некаквог сувог бунара искочи неки Јермен. Повика да су Турци пошли у село до њиховог. – „Колико их је?“ – питам. – „Четрдесет хиљада“. А нас је било око пет стотина људи и шест топова.
      Упркос томе питали смо за пречицу, – наставио је причу генерал, – и по том путу смо се, не размишљајући, запутили. Десило се да је наш одред дошао баш када су Турци (њих је било, како се испоставило, око четири хиљаде) улазили у то друго јерменско село. Тада се невелики одред козака дао у галоп према њима, а наша главнина се сакрила у засједу са маскираним топовима. Турци, видјевши козаке, не размишљајући кренуше за њима. А ми, кад их пустисмо да нам се довољно приближе, испалисмо двије батерије право у њих. Да су Турци били смјелији и да су наставили продор, не бисмо се добро провели. Али они се препадоше и почеше да се повлаче. Ту ми још једном опалисмо из топова по њима а онда се бацисмо на њих. Турци се предадоше, у страху побацаше оружје, тражише милост, али смо их све до једног посјекли, ни једног јединог нисмо оставили. И ево, данас, господо, кажем вам: немам ја никаквих добрих дјела, али до дан-данас, кад се сјетим тог случаја, у мене на души – Христово Васкресење. Једино свето, једино истински добро дјело које сам учинио, то је то – које тада учиних!“
      Савршено је јасно да је то био прави подвиг, јер су Руси ишли у очигледну смрт. Јер они су мислили да Турака има четрдесет хиљада, а њих је било свега пет стотина људи. Међутим, са друге стране, Руси су побили све Турке, никога нису поштедили. Починили су зло? Не! Нису они из жељења зла дејствовали, него из дубоког осјећања праведног гнијева, које је једно од суштинских карактеристика истинске љубави. Хришћанска оцјена рата и овдје остаје иста: убиство постаје зло када се оно чини из злобе, зависти, користољубља. А Руси су, у датом случају, убијали борећи се и жртвујући свој живот за ону правду, за ону истину, коју су видјели, коју су осјећали у својој души, и коју осјећа и разумије сваки човјек.
      На тај начин, показује се да, са хришћанске тачке гледишта, рат може бити дјело свештено, и да војна служба може бити дјело свето, када она кара злочинце и насилнике.
      Још један примјер два различита рата. Шта је било са територијом кроз коју су у вријеме Отаџбинског рата 1812. године прошли „просвећени“, „културни“ војници француске армије? Пожари, смрт, рушевине. А како је прошча руска православна армија од Москве до Париза? – Као чиста, невина дјеца: никаквих бешчинстава, насиља, тјескоба. Рат, дакле, мора да се оцјењује – не по самом факту његовог постојања, него по његовим узроцима, основним покретачким силама, по његовом циљу и духу. Напримјер, довољно је погледати шта армија ради са цивилним становништвом противника, да би се видјело какав је тај рат. Хришћанство позива: „Све треба чинити из љубави према човјеку. И ако нема другог начина да се заустави зло насиља, осим силом оружја, ни тада не смијеш дирати оне који нису носиоци зла“.
      Дакле, по којем критеријуму можемо оцијенити када је мач праведан, а када је он зло, ђавоље дјело? Хришћанство предлаже двоједини критеријум. Први је овај: одсуство злобе, које уопште не претпоставља одсуство праведног гнијева (јер, као што смо видјели, постоји веома велика разлика између злобе и праведног гнијева). Други услов, или, тачније, друга страна истог овог принципа – то је љубав, која се на социјалном плану изражава првенствено у праведности и некористољубљу. Соловјевљев генерал је поштено за себе признао да није свет човјек, али када је видио мрзост насиља, његову душу је обузео праведан гнијев. А из каквих истока излази такав гнијев? Он је увијек спрегнут са љубављу према жртви, према онима којима је нанесено зло, који страдају од зле силе. На тај начин, исправан, са хришћанске таке гледишта, принцип примјене мача јесте у пружању помоћи, чак и уз ризиковање свог живота, онима који су подвргнути неправедном насиљу. Овај принцип жртвене љубави према истини, правди и светости у нашим међуљудским односима јесте основополагајући у хришћанској оцјени било каквих војних дејстава.
      Али, ево, добио сам цедуљицу са питањем: „Како се може говорити да је главни принцип праведног, чак свештеног рата – љубав, ако у Светом Писму налазимо наређење Бога јеврејима послије њиховог четрдесетогодишњег странствовања по Арабијској пустињи да иду и униште исконске народе Палестине? При чему – уништити је требало потпуно све, чак и старце, жене и дјецу, не остављајући никога и ништа живо?“ Питање – нимало просто. Али, мислим, одговор на њега је овакав. Ако је неоспорно да је Бог могао наћи и друга средства да уништи те народе због њиховог безакоња: напримјер, болестима, међусобном мржњом, земљотресима итд., а овдје се за извршење тог циља шаље управо јеврејски народ, разлог томе је, како се мени чини, сљедећи. Неспорно је да ни близу сваки грађанин није способан да изврши закониту смртну пресуду над преступником. За то се бирају људи са одговарајућим душевним карактеристикама. Тако и овдје – не анђелима, не помором или кугом, него рукама јевреја уништава народе са очигледним циљем – да им покаже тужну реалност њиховог духовног стања, у којем су се налазили они, без обзира на сва чудеса у току четрдесетодневног странствовања по пустињи. Бог овим као да је говорио Израелу: „Није ваљда да не разумијеш због чега си управо ти изабран да извршиш ово страшно дјело? Замисли се над собом и покај се!“. Слично обраћање Бога јеврејима прожима читав Стари Завјет, а затим и Нови, у којем налазимо оштра обличавања њихове тврдовратости, невјерности итд. Али исто то обраћање важи и за све друге народе свијета, када се они нађу у истом таквом положају и стању.

      ЧОВЈЕК – МЈЕРА СВИХ СТВАРИ?
      Какву концепцију свијета (мира) предлаже хришћанство? Оно утврђује, у религиозном средини беспрецедентну мисао, коју до дан-данас нехришћанска свијест одлучно и упорно одбацује. Мисао се ова састоји у томе да стање у којем се рађа, расте, развија се, живи, дејствује и умире човјек јесте – у самој својој суштини – ненормално, болесно.
      У хришћанском богословљу разлиукују се два вида знања: природно и натприродно. Прво не означава ништа друго до представу о Богу, човјеку и свијету која се ствара код човјека на основу непосредног познања свијета који га окружује и самог себе. Оно је карактеристично по томе што, у крајњим консеквенцама, све представе, чак и о свијету трансцедентном, обдарује земаљским особинама, својим, људским цртама.
      Није стога случајно што сами пагански богови испадају толико антропоморфни. Јер, без знања од Бога, човјек је – свему критеријум. Он је норма. Другог критеријума он нема, нити га може имати! Овакво гледиште веома је добро окарактерисао један од грчких мислилаца, велики софиста, Протагор, када је рекао: „Човјек је мјера свих ствари“. Шта да му радиш: величанствено, нема шта! Томе приговорити, чини се, немамо шта, зато што, заиста, не можеш порасти преко своје главе…
      Међутим, постоји и друго познање. Натприродно откровење се управо тиме и разликује од природног, што човјеку даје знање које он не може наћи овдје, на земљи. Тако напримјер, ми нигдје осим у хришћанству не наилазимо на ту тешку и често изазивајућу протест мисао – мисао да је наша такозвана урођена природа повријеђена, ненормална; иако доказа за ову хришћанску мисао има више него довољно. И људска историја, и лични живот директно свједоче о дубоко не-разумној дјелатности човјековој. Ми, на крају крајева, не радимо оно што је добро, што је свето и истинито, оно што бисмо хтјели, о чему смо маштали и чему смо стријемили; у већини случајева чинимо томе управо супротно. Иста таква наша ненормалност се открива у осјећањима, жељама, страстима које се у нама појављују, рекло би се, из ведра неба. Ево, напримјер, једне стандардне ситуације. Потпуно без разлога један човјек је замрзио другог. Зашто? У чему је ствар? Откуд се дјенула мржња? Површном погледу ова су питања неразрјешива.
      Свештеници причају да у њиховој пракси бивају случајеви када им дође човјек и жали се на то да осјећа дубоко незадовољство својим животом. Почињу да га питају:
      – Имате финансијске или породичне проблеме?
      – Не, све је у реду.
      – Можда здравље није у реду?
      – Ама није, све је у реду.
      – Па у чему је онда ствар?
      – Не знам.
      Као прекрасна илустрација ове појаве служе статистички подаци који долазе са Запада, гдје, показује се, више од половине становништва осјећа дубоко незадовољство животом, неку душевну тугу. Због тога се тамо људи више обраћају психијатрима него другим љекарима. Сви ови примјери једнозначно свједоче о томе да унутар човјека постоји нешто такво, за шта он сам чак и не зна шта је. У богословљу тај икс се назива првородни гријех. То није лични гријех, то није акт воље, не. То је – наслиједна растројеност човјекове природе која се преноси са кољена на кољено. Тим првородним гријехом у значајном су степену условљени наши лични гријеси који, са своје стране, порађају друштвене и међудржавне проблеме.

      ПОБИЈЕДИ ГРИЈЕХ У СЕБИ
      Па шта је то гријех? Гријех – то је нарушавање објективно постојећих духовних закона. Као што нарушавање физичких закона доводи до тужних посљедица, тако и нарушавање закона духовних води ка сличним резултатима.
      Напримјер, медицина је већ давно доказала да све оно што се у хришћанству назива гријехом на најпогубнији могући начин дејствује на нашу психу, нерве, тијело. Црква стално напомиње да се духовни процеси (како позитивни, тако и негативни) који се одвијају у души одражавају на читавог човјека, на његово расположење, на његове односе са окружењем, на његово здравље. Утичу они и на здравље друштва у цјелини.
      Зато хришћанство тврди да, док се год људи не науче да се боре против својих страсти, тј. док год зло не буде побијеђено унутар човјека, оно не може бити побијеђено ни извана, јер дух за себе ствара форме кроз које се изражава. А заповиједи Христове – то нису препреке којима се забрањује распустан живот, него објективни закони људског постојања које, баш као и законе свијета физичког, требамо слиједити да бисмо били срећни и здрави, да бисмо живјели у миру а не у рату. Хришћанство ништа не одузима човјеку. Парафразирајући Паскала, можемо рећи: хришћанство, не лишавајући човјека ничега животно неопходног, даје му у исто вријеме могућност да, чак и у најтежим условима његовог живота, има оно што ми обично називамо срећом.
      У вези са овим веома је упечатљив примјер оптинског старца Никона (Бељајева). Ухапшен, послан у конц-логор у којем је оболио од туберкулозе, он у једном од својих предсмртних писама пише ове запањујуће ријечи: „Срећи мојој краја нема! Напокон сам појмио шта је то „Царство Божије је у вама“. То јест – овдје, на земљи, чак и у најсуровијим могућим условима, хришћанство даје могућност човјеку да нађе оно што он тако често и бесплодно тражи изван себе – срећу.
      Јер, када кажу „Царство Божије је у вама“, не говоре о слави и богатству, који су брзопролазни и неминовно се прекраћују смрћу, него о оној срећи, која се налази у души човјека и која јесте његово вјечно насљеђе. Хришћанство говори да без промјене духовног живота сваког појединог човјека није могуће позитивно рјешење никаквих животно важних проблема, у том смислу и проблема рата.

      ИРИНИ И ШАЛОМ
      Постоје два појма мира, која се принципијелно разликују један од другог. У Јеванђељу Христос говори: „Мир Мој вам дајем“. Овај мир се на грчком језику изражава термином „ирини“, и означава с-мир-ење, покој душе која је достигла побједу над својим страстима, над својим егоизмом и, као посљедица тога – љубав према свима.
      Друго поимање мира се изражава јеврејском ријечју „шалом“ и означава одсуство рата, живот у благостању, материјални процват. „Шалом“ јесте један од централних појмова у Старом, а „ирини“ – у Новом Завјету.
      Очигледно је да човјек који има „ирини“ постаје неспособан за непријатељство према другим људима. Другим ријечима, „ирини“ садржи у себи „шалом“ и увијек га порађа, јер људи са ирини-миром не могу причињавати никакво зло другима. Одатле видимо да хришћанство гледа у сам коријен људских проблема, указује на источник од којег потичу аномалије нашег живота, конкретно и рат. Стицање ирини-мира једним ударцем, како се каже, убија двије муве: оно, као прво, преображава самог човјека; као друго, оно зида тврду основу за стабилан, праведан мир међу људима, преобразујући сав окружујући свијет.
      Ради илустрације погледајмо свима познат примјер из Јеванђеља, који код многих изазива недоумице и питања. Христос је рекао: „Ако те ударе по једном образу – ти му постави други“. О чему овдје говори Господ?
      Најелементарнија, да тако кажемо – дјечија свијест, подразумијева под тим буквално правило живота: ошамаре те по једном образу – ти им потури други.
      Али у Јеванђељу се не говори, наравно, о простом факту, него о принципу узајамних односа међу људима. Сам Христос на суду није поставио други образ ономе који Га је ошамарио, него га је питао: „За шта Ме удараш?“. Господ учи на који се начин може разријешити један од најсложенијих и најнасушнијих животних проблема, како скинути напетост, негативни набој и одбојност који се тако често појављују међу људима. Заповијеђу „о образу“ Христос позива оне који врагују и споре између себе да учине један корак један према другом. Ко ће први то учинити? Наравно, онај који је смиренији, духовно виши и великодушнији, онај који може да се спусти до слабости оног другог.
      А у „шалому“ без „ирини“-мира све људске страсти живе и траже да буду задовољене, а када им се удовољи, развијају се још јаче. У овоме се крије дубока грешка свих оних који жуде за плодовима не марећи за коријење. Човјек, дајући храну својим страстима, у коријену руши сам темељ међуљидских односа. Страсти су незаситиве и развијајући се неизбјежно провоцирају освајачке инстинкте. Због тога Црква усмјерава мисао човјека на његову душу, позивајући: „Човјече, позабави се, напокон, самим собом! Не надај се на земаљску будућност, ти не знаш смрт, кад ће на тебе наићи, и СВЕ ти одузети! Размисли о вјечном смислу твог живота! Тад нећеш чинити ни зло, ни насиље“.

      • Alex каже:

        Zaista nepravedno i bez razloga optuzuju muslimane za terorizam.A i ta Amerika, za sve ovo vreme je vodila samo dva opravdana rata:kad je bombardovala Srbiju i Republiku Srpsku.Kad napadne talibane da preuzme posao sa heroinom, i kad napadne Irak zbog nafte zaista je DIVLJACKI, ali je zato veoma humanisticki postupila kad je podrzala miroljubive trgovce narkoticima:Ramusa Haradinaja i Hasima Tacija i njihovu pravednu borbu.

      • Muslimanka каже:

        Pa znas kako, nismo mi budale da verujemo da je Ameriku mnogo briga sto se Srbi i Kosovari ubijaju, a jos vise brine za muslimane i pravoslavce. Muslimanima je dobro dosla njihova pomoc zato sto su Srbi imali vojsku a muslimani su se sami okupljali. Uostalom, ja cu ti navesti jedan prmer: Ja zivim u Sandzaku, i za vreme NATO bombardovanja ceo moj grad je bio opkoljen i prepun vojske, iako mi u Sandzaku nikome nismo objavili rat. I naravno vremenom narod i vojska su se zblizili. Kada je rat zavrsen i vojska se povlacila, jedan vojnik je rekao kako mu je laknulo, jer nije mogao da gleda narod a zna da samo treba da dodje komanda da pocnu da nas ubijaju. A mi niti smo koga napadali niti smo sa kim ratovali, ali eto usput, da se procisti Srbija. Zbog toga je nama dobro dosla Americka intervencija.

  34. Gagy каже:

    Završih prepisku ali pošto me opet prozvaste a govorite o našem Svetom Pismu i opet ga ne razumete, i opet vam kažem da je to zato jer imate loše misli i predrasude a tamo sve lepo piše; NE UBIJ, NE UKRADI, NE SVEDOČI LAŽNO, NE IZDAJ BRATA I PRIJATELJA SVOG, NE ČINI PRELJUBE, LJUBI GOSPODA KAO SEBE SAMOG …. Mislim da sam sve objasnio pa i o trojstvu , jer ste se oreli na Hrista kao da ima 3 Boga i da nije on Gospod Bog. To su vaše reči! A što se tiče filmova slažem se da nisu realni, pogotovo ono o dobroti i pravdi turskih Sultana i Aga po Srbiji i drugim hrišćanskim zemljama! Niste shvatili jer nećete da čitate i razumete, ja bih Vam rado objasnio i drugo ali razlike su nam drastične! mi volimo sve pa i svojim neprijateljima praštamo i to ste zaboravili! Više ne pišem! Nema svrhe!

  35. muslimance , ko svojom nutrinom sudi a ne na osnovu cinjenica objektivnog desavanja ,sa slika istorije taj vako govori .Koj` je mrzitelj ne moz` da razume niciji ukaz na istinu do da ga pecatira farisejski : „da taki istinoljubac gaji govor mrdznje“.Nema srbin govor mrznje al`dobro ti i sudis jel`da je vami neko takve stvari uradijo vi biste umeli mrzet , dokaz je u dogmi vere vase koja opravdava zlodelo.Mi se vas klonimo gde god mozmo al`eve vas nesretno izgubljeno seme sto pade (tj.se uvlaci) i na ovu plodnu njivu ovoga Sajta al`besplodno klije vecem samo zagadjuje.Klanjaj se i zabradjuj do nosa koj ti brani , idi svojim putem…al`ti djavo ne da, moras svracat i gristi brata umesto da se bavis pokajanjem za svoje pretke i samu sebe!
    Nepobitna istina je da s`od plemena Kainova , to te i grize i priznajem retki su pokajani iz plemena odrodjena i iz hibrida muslimanskoga al`ima ih i niko od nas svetosavaca nije na to ljubomoran sto se zaista desi da : povraceni prestigose u iskrenosti i revnosti i kao vjerujuci ljudi , prestigose kontinuirano u veri nam potomstvo .Neka su , nek `su blagosloveni sto su veci od nase djece to nasa srdca raduje jer prokazuje kolko je velik Bog i da miluje bludna sina.To i nasa srdca napacena pomazuje jelejom jel`povraceni su luconosa drugima i iskupljivaci golemiji nasije srbskih podela i izdaja.Al`uporni prelesceni , odrodjeni ,ciji predci uzalud cuvahu Krsno znamenje – Ikonu Svetca zastitnika porodicnu Krsnu Slavu , po skrinjama, tavanima il`medj rubljem svecanim sto mirise na jabuke i dunje…Taki otvrdla srdca koje ne moz`da razlikuje dobra od nedobra , ne zna puta i boravi u lavirintu , sebe laze al`mu se nutrina zbog iskona buni i gnjavi ga te je agresivan i drsko ulazi u nas tor mislec`kako neku ovcu zgrabit kako joj popit`mozak ka sto sami sebi to dopustise.
    muslimance,
    za svoje teorije idi razglabat po sajtovima svoje brace.
    Mnogo je knjiga ispisano tvojijem krivuljama arapskim pa se tamo bavi a nas ostavi koji svoje bele stranice knjiga ispisujemo samo na ovi nacin: prvo zivotom svojijeh podviznika, pustinjaka , opitnim nacinom zivota u Hristu.Ispisujemo zatim svojom verom koja prezive i u zlu i u dobru.Tek, onda nase knjige dobiju svoja slova za citanje i vaspitanije .U vasijem turbetima su pepelne lesine onijeh koji su najvecma voljeli uzivat u strastima ovoga zivota.
    Mi imamo kivote s netrulezni mosti iz kojijeh potece celebna tecnost/miro koje mirise , koje leci i koje prasta tako da i tvoji kada dodju uzeti il`ludi il`zgrceni vracaju se zdravi i uspravljeni jer poverovahu u „vlaska Boga“.
    Jer Otac se zaraduje izgubljenom vracenom sinu jer sudi nam ne po nasijem sagresenijima vec po svojoj milosti.
    Sto se s nama bavis u svojoj raspri?Bai se necim delatnim , pa ces imat makar jednu istinitu licnog svedocenja pricu ka sto ima po nekolike tih istina svaka riscanska dusa pravoslavna.
    Makar otidi d` Ostroga , prikloni se kivotu Sv Vasilija , …pa ondak se ponovo javi da vidimo dal` se srdce pocelo kravit il`je tolko zaista otvrdlo i uvezalo se nitima u debelo uze pa nemoz` mrdnut od svog gospodara lukavago.
    Jer potrebito je da volju svoga srdasca upotrebis sama dobrovoljno , onda Bog cuje , onda moz `prizivat ga molitveno ako si ispunjena ljubavlju , razgovorit se s zivim Bogom .
    Al`lekovito more bit` sto ces imat prilike vidjet medj`hiljadama sto se penju ka donjem il`gornjem manastiru vidjet curo, i tvojijeh kojima pregolema patnja otvori usi da cuju takodjer od svojije: da Bog preko svoji ugodnika Vasilija episkopa riscanska Hercegova , sebe projavljuje na netrulezno telo sto vekovima leci , pomaze svakom ko je smeran.Vidjet` svojim ocima cuda Bozja. Nije to ka `stampedo muslimana sto s `tiskaju oko nepomicna crna kamena pa noseni nemirima duse pregaze jedno drugoga , te pod svojim hodocasnim nogama ostave nebrojeno umrtvljenih.. teskim mukama gazenja …Otidji na jedno od mesta gde sve mirise ljubavlju i miloscu .Otidji nebuntovna , vrati se osvestena.
    Da bog pomogne.DACE.

    Amin , Boze daj.
    I spasi nas od mreza lukavije koje agareni ne moz`da ne pletu jerbo da je drukce onda bi i oni bili sinovi svetlosti , ovako pounijaceni najnizi su sloj medj svoji gospodara koji im prodadose veru a dadose obrok vecere.

    • Muslimanka каже:

      Nije mi jasno zbog cega panicis. Pre svega ne pletem ja ovde nikakve mreze, sto si tako paranoican covece? A samo mi javi na kom mestu u svetu se okupi 6 miliona hriscana da velicaju svoga oca, gospoda Boga, kad vec govoris o stampedu. Ove tvoje price su toliko niske, pa ovo ne bi pricalo dete u vrticu. Ako nesto vidis svojim ocima onda to nije verovanje nego cinjenica. Ti si izgleda od onih sto stvarno veruju da je Marko dizao ralo i volove i udarao po Turcima. A krivulje Arapske su i tvoje, jer ako ti nije poznato Isus je govorio Aramejskim jezikom, koji pripada istoj grupi jezika kao i Arapski. Svaka ti cast na hrabrosti da preuzimas ulogu Boziju i da ti odredjujes ko je kod gospodara na kom sloju, najvisem ili najnizem. A svete mosti bi ti trebao da posetis, da ti malo prociste dusu i prosire vidike.

  36. Константин каже:

    Бог Отац, Бог Син и Бог Свети Дух јесу три личности али су један Бог. Разлике међу њима постоје. Отац је нерођен, Син је рођен од Оца а Свети Дух исходи од Оца. Њихова природа је, међутим, иста, као и воља и енергија (деловање). Зато су њих Три- један Бог. Отац је начело постојања, али рађањем Сина и исхођењем Светог Духа Он показује да је право и истинито постојање једино оно у заједници у којој се потврда свог личног постојања добија огледањем у личности другога. Бог Отац може постојати сасвим сам али такво постојање нема никакав онтолошки значај. Зато се, као начело постојања Он пројављује кроз заједницу. И та заједница је једна целина, она је једно- Један Бог. Узрок настанка ове заједнице и свеза њеног јединства јесте љубав. Бог Отац је љубав а љубав тражи онога кога би волела. Зашто је то баш заједница три личности? То је божанска тајна, али, ако бисмо покушали да је објаснимо, могли бисмо рећи да би две личности биле упућене искључиво једна на другу без потребе да скрећу поглед на било коју другу страну, односно- заједница две личности може симболисати самодовољност и неактивност. Трећи се, већ, јавља као узрочник активности који захтева да се и према њему скрене поглед. Дакле, није у питању само заједница већ делатна заједница. Производ те делатности је свет, и као његова круна- човек. Човек је створен Боголик, односно, са потенцијалом да и сам, по благодати, припада заједници Свете Тројице. Није на то присиљен већ му је од Бога дарована слободна воља која се, иако драгоцен дар, показала и као проклетство будући да је, погрешно употрeбљена од првих људи у Рају, одвела човека из заједнице са Богом. Цела историја човечанства је историја враћања људи у заједницу са Богом, најпре кроз припрему о којој говори Стари завет, где се велики нагласак ставља на послушност изабраног, јеврејског народа Богу Који им је, у ту сврху, дао и законе (будући да су Адам и Ева непослушношћу одступили од Бога), да би, кроз личност Исуса Христа, оваплоћеног Сина Божијег, људи поново били примљени у заједницу из које су отпали. Христос је то омогућио својим Васкрсењем, односно устајањем након смрти и настављањем Свог живота, показавши нам да и нас чека вечни живот уколико то желимо. Начин на који га можемо достићи, а који нам је Христос открио, јесте, да верујемо у Њега као у Сина Божијег и Спаситеља од смрти, да једемо Његово Тело и пијемо Његову Крв, који су хлеб и вино принети на Светој Литургији, претворени након молитве свештеника- силаском Светог Духа, преко којих примамо у себе благодатне Божије енергије које нас мењају изнутра и чине од нас богољуде по благодати. Сви који то радимо, молећи се скупа Богу за разне потребе и у знак захвалности и прослављања, примајући освећења преко свештеника и на друге начине, и трудећи се да свој живот поправљамо, чинимо једно тело које се зове Црква и представља заједницу људи са Богом кроз посредништво Богочовека Исуса Христа. Зато се Црква и назива Телом Христовим. Мисионарење Цркве јесте упознавање свих људи са овим- јединим начином да човек буде у заједници са Богом и да живи вечно. Христос је, дакле, једини посредник између Бога и људи и једини Спаситељ, будући да је Богочовек, и сви који умањују ове чињенице, не признајући Га за ово што је наведено, или Га сматрају за обичног човека или поричу Његово историјско постојање, су у великој и опасној заблуди. Као што је љубав свеза заједнице Свете Тројице, тако је она и свеза заједнице чланова Цркве међу собом и Цркве са Богом. Посматрајући постојање кроз призму љубави, постаје јасно зашто је Бог- заједница и зашто се људи спасавају од вечног мучења кроз заједницу. Љубав тражи заједницу а Хришћанство је заједница са Богом љубави.
    Свето писмо Старог и Новог завета нису уџбеници из којих се учи Хришћанство већ подсетници на Божија јављања људима. У њима су заступљени Божански и људски елемент. Све непрецизности долазе од оног људског, који је објаве записивао, али непогрешивост суштине учења долази од Бога. Ове књиге представљају записано Предање Цркве и провераване су током векова од стране Светих отаца и учитеља Цркве. Будући да је Црква заједница људи са Богом, не би се могло рећи да оно што долази из Цркве није од Бога. Ово се односи на учење Цркве, док све аномалије које се уочавају у животу Цркве као институције, наравно да нису од Бога и њих треба исправити. Стари завет, будући да је више законски, односно васпитно усмерен, може неком изгледати суров, али он представља борбу за људске душе. Давид је сам био у прилици да убије Саула али је оставио да сукоб између њих реши Бог. Онај који се похвалио да је убио Божијег изабраника- Саула, мислећи да ће тако угодити Давиду, био је кажњен због своје недоличне хвале и непоштовања Светиње. Будући да постоји вечни живот, нико од оних који су пострадали у време пре Христа није био ускраћен сусрета са Христом и личног опредељења за или против спасења. Нечији живот може добити свој смисао тиме да послужи као пример и упозорење другима како не треба чинити. Давид је, пак, у својим псалмима показао пример истинског покајања за све своје грехе. Искрено покајање је пут да се хришћанин, након греховног пада, врати у заједницу са Богом од које га грех одваја. Искрено покајање је пут да се и сви други људи и народи који су од Христа и заједнице са Богом- Светом Тројицом отпали, врате у ову заједницу чинећи скупа једно тело- Тело Христово. Ово је једини глобализам и екуменизам за који верујем да је Богу угодан.

    • Muslimanka каже:

      Zahvaljujem puno na trudu i na iscrpnom odgovoru. Ja cu ti sada nabrojati neka svojstva Boga po nasem verovanju:
      Bog postoji, Bog je jedan, Bog je oduvek jer nije postao, Bog je zauvek jer ga nece nestati, Bog nije nicemu slican, Bog sve zna, Bog sve vidi, Bog sve cuje, Bog sve svojom voljom cini, Bog zivi svojim vecnim zivotom, Bog govori svojim bozanskim govorom, Bog sve stvara i rastvara. Mi verujemo da je Bog nas gospodar a da smo mi njegovi pokorni robovi. Bog ne moze biti nas otac jer Bog vise voli svoje robove nego sto majka voli svoje dete. Takodje u Kur’anu stoji: Bog je jedan, Bog je utociste svemu, nije rodio i rodjen nije, i niko mu ravan nije. Po nasem verovanju sve ljude posle smrti ceka vecni zivot, razlika je u tome sto ce neki taj vecni zivot provesti u raju a neki u paklu. Raj ce zasluziti samo oni ljudi koji su Bogu bili odani, koji su se klonili greha i koji su se trudili da steknu Bozju milost. Takodje verujemo da Bogu niko nije potreban, vec da je on potreban nama. On je savrsenstvo koje ljudski mozak nije u stanju da dokuci. Bog je svemocan, on samo kaze budi i ono biva. Bogu je sve lako. Bog je milostiv ali i pravedan. Bog je ljudima ukazivao svoju milost tako sto je slao njegove poslanike, koji su bili duzni da prenose njegove reci ljudima i da ih upucuju na pravi put. Kada bi god neka zajednica zapala u neverstvo Bog bi im slao poslanika da ih izvede na pravi put. Bog je svakom svom poslaniku obecao zastitu ali i iskusenja. Mi muslimani verujemo da je Isus rodjen bez oca (ne mogu reci bezgresno, jer po nama niko nije rodjen gresan, svako dete se radja cisto kao suza). Svojim rodjenjem odmah je progovorio i na taj nacin potvrdio ljudima da njegova majka nije bila bludnica. Prema nasem verovanju, Bog je poslao meleka Dzibrila koji se Merjemi ( Mariji) prikazao kao muskarac. On je samo puhnuo ( dunuo) u nju i rekao joj da Bozijom voljom nosi dete. Inace, Dzibril je melek koji je bio zaduzen da prenosi Bozije reci svim poslanicima, od Adema do Muhameda a.s.

      Mi muslimani Boga nazivamo Allah ( sto na Arapskom znaci Bog). Medjutim, i Isus je takodje za Boga govorio Allah ( jer se i na Aramejskom jeziku Bog kaze Allah).
      Rec Allah u Arapskom jeziku nema mnozinu i nema rod. Zato je kod muslimana praksa da za Boga kazu Allah. Trudila sam se da u ovom tekstu koristim rec Bog, zato sto kada kazem Allah kod nemuslimana se javlja utisak da govorim o nekom drugom Bogu.
      Mi verujemo u istog Boga, samo sto ga shvatamo na drugaciji nacin.

      • Alex каже:

        СВЕШТЕНОМУЧЕНИК ДАНИЛ СИСОЈЕВ
        ИСЛАМ
        http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Apologetika/IslamSisojev.htm

      • Muslimanka каже:

        Alex, nemoj molim te da se uvredis, ali ja vecih gluposti u zivotu nisam cula niti procitala. Svaka cast coveku, on islam shvata na svoj nacin.
        1. Nije istina da muslimani smatraju da sve sto covek uradi to je Bozija volja. Lepo je receno, Bog unapred zna sta cete vi uraditi, ali on nece uticati na vasu odluku. Nece uticati zato sto nam je dao razum, dao nam je knjigu u kome je nedvosmisleno receno sta je dozvoljeno a sta zabranjeno.
        2. Muslimani imaju odredjeni protokol kada je u pitanju namaz (molitva), zato sto praktikujemo da se molimo kao sto je to radio nas poslanik Muhamed a.s. A u Islamu je najvazniji nijet, odnosno ono sto ti je u srcu. Koliko god da pratis protokol, ako si otisao da klanjas radi nekog drugog interesa a ne samo da bi pridobio Allahovu milost i ljubav, namaz ti nije ispravan.
        3. Zekjat nije milostinja, vec duznost svakog muslimana, sadekatul-fitar je milostinja, nije nista novo otkrio.
        4. Muslimani se ne mogu deliti u nacije, zato sto smo svi braca po islamu. Islam vise preferira podele po veri, a podele po naciji u islamu ne postoje.
        5. Serijat je zakon izvucen iz Kur’ana, taj zakon su napisali ljudi ali zato sto je izvucen iz Kur’ana se naziva Bozji zakon.
        6. Allah zivi na svom prestolu koji se naziva Ars, i niko ne zna gde se nalazi, znaci nije na sedmom nebu. U islamu ne postoji sedam nebesa, kada se u Kur’anu kaze sedam nebesa misli se na sedam slojeva atmosfere.
        7. Sto se tice tespiha (brojanice), to je obicno pomagalo i nema nikakvu vaznost. Muslimani posle namaza 33 puta izgovaraju rec Subhanallah (sva slava pripada Allahu), Elhamdulilah( hvala Allahu) i Allahu Ekber ( Allah je najveci). Tespih ima 33 zrna i na taj nacin znamo koliko smo tacno puta rekli ove reci.
        8. Da se muslimani kada klanjaju ne mole Bogu nije istina, prevescu ti samo jednu od mnogo dova koje muslimani izgovaraju tokom klanjanja:
        Hvala Allahu, gospodaru svih svetova, sveopcem dobrocinitelju, milostivom, gospodaru sudnjeg dana, samo tebe obozavamo i samo od tebe pomoc trazimo. Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si dao svoje blagodati a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti na put onih koji su zalutali. AMIN
        9. Sto se tice smera klanjanja, kao sto znamo zemlja je elipsoidnog oblika. Muslimani su svi duzni da se okrenu prema Kibli, pa tako recimo muslimani iz Srbije se okrecu prema jugozapadu a muslimani iz Bosne prema istoku, zato sto je njima Kibla sa istocne strane.
        10. Naravno da mi ne znamo kako Bog izgleda niti pokusavamo da shvatimo njega kao licnost, nama su u Kur’anu opisane samo njegove osobine, i to nam je dovoljno.
        11. Imena Isus, Marko, Pavle, Jovan, to su sve Slovenska imena, takvih imena u Arapskim zemljama nema, pa necete mi valjda reci da su oni bili Sloveni. U Kur’anu se imena ne prevode, vec se pisu originalno. Cirilo i Metodije su ta imena preveli da bi Slovenima bila pristupacnija.
        12. Muslimanima je zabranjeno vino ne da se drugi ne bi pricestili, vec zato sto je receno ono sto vam steti u velikim kolicinama ne uzimajte ni u malim. Tako recimo ja danas ne znam ni jednog pravoslavca koji se nikada u zivotu nije napio, iako je to smrtni greh.
        13. Jos jedna glupost koja je ovde izgovorena je da ce muslimani na sudnjem danu priznati svoje grehe i da ce im se oni oprostiti. Jasno je receno u Kur’anu da cinimo teobu (pokajanje) za vreme zivota, jer kada dodje smrtni cas bice kasno. Allah nam je na ovom svetu dao tu mogucnost pokajanja, na buducem je necemo imati.

      • Muslimanka каже:

        Ostale gluposti nisu vredne odgovora stvarno.

      • Muslimanka каже:

        I jos samo da napomenem, nije istina da ce Isus doci na zemlju da polomi krstove i pobije hriscane, stvarno sam se nasmejala kad sam ovo cula. Po nasem verovanju pre Isusa pojavice se Dedzal (Antihrist). On ce imati velike moci, ozivljavace mrtve, i ubedjivace ljude da je on Bog i da je dosao na zemlju. To ce da bude preveliko iskusenje za covecanstvo i veliki broj ljudi ce poverovati da je Antihrist Bog. Samo mali broj njih ce se odupreti tom iskusenju. Tada ce Isus dodji ponovo na zemlju, porazice Antihrista, jos jednom ce posvedociti da nema drugog Boga osim Allaha, i tada ce nastati sudnji dan. I u Bibliji se pominje da ce se Isus vratiti po svoje malo stado, e pa mi verujemo da ce se on vratiti po nas.

      • Muslimanka каже:

        Sto se tice droge, dok Amerika nije preuzela islamske zemlje 97 posto droge se spaljivalo. Ni sada se ne izvozi droga kao droga, vec samo one bobice od kojih se ona pravi. Ali muslimani su i te bobice spaljivali. Izvini na ovakvom odgovoru, ali stvarno nisam upucena kako nastaje droga. Ovo sam gledala na RTS-u neku emisiju o Afganistanu, i zapamtila sam da to sto su izvozili bile su nesto kao bobice, kao grasak.

      • Muslimanka каже:

        Evo sta islam kaze o Isusu i o trojstvu, i kako to islamski ucenjaci objasnjavaju:
        http://svjetlost-vjere.ucoz.com/index/islam_i_hriscanstvo/0-7

      • Muslimanka каже:

        Šta je islam?

        Islam nije neka nova vjera, već jedna te ista Istina koju je Bog objavljivao preko svojih poslanika svakom narodu. Za jednu petinu čovječanstava, islam je i vjera i cjelokupni način života. Muslimani slijede vjeru mira, samilosti i praštanja, ali i vjeru pravde i očuvanja dostojanstva ljudskog bića.

        Šta muslimani vjeruju?

        Muslimani vjeruju u Jednog, Jedinog, ni sa čim uporedivog Boga; u melek (anđele) koje je On stvorio; u poslanike kojima je slao Svoje objave da ih dostave ljudima; u Sudnji dan i pojedinačno polaganje računa za djela; da se sve zbiva s Božijom voljom i određenjem i u život poslije smrti. Muslimani vjeruju u sve Božije poslanike od Adema (Adama), pa preko Nuha (Noe), Ibrahima (Abrahama), Ismaila (Jišmaela), Ishaka (Isaka), Jakuba (Jakova), Jusufa (Josipa), Ejjuba (Joba), Musaa (Mojsije), Haruna (Arona), Davuda (Davida), Sulejmana (Solomona), Ilijasa (Ilije), Junusa (Jone), Jahjaa (Ivana), do Isaa (Isusa), neka je mir Božji nad svima njima. Ali konačna Božija poruka čovječanstvu, potvrda vječne Poruke i srž prethodnih objava data je Muhammedu s.a.v.s., preko meleka Džibrila (Gabrijela).

        Kako se postaje musliman?

        Jednostavno, izgovaranjem riječi: Samo je Jedan Bog i Muhammed je Njegov poslanik. Ovom formulom vjernik ili vjernica izjavljuju vjerovanje u sve Božije poslanike i objave koje su donisili.

        Šta znači riječ islam?

        Arapska riječ islam znači predanost, a nastala je od riječi selam, što znači mir. U vjerskom smislu,islam znači potpunu predanost Bogu. Riječ Allah je arapska riječ za Boga, koju upotrebljavaju Arapi – musliman, tako i Arapi – kršćani, odnosno nemuslimani.

        Zašto se islam često smatra čudnim?

        Islam možda izgleda egzotičan, pa čak i ekstreman u modernom svijetu. Možda je to zbog toga što na Zapadu danas vjera ne dominira u svakodnevnim životom, dok je muslimanima vjera uvijek prva na umu i oni ne prave razliku između svetog i svjetovnog. Oni vjeruju da se Božiji zakon ili Šerijat mora shvatiti krajnje ozbiljno i zato su kod njih vjerska pitanja uvijek bitna.

        Da li islam i kršćanstvo imaju različito porijeklo?

        Ne. Zajedno s judaizmom, i islam i kršćanstvo potiču od poslanika i praoca Ibrahima. Poslanici sve tri vjere su direktni potomci njegovih sinova: Muhammed, s.a.v.s. potiče od najstarijeg , Ismaila , a Musa i Isa, a.s., od Ishaka. Ibrahim je utemeljio naselje, današnji grad Mekku, i sagradio Kabu prema kojoj se okreću svi muslimani prilikom obavljanja namaza.

        Šta je Kaba?

        Kaba je mjesto obožavanja Allaha koje su sagradili Ibrahim i Ismail, po Božijoj naredbi, prije 4.000 godina. Napravljena je od kamena, na mjestu za koje mnogi drže da je nekad bilo svetište, koje je podigao Adem. Bog je naredio Ibrahimu da pozove cijelo čovječanstvo na obilazak ovog mjesta.

        I danas kada hodočasnici (hadžije) tamo odlaze izgovaraju :

        Odazivamo Ti se, Bože!

        Ko je Muhammed?

        Muhammed, s.a.v.s., je rođen u Mekki 570.g., u doba kada se u Evropi kršćanstvo još nije bilo sasvim učvrstilo. Pošto mu je otac umro prije rođenja, a majka nekoliko godina kasnije, Muhammed je odrastao u kući svog strica iz uglednog plemena Kurejš. Dok je stasavao, toliko je postao čuven po istinoljubivosti, velikodušnosti i iskrenosti da se od njega često tražilo da presudi u sporovima. Historičari ga opisuju kao tihog i razmišljanju sklonog čovjeka. Muhammed, s.a.v.s, je bio duboko religiozan

        i oduvijek je osjećao odbojnost prema dekadentnosti društva u kojem je živio. Stekao je naviku da povremeno meditira u pećini Hira, kod vrha Džebelun-Nur (Brda svjetlosti), nadomak Mekke.

        Kako je postao Božiji poslanik i vjerovjesnik?

        Kada mu je bilo 40 godina, dok je provodio vrijeme u osami, razmišljanju, Muhammed, s.a.v.s., je primio prve riječi od meleka Džibrila. Ova objava, čije će slanje trajati 23 godine, sačuvana je u knjizi koja poznata kao Kur’an. Čim je počeo recitirati riječi koje je čuo od Džibrila i pozivati Istini koju mu je Bog objavio, Muhammed, s.a.v.s., i njegova grupa sljedbenika postadoše izloženi žestokim progonima, koji su bili toliko surovi da im je 622. godine Bog naredio da se isele. Ovaj događaj, poznat kao Hidžra (selidba) kada su muslimani napustili Mekku i otišli u Medinu, grad nekih 460 km sjeverno, označava početak muslimanskog kalendara. Poslije nekoliko godina, Poslanik, s.a.v.s., i njegovi sljedbenici su se mogli vratiti u Mekku. Tom prilikom su oprostili svojim neprijateljima i konačno učvrstili islam. Prije nego što je Poslanik, s.a.v.s., umro u 63. godini života, veći dio Arabije je bio muslimanski. U rasponu od jednog stoljeća nakon njegove smrti, islam se proširio do Španije na Zapadu i Kine na Istoku.

        Kako se širenje islama odrazilo na svijet?

        Jedan od razloga za brzo i mirno širenje islama nalazi se u jednostavnosti njegovog učenja – islam uči vjeri u samo Jednog Boga koji zaslužuje da se obožava. Islam, također, iznova upućuje čovjeka da upotrijebi inteligenciju i moć zapažanja. Za nekoliko godina, procvjetala je velika civilizacija i univerziteti, jer prema Poslaniku, s.a.v.s., stjecanje znanja je obavezno svakom muslimanu i muslimanki. Spoj ideja Istoka i Zapada, starog i novog, donio je veliki napredak u medicini, matematici, fizici, astronomiji, geografiji, arhitekturi, umjetnosti, književnosti i historiji. Mnogi bitni sistemi, kao što su algebra, arapski brojevi, a također i pojam nule (važan za razvitak matematike) preneseni su u srednjovjekovnu Evropu iz islama. Izumljeni su precizni instrumenti koji su omogućili evropsko otkriće Novog svijeta, uključujući astrolab, kvadrat i dobre navigacione mape.

        Šta je Kur’an?

        Kur’an je zbirka upravo onih riječi koje je Bog obajvio Muhammedu, s.a.v.s., preko meleka Džibrila. Muhammed, s.a.v.s, ih je memorisao, a potom diktirao svojim drugovima, dok su pisari bilježili, provjeravajući tekst nekoliko puta za njegova života. Ni jedna riječ u 114 poglavlja ili sura nije izmijenjena u toku predhodnih stoljeća, tako da je Kur’an po svakom detalju jedinstven i nadnaravan tekst objavljen Muhammedu, s.a.v.s., prije 14 stoljeća.

        O čemu govori Kur’an?

        Kur’an, posljednja Božija riječ, glavni je izvor vjere i prakse i muslimana. Bavi se svim temama koje se tiču ljudskih bića: Mudrost, Vjera, Molitva i Zakon. Međutim, njegova osnovna tema je odnos Boga i njegovih stvorenja. U isto vrijeme, Kur’an daje upute za pravedno društvo, ispravno ljudsko ponašanjei pravičan ekonomski sistem.

        Postoje li drugi vjerski izvori?

        Da, Sunnet, djela i primjer Božijeg poslanika, s.a.v.s, drugi je autoritet za muslimane. Hadis je pouzdano prenesena vijest o onome što je Poslanik, s.a.v.s., rekao, uradio ili odobrio. Vjerovanje u Sunnet je dio islamskog vjerovanja.

        Primjeri Poslanikovih izreka

        Božji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Bog nije milostiv prema onome ko nema milosti za druge»,

        «Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samom sebi»,

        «Nije vjernik onaj koji se najede dok njegov susjed gladuje»,

        «Istinoljubiv i pouzdan trgovac biće u društvu vjerovjesnika, Božijih prijatelja i šehida (mučenika).

        «Nije snažan onaj ko drugog obori na zemlju, već onaj koji se savlada u srdžbi».

        «Bog ne sudi prema vašim tijelima i izgledu, već gleda u vaša srca i postupke».

        «Neki čovjek je, idući putem osjećao veliku žeđ. Kada je naišao na bunar, sišao je u njega, napio se i izašao. Tada je ugledao psa sa isplaženim jezikom kako liže blato ne bi li ugasio žeđ kao i on, ponovo se spusti u bunar, zahvati vode u cipelu i napoji ga. Zbog ovog djela, Bog mu je

        oprostio grijehe. Neko upita: «O Božiji poslaniče, zar ćemo biti nagrađeni i za ljubaznost prema životinjama, našto Poslanik odgovori:

        „Postoji nagrada za ljubaznost prema svakom živom biću“.

        (Iz hadiskih zbirki Buharija, Muslima, Tirmizija i Bejhakija)

        Koji su to pet stubova islama?

        Oni su okosnica muslimanskog života: vjerovanje, molitva, briga za siromašne, samopročišćenje i hodočašće u Mekku za onoga ko je u mogućnosti.

        1. Vjerovanje

        Samo je jedan Bog koji zavrijeđuje da bude obožavan, a Muhammed a.s, je Božiji Poslanik. Ova izjava vjerovanja, zove se kelimei-šehadet, jednostavna je formula koju izgovaraju svi vjernici. Na arapskom jeziku, prvi dio te izjave glasi La-ilahe-illellah, a na naš jezik se obično prevodi: Samo je jedan Bog ili doslovnije: Nema drugog božanstva osim Boga. Riječ ilah (božanstvo, Bog) može se odnositi na sve što bi, dolazeći u iskušenje, mogli postaviti na mjesto Boga: bogatstvo, moć i sl. Zatim slijedi ille-llah – Osim Boga, izvora cjelokupnog stvaranja. Drugi dio kelimei-šehadeta je Muhammeden resulullah – Muhammed je Božiji poslanik. Uputa je došla preko ličnosti koja je samo čovjek kao i mi .

        2. Namaz

        Namaz je naziv za obaveznu islamsku molitvu koja se obavlja pet puta dnevno. Njome se ostvaruje neposredna veza između čovjeka i Boga. U islamu nema klera, namaz predvodi osoba koja poznaje Kur’an, a po izboru džemata ili zajednice. Ovih pet namaza se sastoje od tjelesnih pokreta i izgovaranja (učenja) odlomaka iz Kur’ana na arapskom jeziku, ali se dova ili osobna molitva može govoriti i na maternjem jeziku. Namazi se obavljaju (klanjaju) ujutro, u podne, poslijepodne, po zalasku sunca i noću – na taj način određuju ritam čitavog dana. Iako je pohvalnije obavljanje namaza u džamiji, muslimani i muslimanke mogu klanjati skoro svugdje: na poslu, u fabrici, na univerzitetu… Posjetioci islamskom svijetu budu iznenađeni središnjom ulogom koju namaz ima u svakodnevnom životu.

        3. Zekat

        Jedno od najvažnijih načela islama je da sve stvari konačno pripadaju Bogu i da je zato bogatstvo koje ljudi imaju amanet od Boga. Riječ Zekat znači čišćenje i rast. Naša imovina se čisti izdvajanjem jednog dijela za potrebe siromašnih muslimana i muslimanki. Kao kod podrezivanja voćki, time se uklanja višak i pospješuje novi rast imetka. Svaki musliman i muslimanka sami izračunavaju svoj Zekat. Uglavnom Zekat se sastoji od plaćanja 2,5 % vrijednosti imetka u toku jedne godine. Bogobojazna osoba, također, može dati koliko god želi u vidu sadake i to obično u tajnosti. Mada se riječ sadaka može prevesti kao dobrovoljni prilog, ona ima i šire značenje. Božiji poslanik s.a.v.s., je rekao: I obraćanje s veselim izrazom lica je sadaka. Božiji poslanik, s.a.v.s., je, također, rekao: Svaki musliman i muslimanka trebaju dati sadaku. Neko upita: A šta ako osoba nema ništa da da? Poslanik odgovori: Neka radi svojim rukama za sebe, a onda nešto od onoga što privrijedi da kao sadaku. Ashabi (Poslanikovi drugovi) upitaše: A ako nije u stanju da radi? Poslanik reče: Onda neka pomogne siromašnima i ubogima.- Ako ni to nije u stanju? – Neka druge poziva na dobro. Ashabi upitaše: A šta ako ni to ne može? – Neka se uzdrži od ružnih djela, i to je sadaka, odgovori Božiji poslanik.

        4. Post

        Svake godine u mjesecu Ramazanu (deveti mjesec muslimanskog kalendara), muslimani poste od zore do zalaska sunca, uzdržavajući se, pri tome, od hrane i pića, i seksualnih odnosa. Bolesnima, nemoćnim, putnicima, trudnicama i dojiljama dozvoljeno je da ne poste, s tim što oni kasnije, u toku godine, naposte propuštene dane. Ako tjelesno nisu u stanju to učiniti, onda trebaju nahraniti siromašnu osobu za svaki izostavljeni dan. Djeca počinju postiti (i klanjati namaz) od puberteta, premda mnogi počinju i ranije. Iako je post vrlo koristan za zdravlje, on se prevashodno smatra sredstvom duhovnog samočišćenja. Ustezanjem od ovozemaljskih zadovoljstava, makar i nakratko, postač stiče iskrene simpatije onih koji gladaju, ali isto tako obogaćuje duhovni život.

        5. Hadždž (Hodočašće)

        Godišnje hodočašće u Mekku ili hadždž, dužnost je samo onima koji su zdravstveno i imovinski u stanju da ga obave. Oko dva miliona ljudi iz svih krajeva svijeta ide u Mekku svake godine, susrećući se sa ljudima raznih nacionalnosti. Mada je Mekka uvijek puna posjetilaca, godišnji Hadždž počinje u 12. mjesecu islamskog kalendara (koji je lunarni,a ne solarni), tako da hadždž i ramazan padaju nekada u ljeto, a nekada u zimu.

        Hodočasnici nose posebnu odjeću: jednostavnu odjeću koja uklanja klasne i kulturološke razlike. Obredi hadžadža, koji potječu od Ibrahima a.s., uključuju obilaske oko Kabe i prelazak između Saffe i Merve 7 puta, kao što je činila Hadžera tragajući za vodom. Potom hodočasnici stoje zajedno u prostranoj dolini Arefat i mole se Bogu za oprost. Ovaj obred podsjeća na Sudnji dan. U proteklim stoljećima, hadždž je bio naporan poduhvat. Međutim, danas Saudijska Arabija snabdijeva milione ljudi vodom, savremenim prijevozom i najboljim mogućim zdravstvenim uslugama.

        Završetak hadždža obilježava se blagdanom Kurban-bajramom, koji se obilježava namazom i poklonima.

        Kurban-bajram i Ramazanski bajram (blagdan kojim se obilježava okončanje ramazanskog posta), glavni su blagdani u muslimanskom kalendaru.

        Da li islam toleriše druge religije?

        Kur’an kaže: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah zaista voli one koji supravični… (Kur’an, sura: El-Mumtehane, ajet 8.)

        Jedan od ciljeva islamskog zakona je da zaštiti povlašten položaj manjina i zato nemuslimanske bogomolje niču širom islamskog svijeta. Historija obiluje primjerima muslimanske tolerancije prema drugim vjerama: Kada je halifa Omer, r.a., ušao u Jerusalim 634. godine, islam je zajamčio slobodu vjeroispovijesti svim vjerskim skupinama u gradu. Islamsko pravo, također, dozvoljava nemuslimanskim zajednicama osnivanje svojih sudova, koji sprovode porodično pravo u tradiciji naroda kojima pripadaju same manjine.

        Šta muslimani misle o Isusu?

        Muslimani Isusa zovu Isa ,a.s., poštuju ga i očekuju njegov Drugi dolazak. Smatraju ga jednim od najvećih Božijih vjerovjesnika poslatih čovječanstvu. Musliman nikada ne spominje njegovo ime, a da ne doda alejhi selam, tj. Neka su mir i blagoslov Božiji s njim. Kur’an potvrđuje njegovo čudesno nevino rođenje (jedna kur’anska sura nosi naslov Marija, na arapskom Merjem), a Merjema se smatra najčasnijom od svih žena. Kur’an opisuje blagovijest: I kada Meleki rekoše: «O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio i bolju od svih žena učinio.» «….O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu Mesih biti, Isa, sin Merjemin, biće viđen na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevici, a i kao odrastao i biće čestit» – ona reče: «Gospodaru moj, kako ću imati dijete kad me nijedan muškarac nije ni dodirnuo,» – «Eto tako» – reče – «Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to kaže: «Budi !-i ono bude.»

        (Kur’an, sura: Alu`Imran, ajeti 42, 45-47).

        Isa ,a.s., je čudesno rođen kroz djelovanje iste sile koja je stvorila Adema (Adama) bez oca. Isaov ,a.s., slučaj u Allaha je isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: «Budi!» – i ono bi.

        (Kur’an, sura: Alu ‘Imran, ajet 59)

        U toku svoje poslaničke misije, Isa, a.s., je činio mnogo čuda. Kur’an nas obaviještava da je Isa govorio: Donosim vam dokaz od Gospodara vašega: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allaha, prava ptica. Iscjeliću slijepa i gubava i oživjeću mrtve, voljom Allahovom…

        (Kur’an, sura: Alu ‘Imran, ajet 49)

        Ni Muhammed, s.a.v.s., ni Isa, a.s., nisu došli da promijene temeljno učenje u Jednog Boga, koje su donosili predhodni poslanici, već da ga potvrde i obnove. U Kur’anu se kaže kako je Isa, a.s., rekao za sebe da je došao da:

        …potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg, – zato se Allaha bojte i mene slušajte..

        (Kur’an, sura: Alu ‘Imran, ajet 50).

        Muhammed s.a.v.s., je rekao:

        Ko kod vjeruje da je samo Bog bez druga, da je Muhammed Njegov poslanik, da je Isa Božiji rob i poslanik, Njegova riječ i duh koji je emanirao od Njega, da su raj i pakao istina, Bog će ga uvesti u raj. (hadis iz Buharijeve zbirke)

        Zašto je muslimanima porodica toliko važna?

        Porodica je temelj islamskog društva. Mir i sigurnost obezbjeđuje stabilna porodica, koja ne uključuju samo najbliže članove (tzv. življenje u zajednici); djeca se smatraju blagom i rijetko napuštaju kuću prije udaje ili ženidbe.

        A šta s muslimankama?

        Islam smatra ženu, udatu ili neudatu, kao zasebnu individuu, s pravom da posjeduje i raspolaže svojom imovinom i zaradom. Mladoženja daje vjenčani dar svojoj mladoj za njenu ličnu upotrebu, a ona često zadržava porodično ime umjesto da uzme muževljevo. I od muškarca i od žene se očekuje da se oblače pristojno i dostojanstveno; tradicija ženskog odijevanja koja se može vidjeti u nekim zemljama, često je izraz mjesnih običaja.

        Može li musliman imati više žena?

        Vjera islam objavljena je za sva duhovna društva i sva vremena i zato uvažava sasvim različite društvene potrebe. Okolnosti mogu opravdati uzimanje druge žene, ali se ovo pravo daje, prem Kur’anu, samo pod uvjetom da muž bude do kraja pravedan.

        Da li se islamski brak razlikuje od kršćanskog?

        Muslimanski brak nije sakrament, već jednostavan, pravi ugovor u kojem su oba partnera slobodna da postave uvjete. Posljedično tome, razvod braka nije uobičajen, ali nije ni zabranjen kao posljednje rješenje. Po islamu, muslimanka ne može biti prisiljena na udaju mimo svoje volje. Njezini roditelji tek predlože mladiće za koje misle da su prikladni.

        Kako se muslimani odnose prema starijima?

        U islamskom svijetu nema staračkih domova. Teret brige za svoje roditelje, u za njih najtežem životnom dobu, smatra se slašću i blagoslovom i prilikom za veliko produhovljenje. Bog od nas traži ne samo da se molimo za roditelje, nego i da prema njima postupamo s beskrajnom milošću, podsjećajući se da su nas stavljali na prvo mjesto, ispred sebe, kada smo bili bespomoćna djeca. Majkama se ukazuje posebna čast: Poslanik je učio da je raj pod majčinim nogama. Kada dostignu starost, roditelji se, kod muslimana, paze s milošću, ljubaznošću i nesebičnošću. U islamu je služenje roditeljima druga dužnost po važnosti, odmah iza molitve, i njihovo je pravo da je očekuju. Ispoljavanje razdraženosti ili iritacije smatra se vrlo ružnim, kada, bez njihove krivice, stariji postaju naporni. Kur’an kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kada jedno od njih ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: «Uh!» – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: «Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete njegovali! (Kur’an, sura : El-Isra, ajeti 23-24)

        Kako muslimani vide smrt?

        Poput jevreja i kršćana, muslimani vjeruju da je sadašnji život tek pripremni ispit za budući svijet. U temeljne istine vjere spada vjerovanje u Sudnji dan, proživljenje raj i pakao. Kada musliman ili muslimanka umru, onda se njihovo tijelo okupa (oično to učini član porodice), zamota u čisto bijelo platno i uz jednostavnu molitvu pokopa, najčešće istog dana. Muslimani ovo smatraju jednom od posljednjih stvari koju mogu učiniti za rodbinu i prilikom da se podsjete na kratkoću svog boravka na zemlji. Poslanik, s.a.v.s., je učio da tri stvari pomažu čovjeku nakon njegove smrti:

        milostinja koju je dodijelio, znanje kojem je podučavao i lijepo odgojeno dijete koje se za njega moli.

        Šta islam kaže o ratu?

        Kao i kršćanstvo, islam dopušta borbu u samoodbrani, u odbrani vjere i za povratak u svoje domove, ukoliko je neko protjeran. Islam propisuje stroga pravila ratovanja, koja uključuju zabranu nanošenja povrede i štete civilima, zabranu uništavanja ljetine, izvora svih vrsta voda, drveća i stoke.

        S muslimanskog gledišta, nepravda bi pobjeđivala u svijetu kada dobri ljudi ne bi bili spremni žrtvovati živote za opće dobro. Kur’an kaže: I borite se na Allahovom putu protiv onih kojise bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.

        (Kur’an, sura El-Bekare, ajet 190)

        Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha jer On uistinu sve čuje i sve zna.
        (Kur’an, sura: El-Enfal, ajet 61)

        Rat je, dakle, posljednje sredstvo i podliježe strogim pravilima koja propisuje sveti zakon. Riječ džihad doslovno znači borba. Muslimani vjeruju da postoje dvije vrste džihada. Drugi džihad je unutarnja borba koju svaki pojedinac vodi protiv sebičnih želja, a radi postizanja unutarnjeg mira.

        Šta je s hranom?

        Mada mnogo jednostavniji od pravila ishrane koje slijede jevreji i, svojevremeno, rani kršćani, propisi koje muslimani slijede zabranjuju svinjetinu i bilo koju vrstu opojnih pića. Poslanik je učio da vaša tijela imaju svoja prava nad vama. Uzimanje zdrave hrane i zdrav način života se smatraju vjerskom dužnošću.

        Poslanik s.a.v.s. je rekao: Tražite od Boga čvrstu vjeru i zdravlje; jer poslije čvrste vjere, nema veće blagodati od zdravlja!

        PORUKA

        Nakon ovog jasnog pojašnjenja islama i svijetle poruke čovječanstvu, ljudi i dalje ostaju u ovosvjetskim fitnama (iskušenjima), okrećući glave od upute.

        Za takve je Uzvišeni rekao: A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijep oživjeti. «Gospodaru moj», – reći će – «zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?»

        «Evo zašto» – reći će On: «Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.» (Kur’an, sura: Ta-Ha, ajeti 124-126)

  37. SRBin Svetosavac каже:

    Muslimanko sestro moja, od Boga ti zdravlje i spasenje. Nazivam te sestrom svojom radi nase Svete SRBske Krvi koja u nama tece, radi nase Svete SRBskoj zemlji po kojoj gazimo i lijepog SRBskom jeziku sa kojim govorimo. Nazivam te sestrom svojom i radi sunca koje Gospod daje da greje i lose i dobre ljude na ovoj zemlji, i radi Svetih SRBskih Predaka tvojih koji su morali silom prilika da predju na islam za vreme turske okupacije nasih Svetih SRBskih zemalja, kada se islam pokazao na djelu kakvo mu je lice a kakvo nalicje?!

    Zato necemo vise da popujemo i da govorimo o tome koja je vjera prava i bolja, koja je od Boga a koja od djavola? Neka svako vjeruje onako kako mu je volja. Ali ipak moram bratski da te upitam nesto. Da li se ikada sjetis cijega si roda i poroda? Da li se makar nekada u snu kao na javi tebi ne prikazu Sveti SRBski preci tvoji da te upitaju zasto si sada muslimanka umjesto da budes revnosna Pravoslavna hriscanka? Zasto se zbog nove islamske vjere svoje ti odrice i SRBske narodnosti svoje koja se ne moze menjati promjnom vjere ili zemlje u kojoj zivimo.

    Kakva je to vjera koja trazi od slebdenika svojih da mrze ili preziru bliznje svoje samo zbog toga sto su oni GOJE? Kako to vole Jevreji da kazu, ili da se odricu narodnosti svoje samo zbog toga sto je ona hriscanska vecim djelom svojim. Zato razmisli dobro sestro o tome sto cu morati sada da ti kazem. Rodena si voljom Alaha sa Svetom SRBskom krvlju u sebi, na Svetoj SRBskoj zemlji, i prva rijec koju si progovorila u svome zivota bila je SRBska, a ne turska, bosnjacka ili arapska. Zbog toga neka ti SRBstvo nase bude Svetinja, a vjera neka ti bude po slobodnom izboru tvome!

    • Muslimanka каже:

      Dragi brate, nazvacu te brate pre svega zato sto smo oboje ljudi, nezavisno od Srbstva. Mozda nisi citao moje prethodne komentare, jer sam na ovo sve dala odgovor. Ali evo iz postovanja prema tebi da ponovim:
      Preci su mi Albanci iz Skadra, koji su pre dolaska Turaka bili katolici. Ali evo recimo hipoteticki da su mi Srbi preci. Veruj da ne razmisljam o tome sta mi je deda bio, a ne da razmisljam sta je bio tamo neko pre 6 vekova. Ja nisam muslimanka zato sto mi je otac musliman i zato sto sam rodjena kao muslimanka, vec zato sto sam u svojoj veri nasla mir. Mi smo do samo pre 15 godina bili Srbi muslimanske veroispovesti, medjutim razna ratna desavanja na ovim prostorima su nam dokaz da na Srbiju kao zemlju ne mozemo da se oslonimo, jer nam je ta ista Srbija dala status etnicke skupine, znaci imali smo manje prava od Roma, da ne pominjem sto nas je Slobodan Milosevic bio potpuno izbrisao iz ustava Srbije, tako da smo bili nepostojeci narod. Da bismo dobili status manjine morali smo da se pripojimo nekoj drugoj drzavi u etnickom smislu, zato sto nas ista ta Srbija, nasa drzava i majka nije htela. Kako nam je Bosna najbliza po veri i kulturi, a i istorijski gledano Sandzak je nekad pripadao Bosni, odluceni je da budemo Bosnjaci. Treba li da te podsecam na Seseljove reci koji je svojevremeno govorio, deo muslimana da se pobije, deo da primi pravoslavlje a deo da se protera za Anadoliju. Takodje sam prethodno objasnila, da kada neki musliman uradi nesto ruzno, to nije zato sto mu vera nalaze vec zato sto je on sam tako odlucio. Sada ja treba da kazem da je hriscanstvo vera divljaka zato sto su Krstasi u Bozije ime isli da ubijaju muslimane i palili sve pred sobom, naravno da necu to reci. Evo valjda ti je sada jasno zasto nama Srbstvo nikada ne moze biti svetinja. Ne zbog predaka, vec zbog nasih savremenika.
      Vi se secate sta je bilo za vreme Turaka pre 600 godina a ocekujete od nas da zaboravimo sta je bilo pre 20 godina, to je malo nerealno.

      • SRBin Svetosavac каже:

        Draga moja sestro Muslimanko, nisam puno pogresio kada sam te SRBkinjom nazvao, jer Gege iz Skadra etnicki gledano nisu Albanci vec pokatolicena ili poislamita SRBi. Skadar je bio u drevnoj proslost SRBskom prestolnicom. O tome svedoce mnogi istorijski izvori i SRBske narodne pjesme zapisane od Vuka Karadzica poput one koja govori o ZIDANJU SKADRA NA BOJANI!

        Narodno pamcenje i usmeno predanje oduvjek je duze trajalo od pisane istorije koju su pisali pobjednici prema svojim potrebama a ne prema stvarnim dogadjajima. Tako je bilo nekada, a tako je i sada kada se SRBstvo gazi i unistava gore i vise nego prije „600 godina“. Niko SRBima nije naneo vise zla od njihovih izrodjenih sinova i kceri koji su SRBi bili samo po svome bioloskom poreklu ali ne i po svome duhu ogrezlom u grehu i mrznji prema SRBskom narodu iz kojeg su potekli, i kome su oni nazalost po svome poreklu pripadali. Zbog toga je SRBstvo nase i danas Sveto kao sto je bilo Sveto i prije hiljadu godina, jer oni koji su u ime SRBstva zlocine cinili kao komunisti u nedavnoj nasoj proslosti nikada SRBi idejno i duhovno nisu ni bili, kao sto ni rimokatolicki krstasi koji su zavili u crno ne samo mnoge muslimane na Istoku vec i Vizantiju nikada Pravoslavnim hriscanima nisu bili!

        Kao sto se muslimani medjusobno djele na Site i Sunite koji su znali u proslosti medjusobno cesto puta ratovati, isto tako i hriscasni se medjusobno djele na Pravoslavne ili one koji pravilno slede i slave Gospoda, na rimokatolike i protestane i bezbrojne sekte koje sa hriscanstvom vise osim svog porekla nista zajednicki one i nemaju, osim sto su porodjeni u krilu jereticke najprije rimokatolicke a zatim prtestanske „crkve“. Zbog toga nije isto kada se govori i pise o Pravoslavnom hriscanstvu kojem su pripadali nekad tvoji slavni SRBski preci, koji su najprije pokatoliceni a zatim poislamiti, i kada se govori i pise o raznim jeretickim „hriscanskim“ grupacijama, njihovim laznim crkvama i idejnim pogledima na zivot i svijet.

        Ti lazni hriscani su izvor svih zala u hriscanskom svijetu, a sire gledano i cijelome svijetu jer silom zele da nametnu svoje poglede i nacin zivota svim ljudima u ovome svijetu bez razlike na njihovu vjeru i boju koze. Oni zele od slobodnih ljudi da stvore sebi robove koji ce da jedu nezdravu ekspres hranu spremitu djelomicno i od pacova po njihovim brzim restoranima, jer oni nikada nisu imali prilike da pojedu burek na Bas Carsiji, gibanicu kod SRBskih seljaka u Sumadiji ili poznate banjalucke cevape. Tajni vladari iz senke kao slebdenici sejtana ili satane podsticu vjerske sukobe svuda po svijetu da bi tako mogli lakse sa svijetom da vladaju!

        Zbog toga muslimani trebaju da znaju da oni imaju zajedno sa Pravoslavnim hriscanima istog, zajednickog neprijatelja koji se zove sejtan, djavo ili sotona koji pokusava da zavlada svijetom i da sadasnji sukobi u svijetu sluze samo za uvod u buduci veliki rat do kojeg ce doci po zelji satane u SUKOBU CIVILIZACIJA, u kome ce ratovati vjernici sa nevjernicama, pravednici sa nepravednima, sinovi svjetlosti sa sinovima tame, djeca Bozija sa djecom satane. Od ishoda toga rata zavisice sudbina ili buducnost svijeta koji posle toga nikad vise nece biti kao sto je dosad bio.

        Tome cilju nesvesno sluze i mnoge religije koje imaju globalisticki karakter svoga vjerskog ucenja. U takve religije spada rimokatolicko i protestansko lazno hriscanstvo zajedno sa isalmom koji zeli takodje da zavlada svijetom kao i neke druge manje religije na Istoku. Iznad svih tih ljudskih vjerskih zabluda i djavolskih lazi, prevara i obmana, uzdize se nasa Sveta SRBska vjera poznata u narodu kao SVETOSAVLJE!

        Najljepsu definiciju Svetosavlja ili istinitog SRBskog vjerovanja dali su Sveti Vladika Nikolaj Velimirovic i Sveti Ava Justin Celijski. Oni su bili najveci neimari (graditelji) i cuvari SRBstva u dvadesetom vijeku zajedno sa nasim SVETIM SRBSKIM NOVOMUCENICIMA iz Jasenovca, Jadovna, Gline, Beograda, Kragujevca, Pasjeg Groblja i mnogobrojnih drugih jama, bezdana i stratista SRBskog naroda tokom Drugog svetskog rata. Sveti Vladika Nikolaj kaze: „Svetosavlje je vrhunac hriscanske pravoslavne nacionalne ideologije, vrhunac svete umjetnosti, vrhunac eticnosti izrazene rijecu SVETOST“ a Sveti Ava Justin Celijski mudro zakljucuje da je „Svetosavlje najljepsa vjera na svijetu i SRBski nacin zivota“!

        Zbog toga muslimanska sestro moja, kada god SRBska dusa tvoja zatrazi smisao i opravdanje zivota – a ciji um to ne trazi; kada tvoje SRBsko srce u tvojim SRBskim grudima pocne ubrazno da kuca tezeci za vecnom srecom – a cije srce za tim ne tezi; kada tvoja volja i savjest zatraze vjecnu dobrotu i podrsku u borbi protiv greha – a ko takvu borbu u sebi ne oseca; to onda znaci da cijela tvoja SRBska dusa i dusa svakog covjeka trazi upravo Istinu, jer sve to moze samo Istina da ti pruzi. To znaci da tvoja SRBska dusa ustvari trazi pravu Istinu o svome poreklu koju moze samo Bog da ti otkrije, jer Sveta SRBska Krv koja tece u tvojim venama nije voda, to je Sveta Krv Svetih pretaka tvojih koji se sada u nasoj Svetoj Nebeskoj SRBiji mole za spasenje SRBske duse tvoje sa zeljom da ona spozna Pravoga Boga, Boga Zivga!

        Od Boga ti zdravlje i spasenje, a od mene bratski pozdrav sa zeljom da sto prije sazas pravu Istinu o svome poreklu, da uvijek kao bogotraziteljka Istinu trazis i branis i iznad svega da uvijek i na svakom mjestu bez obzira na vjeru tvoju buides zenom za primjer. A m i n!

    • Muslimanka каже:

      Da me ne shvatis pogresno, meni je najveca zelja da svi mi zivimo u slozi, da pokusamo da od ove drzave napravimo bolje mesto za zivot, jer takva kakva je, mi bolju nemamo. Ali ne moze nas pogresna politika, sto je tada realno bilo misljenje vecine Srba, prakticno naterati svojim ponasanjem da budemo Bosnjaci a onda neko da nam zamera sto se ne osecamo kao Srbi po nacionalnosti. Neka sam ja Bosnjak, ja nikome tim stetu ne nanosim. Bitno je da prihvatimo realno stanje i da krenemo dalje, da se ne osvrcemo vise za prosloscu vec da izgradimo svoju buducnost. A na ovom sajtu objasnjavam neke stvari da bih razbila odredjene predrasude prema muslimanima, ne da bih dokazala kako je moja vera najbolja. Naravno da je za mene najbolja i to mi je dovoljno.

    • Muslimanka каже:

      Zasto je himna morala da bude Boze pravde, zasto ne vostani Serbije, koja je mnogo lepsla. I mi u Sandzaku imamo nasu himnu. I sada zamisli da smo stavili da nam himna bude „mi smo vojska Allahova“ i da pravoslavci moraju da ustaju i da odaju postovanje toj himni ( mislim na pravoslavce koji zive u Sandzaku). Pa hajde nekako i da predjemo preko reci Boze pravde, jer i Allah je pravedan, ali zasto da se u himni pominje samo Srpski rod. Ne treba mesati veru i politiku, ako je Srbija kraljevina onda u redu, ako vladaju crkveni zakoni onda u redu, ali Srbija je sekularna drzava i nema potrebe za tim.

      • Alex каже:

        Himnu je izabrala Skupstina RS, kao i grb, koja je legitimna zakonodavna vlast ove zemlje.Srbija je republika trenutno po drustvenom uredjenju, ali ima dugu monarhisticku tradiciju, pa su joj simboli monarhisticki.Drzavljani Amerike imaju himnu „God bless America“, pa su opet duzni da je postuju i oni koji to nisu, na sportskim takmicenjima recimo.E sad himna „Sandzaka“, koliko je meni poznato ne postoji, kao ni Sandzak kao drzava, niti kao autonomna ili regionalna jedinica, pa niko ne moze naterati pravoslavce i Srbe, koji tamo zive, da postuju takvu himnu kao nepostojecu.Za pravoslavnog Srbina, to je Raska oblast ili Stara Raska, ali nemam nista protiv da Bosnjaci Sandzakom nazivaju tu oblast, kao sto Slovenci i Austrijanci imaju razlicite nazive za jedan isti grad Celovec – Klagenfurt.
        A ako Bosnjaci zele da njihova interna himna kao nacionalne manjine bude „Mi smo vojska Alahova“, i jos izabrana u za to predvidjenim institucijama, u skladu sa Ustavom drzave u kojoj zive, niko im ne moze osporiti to pravo.

    • Muslimanka каже:

      Postoji Sandzacka himna, cak imamo i svoju zastavu. Ne u smislu da su to drzavna obelezja, vec kao nacionalna manjina imamo pravo na svoju himnu i zastavu. Ja ne trazim da se himna menja, vec samo obrazlazem zbog cega nam Srbstvo ne moze biti sveto. Ako se vecini svidja, onda u redu, neka bude, ali nemojte ocekivati od nas da pevamo himnu. Postavljeno mi je pitanje zbog cega smo se odrekli Srbstva, i ja sam to obrazlozila.

    • Muslimanka каже:

      Ja sam vec odavno istakla u jednom komentaru da nemam nista protiv Srba kao naroda. Meni su neki od najboljih prijatelja pravoslavci, i to nije redak slucaj u Sandzaku. Koliko god da mediji zele da istaknu kako je u Sandzaku napeto stanje, da tu neko nekog diskriminise, veruj da se sve to zadrzava samo na politickom nivou. Sto se tice gradjana ima pojedinaca na obe strane koji se isticu, ali vecina zivi u slozi i medjusobnom postovanju. Meni je najbolja drugarica pravoslavka, cesto zajedno jedemo, spavamo, ucimo, pricamo probleme, placemo i smejemo se zajedno. Neka su moji preci Srbi, nemam nista protiv. Meni je bitno ko sam ja sada. Ja nikome ne zelim zlo, jer me moja vera uci da ne smem mrzeti nista sto je Bog stvorio. Takodje me moja vera uci da sta god pozelim drugima Andjeli mole Boga da Bog meni to podari, zato se nikada ne bih usudila da zelim drugima lose. Svi smo mi svesni da su ratna desavanja na ovim prostorima iscenirana i da je dugo spremana atmosfera za to. Zato sam i naglasila da je kriva tadasnja politika, nisam rekla da su krivi Srbi kao narod. Ali opet naglasavam, treba i mi i vi da prihvatimo realno stanje. Vreme ne moze da se vrati, ucinjena dela ne mogu biti ispravljena. Sve sto mozemo je uciti iz proslosti i okrenuti se buducnosti.
      Ali kada kazem okrenuti se buducnosti ne mislim prihvatiti sve sto rade Evropljani i Amerikanci, jer koliko god da su oni ekonomski razvijeni, mi muslimani i pravoslavci na ovim prostorima imam bogatu tradiciju. Smatram da treba da ocuvamo nase tradicionalne vrednosti, da nam porodica sve bude u zivotu. Da se zene ne odricu majcinstva zarad neke karijere. Naravno da treba zene da teze ka uspehu, ali ako je cena tog uspeha da ne oseti radost majcinske ljubavi smatram da je ta cena preskupa.
      Da nam deca ne provode vremem u diskotekama i na ulici vec u skolama, pozoristima, crkvama, dzamijama.
      vec sam i ranije rekla ali i sada cu da naglasim, da se i muslimani i pravoslavci nisu toliko bili udaljili od Boga za vreme komunizma, niko i nista ne bi mogao da izazove rat i mrznju medju njima.
      Hvala na lepim zeljama, da nas Bog uputi sve na pravi put i da nam podari zdravlja i strpljenja za sva njegova iskusenja.

  38. Константин каже:

    Одговор Муслиманки.
    Уколико кажемо да онај коме је неко потребан апсолутно никада не може бити Бог, или да онај коме нешто недостаје не може бити Бог, или да све што се мења не може бити Бог, а са друге стране, сматрамо да је Бог свемоћан, онда ми Бога стављамо у наше калупе и условљавамо Га. Наравно да је Божја природа нешто најузвишеније и да је ми не можемо схватити нити објаснити, и зато јој придајемо епитете за које сматрамо да одговарају Некоме најузвишенијем, између осталог и то да је савршена и да јој ништа не недостаје, али постоји и нешто што називамо Божија воља и њу можемо покушати да одгонетнемо уз помоћ Божијих објава људима. Будући да је Бог свемоћан, ми верујемо да је могуће да се пројави као Света Тројица- Отац, Син и Свети Дух. На питање- зашто би то урадио, покушавамо да нађемо одговор у Његовом откривењу, па кажемо: зато што има Своју вољу, зато што је свемоћан, зато што је то добро… Наговештај за такву веру видимо приликом описа стварања, када Бог ствара човека да би затим закључио да није добро да је човек сам, па зато ствара и жену. Ово није била Божија грешка коју је касније исправио, већ објашњење да ни Бог није сам, будући да је човека створио по Свом обличју (и при том о самоме себи говори у множини).
    Пошто је Божија воља да заједница буде основна ћелија постојања и ту заједницу је пројавио кроз јединство природе (суштине), воље и деловања (енергије) Три Личности, по стварању света, Бог и од творевине очекује јединство. То јединство се може пројавити само кроз личности које имају слободну вољу да се за њега определе и зато је створен човек као представник целокупне творевине. Један од првих човекових корака био је- отпадање од Бога, чиме је обзнанио своју неспособност да испуни поверену му службу, и ради њеног испуњења, Син Божји постаје Богочовек, уз Своју Божанску природу узима и ону људску. Порицање Богочовештва Исуса Христа јесте порицање Божије свемоћи и Његове слободе. Бог Отац је желео да се Његов Син оваплоти управо зато да би омогућио људима да постигну јединство, како између себе као представника створене природе, тако и заједницу са Богом од које су отпали својом непослушношћу и својим погрешним опредељењем, и да би се тако ослободили од невоља које са собом носи живот без Бога препуштен смрти, патњама и демонским искушењима. Три Личности Свете Тројице нису подложне просторном и временском раздељењу и зато су увек у јединству. У односу према свету, међутим, свака од Личности има своју службу, па тако Син прима тело и људима се показује као човек да би им постао узор и образац понашања и да би показао шта је Божија воља за људе и шта им следује по завршетку овог живота. Сила којом Он делује није безлична већ је то сила Светог Духа.
    Бог је, дакле, присутан у свету и зато је потребно да Он буде Света Тројица односно заједница Три Личности. Исус Христос је и рекао људима да ће бити са нама све до свршетка историје.
    Однос Бога и човека је личан па је зато и Свети Дух, као сила која освештава- Личност. То је однос слободе док је безлични однос однос нужности. Лични однос са Богом нам омогућава да Га и физички осетимо (кроз благодатне енергије које примамо Светим Причешћем и на друге начине) и на тај начин се утврдимо у вери у Његово постојање као и у вери да је Његова објава Хришћанима истинита.
    Син Божији је примио тело да би постао спона између две различите природе: Бога- Створитеља и творевине. Тим чином Он је постао Спаситељ и Помазаник Божији, Син Божији и Син Човечији, Онај који је неизоставан у процесу људског спасења не зато што је донео науку од Бога коју треба поштовати, јер то је могао учинити и обичан човек попут Мојсија, већ зато што се Он јавља као Врата кроз која се улази у вечни, блажени живот.

    Рационално објашњавање има своје границе. За прихватање оног што се објашњава потребна је вера. Православни Хришћани могу рећи да се њихова вера утврђује опитом. Православна хришћанска теологија доста је обимна и, ако желиш, можеш је пронаћи и прочитати. Она се састоји не само од научних дела већ и од бројних духовних искустава и поучних књига, као и од животописа људи који су угодили Богу својим животима и које молитвено призивамо да буду наши молитвеници пред Богом и које називамо светитељима. И сами хришћани се у Новом завету називају светима јер примају освештање од Христа. Ако је глава света, свето је и тело, а ми верујемо да је Христос Глава Цркве.

    • Muslimanka каже:

      Evo kako islamski ucenjaci objasnjavaju nepostojanje trojstva:

      Ove izjave same po sebi ne znace nista, jer su date u prenesenom znacenju pa ih treba protumaciti, tim prije sto se one kose sa nedvosmislenim Isusovim izjavama i priznanjem da je on samo covjek poslan od Boga i nista vise. Ocito je da onaj ko salje i onaj ko se salje nisu jedno te iste. Poistovjecivanje ova dva pojma je apsurd i nespojivo sa zdravim razumom. Prema tome, Isus je tijelo, a tijelo je sastavljeni spij elemenata. Elementi su prije sastavljanja bili rastavljeni i morao ih je neko sastaviti. Za sastavljanje je, dakle, bio potreban sastavljac, a onaj kome je neko potreban, apsolutno nikada ne moze biti Bog. Sto se tice utjelovljenja i sjedinjenja oni su nemoguci u odnosu na bit Tvorca (neka su uzvisena Njegova imena). Jer, kad bi mu bilo potrebno utjelovljenje u necem ili nekom, to bi znacilo njegov nedostatak, a onaj kome nesto nedostaje, kao sto smo vec rekli, ne moze biti Bog. S druge strane, da se sjedinio s necim, to bi mu bilo slicno, a ono sto je slicno, nije kao i ono sto je isto. Drugim rijecima, ono sto je stvoreno ne moze biti Stvoritelj, (Bog). Ocito se ovdje radi samo o jednom vidu poistovjecivanja, i to u pogledu pokornosti, tj. ko se pokorava Isusu pokorava se i Bogu, kako je i sam Isus u tom smislu rekao: „Jer vas sam Otac ljubi, buduci da ste vi mene ljubili” (Ivan, 16:27). Ovo treba shvatiti tako kao kad posaljes dijete da ti od nekoga nesto donese, a ovaj mu kaze: „Neka ti dode otac!,” pa dijete kaze: „Ja i otac smo jedno,” ili kad se nekome ko se voli kaze: „Ja i ti smo jedno.”
      b) Ukoliko bi se uzelo u obzir samo bukvalno znacenje rijeci, bez ulaska u njihovo stvarno znacenje, onda bi se bozanstvenost mogla pripisati i Isusovim ucenicima, jer im je on rekao: „Da svi budu jedno. Kao sto si ti, Oce, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao sto smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni. Da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao sto si mene ljubio” (Ivan, 17:21-23). Ako bi se ove rijeci bukvalno shvatile, onda su Isus i ucenici jednaki i ravnopravni. Jesu li prema tome i oni bogovi kao sto je on Bog?
      2. Druga njihova zabluda je ta sto vjeruju da je Isus, zaista, Boziji Sin. Ovo svoje vjerovanje temelje na izrazima „Ljubljeni Sin,” i „Jedini Sin,” upotrijebljenim za Isusa na nekim mjestima u Evandelju.
      a) Treba znati da se ovi i slicni nazivi za Isusa koriste samo iz pocasti i postovanja prema njemu i nista vise. To se vidi iz njegovih rijeci: „Blago mirotvorcima jer ce se zvati sinovi Boziji”(Matej,5:9). Jednom drugom prlikom Isus je svojim ucenicima rekao: „Dakle: budite savrseni kao sto je savrsen Otac vas nebeski” (Matej,5:48). Iz gornjih citata vidimo da je Isus mirotvorac i one koji cvrsto vjeruju nazivao sinovima Bozijim. Ucinio je to iz pocasti prema njima, kao sto smo vec rekli. U samom Evandelju se i za Adama kaze da je Sin Boziji: Enosov, Setov, Adamov, Boziji (Luka,3:38) Adam po toj logici, ne samo da je ravnopravan Isusu, da se naziva ovim imenom, nego je i preci, s obzirom da je stovren i bez oca i bez majke.
      b) U Starom zavjetu, u koji i krscani vjeruju, se kaze za Izraela (Jakova) da je on sin Boziji, prvorodenac: „Tada reci faraonu: Ovako kaze Jahve: Izrael je moj prvorodenac. Trazim od tebe da mi pustis sina da mi iskaze stovanje. Ako dobijes da ga pustis, ja cu ubiti i tvoga prvorodenca” (Izlazak,4:22-23).
      U Starom zavjetu se i za Davida kaze da je Boziji sin, prvorodenac: „On ce me zvati: Oce moj!…A ja cu ga prvorodencem uciniti…” (Psalmi,89:20-28).
      Stari zavjet i Efrajima naziva Bozijim sinom, prvencem: „Jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac” (Jeremija,31:9).
      Posto sin prvorodenac moze biti samo jedan, a ovaj se naziv koristi za vise njih, to se mora shvatiti kao pocast i uvazavanje onoga kome se ovaj naziv daje. Na osnovu ovoga moze se zakljuciti da se pod pojmom „Otac” misli na Boga, a pod pojmom „sin” na dobrog covjeka. Sam Isus je jednom prilikom obracajuci se svojim ucenicima rekao: „Uzlazim svome Ocu i vasem Ocu, svome Bogu i vasem Bogu” (Ivan, 20:17). Zar ovdje sam Isus rijec „Otac” nije protumacio kao „Bog” i poistovijetio sebe sa svojim ucenicima. Ako je tako, jesu li onda i ucenici kao i on bogovi? Ili je ovaj naziv samo iz pocasti prema njima?
      3. Treca velika zabluda krscana je ta sto vjeruju da je Isus oduvijek i zauvijek. Ovo svoje vjerovanje temelje na Isusovima rijecima: „…Zaista, zaista, kazem vam, prije nego sto je Abraham bio, Ja Jesam”(Ivan,8:58). Odgovor na ovu zabludu: Ovo takoder, bez objasnjenja ne znaci nista, jer se pod „prije” moze podrazumijevati, dusom, tjelom, ili, zajedno i jednim i drugim. Druga i treca mogucnost su apsurd, jer je nemoguce da nesto sto nije bilo bude prijenecega sto je postojalo. Ako se, pak, pod ovim misli na dusu, onda je Isus u tom pogledu jednak sa svim drugim ljudima, jer su duse svih stvorenje stvorene mnogo ranije nego njihovo tijela. Da nije tako on ne bi ni izrekao pomenute rijeci. On je, naime, htio reci: „Moja je dusa postojala prije Abrahamovog tijela.” U ovakvim razumijevanju njegovih rijeci nema niceg cudnog, jer je to nuznost, Blagoslovljenima je Isus rekao: „Dodite blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjeci kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta” (Matej,25:34). Jer, da njihove duse nisu tada postojale, ne bi im bilo nista ni pripravljeno. Zar se necemu sto ne postoji nesto pripravlja? Ovaj primjer podsjeca na jedan hadis u kome je nas Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ja sam bio vjerovjesnik odok je Adem bio izmedu duse i tijela,” tj. „Ja sam dusom bio vjerovjesnik dok Ademovo tijelo nije bilo jos ni stvoreno.”
      4. Cetvrta njihova zabluda je sto Ivanove rijeci na pocetku njegova evandelja bukvalno shvataju. U njemu, naime, stoji: „U pocetku bijace Rijec, Rijec bijase kod Boga – i Rijec bijase Bog…i Rijec tijelom postala”(Ivan, 1:1 i 1:14). Nas odgovor na ovu zabludu: „Rijec „Kun” (Budi!) je Boziji emr pomocu koje sve postaje. Bez nje ne bi bilo nicega sto postoji. Posto krscani ne prihvataju ucenje Kur’ana, navest cemo im citat iz Starog zavjeta koji ima slican sadrzaj: „Jahvinom su rijecju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova” (Psalmi,33:6) „I Rijec bijase kod Boga” (Ivan, 1:1).
      To znaci da je rijec oduvijek bila i zauvjek ce ostati osobina Boga, jer mu je vjecno svojstvo govor. U vezi sa nastavkom gornjeg citata: „I Rijec bijase Bog,” potrebno je znati da se u njemu implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze (Mudaf), rijec „Gospodar,” sa kojom znaci: „I Gospodar rijeci bijase Bog.” U vezi sa daljim tekstom navecenog citata: „I Rijeci tijelom postala, treba reci da se i ovdje implicitno podrazumijeva prvi clan genitivne veze, rijec „Eser” (plod, rezultat), tako da sa njom ovaj citat znaci: „I plod Rijeci tijelom postao.” U Starom zavjetu se kaze: „I kaze Bog: Neka zemlja izvede ziva bica, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste! I bi tako” (Post, 1:24).
      Rijec je prema tome, Bozija, a ne Isusaova naredba, sto se nedvosmisleno vidi iz rijeci: „Neka zemlja izvede…”Ovakav nacin shvatanja je ispravan i kao takvog ga treba primijeniti i u vezi sa gornjim citatima. Ako bi se gornji citati shvatili u bukvalnom (vanjskom) znacenju da je „Rijec,” zaista, Bog i tome dodali dalji tekst „I Rijec tijelom postala,” to bi bilo apsurdno. Bog nije nikome i nicemu slican i nije mu svojstveno nikakvo nesavrsenstvo (tesbih i tenzih). Bukvalnim shvacanjem da je Bog postao tijelom znaci Bogu pripisati promjenu stanja, a sve sto se mijenja je postalo i kao takvo ne moze biti Bog. Ako bi se „Rijec” poistovijetila sa Bogom i na taj nacin protumacili navedeni citati, kako to cini Ivan, citat bi glasio: „U pocetku bijase Bog, i Bog bijase kod Boga i Bog bijase Bog.” To bi bio apsurd i ne bi imalo nikakvog smisla. Jos nesto: U ovim citatima, na kraju krajeva, Isus se doslovno nigdje i ne spominje. Odakle im onda takav zakljucka!
      Preuzeto iz knjige „Istina o krscanstvu kroz: historiju, vjerovanje, knjige, pravce i ucenje (studija, analiza i rasprava)“

      • Alex каже:

        О томе да Исус Христос није само Син Човечији, већ и оваплоћени Бог говори Свето Писмо. Кад је апостол Тома поверовао у васкрсење свог Учитеља, он је рекао: «Господ мој и Бог мој!» (Јн. 20, 28). Јеванђеље по Јовану почиње: «У почетку бјеше Логос (Ријеч) и Логос бјеше у Бога, и Логос бјеше Бог» (Јн. 1, 1). У тексту је Реч (Логос) коју новозаветне књиге примењују на Исуса Христа директно названа Богом. На грчком: «Теос ен о Логос.» Свети апостол Павле пише: За Сина пак: „Пријесто је Твој, Боже, вавијек вијека; жезал правичности је жезал Царства Твојега. Заволио си правду и омрзао безакоње; због тога Те помаза, Боже, Бог Твој уљем радости више него другове Твоје“ (Јевр. 1, 8-9). Син Божји је два пута назван Богом. У грчком тексту у оба случаја стоји Тхеос (Теос) – Бог. Апостол Павле је презвитерима града Ефеса рекао: «Пазите, дакле, на себе и на све стадо у коме вас Дух Свети постави за епископе да напасате Цркву Господа и Бога коју стече крвљу Својом» (Дап. 20, 28). Оснивач Цркве Исус Христос, Који је пролио Своју крв потпуно јасно је назван Богом. У Посланици Титу читамо: «Јер се јави благодат Божија спасоносна свима људима, која нас учи да се одречемо безбожности и земаљских пожуда, и да поживимо разборито, праведно и побожно у садашњем вијеку, очекујући блажену наду и јављање славе великога Бога и Спаса нашега Исуса Христа» (Тит. 2, 11-13). Шта може бити јасније од: «великог Бога и Спаситеља нашег Исуса Христа»?

        Могу ли наведена сведочанства имати значаја за муслимана? Могу, зато што Коран признаје ауторитет Јеванђеља: «И послали смо их по траговима Ису, сина Маријам, уз потврду истинитости онога што је послано пре њега у Тори и даровали смо му Јеванђеље у којем је руководство и светлост и с потврђивањем истинитости онога што је послано пре њега у Тори, и руководство и поука за Богом изабране» (Сура 5,46). Представници ислама показују очигледну недоследност: имајући Јеванђеље као извор о Исусу Христу, они га мењају у складу са својим религиозним поставкама.

        Божанственост Исуса Христа се не доказује само текстом свештених књига Новог Завета, већ и богословски. Господ Исус је Спаситељ света. Он је искупио људски род од вечне смрти. Подвиг искупљења не може да учини ниједан човек, чак ни пророк. То је могуће само оваплоћеном Богу. Ова мисао је полазна код светитеља Атанасија Великог у борби против лажног учења аријеваца.

        «По овоме распознавајте Духа Божијег: Сваки дух који признаје да је Исус Христос у тијелу дошао од Бога је» (1 Јн. 4, 2).

    • Muslimanka каже:

      E sada da kazem moje misljenje zbog cega ja smatram da Isus nije Bog:
      Zato sto kada bi Bog hteo da se prikaze ljudima u ljudskom obliku, buduci da je svemocan u cemu smo se slozili, ne bi mu trebala necija utroba, ni da ceka devet meseci da se plod razvije, ni da ceka posle da odraste. Ja pojam Bogo-covek shvatam na ovaj nacin: To je isto kao da kazem za nekog da je on visoko-niskog rasta. Znaci, covek moze biti visok ili nizak, moze biti i srednje visine, ali nikako ne moze biti u isto vreme i visok i nizak. I ne zelim vise da komentarisem pojam trojstva, jer mnogi na ovom sajtu to shvataju kao uvredu, a meni nije namera nekog da vredjam.

      • SRBin Svetosavac каже:

        Draga moja sestro Muslimanka, sve sto se rodi od neke zivotinje jeste zivotinja, a sve sto je rodjeno od covjeka jeste covjek, a sve sto je rodjeno od Boga jeste Bog. Gospod nas Isus Hristos po svojoj majci Mariji koju hriscani postuju i zovu Presvetom Bogorodicom, jeste zato po majci istiniti covjek, a po ocu i istiniti Bog, jer on je rodjen od zene – Presvete Djeve Marije i zacet je Duhom Svetim, a ne sjemenom ljudskim. Tako je Presveta Bogorodica rodila istinitog covjeka i istinitog Boga, kojeg Pravoslavni hriscani sa pravom zovu BOGOcovjekom. Isus je to zaista i bio po svome poreklu zemaljskom i nebeskom. On je po majci bio covjek a po ocu Bog. Znaci BOGOcovjek!

        U Sv. Pismu citamo da je rodjenje Isusa Hrista bilo ovako: „kada je Marija mati njegova, bila isprosena za Josifa, a jos dok se nisu bili sastali, nadje se da je ona trudna od Duha Svetoga“. (Mt.1,18) Kako je to Marija, mati Gospoda naseg Isusa Hrista, mogla da zatrudni od Duha Svetoga? Na ovo pitanje Sv. Jevandjelist Luka daje sledeci odgovor: „I usavsi k njoj andjeo rece: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti medju zenama. A ona vidjevsi andjela poplasi se od rijeci njegovih i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? I rece joj andjeo: ne boj se, Marija! Jer si nasla milost u Boga. I evo zatrudnjeces, i rodices sina, i nadjenu mu ime Isus….. A Marija rece andjelu:kako ce to biti kada ja ne znam za muza? I odgovarajuci andjeo rece joj: Duh Sveti doci ce na tebe, i sila najvisega osenice te, (sto znaci oploditi) zato i ono sto ce se roditi bice sveto, i nazvace se Sin Boziji.“. (Lk.1:28-35)

        Da Hristos nije rodjen „od krvi, niti od volje tjelesne, niti od volje muzevlje, nego od Boga“ svedoci i Sv. Jevandjelist Jovan u svome Jevandjelju, u 1 glavi 13 stihu. Prema tome rodjenje Isusa Hrista, jeste i prvo pisano svedocanstvo i zapis za koji ja znam o vestackoj oplodnji zene kojoj danas mnoge zene pristupaju u nemoci svoj i velikoj zelji da dobiju djecu, sa tom razlikom sto se njihova oplodnja vrsi sa sjemenom ljudskima ne sjemenom Bozijim!

        Za mnoge nevjernike ova biblijska svedocanstva o rodjenju Isusa Hrista bile su i ostale samo popovske price, ali zar to nisu bile isto do prije samo par decenija i price o vestackoj oplodnji zene, ili do prije nekoliko godina price o kloniranju koje su postale stvarnost u nasem vremenu. Zbog toga sestro moja budi vjerni a ne nevjerna budi sveti a ne gresna, da bi tako poput Presvete Bogorodice mogla radosno da uzviknes: „Evo sluskinje Gospodnje; neka mi bude po rijeci tvojoj!“ (Lk.1:38)

      • Muslimanka каже:

        Ako idemo po toj logici onda je i Adem a.s. koji je rodjen i bez oca i bez majke bio Bog, onda je i njegova zena koja je rodjena bez majke isto Bog. Jel se slazes sa ovim?

  39. Muslimanka каже:

    Sura Al’Maide: 46. Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali,

    47. i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici.

    48. A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.

    Jedino sporno u svemu ovome je sto mi muslimani smatramo da Indzil nije isto sto i Jevandjelje, odnosno da je prilikom silnih prepisivanja doslo do gresaka i da je dosta izmenjeno Jevandjelje u odnosu na Indzil. Inace da je Indzil ostao nepromenjen Allah ne bi poslao Kur’an.
    A i sam Isus je rekao da on nije rekao ljudima sve sto treba da znaju jer nisu spremni da cuju sve, i da on mora da ode da bi posle njega dosao Duh istine. Znaci uslov da dodje duh istine je da Isus ode sa ovog sveta. A kako nam je svima poznato Sveti duh je vec bio prisutan za vreme zivota Isusova, tako da se ova recenica nikako ne moze odnositi na svetog duha.

    • Muslimanka каже:

      Alex, izgleda cemo morati da se slozimo da se ne slazemo :). Uostalom to je i razumljivo, jer da ja prihvatam trojstvo bila bih pravoslavka a da ti prihvatas jedinoga Boga i Muhameda kao poslanika bio bi musliman. Nego, kao sto nam je Uzviseni Allah u Kur’anu rekao: Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.

      • Alex каже:

        Mislim da bih pao u krajnje ocajanje, kad bih bio „obavesten“, da je to sto vi nazivate alahom, Tvorac sveta, a licnost poput Muhamedove njegov poslanik – prorok…Sta reci pred pornografskim prikazima raja, i od kakvog duha moze biti takvo ucenje..?

      • Muslimanka каже:

        A i ja bih stvarno pala u ocajanje kada bih saznala da Bog koji je sve stvorio nije znao da je zemlja elipsoidnog oblika vec je tvrdio da je ravna. Kao sto mozemo naci u Bibliji reci: I Sotona pope Isusa na najvisocije brdo i on odatle vide sva kraljevstva na zemlji ( sto naravno aludira da je zemlja ravna), ili kada je receno da je drvo bilo toliko visoko da ga je cela zemlja mogla videti, sto opet aludira da je zemlja ravna ploca. Ovo sam rekla svojim recima, ali ako je potrebno postavicu i citate i iz kog Jevandjelja je uzeto.

    • Muslimanka каже:

      Alex, ja se samo nadam da ce Bog imati milosti prema tebi, na ovom kao i na buducem svetu. Ne samo prema tebi, nego prema svima nama. Sto se tice raja nije to pornografski prikaz, ti si se uhvatio za taj deo. Sve sto je receno ima za cilj da ljudima objasni da ceo i na buducem svetu imati zivot kao sto sada imamo, da cemo imati porodice, da cemo se smejati, da cemo jesti, da cemo piti, samo sto ce taj zivot biti vecan. Ko zasluzi Dzenet nece imati nevolja, nece znati za tugu, nece znati za nemastinu, zivece srecno i u izobilju. Bice u drustvu svih Bozijih poslanika, odabranih ljudi. A ko zasluzi Pakao zivece vecno u bolu. Iskreno receno meni je ovo mnogo realnije nego da zamisljam andjele kako mi iznad glave sviraju harfu i da mislim da sam u raju.

      • Muslimanka каже:

        Za Alex-a: Psalam 93, 1: „Čvrsto stoji krug zemaljski, neće se poljuljati.“ Znamo da se Zemlja krece.
        Po Mateju 24, 29 “ – …zvijezde će padati sa neba.“ Koliko znamo meteori padaju s neba, a ne zvezde.
        Job 38, 12:
        Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k’o kakvu haljinu. Pazi, u Bibliji Isus govori da Zemlja ima rubove.

        Job 9, 7
        „Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu.“ Ovde se prvo aludira da se Sunce okrece oko Zemlje, pa onda da Sunce nije zvezda.

        Izaija 44, 24
        „Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.“ Znaci Zemlja se ne kece, Bog je ucvrstio.

        Propovjednik 1, 5
        „Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.“

        Daniel 4, 7-8 – „Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.“

        Po Mateju 4, 8 – „Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu.“

        E pa sad i ja bih se stvarno razocarala kada bi Allah dz.s. rekao ovako nesto.

      • Alex каже:

        Opet ga uze đavo i odvede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu. I reče mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.Tada mu Isus reče: Idi od mene, Satano, jer je napisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi! Mt.4,8-10
        U pitanju je stilska figura – alegorija, jer i da su otisli na Mont Everest, ne b videli dalje od 300km, a ne sva carstva ovog sveta.I uopste alegorija je vrlo prisutna u Svetom Pismu, narocito u knjizi Otkrivenja, koja se ne moze tumaciti bukvalisticki, kao sto ti cinis, kao sto cine protestanti, koji vrlo cesto izvlace delove iz sireg konteksta znacenja, izvodeci krajnje pogrsene zakljucke.
        И шести анђео затруби, и чух глас један од четири рогља златнога олтара који је пред Богом, Гдје говори шестоме анђелу који имаше трубу: одријеши четири анђела који су свезани код ријеке велике Еуфрата. И бише одријешена четири анђела који бијаху приправљени на сахат, и дан, и мјесец, и годину, да побију трећину људи.И број војника на коњима бијаше двјеста хиљада хиљада; и чух број њихов.И тако видјех у утвари коње, и оне што сјеђаху на њима, који имаху оклопе огњене и плаветне и сумпорне; и главе коња њиховијех бијаху као главе лавова, и из уста њиховијех излажаше огањ и дим и сумпор. И од ова три зла погибе трећина људи, од огња и од дима и од сумпора што излажаше из уста њиховијех. Јер сила коња бјеше у устима њиховима, и у реповима њиховима; јер репови њихови биваху као змије и имаху главе, и њима иђаху.Откривење, глава 9, 13-19
        Ovako apostol opisuje rat poslednjih vremena, vise nego jasno da je u pitanju alegorija, jer gvozdene konje koji bljuju sumpor i oganj, trebalo je opisati recnikom prvog veka, a da opet bude napisano za sve narastaje.Nama je jasno danas da bi ovo mogao biti opis borbene masine, tenka recimo, ali kako bi srednjevekovni covek mogao da pojmi, ono sto je nama jasno.U istoj glavi se govori o skakavcima koji uzlecu sa zemlje, skoro da je veran opis aviona, kojim bi recimo mogao da opises borbeni avion, coveku iz 5 veka?Neces sa njim pricati o stelt tehnologiji.Zato velimo da nam se otkriva po meri duhovnog uzrasta, jer nam nije na korist svako znanje, nego postepeno uzrastanje.I nikad se pravoslavna Crkva bavila pitanjima oblika planete, jer je njena misija da spasava ljudske duse, i samo to je oblast njenih interesovanja, a naukom se bave naucnici.
        Dakle, posle sve ove medjusobne prepiske postaje prilicno dosadno,a ja zelim da izvucem neki licni rezime:bez Gospoda Isusa Hrista, spasenje nije moguce, jer je prvorodnim grehom, smrt usla u prirodu coveka, od koje se covek nije moga sam osloboditi, vec je delo iskupljenja mogao uciniti jedino i samo Bog.Pre Njega su i pravednici isli u ad, i eto kolko znace dobra dela bez iskupiteljske zrtve, dakle ni pre Njega, ni posle Njega, nemoguce je spasenje preko proroka ili bilo kojeg coveka, jer po recima apostola Petra:I nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti“ (Dap.4,12)
        Dakle svi oni koji su dosli posle, mogu se podvesti pod lazne proroke…

  40. Muslimanka каже:

    Za Alexa: Jel mozes samo da zamislis da je Isus prvo preneo usmeno Bozije reci Apostolima, pa su onda posle njegove smrti Apostoli imali ulogu ucitelja, odnosno prenosili su Isusove reci svojim ucenicima. Pa su onda ucenici Apostola prenosili reci Apostola svojim ucenicima … i tako 400 godina, dok Pavle nije napisao Bibliju. Pa onda razni prevodi, prepisi, pa hoces da kazes da u svemu tome nije nastala ni jedna greska, da medju svim tim ljudima nije doslo do zabune, do pogresnog shvatanja reci svojih ucitelja. Ali pretpostavimo da je sve ostalo originalno, onako kako je Isus govorio. Zar nije bilo 12 Apostola a u Bibliji se pominju samo 4 Jevandjelja, sta je sa ostalih 8? Zar i sam nisi rekao da Jevandjelja dopunjuju jedno drugo, pa sta mislis onda, bez ovih 8 jevandjelja da li imate potpunu knjigu? A uopste necu da pominjem pod kakvim pritiskom su bili prvi hriscani od Rimljana, i da su svoju veru morali da propovedaju tajno, da se kriju.

    • Alex каже:

      ЈЕВАНЂЕЉЕ (грч. εύαγγέλιον – блага, радосна вест), блага и радосна вест ο спасењу човека кроз Исуса Христа, обећано „семену женином“ (Пост 3,15), због чега се то место у Библији назива „протојеванђеље“ – прво Јеванђеље, на основу пророчанства (Ис 61,1), за које је Христос рекао да се испунило на њему (Мт 11,5; Лк 4,18). У смисао речи Јеванђеље улази сав богати садржај обећања ο свеспасавајућој Божанској благодати у Христу (Дап 20,24; Рм 1,1-2; Лк 1,15) и благовест ο Царству Божијем (Лк 6,16, Мт 4,23; 9,35). Христос је центар благовести, и услед тога његова личност и Јеванђеље никада се не могу одвојити (Мк 8,35; 10,29). Када Св. Павле говори да он проповеда Јеванђеље Христово, то значи да он проповеда оно Јеванђеље које је проповедао Христос.
      Израз „јеванђеље“, који је првобитно означавао благу вест ο Исусу Христу, током времена је почео да се схвата као приповест ο Његовом земаљском животу (Мк 1,1). Зато се често говори ο четири Јеванђеља као ο различитим зборницима, у којима се приповеда ο животу и делима Спаситеља на земљи. С обзиром на то да су ове канонске књиге богонадахнуте, а садржај им је у целини везан за живот и рад једне личности – Исуса Христа, Јеванђеља носе ознаке по онима који су их написали, нпр. Јеванђеље по Матеју (а не од Матеја) и др.; оно је од Бога, а по Матејевом казивању, записивању.Ο оригиналности и аутентичности четири Јеванђеља сведоче најранији хришћански писци, као: Св. Климент Римски (пострадао 100. године) – у својој Првој посланици Коринћанима показује познавање три Jеванђеља; Св. Игњатије Богоносац, Епископ (пострадао 107. или 115. године), у својим посланицама има наводе Јеванђеља по Матеју; Св. Поликарп, Епископ Смирне (пострадао између 156. и 166. године), у својој Посланици Филипљанима има много навода из Јеванђеља по Матеју, и цитира (1 Јн 4,3). Св. Иринеј, Епископ Лиона (око 140. до 202. године), говори ο четири Јеванђеља и чак износи основне разлоге зашто их има четири. Св. Јустин Мученик (родио се почетком II века) наводи мноштво цитата из Јеванђеља по Матеју и Луки, а неколико по Марку и Јовану. Св. Климент Александријски пружа јасно сведочанство ο томе да су хришћанске општине једногласно признавале четири Јеванђеља. И Тертулијан (250) заступа аутентичност Јеванђеља по Луки. Сва четири Јеванђеља налазе се у два најстарија превода Hoвог Завета, на старосиријском (пешито) и старолатинском (итала) језику.
      Што се тиче унутрашњег доказивања истинитости Јеванђеља, прва три садрже Христово предсказање ο разорењу Јерусалима; по стилу и начину излагања, јасно је да су писана пре овог догађаја (70. године), јер говоре ο знацима који ћe претходити, а не ο страхотама стварности. У Јеванђељу по Јовану, наилазимо на изразе који потврђују предање да је оно написано много касније, изван Палестине, у Ефесу. Због тога, писац брижљиво објашњава јеврејске изразе и обичаје (нпр. Пасха – јудејски празник), јер су очигледно били мање познати. У Јеванђељу нема спомена ο разорењу Јерусалимског храма и пропасти државе; аутор је, значи, писао после овог догађаја, и укидање јеврејских установа је била стварна и након тога је већ прошло неко време.Упоређујући садржај Јеванђеља, примећујемо, поред задивљујуће сагласности, и извесне разлике; разлике су веће између Јеванђеља по Јовану и три друга Јеванђеља. Њихови писци – Матеј, Марко и Лука – слажу се у излагању, и отуда се називају синоптицима, а њихова дела – синоптичким Јеванђељима, јер следе синопсис – упоредно посматрање догађаја из живота Исуса Христа. Синоптици углавном приповедају ο Христовом раду у Галилеји и Његово последње путовање у Јерусалим и догађаје у вези са тим. Α Јован излаже Његове посете Јерусалиму из године у годину, и делатност у Јудеји. Апостол Јован наводи оне Христове говоре којих нема код остале тројице (нпр. Јн 14-18), док код њега нема Проповеди на гори (Мт 5-7; Лк 6,20-49; 11,1-13; 12,21). Прва тројица говоре више ο Христовим чудима, а Јован описује његову изванредну личност; први приповедају шта је он чинио, а Јован, ко је Он.
      И међу самим синоптичким јеванђељима постоје извесне разлике. Сва питања око сагласности и разлика између три синоптичка Јеванђеља, у теологији се посебно проучавају. У том циљу, ради боље прегледности, штампају се текстови Јеванђеља упоредо у четири колоне.
      Јеванђеље по Јовану

      Четврта књига Новог Завета, садржи 21 главу, написана је у Ефесу, с циљем да они којима је упућена „верују да Исус јесте Христос Син Божји, и да верујући имају живот у име његово.“ (Јн 20,31) Вероватно је написано против лажних учитеља у вези са питањем Христове личности, јер су та погрешна учења, тј. јереси, почела да се јављају у I веку Хришћанства. Првенствена тачка јеванђелског учења јесте Божанство Бога Речи (Логоса), Господа Исуса, затим, искупљење и неопходност духовног препорода, будуће Васкрсење мртвих, послање Светог Духа и др.
      Цело Јеванђеље пуно је најузвишенијих и најтајанственијих истина хришћанске вере. Првих 18 стихова прве главе кључна су за даље излагање, јер све касније наведено (чуда и проповеди) има за циљ да потврди истину изражену у почетку – Исус Христос је Син Божији, Вечна Реч, једно са Оцем (Јн 20,31). Због узвишеног богословског излагања хришћанских истина, као и указивања на дар Светога Духа који се узноси изнад и преко Цркве, ово Јеванђеље носи ознаку орла, па се Св. Јован на иконама и фрескама изображава са орлом у позадини.
      Јеванђеље по Луки

      Књиге Јеванђеља на олтару
      Књиге Јеванђеља на олтару
      Трећа књига Ηοвог Завета, садржи 24 главе и текстуално је најдужа новозаветна књига. Tpeћe Јеванђеље носи у наслову име Луке, једног од пратилаца Св. Павла на мисионарским путовањима. Писац не спомиње себе, истиче да са своје стране „испитавши тачно све од почетка“, жели да свом пријатељу „племенитом Теофилу“ изложи све ο животу и раду Христовом (Лк 1,1-4), што је могуће тачније и потпуније. Ово упућује на закључак да је у питању критичко, а не мемоарско писање; оно, овакво, представља почетак научно писане историје Цркве. Св. Лука га је написао под надзором Св. Павла. Неки примећују карактеристичне особености Св. Павла онда када писац излаже речи Христове ο благодати Божијој свеспаситељској за све народе, када слика Христа као Спаситеља не само Јевреја, него и свих људи. Уз то, у овом Јеванђељу изведен је родослов Исусов од Адама (уназад од Христа ка Адаму, Лк 3,23-38), да би се нагласило да је Исус – Син Човечији. Тиме се жели предочити да је Христос не само за Јевреје, већ да је преко Адама с његовим семеном и за све народе света.
      Само Св. Лука приповеда ο грешници која помазује Христа миром (Лк 7,36-50), ο Закхеју (Лк 19,1-10), ο царинику и фарисеју (Лк 18,9-14), ο разбојнику на крсту (Лк 15 и 16). Једино Јеванђеље по Луки доноси повест ο рођењу Јована Крститеља (Лк 1,5-25,57-58), ο рођењу и младости Исусовој (Лк 2,1-7), нека запажања ο страдању и Васкрсењу, и приповест ο Вазнесењу на Небо (Лк 24,50-53). Сматра се да је Јеванђеље написано две године пре књиге Дела апостолска (аутор књиге је такође Апостол Лука), негде око 62. или 63. године. Јеванђеље почиње са првосвештеником Захаријем, и због тога носи символ бика, једног од четири лика из визије пророка Језекиља.
      Јеванђеље по Марку

      Друга књига Новог Завета, садржи 16 глава. Написао га је Марко, нећак Варнавин (Кол 4,10), на основу казивања и под надзором Св. Петра. Намењено је Хришћанима из незнабоштва; отуда он подробно описује јеврејске обичаје и изразе (Мк 7,3; 4,11; 15,42), но ништа не говори ο Христовом рођењу и др. Премда Јеванђеље не казује ништа ново, поред оног што налазимо код Матеја и Луке, ипак оно није понављање других Јеванђеља.
      Премда у Јеванђељу има најбитнијих података из Христовог живота, мноштво мање значајних података, које налазимо само овде, сведоче ο томе да је аутор добијао ова сведочанства од поузданог очевица, са добрим памћењем (Мк 1,31; 9,27; 10,21,23; 1,35; 3,20; 6,31; 4,36). Ове и друге карактеристике имају за циљ да представе Христа као Сина Божијег, чији су живот и дела послужили као основица јеванђелске проповеди. Особитост Марка је и у томе што Исуса назива братом Јакова, Јосије, Јуде и Симона (Мк 6,3). Јеванђеље је написано око 70. године, када је разаран Јерусалимски храм, што оно наговештава (Мк 13,2). Јеванђеље почиње са проповести о Св. Јовану Претечи и Крститељу, који се у Теологији често пореди са лавом који риче у пустињи. Због тога је символ овог Јеванђеља лав.
      Јеванђеље по Матеју

      Прва књига Новог Завета, садржи 28 глава. Ово прво од четири Јеванђеља Свети Оци једногласно приписују Св. Матеју; исто тако, они једногласно сведоче да је оно било првобитно написано на арамејском, тадашњем говорном језику у Палестини, мада се његов превод на грчки језик, који се користио од најстаријих времена, спомиње упоредо с другим Јеванђељима. Оно носи карактеристике оригиналног састава, а не превода: цитати из Старог Завета, садржани у Христовим речима, обично су узети из превода на грчки језик, из Септуагинте, а не из оригиналног јеврејског текста.
      Циљ писања Јеванђеља је јасно изражен у (Мт 1,1): „Родослов Исуса Христа, сина Давида, Аврамова сина.“ Овиме се жели нагласити да је Исус син Давидов, обећани јеврејски Месија, њихов Пророк и Цар. Матеј започиње Јеванђеље родословом, који води до Аврама, праоца јеврејског народа. То је Јеванђеље испуњених пророчанстава и, отуда, оно стално указује на то како су се пророчанства испунила у Исусу Христу: „тада се испуни што је рекао пророк“. Овде је то наглашеније него у другим Јеванђељима. Речи Исуса Христа наводе се веома подробно, уз многе цитате из Старог Завета, и тако снажно убеђују Јевреје да је Исус – Месија. Назив „Син Човечји“ Исус приписује самоме себи, нарочито у овом Јеванђељу. Јеванђеље је написано између 63. и 67. године. Пошто почиње са родословом Господа Исуса Христа, символ овог Јеванђеља је Анђео, пошто је и Исус Христос – Анђео Новог Завета.

      • Muslimanka каже:

        Hajde da malo razmotrimo kako se Isus molio:
        Oce nas koji si na nebesima, dakle ne moj i ne vas, vec oce NAS, da se sveti ime TVOJE, dakle nije rekao moje ili nase ime, vec da se sveti ime tvoje, da dodje carstvo TVOJE, nije rekao da dodje carstvo moje ili nase, da bude volja TVOJA, nije rekao moja volja ili nasa volja, na zemlji kao i na nebu, dakle na zemlji gde se nalazi Isus, kao i na nebu gde se nalazi Bog.
        Ja opet ponavljam, niko ne sumnja da je Isus POSLAT od Boga, da je prenosio Boziju rec ljudima, da je izvodio cuda, da je proricao neke dogadjaje, sve je to dokaz koliko je Bog svemocan.

  41. Alex каже:

    Шта садржи молитва Господња?
    Најпре, призив или поздрав, затим седам молби, и на крају слављење или славословије.

    Како почиње молитва?
    Молитва почиње призивом Бога – „Оче наш.“

    Зашто не кажемо „Оче мој“?
    Једино нестворени, али рођени Син Божји Исус Христос има право да Бога зове „Оче мој“ а ми, створени и усвојени синови и кћери Божје самопрегорном жртвом Христовом, имамо част да Његовог Оца зовемо Оче наш (Јн. I, 12).

    Има ли још који разлог да зовемо Бога својим оцем?
    Постоји велики друштвени разлог. Христос жели да се љубимо међусобно као браћа. Али само они који признају једнога оца, могу се сматрати браћом. То значи: када називамо Бога својим Оцем, доследно се међусобно зовемо браћом, зар не? Сасвим тако. Нема братства где нема заједничког очинства.

    Зашто не зовемо Бога „Наш створитељ“?
    Зато што је Бог створио све ствари, али Он је више него Творац, Он је Отац свих људи, који су препорођени Духом Светим и стога су постали „деца Божја“. Тако више нису створења већ деца.

    Зашто кажемо: „Који си на небесима“?
    Зато што истинити Бог вечно борави изван времена и простора, а није ограничен земљом као лажни богови идолопоклоника, поклоника природе и људи.

    Прва молба

    Која је прва прозба у молитви Господњој?
    „Нека се свети име Твоје“.

    Какву жељу изражавамо овом молбом?
    Молимо од Бога помоћ да се Његово име поштује међу људима и да се држи за свето изнад сваког другог имена у свету. У Старом завету када је Бог био познат као Творац и Судија, људима је било забрањено, „да узимају име Божје узалуд“. Кроз нови закон о љубави ми смо обавезни да чинимо много више, тј. да проносимо у свом животу и свугде около нас поштовање најсветијег имена свог Оца, да чак и умиремо за то име, као што су умрле миријаде хришћанских мученика.

    Друга молба

    Која је наша друга молба у молитви Господњој?
    „Нека дође царство Твоје“.

    Какву жељу изражавамо овом прозбом?
    Молимо Божју помоћ да небеско Царство Свете. Тројице у Јединици буде остварено у нашим душама, у нашим породицама, у нашем народу и у целом свету.

    Може ли се ово рећи јасније?
    Као што су Отац, Син и Свети Дух једно у вечној хармонији, мира, сили и слави, тако исто желимо да наш разум, срце и воља буду јединствени, као божанска стварност чије су слике наше душе. Какав је оригинал, таква да буде и слика.

    Како можемо знати да је Царство Божје дошло?
    „Царство Божје је правда и мир и радост у Духу Светоме“ (Рим. XIV, 17). Када видимо да је ово остварено у нашим душама, и тако исто међу људима около нас, можемо бити сигурни да је дошло Царство Божје.

    Трећа молба

    Како гласи трећа молба у молитви Господњој?
    „Да буде воља Твоја и на земљи као и на небу“.

    Какву жељу изражавамо овом молбом?
    Молимо Божју помоћ да зауставимо у себи колебање између Бога и Сатане, између добра и зла, и да се потпуним одбацивањем Сатанине воље можемо предати Очевој вољи, као што је Господ наш Исус Христос учинио молећи се у Гетсиманској башти: „Нека буде Твоја воља, а не моја“. (Марко, XIV, 36).

    Зашто кажемо: „Као што је на небу“?
    Зато што се на небу анђели и светитељи свим срцем и пуним радости покоравају вољи Божјој Божја воља је њихова воља, што их чини вечно срећним. То је оно што ми молимо и за нас на земљи.

    Четврта молба

    Како гласи четврта прозба у молитви Господњој?
    „Хлеб наш насушни дај нам данас“.

    Какву жељу изражавамо овом прозбом?
    Прво, ми њом изражавамо своје уверење да без Божје силе и милосрђа не можемо живети ни један једини дан;
    Друго, пошто можемо сваког дана умрети, молимо да нас спасе безумних жеља да скупљамо богатства за недогледну будућност, док наши ближњи могу да умру у жељи за свакидашњим хлебом. Другим речима, молимо Бога да нам да ни више ни мање него што нам је потребно.

    На коју се овде врсту хлеба мисли?
    На две врсте: материјални и духовни хлеб, јер ниједан од ових не можемо добити без Божје благодати и милосрђа. Материјални хлеб расте из земље, а духовни долази с неба. Први је за тело, а други за душу. За материјални хлеб је Христос рекао: „Не живи човек само о хлебу…“ (Мат IV, 4), а о духовном хлебу Он је рекао: „Ја сам хлеб живота који сиђе с неба, ко једе од овога хлеба, живеће вечно“ (Јн. VI, 51). Тако наш насушни хлеб првенствено је сам Христос, а други хлеб је само додатак овоме.

    Пета молба

    Како гласи пета прозба у молитви Господњој?
    „И опрости нам дугове наше као што и ми опраштамо дужницима својим“.

    Какву жељу изражавамо овом молбом?
    Молимо Божју помоћ да се савладамо и опростимо ближњима преступе које су учинили против нас, како би и Он могао опростити нама наше грехе. Речено је такође из истих усана: „Ако опраштате људима грехе њихове, опростиће и вама Отац ваш небески. Ако ли не опраштате људима грехе њихове, ни Отац ваш неће опростити вама грехе ваше“. (Ма-рVI, 14, 15).

    Шеста молба

    Како гласи шеста прозба у молитви Господњој?
    „И не уведи нас у искушење.“

    Какву жељу изражавамо овом молбом?
    Молимо Бога да се сети наших људских слабости и не шаље на нас тешке напасти ради нашег учвршћења нити да дозволи ђаволу да нас куша у невољи.

    Каква је разлика између Божјег пробања и ђаволовог кушања?
    Заиста врло велика. Када Бог пушта на нас разна страдања, Он то чини у намери да ојача наше врлине, као када се комад гвожђа стави у ватру и постане челик. Ђаво. сасвим супротно, куша нас неким грехом или покором у намери да нас учини горим, нечистијим, слабијим, и на крају да нас потпуно одвоји од Бога и сасвим упропасти.

    Седма молба

    Како гласи седма прозба у молитви Господњој?
    „Но избави нас од зла“.

    Какве жеље изражавамо овом молбом?
    Молимо Божју помоћ да нас ослободи од рђавих дела и рђавих делатеља. Као да се молимо: Сачувај нас, Оче, од рђавих дела и зашити од злотвора.

    Ко је највећи злотвор од кога се молимо да нас Бог сачува?
    Сатана. Сви греси и зла која из њих произилазе настају од Сатане. Стога овом прозбом молимо Бога, који је светлост и љубав, да нас избави од Злог, који је сам по себи тама и мржња.

    Прослављање

    Чиме се завршава молитва Господња?
    Славословљем или доксологијом, која гласи: „Јер је Твоје царство, и сила, и слава кроз све векове. Амин.“

    Шта изражавамо овим славословљем?
    Изражавамо своју веру у Бога као најмоћнијег и најславнијег Цара, који једини може испунити наше молбе. Зато Га величамо, славимо и љубимо.

    Шта значи реч – Амин?
    Амин је једно од Божјих имена. Господ је рекао св. ап. Јовану: „Тако говори Амин, сведок верни и истинити, почетак створења Божјега“. (Откр. III, 14). Ми свршавамо сваку молитву и свако благодарење Богу овим именом: Амин. То је исто као да се каже: Бог, Истина. Такође приликом изрицања заклетве, ми завршавамо са Амин, што значи: Оно што кажем је истинито као Истина, или као Бог.

    Преузето из књиге Светог Владике Николаја – Вера светих

    • Muslimanka каже:

      OK, ovo je sve lepo, ali koja je uloga Isusa u svemu ovome? Narocito ako uzmemo u obzir da je on izgovarao ove reci. Znaci Isus je govorio oce nas, cime se automatski poistovetio sa svojim narodom. Isus je trazio od Boga hleb, kako telesni tako i dusevni, Isus je trazio da mu Bog oprosti kao sto on prasta duznicima svojim, … itd. Opet u zacarani krug, da li se Isus molio Bogu ili samom sebi?

    • Срђан каже:

      Негде сте покупили материјал против Библије и овде само просипате, а да Библију нисте ни читали. Да сте читали,видели би и ове Господње речи које претходе молитви Оче наш: ”Овако, дакле, молите се ВИ”. Дакле, Господ апостоле учи како да се моле, тако да је ”зачаран круг” само ваше подметање.

  42. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Ja sam jos odavno rekla da ovde i ja i ti radimo Sizifov posao, jer da ja verujem ono sto ti pricas ili obrnuto ja bih bila pravoslavne vere a ti musliman. Trudila sam se da sa najvecim mogucim postovanjem prema tvojoj veri objasnim zasto ja mislim da neka ucenja nisu ispravna, sto ne mogu reci za tebe. Ali posto po prirodi nisam zamerljiva osoba nastavljala sam diskusiju sa tobom. U svemu losem trudim se da pronadjem nesto dobro. Nije bio moj cilj da ovde nekoga ubedim da je Islam ispravniji od Pravoslavlja, s obzirom da je ovo Pravoslavni sajt znam da nije to moguce. Zelja mi je bila samo da vam dokazem da musliman ne moze biti los covek, da musliman ne moze mrzeti druge, da musliman ne moze zeleti zlo drugima. Kada kazem musliman ne mislim na one koji nose muslimanska imena samo, vec na vernike. Ne moramo mi isto da mislimo Alex. dovoljno je samo da se postujemo. A istina ce brzo da ukaze i vama i nama. Jer kako je nas dragi poslanik Muhamed a.s. rekao : „Zaista vam je smrt bliza nego kragna za vratom“. A Uzviseni Allah je rekao da treba Isusovi i Muhamedovi sledbenici da se takmice ko ce vise dobra da uradi. Nazalost mnogi od nas su radili suprotno, i molim dragog Allaha dz.s. da nas uputi na pravi put, pa da se zaista obistini ovaj ajet, da zaista pocnemo da se takmicimo ko ce vise dobra da uradi.

  43. Muslimanka каже:

    Za SRBina Svetosavca: Ne mozes ti da shvatis da je meni kao muslimanki sve jedno kojoj naciji pripadam, jer moja vera iskljucuje nacionalne i rasne podele, ljudi se mogu deliti samo po veri. Zato je nama svaka islamska zemlja domovina. Zato volimo Bosnu, Albaniju, Tursku, Siriju, Egipat, Iran, Avganistan, i da ne nabrajam dalje. Radujemo se svakom njihovom uspehu i zalimo za svakim njihovim gubitkom. Isto kao sto vi pravoslavci volite Rusiju, to su vasa braca po veri, pa zar i tvoje srce ne bi plakalo kada bi se njima desavale lose stvari. Krv je ista svim ljudima, topla i crvena, nicija nije u prednosti. Nas Bog na sudnjem danu nece pitati koje smo bili nacionalnosti, pred njim cemo odgovarati samo za nasa dela. A pred Svevisnjim smo svi jednaki. Nece moji preci biti pitani za mene, niti cu ja biti pitana ko su mi preci. Zato su to za mene potpuno nebitne stvari.

    • SRBin Svetosavac каже:

      Muslimanko sestro moja, pocinjes da gubis strpljenje sto nije dobro zo tebe i tvoje spasenje, a posebno za tvoje zdravlje koje se nerviranjem brzo i lako gubi. Najveci broj savremenih bolesti kod ljudi u svijetu nastaju i dolaze kao posledica njihovog nerviranja. Zato se iskreno plasim za tebe i tvoje zdravlje, da ova tvoja odbrana islama ne bude suvise veliki zalogaj za tebe kao zenu, kojeg neces moci progutati bez makar malo vode strpljenja i ljubavi. Zato dobro pazi na sebe da se ne zadavis sa njime u brzopletosti i revnosti svojoj. Oduvjek je bilo i ostalo, strpljen – spasen!

      Naucno je dokazano da je Krv samo na oci ista u svim ljudima „topla i crvena, i da nicija nije u prednosti“. Ona se razlikuje u svakom covjeku po genima pretaka nasih koje svaka krv ljudska krije i nosi u sebi. Sveti i gresni preci nasi zive u nama, u djeci svojoj i pored toga sto ove istine mnogi mnogi ljudi nisu ni svesni. Zbog toga budi mudra i iskrena prema Bogu i sebi, smirena i ljubka kao svaka zedna sto treba da bude, jer nerovozan covjek ne rasudjuje po razumu nego po osecaju srca svog.

      Poricanje svoje narodnosti nije od Boga nego od djavola. Bog je narode stvorio, i Gospod je naredio svojim ucenicima da idu i propovedaju Jevanjdjelje – Radosnu vijest svim narodima po svijetu. Ti si u pravu kada kazes da „Bog na sudnjemu danu nece pitati koje smo nacionalnosti bili, da cemo pred Bogom odgovarati samo za nasa djela“. Ovu tvoju misao ja bih samo dopunio i malo bolje pojasnio hriscanskim shvacanjima da ce Gospod da nas pita u dan Strasnog Suda svog, kako smo mi svoju ulogu od Boga dobijenu u svome zivotu na zemlji odigrali? Ispunjenje muslimanska sudbine ili hriscanski receno promisli Bozije je cilj naseg zivota na zemlji. Od volje Bozije niko pobjegao nikada nije pa necemo moci uteci ni mi bez razlike na vjeru svoju.

      Tvoje vjera islam (muhamedanstvo ili muslimanstvo) je nastala u 7. vijeku poslije rodjenja Gospoda naseg Isusa Hrista, na tlu danasnje Arabije, a Muhamed je svoje ucenje izlozio u Kuranu. Da li si ti sestro sebe ikada upitala kako je Muhamed mogao da svoje ucenje izlozi u svojoj knjizi Koranu kada je istorijski poznato i naucno dokazano da je Muhamed bio nepismen? Muhamed je bio kao trgovac ostrouman i sposoban covjek. On je znao da trguje i racuna ali ne i da pise i da cita!

      Zbog toga sto je bio nepismen Muhamed je imao svoga licnog sekretara, jednog Jevrejina po narodnosti. Muhamedov sekretar je bio kao Jevrejin najprije iz judejizma presao u hriscanstvo, ali je zbog svojih jeretickih shvacanja ubrzo bio iskljucen iz Crkve Hristove. Zbog toga je Muhamedov sekretar svaki put kada je Muhamed imajuci padavicu u zanosu i bunilu govorio o svome novom verskom ucenju zapisivao njegova kazivanja i dotjerivao prema svojim vjerskim svacanjima. Tako je nastala muslimanska sveta knjiga Kuran ili Koran!

      Tako su Jevreji kao „izabrani“ narod Boziji, kumovali postanku islama sa zeljom i namjerom da preko njega uniste hriscanstvo. Svoje namjere Jevreji su preko muslimana uspjeli djelimicno da ostvare i hriscanstvo da uniste pogotovo u zemljama na sadasnjem Bliskom Istoku, gde su muslimani nad hriscanima izvrsili pravi genocid. Sjetimo se samo genocida nad Jermenima, kada su Turci muslimani prije nepunih sto godina na zvjerski nacin umorili preko milion pravoslavnih jermenskih hriscana.

      Zbog toga ovo nase nadmudrivanje ja mogu samo da zavrsim rijecima Velikoga Njegosa, duhovnog i svetovnog gospodara ponosite Crne Gore koji u svojim knigama mudro kaze: „VJERE SU NAM U KRV ZAGAZILE, BICE BOLJA KOJA NE POTONE“!

      • Muslimanka каже:

        Muhamedu a.s. je melek Dzibril prenosio Bozije objave. Kako je Muhamed a.s. bio nepismen Dzibril mu je ponavljao objavu sve dok je Muhamed a.s. ne zapamti. Odmah nakon toga Muhamed a.s. bi izdiktirao objavu nekom od svojih ashaba ( drugova) i ta objava bi bila zapisana. nakon sto bi objava bila zapisana Muhamed a.s. je trazio da mu se vise puta procita to sto je zapisano, da slucajno ne bi doslo do iskrivljenja Bozijih reci. Tako je Kur’an jos za vreme Muhameda a.s. bio zapisan ali nije bio sastavljen. Sastavljen je odmah nakon njegove smrti u Knjigu. Sastavio ga je Omer, koji je bio trevi pravedni halifa i ashab Bozijeg poslanika. Kur’an je tako napisan da svaki covek moze lako da ga zapamti, bez obzira da li zna Arapski jezik. Potrebno je samo da zna pravila pisanja i citanja Arapskog jezika, da bi imao pravilan izgovor. Tako recimo kod nas puno dece vec od svoje pete ili seste godine uce Kur’an i znaju puno dova napamet na Arapskom jeziku, iako jos ne znaju dobro ni Srpski jezik.

      • Muslimanka каже:

        I molim te kazi mi koji je to jevrejin bio sekretar Muhameda a.s. ? Iako je bio Jevrejin sigurno ima ime. Ostavimo se sada tvrdnji jedan, neki, konkretne podatke upotrebljavamo.

    • Alex каже:

      Сирија: Исламисти масовно убијају хришћане: цивиле, децу, свештенике … http://srbin.info/2013/08/sirija-islamisti-masovno-ubijaju-hriscane-civile-decu/

      • Muslimanka каже:

        Ovde je lepo navedeno da su civili ubijeni usled unakrsne vatre izmedju Asadove vojske i pobunjenika, i postavljeno je pitanje otkuda oni tu. A i zasto hriscani da se stavljaju na stranu jednih ili drugih, neka gledaju svoja posla, neka se bore za svoja prava onako kako mogu. A i Alex ja videh ovde samo jednu citulju nekog decaka, tako da sam sigurna da je vest mnogo naduvana.

      • Muslimanka каже:

        Када већ говоримо о православним хришћанима, њих је у Сирији од укупне популације која броји преко 22.000.000 10% и потпуно је разумљиво да су одани председнику Асаду који им је гарантовао миран суживот са осталим етничким и верским групама у земји. Погинули припадници у нападу на контролни пункт су сви носили униформе у ознаке сиријских снага безбедности тако су и сахрањени, што говори како се не боре само за своје интересе или хришћанску заједницу, него заједно са свима осталима за Сирију слободну од екстремиста и крволочних хорди које су се у Сирију слиле са свих страна света.
        Vidis da se oni bore protiv pobunjenika, i niko nije napisao koliko su oni pobunjenika ubili, ali kada pogine jedan hriscanin to je strasno. Pa Alex ako vodis rat onda treba da budes spreman i da gines.

    • Muslimanka каже:

      Ovako cu ja objasniti ceo ovaj tekst. Ovo sto je ovde napisano je isto kao kada bi ja uzela da procitam neki roman, sa svake stranice procitala po jednu recenicu i na kraju napisala kritiku o tom romanu. Kada budem imala malo vise vremena potanko cu objasniti sve ove stavke. A sto se Muhameda a.s. tice, pa za vreme njegovog zivota i 20 godina ratovanja umrlo je 1076 ljudi, sto sam muslimanske sto sa strane mnogobozaca.

    • Muslimanka каже:

      Najpre cu ti odgovoriti o Kur’anskim ajetima koji su navedeni u tekstu. U tekstu je receno
      Sura (8:55) – Najgora bića kod Allaha su oni koji poriču, oni koji neće da vjeruju.
      A dovoljno je samo procitati prethodnu recenicu da bi se shvatila poruka ovog ajeta, pa tako u Suri (8:54) je receno: Tako je bilo i sa faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uništili, a faraonove ljude smo potopili – svi su oni nevjernici bili. Pa ako sada posle ovoga procitas oni recenicu koja je navedena u tekstu videces njen smisao.

      Dalje je receno:
      5. 33.- Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika.
      Ja cu ti sada navesti prethodne ajete i samo jedan ajet posle ovoga da bi shvatio o cemu se radi:
      27. I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: „Sigurno ću te ubiti!“ – „Allah prima samo od onih koji su dobri“ – reče onaj.

      28.“I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.

      29. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”

      30. I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih.

      31. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. „Teško meni!“ – povika on – „zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!“ I pokaja se.

      32.Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

      33. Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.* To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika,

      34. ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.

      Dalje je receno:
      Sura 4: 88: “Tko god bi se odrekao svoga vjerovanja (Islama), javno ili tajno, nađite ga i ubijte ga, gdje god da ga nađete, kao i svakog drugog nevjernika”.

      A ja odgovorno tvrdim i ostavicu na kraju ovog komentara link gde mozes naci da procitas Kur’an sa prevodom da ovaj ajet glasi:
      Sura 4:88: Zašto se podvajate kada su u pitanju licemjeri koje je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar želite da na Pravi put uputite one koje je Allah u zabludi ostavio? A onoga koga Allah u zabludi ostavi – ti nikada nećeš na Pravi put uputiti.

      Pa dalje kaze:
      Sura (9:123) – O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani čestitih.

      Cela ova Sura govori o tome kako su mnogobosci prekrsili ugovor sa Muhamedom a.s. oko obavljanja hadzdza, i nakon toga je muslimanima naredjeno da se bore protiv mnogobozaca. Ali kako da se bore: 9. 5. Kada prodju sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nadjete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.
      Ista ova sura samo sledeci ajet kaze: Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.

      Evo ostavljam kur’an sa prevodom u elektronskom obliku da proveris da li je sve kako sam napisala: http://gusic.tripod.com/kuran_bos/

    • Muslimanka каже:

      Dakle da zakljucimo, ne moze se pisati kritika neke knjige ako se prethodno ta knjiga cela ne procita. Nije lepo izvlaciti iz konteksta samo da bi druge predstavio u losem svetlu. Ja sam sigurna da se u pravoslavlju blacenje drugih ne smatra ni malo lepim.

    • Muslimanka каже:

      Posto sam odgovorila na Kur’anske ajete, odgovor na nacin ratovanja poslanika Muhameda mozes naci na ovom sajtu: http://www.putvjernika.com/Dzihadske-teme/poslanik-muhammed-sallallahu-alejhi-ve-sellem-prema-svojim-protivnicima-u-ratu.html
      Nadam se da ti je sada jasno koliko ovaj tekst sto si ti postavio nema veze sa stvarnoscu.

    • Muslimanka каже:

      Jos da odgovorim kako je to moguce da se u Kur’anu pre svake sure kaze da je Bog milostiv i samilosan a da se govori o ratu. Istina da u novom zavetu nema toliko stvari o obicajima rata. Boziji poslanici David, Solomon, Mojsije i Muhamed osim sto su bili Boziji poslanici bili su i vojskovodje i kraljevi, i vodili su citav narod, dok su Isus, Noje, Avram i Isak samo prenosili Boziju objavu. Kada je u pitanju stari zavet sigurna sam da svi znate propise ko sve treba da se ubije, ima ih puno da ne nabrajam sad. Dok u novom zavetu mozemo videti nasilje kada se opisuje Isusov dolazak. Naime, kada se Isus bude vratio na Zemlju on ce biti vodja svog naroda i vodice borbe za ocuvanje svog naroda:

      Otkrivenje 19-11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21:
      »Zatim opazih otvoreno nebo i pojavi se bijeli konj. Jahač na njemu zove se Vjerni i Istiniti; on sudi i vojuje pravedno. Oči su mu plamen ognjeni; na glavi mu mnoge krune. On nosi napisano ime koje niko ne zna osim njega. Obučen je u ogrtač umočen u krv, a njegovo ime glasi: Riječ Božija. I vojske nebeske iđahu za njim na konjima bijelim, obučene u platno bijelo i čisto. Iz njegovih usta izlazi oštar mač da njime pobije narode. On će nad njima vladati željeznim žezlom. On gazi tesak vina uskipjelog gnjeva Boga, Svemogućega. A na svom ogrtaču – na boku – nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar gospodara’. Tada opazih jednog anđela gdje, stojeći na suncu, viče jakim glasom svim pticama što lete u najvišem dijelu neba: ‘Dođite, skupite se na veliku gozbu Božiju, da jedete meso od kraljeva, meso od vojskovođa, meso od mogućnika, meso od konja, i njihovih jahača, meso od svih ljudi, slobodnih i robova, malih i velikih. Zatim opazih Zvijer s kraljevima zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat protiv onog koji jaše na konju i protiv njegove vojske. Ali Zvijer bi uhvaćena zajedno s lažnim Prorokom koji je u službi Zvijeri činio znakove i njima zaveo one koji su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Oboje su živi bačeni u ognjeno jezero koje gori sumporom. A ostali su ubijeni mačem što izlazi iz usta jahača na konju: sve se ptice nasitiše njihova mesa.«

      Pogrešno je reći da Bog u Bibliji nikada ne podupire rat. Isus nije pacifist. Kršćani moraju uvijek imati na umu da svoja vjerovanja trebaju zasnivati na Bibliji, a ne na osjećajima (2. Timoteju 3,16-17).
      U Propovjedniku 3,8 čitamo: »Sve ima svoje vrijeme … vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.

  44. SRBin Svetosavac каже:

    Draga moja SRBkinjo vjere muhamedanske, zelim da te obavjestim da ime sekretar proroka Muhameda mozes da pronadjes u predgovoru koji se nalazi stampan kao dodatak u svakoj knjizi Kurana prevedenog i stampanog u bivsoj Jugoslaviji na SRBskom jeziku. Kao sto je poznato svaki prevod ima svoje nedostatke, i ja zbog toga najvise volim prevod Islamske vjerske zajednice iz nekadasnje Jugoslavije stampan pocetkom osamdesetih godina proslog vijeka. Ona je Kuran stampala prije rata kao jedno zaista vredno naucno izdanje. U toj knjizi jedna stranu Kurana je stampana na arapskom a drugu u prevodu na SRBskom jeziku, tako da citalac Kurana moze sam da pravi poredjenje onoga sto procita, i njemu ne treba zato neko drugi pamet da soli..

    Odmah u pocetku svoga citanja ili proucavanja Kurana, svaki objektivni citalac ce da primjeti da je Kuran neuspjela kopija Svetog pisma ili Biblije, cije su poslednje knjige napisane na sest vijekova prije Kurana. O tome svedoce osim pojedinih sura u kojima se spominju Isus i Marija, a koje ste Vi naveli u svojoj dosadasnjoj odbrani Islama, i njihovi slicno ili isto ucenje o svijetu u kojem zivimo sa tom razlikom sto je u Kuranu njegovo ucenje o svijetu izlozeno jezikom toga vremena na jedan poseban nacin, a Sveto Pismo ili Biblija o tome govori mnogo prije Kurana jezikom svoga vremena mnogo jasnije i slikovitije da bi tako citaocu bilo razumljivije.

    Kada Kuran spominje sunce i mjesec on istice da su „i noc i dan Alahovo djelo“ dok u Svetom pismu stoji napisan da „nebesa kazuju slavu Boziju“. U Kuranu stoji napisano da je Alah (Bog) „nebesa i zemlju iz niceg stvorio!“ (Al-An’Am 101) Medjutim Biblija o stvarnju svijeta govori mnogo opsirnije i detaljnije. To se najbolje vidi iz knjige Postanja ili Prve knjige Mojsijeve iz njezine prve glave u kojoj je opisano stvaranje svijeta iz nicega po Rijeci Bozijoj.

    O postanku covjeka Kuran kaze:“Neka je hvaljen onaj koji u svemu stvori spol i u onome sto iz zemlje nice, u njima samima, i onome sto oni ne znaju“.(Ul Sin 36) Sveto Pismo ili Biblija o tome govori na par hiljada godina prije postanka Kurana mnogo jasnije sledecim rijecima: „I stvori Bog covjeka po oblicju svojemu, po oblicju Bozijem stvori ga: musko i zensko stvori ih!“ (1.Moj.1,27)

    Kuran se zbog toga kao Sveta knjiga Muslimana po mnogo cemu slaze sa Svetim Pismom iz koje su njegovi tvorci uzeli mnoga biblijska saznanja i preneli u Kuran, kao sto je na primjer saznanje o relativnosti vremena potvrdjeno naucno tek u dvadesetom vijeku od strane Anstajna njegovom teorijom revaliteta. U Kuranu stoji napisano: „Samo jedan dan u Gospodara tvojega traje koliko hiljadu godina“ (Al-Hajj 47) Ta istina je iznesena u Bibliji puno ranije sledecim rijecima: „Hiljadu godina pred Gospodom je kao jedan dan, a jedan dan kao hiljadu godina“ jer Bog je kao Tvorac svega vidljivog i nevidljivog izvan prostora i vremena.

    Ova i druga naucna otkrica o kojima se govori u Bibliji i Kuranu, su nedavno dokazana naucnim metodama u nasoj bliskoj proslosti, i ona sluze kao zvjezde vodilje vjernima da ne zalutaju u pomrcini ovog svijeta koji sav u zlu lezi. Sestro moja po Krvi, jeziku i zemlji po kojoj gazis, mogao o tome sto nas spaja i razdvaja, i sto spaja i razdvaja Kuran i Bibliju dugo da ti pisem ali ja nazalost zato vise vremena nemam. Zbog toga SRBkinjo neka ti moj bratski svajet bude, izuci najprije Pravu vjeru Boziju, Pravoslavnu vjeru Svetih predaka svojih, i vidices tada da od Svetosavlja kao vrhunca phriscanske pravoslavne misli i SRBskog nacina zivota, ljepse vjere na svijeu nema. Od Boga ti zdravlje i spasenje, a od mene bratski pozdrav da se poput zalutale ovce ponovo vratis SRBskom domu svome, u prekrasne dvore Oca naseg Nebeskog. Amin.

    • Muslimanka каже:

      Naravno, sve je logicnije od toga da su te dve objave zapravo od istog gospodara pa s toga i imaju dosta slicnog. Koga Allah u zabludi ostavi ne moze ga niko na pravi put vratiti. Ako procitas vase komentare videces da ste svi na razlicite nacine iznosili stavove o bibliji i pravoslavlju. Pa tako ti kazes da je u Bibliji mnogo jasnije opisan postanak sveta, Alex kaze da je to sve alegorija da ne treba shvatati bukvalno. Kada vam odgovara pozivate se na stari zavet, cim vam ne odgovara nesto poricete stari zavet, i da ne na brajam dalje. Ja sam samo neke najosnovnije stvari istakla iz Kur’ana o stvaranju sveta, ali sam ostavila link u kome je to detaljno opisano na preko sto strana. Takodje sam ostavila link u kome je navedena 101 Biblijska kontradikcija, pa sve se cudim cudom kako da Muhamed a.s. bas ni jednu prepisao nije, nego samo prepisao ono sto je tacno. Bio neki mnogo pametan covek. Tako nepismen prepisivao, pa onda preko noci od obicnog trgovca postao veliki vojskovodja.
      Kazaces sigurno da je putovao svetom i cuo o hriscanstvu. Ma hajde brate ti imas pristuop svim svetim knjigama, pismen si covek, imas internet, napisi tako neku knjigu i kazi da si Boziji poslanik, pa da vidimo koliko ces pristalica da imas.
      Problem je dragi brate sto ti ne zelis da cujes istinu. Tebi se svidja to tvoje razmisljanje koje imas, i sta god ja rekla, kakav god dokaz tebi donela, ti ces uvek naci razlog da to odbacis kao netacno.
      I danas svaki Kur’an sadrzi Arapsku i Srpsku verziju, jer kako bi se inace proveravala autenticnost Kur’ana. Nasuprot tome, Aramejska verzija Biblije nikada nije postojala, a kako je to mrtav jezik i da postoji nikome ne bi koristila.
      Ja tebi zelim puno zdravlja i veselja, da te Bog uputi na pravi put i da na sudnjem danu bude zadovoljan sa tobom.

      • SRBin Svetosavac каже:

        Muslimanko, sestro moja po krvi, jeziku i zemlji po kojoj hodas, iz tvoga odgovora da „danas svaki Kuran sadrzi Arapsku i Srpsku verziju“ jasno govori da si ti veoma mlada i jos zelena osoba. Zelena si isto kao i tvoja zelena muslimanske boje na zastavi. Vjerovatno si odrasla posle rata sa kojim je razbijena Jugoslavija, tako da se ne secas sta je bilo prije toga. Zato moram samo da ti kazem da istorija nasa ne pocinje sa nama. Malo je ona starija od nas, a narod i pojedinci koji ne poznaju istoriju svoju zakonom zivota su osudjeni da je ponavljaju sve dok se oni ne opamete ili dok nebudu nestali sa lica zemlje.

        Za vreme vladavine komunistickog rezima u Jugoslaviji, kada su mnoge odze i popovi bili saradnici UDB-e ili Unutrasnje Drzavne Bezbjednosti te nesretne zemlje koja u crno zavi SRBski narod Svetog Save, nije se moglo lako doci ni do Svetog Pisma niti Kurana na srbskom jeziku. Te knjige su bile nezvanicno zabranjene i zbog toga nepozeljne. Kuran i Sveto Pismo niste mogli naci cesto puta ni u dzamiji niti crkvi, a oni vjernici koji bi van crkvene porte djelili hriscansku literaturu bili bi sudjeni na visegodisnje robije kao „narodni neprijatelji“. Muslimani su poslije 1968 godine kada su dobili status narodnosti nevidjen do tada i nepriznat nigde u svijetu prolazili nesto bolje, jer su postali oruzje u komunistickim rukama u njihovoj borbi protiv SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja.

        Za vreme Titove Jugoslavije, islamska zajednica je podigla u cijeloj zemlji uz pomoc novca iz arapskih zemalja oko 1100 (hiljadu i sto) dzamija, rimokatolicka „crkva“ je podigla uz pomoc Vatikana 750 novih hramova, a SRBska Pravoslavna Crkva je podigla ili obnovila 500 svojih bogomolja porusenih tokom Drugog svetskog rata od hrvatskih ustasa sa blagoslovom rimskog Pape. Samo taj podatak iz nedavne nase proslosti, najbolje govori i svedoci o tome koje su vjerske zajednice u Jugoslaviji bile protezirane iz politickih razloga na stetu SRBskog naroda. Posto si jos uvijek relativno mlada osoba kada se ne secas toga po zlu cuvenog vremena, umapmti rijeci moje da: „Nije zlato sve sto sija“ niti su vjere medjusobno iste.

        Znaju Pravoslavni SRBi veoma dobro sta je islam ili muhamedanska vjera? Imali su oni tu nesrecu da islam osjete na svojoj kozi za vreme sestovjekovnog turskog robstva. Tada su SRBi vidjeli pravo lice i nalicje muhamedanske vjere tvoje. Pravoslavno hriscanstvo je puno bolje u svakom pogledu od islama sa kojim si sada opijena, pa kada se jednog dana otreznis od vjere svoje sjeti se toga i potrazi Istinu i Istina ce tebe izbaviti i na pravi put Svetog Save ponovo vratiti. Budi ono sto su tvoji preci bili – SRBkinja vjere Pravoslavne, i tada ce Bog da bude sa tobom u sve dane zivota tvog! Amin.

      • Musimanka каже:

        Ja sam imala tu nesrecu kao i mnogi da se rodim i provedem detinjstvo za vreme raspada Jugoslavije, ali naravno da se ne secam vremena kada je vladao komunizam, sve sto znam o tome cula sam iz prica. Problem je u tome sto vi niste osetili Islam na svojoj kozi, vi ste osetili vladavinu Turaka. Ne moze sada neki Bosanac reci osetili smo mi na kozi hriscanstvo, tehnicki moze ali to je potpuno pogresan ugao gledanja. Nije u Srebrenici pocinjen genocid zato sto je Biblija tako propovedala, vec zato sto su neki bolesni umovi tako odlucili. Uostalom, vise su Srbi izginuli za vreme drugog svetskog rata od strane Nemaca nego za svih sest vekova pod Turskom vladavinom. Da nije bilo Islama i serijatskog zakona danas ne bi postojali Srbi kao narod. Jer Srba je u to vreme bilo puno manje nego sada, i da su svakog dana po jednog coveka ubijali Srbi bi za sest vekova nestali. Desavalo se zlocina, ne kazem da nije, ali zasigurno ne zato sto Islam tako nalaze.

      • У време Средњег века, пре доласка Турака Срба је било исто као и Енглеза, каже се негде. Колика је сада разлика? Геноцид у Сребреници је учињен у сарадњи са Алијом Изетбеговићем, а у организацији НАТО. О томе су многи муслимани говорили, па и шеф полицијске станице у Сребреници.

      • Muslimanka каже:

        Sve i da je to istina zasto mislite da to opravdava Srbe koji su pocinili taj stravican zlocin? Nisu znali da kazu necemo, to nije ljudski, nama to vera i moral ne dozvoljavaju. Pogresno je opravdavati zlocin, pa makar bio pocinjen nad muslimanima.

    • Muslimanka каже:

      NAUČNO POREĐENJE QUR’ANA I BIBLIJE

      Ako samo brzo pogledate Bibliju i Qur’an, možete uočiti nekoliko stvari koje izgledaju da su skoro iste, ali ako ih detaljnije analizirate, vidjećete da su kao „nebo i zemlja“. Samo koristeći istorijske detalje, veoma je teško za nekoga koji je slabo upoznat sa Hrišćanstvom ili Islamom, da uoči koja je knjiga ispravna, a koja ne. Međutim, ako poredite relevantne (odgovarajuće) dijelove i jedne i druge knjige sa naučnim znanjem, onda ćete sami uočiti istinu.

      1. STVARANJE UNIVERZUMA (SVEMIRA) ZA 6 DANA?
      Prema Bibliji, u prvoj knjizi Stvaranja, u poglavlju prvom, svemir je stvoren za 6 dana, pri čemu je svaki dan definisan kao period od 24 sata. Iako se i Qur’anu spominje da je svemir stvoren za 6 „ejjaam“, „ejjam“ je množina dana, u arapskom jeziku „ejjam“ znači 1) dani; ILI 2) duži vremenski period.

      Kada Qur’an kaže da svemir stvoren za 6 „ejjama“, onda se odnosi na stvaranje nebesa i zemlje za 6 dužih vremeskih perioda, i nauka nema prigovora ovome. Stvaranje svemira trajalo je nekoliko milijardi godina, što je pobilo Bibliju koja kaže da je svemir stvoren za 6 dana po 24 sata.

      2. SUNCE STVORENO POSLIJE DANA?
      Biblija kaže u poglavlju 1, stihovi 3-5, u knjizi Stvaranja da je fenomen dana i noća stvoren prvog dana stvaranja Univerzuma od strane Boga. Svjetlost koja cirkuliše u svemiru rezultat je kompleksnih reakcija zvijezda; ove zvijezde su stvorene, prema Bibliji (Stvaranje, 1:14-19) četvrtog dana! Nelogično je da je svjetlost (fenomena dana i noći) stvorena prvog dana, a uzrok svjetlosti je stvoren 3 dana kasnije. Šta više, postojanje dana i noći kao dijelova jednog dana je samo zamislivo poslije stvaranja Zemlje i njene rotacije oko Sunca. Nasuprot ovim stavovima Biblije, Qur’an ne daje nikakva netačna tvrđenja u vezi Stvaranja. Odavde je apsurdno reći da je Muhammed SAVS preuzeo neke dijelove o stvaranju svijeta (op: kao što neki nepravednici govore) iz Biblije, a da je sam izostavio ove nelogične i maštovite dijelove Biblije (op: tj. čovjek iz 7. vijeka nije mogao znati činjenice iz 20. vijeka pa da „probere “ od Biblije ono što je netačno, a ono što je tačno da „prebaci“ u Qur’an)

      3. STVARANJE SUNCA, ZEMLJE I MJESECA?
      Prema Bibliji, Knjiga Stvaranja, poglavlje 1, stihovi 9-13, Zemlja je stvorena 3. dana,a prema stihovima 14-19, Sunce i Mjesec su stvoreni 4. dana. Kao što znamo, Zemlja i Mjesec su nastali iz Sunca. (op: dijelova Sunca su se odvajali. Zatim ako bi ti dijelovi bili isuviše mali, oni bi se brzo hladili, i nastajale bi planete i njihovi sateliti.) Prema tome, stvaranje Sunca i Mjeseca poslije stvaranja Zemlje je sasvim suportno utvrđenoj ideji o formiranju sunčevog sistema

      4. VEGETACIJA (BILJKE) STVORENE 3. DANA A SUNCE 4. DANA?
      Prema Bibliji, Knjiga Stvaranja, poglavlje 1, stihovi 11-13, vegetacija je stvorena 3. dana, dok je prema 14-19, Sunce stvoreno 4. dana. Kako je moguće da se vegetacija pojavila prije nego što je Sunce stvoreno, kako se to tvrdi u Bibliji? (op: za onu braću i sestre koji malo slabije barataju prirodnim naukama, ili su pak zaboravili: da bi biljke mogle sebi stvarati hranu – šećer glukozu – iz ugljen-dioksida, CO2, i kiseonika, O2, potrebna je energija Sunčeve svjetlosti)

      Da je poslanik Muhammed SAVS zaista autor Qur’ana i da je kopirao neke dijelove Biblije, kako je onda uspio da „zaobiđe“ fatalne greške koje Biblije sadrži? Qur’an ne sadrži nijednu jedinu činjenicu koja je suportna nauci.

      5. OBOJE, SUNCE I MJESE, EMITUJU (ZRAČE) SVJETLOST?
      Prema Bibliji, i Sunce i Mjesec, zrače svoju svjetlost. U Knjizi Stvaranja, poglavlje 1, stih 16, se kaže: „I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde.“
      Međutim, nauka nam danas kaže, da mjesec nema svoje sopstveno svjetlo. To potvrđuje Qur’anski koncept da je svjetlost Mjeseca reflektovana (op: tj. Mjesečeva svjetlost je samo Sunčeva svjetlost koja se odbila od površine Mjeseca). Misliti da je poslanik Muhammed SAVS prije 1400 godina ispravio ove naučne greške u Bibliji, a onda to prepravljeno prepisao u Qur’an je nešto potpuno nezamislivo.

      6. ADEM (AS) JE ŽIVIO NA ZEMLJI PRIJE 5800 GODINA?
      Prema genealogiji Isusa Hrista u Bibliji, od Isusa preko Ibrahima (AS) do prvog čovjeka na Zemlji, tj. Adema AS prošlo je otprilike 5800 godina:
      Od Adema AS do Ibrahima AS ………1948
      Od Ibrahima AS do Isusa AS…………1800(otprilike)
      Od Isusa AS do danas………………….2000
      UKUPNO……………………………………58 00(zaokruženo)

      Još jedna činjenica stvara dodatnu konfuziju. Naime Jevrejski kalendar je sada otprilike u 5800. godini!

      Postoji više nego dovoljno dokaza iz arheologije i antropologije koji kažu da se prvo ljudsko biće na Zemlji pojavilo prije više desetina hiljada godina, a ne samo 5800, kao što Biblija kaže.
      Qur’an kaže da je Adem AS bio prvi čovjek, ali nije rekao kada se pojavio, za razliku od Biblije. Ono što je Biblije rekla sasvim je nekompatibilno sa modernom naukom

      7. NOJ – NUH AS I POTOP
      Biblijski opis potopa u stvaranju, poglavlje 6, 7 i 8 ukazuje da je potop bio univerzalan i da je uništio sve živo na Zemlji, izuzev onih koji su bili zajedno sa Nojem AS u lađi. Opis nam ukazuje da se potop desio 1656 godina poslije Adema AS odnosno 252 godine prije Ibrahima AS, u vrijeme kada je Noj AS imao 600 godina. Prema tome, potop se morao desiti negdje u 22. ili 21. vijeku prije nove ere.

      Ova priča o potopu, data u Bibliji, je suprotna sa naučnim činjenicama iz arheoloških izvora koji kaže da su 11. dinastija u Egiptu i 3. dinastija u Vavilonu postojali bez civilizacijskog prekida i bez uticaja ičega značajnog što bi se moglo desiti u 21. vijeku prije nove ere. Ovo pobija Bibliju da je cio svijet bio potopljen. Nasuprot Bibliji, Qur’anska prezentacija potopa i kazivanje o Nuhu AS nije u suprotnosti sa naukom ili arheologijom: 1) Qur’an ne daje nikakve podatke o tome kada je bio potop; 2) prema Qur’anu, potop nije bio univerzalni fenomen koji je uništio sve na Zemlji. Qur’an kaže da se potop odnosio samo na Nuhov AS narod.

      8. MUSA – MOJSIJE AS I FARAON EKSODUSA (PROGONA)
      Priča o Musau AS i Faraonu je veoma slična u Qur’anu i Bibliji. I jedna druga knjiga se slažu da se Faraon udavio kada je pokušao da prati Musaa AS. Međutim Qur’an daje još jednu, dodatnu informaciju u Suri Junus (10. poglavlje) u ajetu 92:

      Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe”, – ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama. (Prevod značenja Junus, 92)

      Dr Maurice Bucaille je nakon potpunog istraživanja dokazao da je faraon Ramzes II umro dok je Musa AS bio u Medjenu, premda je on prema Bibliji proganjao Israelćane. Merneptah, sin Ramzesa II, je u stvari bio taj faraon za vrijeme eksodusa. 1898. godine mumificirano tijelo Merneptaha je nađeno u Dolini Kraljeva. 1975. godine, dr Maurice Bucaille je sa drugim doktorima dobio dozvolu da istražiju Merneptahovu mumiju. Istraživanja su pokazivala da je Merneptah najvjerovatnije umro od davljenja ili od šoka koji je neposredno prethodio davljenju. Prema tome, Qur’anski ajet koji kaže da će Allah sačuvati njegovo tijelo kao znak, je ispunjen time što se sad mumija Merneptaha čuva u sobi Kraljevskih Mumija u Egipatskom Muzeju u Kairu.

      Ovaj ajet je pokrenuo dr Maurice-a Bucaille-a, koji je tada bio hrišćanin, da izučava Qur’an. Kasnije je napisao knjigu „Biblija, Qur’an i nauka“ i priznao je da autor Qur’ana ne može biti niko drugi nego sam Bog Uzvišeni. Nakon toga je primio Islam.

      • Alex каже:

        E blago meni, kad je Kuran sve na naucnoj bazi, i kad ga u potpunosti moderna naucna dostignuca potvrdjuju.Moderna i zvanicna nauka tvrdi da je kosmos usled velikog praska, nastao pre 16 milijardi godina, a Zemlja pre 4,5 milijarde godina, da je zivot nastao slucajno, usled atmosferskih prilika, formirale su se prve belancevine, od kojih su se razvili prvi jednocelijski organizmi, koji su se radi opstanka sjedinjavali u visecelijske organizme, a onda evolucijom, dolazimo do sisara, na kraju i covekolikih majmuna, od kojih je evolucijom nastao covek.Ni govora o stvaranju, o Tvorcu, o promisljanju, vec je sve plod slucajnosti, a samog coveka, moderna nauka posmatra kao masinu, skup tkiva i organa bez duse.Sledeci takav logicki redosled u „svetlu modernih naucnih dostignuca“, muslimani mozda dodju do zakljucka da Kuran kaze, da Alah zapravo i ne postoji.

    • Muslimanka каже:

      Šta je Islam donio svijetu?

      Islam je blagodat ne samo za muslimane nego za cijelo čovječanstvo. Samo oni koji ne poznaju zasluge Islama, i oni koji ga mrze mogu da govore da Islam nije ništa dobra donio čovječanstvu osim zla i neljudskih stvari i da se širio mačem i vatrom.

      Ako pogledamo kroz historiju želeći da sagledamo sve ono što je Islam donio danšanjem čovjeku, iznenadićemo se spoznajom da nije bilo Islama pitanje je da li bi uopšte danas imali uličnu rasvjetu, telefone, kompjutere, auta, televizore i dr.

      Doprinos koji je Islam dao razvoju čovječanstva je ogroman. U ovoj hutbi ćemo spomenuti najvažnije doprinose Islama kako na polju vjere, tako i na polju nauke i kulture.

      Znamo dobro da su prve riječi upućene našem Poslaniku s.a.v.s., bile da uči u ime Allaha, tako da se kompletan Islam bazira upravo na učenju, proučavanju, razmišljanju i radu.

      Iz ovih ajeta se vidi koliku važnost islam pridaje nauci. Međutim, i pored toga postoji mnogo onih koji tvrde da je islam nazadan i da se ne može uklopiti u savremeni svijet. Takvi su, naravno, u velikoj zabludi jer ne znaju, ili se prave da ne znaju, koliki je bio doprinos islama u razvoju nauke. Ipak, pored toga što su u polju nauke muslimani dali najviše, za njih se govori da su nazadni. Osim toga na račun islamskih učenjaka, mnogi zapadnjaci su postali “slavni” fizičari, matematičari, hemičari i drugo, dok se islamski učenjaci i ne spominju.

      Pogledajmo neke od aspekata i doprinosa Islama, kao što su pravo, historija, geografija, astronomija, botanika, medicina, hemija, matematika itd…
      Što se tiče prava muslimani su zahvaljujući sveobuhvatnom karakteru Kur’ana, veoma brzo razvili ovu nauku. Prvi pisani ustav potiče od muslimana. I prvi takav ustav je sastavio sam Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kada je osnovao prvu islamsku državu u Medini, koji je i do danas sačuvan.
      Doprinos muslimana proučavanju historije je veliki, posebno u utvrđivanju autentičnosti dokumenata. Islam nema potrebe za legendama i pretpostavkama u svojoj vlastitoj historiji. Biografski leksikoni su jedna od karakteristika historijske literature kod muslimana.

      Malo koji narod je tako marljivo, brižno i na naučnim osnovama objektivno bilježio historiju i historijske događaje.
      Zatim što se tiče geografije i topografije izrade geografskih karata muslimani su dali nemjerljiv doprinos u ovoj naučnoj grani.

      Najstarije muslimanske geografske karte predstavljale su Zemlju u kružnom obliku, a prisjetimo se da je dugi niz vjekova crkva zastupala mišljenje da je Zemlja ravna ploča i da se Sunce vrti oko nje. Ko god je drugačije govorio smatrao se otpadnikom od kršćanstva. Ibn Madžid, koji je bio kormilar na brodu Vaska da Game do Indije, već tada spominje kompas, kao poznatu stvar. Riječi “admiral”, “arsenal”, “kabl”, “tarifa” itd. koje su izvorne arapske, jasno govore o uticaju muslimana na modernu zapadnu civilizaciju.
      Astronomija je nauka kojoj su muslimani dali veliki doprinos. Mnoge zvijezde i danas u evropskim jezicima imaju arapska imena. Reforma kalendara koju je izvršio drugi halifa Omer ibn Hatab radijallahu anhu prevazilazi po svom savršenstvu reformu gregorijanskog kalendara. Za vrijeme halife Me’muna, izmjeren je opseg Zemlje, sa iznenadujućim stepenom tačnosti. Pisana su djela o plimi i oseki, o izlasku i zalasku Sunca, o sutonu, a naročito o kretanju Sunca i Mjeseca. Allah subhanehu ve te’ala je istinu rekao:“I sve u kosmosu plovi.” (Jasin, 40) Do otkrića da se u svemiru sve kreće došlo je tek krajem sedamnaestog stoljeća. Niko od zapadnih naučnika nije htio da prizna da se ovo naučno otkriće nalazi u Kur’anu i da muslimani za njega znaju još odavno. Kada se vratimo kroz historiju naći ćemo da je crkva spaljivala naučnike zbog toga što su govorili: “Zemlja se kreće!”

      Dakle, veliki je broj otkrića na polju prirodnih znanosti, ali je zapad većinu tih otkrića pripisao svojim “naučnicima”.
      Pogledajmo na polju botanike doprinos muslimana. Botanika je kod muslimana bila posebno istraživana. Izuzev imena nekih biljaka, koje nisu rasle u tadašnjem muslimanskom svijetu, nije bilo nijednog naziva stranog porijekla. Botanička enciklopedija od Dinaverija (umro 899.), u šest velikih tomova, sačinjena je čak prije nego što je na arapski prevedeno prvo grčko djelo o botanici. Dinaveri je opisivao ne samo izgled biljki, nego ih je i klasificirao, te opisivao njihove hranjive kvalitete, farmakološke i druge osobine.
      Medicina je kod muslimana doživjela veliki napredak u anatomiji, farmaciji, organizaciji bolnica, obučavanju medicinskih kadrova itd. Medicinska djela islamskih liječnika ostala su temelj cjelokupne medicine, uključujući i zapadnu. Kaže Allah subhanehu ve te’ala: “Izlazi iz utroba njihovih (utroba pčela) piće različitih boja, u kome je lijek ljudima. To je uistinu dokaz za ljude koji razmišljaju.” (Nahl, 69) Ako hoćete da sačuvate komad mesa, stavite ga u med i neće se pokvariti, zato što med ima svojstvo uništavanja bakterija, u njemu je lijek ljudima, a poznata je upotreba meda od davnina u svrhu liječenja. Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Da se ne bojim poteškoće mojim sljedbenicima, naredio bih im uz svaki namaz (pet puta dnevno) da peru zube (i to misvakom).” (Sahih). Misvak ima višestruko jače svojstvo čišćenja i dezinfekcije nego ono što se nalazi u mnogim pastama za zube.
      Kur’an traži da ljudi razmišljaju o stvaranju svemira i da proučavaju kako su nebo i zemlja podređeni čovjeku. Muslimani su se vrlo rano počeli baviti ozbiljnim proučavanjem na području hemije i fizike. Karakteristika njihovog rada jeste eksperiment. Svojim proučavanjem i posmatranjem oni su sakupili ogroman broj činjenica.

      Matematičke znanosti imaju neizbrisive tragove arapsko-islamskog doprinosa. Riječi “algebra”, koja je dobila naziv po muslimanskom matematičaru El-Havarizmiju, zatim “nula”, “cifra”, “šifra”, “ta’rifa”, “x” itd. arapskog su porijekla. Ovdje ćemo nabrojati još neke stvari koje su muslimani donijeli zapadu Da nije bilo muslimana zapad ne bi znao za šećer, narandžu, limun, breskvu, pamuk, jaknu, kahvu, sapun, parfem, lužina, barut, destilaciju, papir, kompas i dr.

      Na kraju treba znati da su ovo samo neki od brojnih primjera koji govore o zasluzi muslimana u razvoju i napretku ljudske civilizacije. “Civilizovani” Zapad ih je omeo u njihovom daljem napretku. Barbarska razaranja pogodila su dva islamska glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordovu-Granadu na zapadu. Mnoge biblioteke sa stotinama hiljada knjiga i rukopisa, zajedno sa ovim gradovima, su spaljene. Pokolji nisu poštedili ni naučnike. Ono što je stvarano stoljećima, barbari su uništili za nekoliko dana. Ovaj primjer nam oslikava stvarnost istoka i zapada. I to nije sve. Naprotiv, zapadnjaci se danas ponose onim što su dali u razvoju civilizacije. Po njima sva zasluga pripada samo njihovim naučnicima, a muslimani se i ne pominju. Koliko su oni zaista dali govori i činjenica da je njihov filozof Engels izjavio da je spaljivanje biblioteka u Bagdadu i Kordovi-Granadi unazadilo ljudsku civilizaciju za 1000 godina. Na kraju, s pravom možemo istaći da predstavnici islamske nauke nisu zaostajali ni za jednim od velikih imena u historiji nauke, mada se to i dan danas pokušava, i u dobroj mjeri uspjeva, prikriti. S pravom možemo reći da je Istok prednjačio nad Zapadom, kako na polju nauke tako i na polju kulture.

      Zatim još ostaje da spomenemo da širenje Islama nije nigdje bilo putem mača i vatre, muslimani su kad god bi osvojili neki grad nudili lokalnom stanovništvu nekoliko opcija kao što je bilo prilikom osvajanja Jerusalima za vrijeme h. Omera kao i za vrijeme Salahuddina ili da prime Islam svojevoljno, ili da ostanu u svojoj dotadašnjoj vjeri uz obavezu plaćanja džizje (jedna vrsta poreza) ili da se isele i da ponesu sa sobom sve što posjeduju. Za ove stvari historija nam je najbolji svjedok, jer muslimani dobro znaju da je Allah rekao: “Nema prisile u vjeri.”

      Molim Allaha Uzvišenog da ojača Islam i muslimane, da muslimani ponovo uzmu u svoje ruke nauku, izučavanje i napredak i da donesu još mnogo dobra cijelom čovječanstvu. Amin.

      • Hadzi-Slavoljub каже:

        Nauka je tvoja od šejtana, „zaslepljuje“ mrakom sataninim! Zalud ti je tolika beseda, još si niže nego što si bila. „Otrezni se“ dok ti kasno nije, i ne idi putem bespovratnim! Pokajanjem čisti svoje grhe, a KRŠTENJEM dušu svoju spasi!

      • Alex каже:

        Citam pre neki dan, da je Tesla bio potajni musliman, jer svu modernu tehniku, koju dugujemo njemu,kao sto su:naizmenicna struja, daljinsko upravljanje, televizija, radio, internet, laseri…i da prokleti Srbi lazu, da je bio sin kaurskog popa.A po svoj prilici, muslimani su bili i Njutn, Faradej, Volta, Bel,Paster i mnogi,mnogi drugi…

      • Muslimanka каже:

        Postovani Slavoljube, stvarno ne zelim da verujem da sejtan vise zna od Boga. Dusa se spasava dobrim delima a ne krstenjem.

      • Muslimanka каже:

        Uostalom postovani Hadzijo, zapanjuje me smelost pravoslavaca da preuzimaju ulogu Boga i da oni odlucuju ko je na kom nivou. Postovani Hadzijo zapitaj se malo, sta ako nisi u pravu? Kako ces pred Boga stati kada si za njegove reci govorio da su od djavola. To su veoma teske optuzbe koje vi tako lako izgovarate.

      • novotarije каже:

        Kakav islam to nema veze ni sa arapima ni sa islamom . to je Serbska Arijevska kultura iz Asirije koju su arapi tamo zatekli..takozvani arapski brojevi iz 10. veka nemaju nikakve blage veze sa arpskim pismom.Ti brojevi od 1 do 9 su nastali iz Serbske brojčane skale iz Vinčanske Srbice!
        Nemoguće je da jedan narod u antici bude genijalan a kasnije NIŽA rasa kako Tit Livijus opisuje Sirijske Arape i Grke!
        Veliko je pitanje da li su arapska pismenost i arapski jezik u vreme Muhameda uopšte POSTOJALI???

  45. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Opet koristis istu tehniku, kada ne znas kako da odbranis svoje napadas tudje, no nije ni bitno. Svako na svoj nacin zamislja Boga. Vidis mi muslimani ( za razliku od hriscana) ne verujemo da je Bog neki sedi starac koji sedi na svom prestolu sa „carobnim stapicem“ i uredjuje zivot na zemlji u jednom potezu. Allah dz.s. je uredio da se sve odvije na nacin kako se odvilo u svemiru, a nije mahao „carobnim stapicem“ i tako stvorio sve. Nepotrebno si sarkastican, jer u tekstu koji sam navela se ne kaze da Evropljani nisu nista stvarali, vec da se namerno ne promovisu muslimanski naucnici da bi se stvorila slika kako je islam nazadna religija. Svaka cast svima, ali kada je Evropa zaglavila u mracnom dobu zato sto je crkva vodila glavnu rec, tamo gde je vladao islam cvetala je nauka. I to je cinjenica Alex, odgovaralo to nekom ili ne.
    A sto se citanja tice, citala sam ja mnogo puta da je prvi covek bio Srbin, da je ceo svet nastao od Srba, da je Isus bio Srbin i kojekakve gluposti. Tako da samo cu reci, ima nas raznih.

    • Alex каже:

      Argumenti su preterani, narocito ovog dr.Maurice Bucailla, kad je on otkrio da faraon Ramzes II, zapravo nije on, nego njegov sin, koji je opet zadavljen, da bi se u buducnosti ispunio kuranski ajet.Ma bravo! Prelazim na islam i idem u Siriju da ratujem protiv nevernika, zajedno sa cionistickom Amerikom i Izraelom.
      Mozes ti da zamisljas Boga kako hoces, a mi hriscani znamo da je dosao u telu, i ziveo na zemlji, raspet i vaskrsao pobedio smrt, greh i djavola, sto nije niko pre Njega, niti ce posle.I koji ce opet doci da sudi zivima i mrtvima, i Njegovom Crstvu nece biti kraja…

      • Muslimanka каже:

        Mala ispravka, vi hriscani to verujete. Jer znao bi da si video svojim ocima ili da postoji neki video zapis o tome, isto kao sto mi muslimani verujemo u Boga onako kako verujemo. Alex, svaka cast i tebi i tvojoj veri, ti mozes sve ovo da negiras i mozes da verujes da Muhamed a.s. nije bio poslanik, da je poslan od djavola kako si vec govorio, ali pred cinjenicom da je Kur’an savrsena knjiga si nemocan. Neka je ona stigla od koga god hoce, da ne ulazimo u to.

      • Muslimanka каже:

        A evo Alex sta su rekli neki mnogo uticajniji ljudi od mene i tebe o Muhamedu:
        Mahatma Gandi

        „Poželio sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bila jednostavnost tog Poslanika praćena preciznošću, ispunjavanjem datih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog poslanja. To su osobine koje su presudno krčile put i otklanjale teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanje drugog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mije žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio želju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života.“ Ove njegove riječi su napisane u članku za list „Young India“ u kojem je govorio o osobinama poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

        Majki Hart (Michael Hart), američki pisac

        „Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju među najistaknutijim historijskim ličnostima, vjerovatno će neke čitaoce iznenaditi. Međutim, on je jedini čovjeku cjelokupnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovosvjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesnika koji su započinjali s velikim poslanjima, ali su umrli a da poslanja nisu dovršili, kao što je bio slučaj s Mesihom (Isusom) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi
        (poslanici) sudjelovali u istom poslanju ili su im drugi prethodili, kao što je slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života.
        Uz vjeru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan model organizovanja koji se iz njegovog zavičaja širio svijetom. On je taj koji je i započeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjetsko poslanje.“ Michael H. Hart, The 100: A Ranking ofThe Most Influential Persons in History, New York: Hart Publishing Company, Inc., 1978, p. 33.

        Lav Tolstoj, ruski književnik

        „Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih običaja. Pred njom je otvorio put uspona i napretka. Muhammedov vjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošću.“

        “… Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolivanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.’’

        Francuski književnik i političar Lamarten

        „Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s vjerovjesnikom Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed, s.a.v.s., nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.

        Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti – čak ni u uspjehu nakon smrti – u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.

        To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?“ Lamartine, Histoire de la Turquie (Historija Turske), Paris, 1854, vol. II, pp.276-277.

        Vat Montgomeri Vat (VVatt Montgomery Watt)

        „Spremnost tog čovjeka da zbog svojih uvjerenja podnosi zlostavljanja i njegova nepokolebljiva moralna privrženost onima koji su ga slijedili i smatrali ga svojim vođom i prvakom, zajedno s neospornom veličinom njegovih dostignuća, uvjerljivo govori o pravednosti i poštenju ukorijenjenim u njegovoj naravi. Pretpostavka da je Muhammed zagovarao nešto što je hipotetično, za sobom povlači dodatne teškoće koje nije moguće razriješiti. U svakom slučaju, među velikanima evropske historije nema ličnosti dostojne opisivanja po kojem se opisuju Muhammed i njegovo djelo.“ W. Montgomery Watt, Mohammad at Mecca (Muhammed u Mekki), Oxford, 1953, p. 52.

        Bosvort Smit (Boswort Smith)

        „Muhammed je, u isto vrijeme, bio vojskovođa, političar i vjerski vođa. Međutim, u njemu nije bilo samoljubivosti svojstvene vjerskim vođama niti vojnih odreda kao u vladara. Nije imao mobiliziranu vojsku, ni tjelesnu gardu, ni utvrđen dvorac, niti posebna primanja. Ako se za nekoga može reći da je prosuđivao s nadnaravnom sposobnošću, onda je to bio Muhammed, po tome što je uspijevao držati uzde vlasti iako nije raspolagao njenim instrumentarijem niti je imao pomoć vladajućeg aparata.“
        Bosvvorth Smith, Mohammađ and Mohammadanism, London, 1874, p. 92.

        Eduard Gibon i Simon Okli (Edward Gibbon/Simon Ocklav)

        „Nije samo širenje islamskog poslanja ono što zaslužuje divljenje, već to zaslužuje njegova postojanost i čvrstina tokom niza vjekova. Taj snažni utisak koji je Muhammed ostavljao u Meki i Medini, još uvijek, istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o onom Što sadrži Kur’an, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća.“ Edward Gibbon and Simon Ocklay, History ofthe Saracen Empire (Povijest arapske imperije), London, 1870, p. 54.

        Sanarsten el-Asudži[10]

        „Ne možemo biti pravedni prema Muhammedu ako zanemarimo ijedno od njegovih izvanrednih svojstava i pohvalnih karakternih obilježja. Muhamed je pred licem vladajućeg neznanja i primitivizma, u bitku za častan život ušao ustrajavajući u svojim načelima. Protiv tirana se borio bez prestanka, sve dok ga upornost nije dovela do čiste pobjede. Njegov vjerozakon je postao jedan od najpotpunijih zakona, a on značajniji od svih velikana historije.“ Sanarsten el-Asudži, orijentalista i profesor uporedne gramatike semitskih jezika (1866), sarađivao je u enciklopediji

        Ana Bizant (Annie Besant)

        „Nemoguće je život i lik velikog arapskog vjerovjesnika proučiti i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, a ne osjetiti poštovanje prema tom velikom vjerovjesniku, jednom od najvećih poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje spram tog velikog arapskog učitelja.

        Može li neko reći da se čovjek u naponu snage, u dvadeset i petoj godini života, oženi ženom mnogo starijom od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek, nakon svega, oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se obrati pažnja na žene kojima se on ženio, nije teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u neki savez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište za ostvarenje nečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi kojom se ženio bila jako potrebna zaštita.“ Annie Besant, The Life and Teachings of Muhammad, Madras, 1932., str. 4.

      • Alex каже:

        Vidim da ovi poznati ljudi, koriste islamsku terminologiju, kao sto je rec:“vjerovesnik“.Znaci, verovatno ulepsano i prilagodjeno prosecnom muslimanskom verniku(na momente bi pomislio da je falsifikat), ali dobro, cak i pored ovde izrecenih neistina(navodni razgovor izmedju tebe i lokalnog svestenika…), smatracu da su ovi hvalospevi Muhamedu verno preneti.
        Mada pravoslavni hriscani povrsne i laskave ocene drugih ljudi, smatraju za svetsku sujetu, izdvojio bih Tolstoja, koji je ekskomuniciran iz Crkve.Ali nigde se ne moze naci pozitivno misljenje bilo kojeg pravoslavnog duhovnika i teologa, koji su mnogo kompetentniji da daju ocenu o njemu.Od pojave islama, do danasnjih dana svi pravoslavni teolozi se slazu da je lazni samozvani prorok.Dostojevski je smatrao, da je Muhamed epilepticar(buduci da je i sam bio epilepticar), posto su ga opisi njegovih „ekstaticnih“ stanja, neodoljivo podsecali na stanja njegove bolesti.
        I ovaj poslednji „hvalospev“ od Ane Bizant (Annie Besant), nije trebao ovde da stoji, jer ga zaista srozava kao licnost.Bio je smeran i veran svojoj zeni, ali kad je ona umrla resio je da sebi i telesnim strastima „da oduska“ i sve to u 50-oj godini zivota…ali valjda to tako ide, posto je tad vec imao vlast i moc. Zaista smesno!

  46. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Ne znam kada si zavrsio osnovnu skolu, ali ako nisi znao Darvinova teorija je odavno oborena naucno. Ono sto nije oboreno naucno je da su prvi zivi organizmi nastali u vodi, sto nam i Kur’an potvrdjuje sledecim ajetom: „Mi od vode sve živo stvaramo“ El-Enbija 30.
    Takodje je receno: „… i Mi s neba čistu vodu spuštamo…“ El-Furkan 48. „… i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?“ El-Murselat 27.
    „I On (Allah) šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo.“
    Naučnici kažu da je najbolja vrsta destilovane vode kišnica, prije nego što se pomiješa sa zagađenim česticama u zraku i prije nego dotakne tlo.

    E sada postavlja se pitanje zasto Kur’an sadrzi sve ove stavke a ne govori samo o buducem svetu, o spasenju duse i tome slicno. Odgovor na to je vrlo jasan, zato sto je Kur’an cudo sam po sebi. Da je Muhamed a.s. bio najobrazovaniji covek na svetu za vreme njegovog zivota, on ne bi mogao da zna ove stvari. Kur’an je sam po sebi dokaz da je u pitanju Bozija rec.

    • Svestenik Mihailo Mikic каже:

      Ovi razgovori o Bogu, Sinu Bozijem Gospodu nasem Isusu Hristu i proroku Muhamedu izmedju Pravoslavnih hriscana i Muslimanke postali su nadmudrivanje i iznosenje obostranih „dokaza“ sa kojima se nista ne postize nego samo presipa iz praznog u suplje. Zato zelim citaoce samo da podsjetim na rijeci Sv. Vladiku Nikolaja koji kaze: „O braco moja, nije Sveto Pismo od covjeka nego od Boga, nije od zemlje nego od neba, niti je od tijela nego od duha, da od Duha Bozijeg Svetoga!“ (Ohridski Prolog za 20 maj)

      Ovu misao Vladike Nikolaja proistice iz ucenja Sv. Apostola Pavla koji kaze: „Nauceni od Svetoga Duha govorise Sveti Bozji ljudi“ (1.Petr.1:21) u koje spadaju jevandjelisti, apostoli, proroci, i drugi propovjednici i neimari u vinogradu Gospodnjem koji su zivjeli na hilhade ili stotine godina prije Muhameda i pojave Kurana. Zato je Kuran za mene neuspjela kopija Biblije, jer nije otac postao od sina vec sin od oca, niti majka od kcerke vec kcerka od majke!

      Hriscani nisu primili svoje vjersko ucenje od proroka nego od Duha Svetoga koji je govorio kroz Svete Bozije ljude. Tako uci Sv. Apostol Pavle koji kaze: „Mi ne primismo duha ovog svijeta, nego Duha koji je od Boga“ (1.Kor.2,12) Zato, manimo se praznih razgovora i ne zalostimo svojim mudrovanjem „Duha Svetoga, sa kojim smo zapecaceni za dan izbavljena“ (Ef.4,30) na dan svoga Svetog Krstenja!

      • Muslimanka каже:

        Postovani gospodine, ja se slazem sa vama da je sve ovo postalo apsurdno i to sam u nekoliko navrata naglasila. Naravno da je Biblija starija od Kur’ana, to niko nije ni poricao, isto kao sto je stari zavet stariji od novog zaveta, pa niko ne kaze da je novi zavet prepisan od starog zaveta. Isto kao sto je i pre starog zaveta bilo jos mnogo objava koje su se prenosile usmenim putem. Jer od postanka prvog coveka Bog je slao objave preko svojih poslanika da upucuju narod. Posto ste svestenik u ovo ne moram da vas ubedjujem. Medjutim, kao sto su Jevreji porekli Isusa jer nisu mogli da prihvate cinjenicu da je posle njihovog Bozijeg poslanika dosao jos jedan, iako je Isus bio najavljen u starom zavetu, tako i vi radite. Gospodine, nelogicno je da kopija bude ispravnija od originala. Nemoguce je da neki covek napise ispravniju knjigu od knjige koja je poslata od Boga. Ali ne morate vi u to da verujete, medjutim nije na odmetu ni cuti drugu stranu, ne da bi se promenilo verovanje u nesto, vec da bi se razbile predrasude kojih smo nazalost svi puni. Po mom misljenju upravo to rastuzuje Boga, sto donosimo zakljucke o drugima bez da cujemo njihove stavove, sto sve generalizujemo. Vi biste kao svesteno lice trebali toga da budete svesni.

    • Alex каже:

      Mi od vode sve živo stvaramo” El-Enbija 30. Ovo je kontradikcija u Kuranu, a u suri Hadz 22:5 se kaze da je covek stvoren od zemlje…ili Kuran potvrdjuje Darvina, da je zivot nastao u vodi, pa se evolucijom doslo do coveka, a mozda je covek disao na skrge…hocu reci, da nije taj Kuran bas tako „naucan“, a daleko je i od savrsenosti.
      Da ne bih odgovorio na donji post, da hriscani smatraju nauku da je od djavola, ako sam ja to negde izgovorio, onda je to samo u smislu da je Muhamedova nauka, tj. ucenje, od djavola.Inace, dokazivati istinitost Kurana, naucno, je uzaludan posao, zato sto se religija i nauka medjusobno negiraju i potiru.Nauka smatra da ne postoji Tvorac, sve je nastalo slucajno, pa posto ima bezbroj galaksija i zvezdanih sistema, isto tako je mogao nastati u nekom drugom sistemu zivot, slucajno kao na Zemlji, zato danas u popularnoj kulturi, na medijima imamo svojevrsnu maniju vanzemaljskih pojava, „svedocanstva“ o NLO, i sl.

      • Muslimanka каже:

        Covek je stvoren od vode i zemlje, zato se kaze mi sve zivo od vode stvaramo. Tako da to nije nikakva kontradikcija.
        Allah je naredio Melekima da skupe pregršt crne, bijele i crvene zemlje, te svih boja između, zajedno sa mekom i tvrdom. Zatim je ovoj smjesi Allah dodao vode iz Dženneta (Raja), i od te smješe nastao je Adem. Ova raznobojna zemlja u simboličkom značenju predstavlja sve rase na zemlji, skupljene u prvom čovjeku.[1]

        Tako stvoren, Adem je ostao bez duše neko vrijeme. U tom periodu je Iblis obilazio oko njega, pribojavajući ga se. Kada je vidio da je šupalj, shvatio je da je stvorenje, pa ga se više nije bojao.[2] Zatim je Allah postavio dušu u Ademovo tijelo, te je ovaj kihnuo. Prve riječi su bile „El-hamdu lillah“. Allah dž. š. mu je načinio znanje, te je Adem znao ko ga je stvorio, i naučio ga je imena stvari[3]. Stvorio mu je i ženu Havu, od „žive tvari“, tj. od Ademove kosti.

      • Alex каже:

        U svakom receptu za hleb, pise da se pravi od brasna i vode, jer ako pojedinacno peces brasno ili kuvas vodu, neces dobti hleb.
        p.s.vis sta dobijemo kad bukvalno tumacimo

      • Muslimanka каже:

        Mozda bi bilo prikladnije da si uzeo vajara za primer, a ne hleb. Jer u sustini ima logike ovo sa hlebom. Bog je dodao vodu da bi sjedinio zemlju u smesu, da bi na kraju u tu smesu ulio dusu i razum. Bukvalno shvatanje bi bilo da si rekao da je Bog sakupio zemlju, uzeo vodu, pa onda „zasukao rukave“ i svojim rukama izvajao coveka, a pritom i prepravljao sta mu se nije svidelo. Neka mi Allah dragi oprosti sto na ovakav nacin govorim o njemu, makar to bilo poredjenja radi.

      • Alex каже:

        A kako su dzini stvoreni od vatre, a opet je ve stvoreno iz vode?Zar voda nece da ugasi vatru?

  47. rab Bozji каже:

    1 I pokaza mi čistu reku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prestola Božijeg i Jagnjetovog.
    Ps. 36:8, Jezek. 47:1, Zah. 14:8, Jn. 7:38
    2 Nasred ulica njegovih i s obe strane reke drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakog meseca svoj rod; i lišće od drveta beše za isceljivanje narodima.
    1 Moj. 2:9, 1 Moj. 3:22, Otk. 2:7, Otk. 21:21, Otk. 21:24
    3 I više neće biti nikakve prokletinje; i presto Božji i Jagnjetov biće u njemu; i sluge Njegove posluživaće Ga.
    Ps. 16:11, Jezek. 48:35, Zah. 14:11, Mt. 25:41, Otk. 7:15, Otk. 21:4
    4 I gledaće lice Njegovo, i ime Njegovo biće na čelima njihovim.
    Mt. 5:8, 1 Kor. 13:12, 1 Jn. 3:2, Otk. 3:12
    5 I noći tamo neće biti, i neće potrebovati videla od žiška, ni videla sunčanog, jer će ih obasjavati Gospod Bog, i carovaće va vek veka.
    Ps. 36:9, Ps. 84:11, Isa. 60:19, Dan. 7:27, Zah. 14:7, Rim. 5:17, 2 Tim. 2:12, 1 Pet. 1:3, Otk. 3:21
    6 I reče mi: Ovo su reči verne i istinite, i Gospod Bog svetih proroka posla anđela svog da pokaže slugama svojim šta će biti skoro.
    Jev. 1:1
    7 Evo ću doći skoro: Blago onome koji drži reči proroštva knjige ove.
    Otk. 22:18
    8 I ja Jovan videh ovo i čuh; i kad čuh i videh, padoh da se poklonim na noge anđela koji mi ovo pokaza.
    Otk. 19:10
    9 I reče mi: Gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braća tvoja proroci i oni koji drže reči proroštva knjige ove. Bogu se pokloni.

    10 I reče mi: Ne zapečaćavaj reči proroštva knjige ove; jer je vreme blizu.
    Dan. 8:26, Dan. 12:4, Dan. 12:9
    11 Ko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je pravedan, neka još čini pravdu; i ko je svet neka se još sveti.
    Jezek. 3:27, 2 Tim. 3:13
    12 I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po delima njegovim.
    Isa. 40:10, Mt. 16:27, Rim. 2:6, Rim. 14:12
    13 Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Poslednji.
    Isa. 41:4, Isa. 44:6
    14 Blago onome koji tvori zapovesti Njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad.
    Dan. 12:12, Otk. 21:12
    15 A napolju su psi i vračari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i čini laž.
    Zah. 14:21
    16 Ja Isus poslah anđela svog da vam ovo posvedoči u crkvama. Ja sam koren i rod Davidov, i sjajna zvezda Danica.
    4 Moj. 24:17, Isa. 11:1, Jer. 23:5, Zah. 6:12, 1 Pet. 3:22
    17 I Duh i nevesta govore: Dođi. I koji čuje neka govori: Dođi. I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života za badava.
    Isa. 55:1, Jn. 4:14, Jn. 7:37, Otk. 21:6
    18 Jer svedočim svakome koji čuje reči proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj;
    5 Moj. 4:2, 5 Moj. 12:32, Priče 30:6
    19 I ako ko oduzme od reči knjige proroštva ovog, Bog će oduzeti njegov deo od knjige života, i od grada svetog, i od onog što je napisano u knjizi ovoj.
    2 Moj. 32:33
    20 Govori Onaj koji svedoči ovo: Da, doći ću skoro! Amin. Da, dođi, Gospode Isuse.
    Jev. 9:28
    21 Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
    Otkrivenje Svetog Apostola Jovana Bogoslova 22 glava

    • Svestenik Mihailo Mikic каже:

      Muslimanko, ne mogu da te nazovem Gospodjom, jer po nasem hriscanskom shvacanju svijeta Gospodin i Gospodja su samo oni ljudi i zene koji Gospoda Hrista nose u srcu svome. Isto tako ne mogu da te nazovem ni sestrom po vjeri jer mi nismo sjedinjeni istom vjerom i njezinim Svetim Tajnama, iako smo djeca jedne te iste Slavenske Majke Bojke, u cijim venama tece Krv – Svetih Nemanjica i Svih Svetih iz Vaskolikog Roda SRBskog. Ne mogu da te nazovem ni SRBkinjom, iako si ti SRBkinja po poreklu svome, jer tvoji stari su SRBstva se odrekli kada su pravoslavnu vjeru svoju promjenili za rimokatolicko. Zbog toga te oslovljavam samo sa rijecju Muslimanko, jer to ime tebi i pripada po islamskoj vjeri tvojoj, kao sto i svakoj zeni vjere hriscanske pripada ime Hriscanka.

      Muslimanko, moram istinu sada da ti kazem da uzalud revnujes za vjeru tudju. Umjesto toga trebala si prvo da izucis svoju hriscansku vjeru Pravoslavnu. Da si to ucinila vidjela bi tada da od hriscanske vjere Pravoslavne nema ljepse i spasonosnije vjere na svijetu. Pravoslavlje je oduvjek bilo i ostalo sila i spasenje sama po sebi, jer hriscansku vjeru pravoslavnu Bog nije objavio vernima posredno preko poslanika svojih, kao sto je po Vasem misljenju i vjerskom ucenju Bog objavio islam preko proroka Muhameda, nego je Bog Pravoslavnu vjeru svoju objavio preko Jedinorodnog Sina Svoga, Gospoda naseg Isusa Hrista. Zato je velika razlika izmedju Pravoslavnog hriscanstva i drugih vjera i samog islama. Pravoslavlje u sebi sadrzi direktne objave vjere ili ucenja samoga Boga, koje Bog objavi slebdenicima svojim preko Sina Svoga, Gospoda naseg Isusa Hrista, a druge vjere zajedno sa islamom sadrze ucenje ili vjeru od Boga objavitu posredno – preko poslanika ili proroka!

      Da si to znala, ti nikada nebi tada u svome zivotu trazeci Boga i smisao svoga postojanja na zemlji presla u drugu vjeru ili na islam, a da prije toga nisi Pravoslavlje izucila. Ko je lud da pije prljavu vodu iz korita rijeke kada istu vodu moze da pije cistu i neuprljanu sa njezini nepresusni Pravoslavni izvora zivota?!. Ovako si postala slamka medju vihorovima koji vjetar nosi po svojoj zelji ili jos samo jedno izgubljeno jagnje iz tora doma SRBinova, koje zaluta duboko u planinu da bude hrana divljim zvjerima. Zbog razuma tvoga od Boga dobijenog, nadam se i vjerujem da ces ti pronaci put svog spasenja i vjeru pravu od koje zavisi nasa sreca na zemlji. U to ime, zelim ti od Boga svaku srecu i napredak, da stalno provjeravas vjeru svoju, jer mnogi nazalost padnu onda kada misle da cvrsto stoje u vjeri svojoj!

      • Muslimanka каже:

        Gospodine, pre svega zelim da vam kazem da me zovete najlepsim imenom-muslimanka. Jer u prevodu sa Arapskog muslim znaci vernik. Tako da nazivati nekoga vernicom je po meni velika cast.
        Isto i ja mogu reci za vas, da ste vi izucili Islam kao veru umesto sto izucavate muslimane pa na osnovu toga donosite zakljucke o Islamu, videli biste koliko je to savrsena vera. Vera u kojoj nema bajki. I ja se nadam da cete vi naci put svog spasenja, pravi put. Da necete doziveti sramotu na sudnjem danu kada vas se sam Isus odrekne pred Bogom zato sto ste ga ravnim Bogu smatrali a on to nije propovedao.
        Vi ste svesteno lice, pa zapitajte se malo da li svojim vernicima govorite bas sve sto pise u bibliji, ili samo ono sto bi oni zeleli da cuju. Jer vi cete pred Bogom imati najvecu odgovornost, vi ste ljude navodili na krivi put.

      • Muslimanka каже:

        Ja sve Bozije poslanike, pocevsi od Adema a.s. pa do Muhameda a.s. nosim u svom srcu. Jer to su bili odabrani ljudi od Boga, ljudi koje je Bog izdvojio kao svoje miljenike i svoju milost im ukazao. To sto se ja razilazim sa vama po pitanju trojstva, ne znaci da ja ne volim Isusa a.s., naprotiv. Svaki musliman zeljno iscekuje da se Isus vrati na zemlju, da pobedi Dedzala ( Antihrista), da jos jednom posvedoci da nema drugog Boga osim Allaha dz.s. i da bude vodja pravih vernika.

  48. Dabome, nauka je njena(muslimanke)od djavola , a jasta je nepomenik moga vec da , se projavi nakon nekolko veka , te da zadobi svoga poslusnika(izbranika) da ovaj kraduckajuci pokupi mudrosti iz starostavne Knjige Biblija , pokupi nadahnut Knezom tame i poreda u tkzv.svoju knjigu al`bez smislenog jerbo falsifikat nikada ne moze biti pojilo cisti dusa il`trezveni glava i svaka krotka i Bozja dusa moze osetit zadah mesetara demona.
    Eve, i na ovije mestu( Sajtu) gde se skupljaju pravoslavni , djavo ne dade mira i kao sto on vole da razbija jaka vrata i da najbolju janjad glede da ugrabi, tako po njegovom pozivu dodje i ova muslimanka koja pati od amnezije a razbaskarena na Srbskoj zemlji Raskoj koja ka` i Kosovo grca u ove dane od ismailcana .Gnjavi nas besramno svojijem upadom ka `sto njeni istomisljennici zaposeli srbske krajine , tako i ona kao tat upade na nasu duhovnu teritoriju i agresivno ka sto samo muslimani mogu siri svoje besmislice i blebece , s neugaslom zeljom da razbije mir blagocestiva ova skupa pravoslavni . Nju tera svojim bicem njen otac lazi , ta mira nema pa se cese tamo gde je svrbi .. .Pa da je kojim slucajem zaista trazila poduku , da se vidjelo da je u muci i griznji savesti , il`da zaista trazi spasa svojoj dusi , il da zeli okajati greh svoga pra pra djeda Kaina il`sadanja brata koj se brati u zlodelu s mudzahedini koje ovi otpad namami i dovede u buljucima .
    Pa , sluzi svog gospodara kade nisi nizasto a najmanje za pravicu!
    Al`ostavi na miru tudju kucu , kad vec dok je bila tvojije predaka ste je izdali i ka besna kucad najvecma napali.Mi nismo zalazili medj`vas al`ste jopet kroz vijekove nas s ledja mucki napadali i u snu nas palili u nasim domovima , a sade cak ste doveli i pojacanje zna se oklen i koga….
    A vi braco srbi , setite `se mucenika mlada djakona Avakuma sto iduc `ulicama Kralja Stefana grada , nosase kolac sto turci istesase za Nj, te pojase smrti gledec u Hrista .I setite se reci sto uputi svojoj ojadjenoj majci ,… te , ne nalezite na ove raspre koje kao ugarke ubacuje medju nas student Muameda.
    Greota je menjati reci s ovom , i zna se kako se i gde jedino lece djavoimani.
    A vise vredi za dusu jednu molitvu duhom se u nj upijat iscitat , jedan pasos iz Ohridska Prologa procitat , neg li isprazne raspre odgovorima raspirivat jer svaka varnica podseti nas na nebrojene zrtve riscanske.
    Nek se ona sama jede i grize svoj rep .Osvrnte se , otvorte oci prema istinitim sadanjim dogadjajima kako nam njiove horde se ne zaustavljaju samo na Kosovu vecem kupuju imanja oko Nisa , Vranja i stanove i kuce iskupovase tijo i prepredeno u samim gradovima.Ka`mravi grade „zelenu transferzalu“ do cega i prema cemu i oko cega dobro znamo i ne zavaravajmo se dok oni nama rade o …A cine i na svakom frontu , jedan je vako duhovno ugrozavanje i besramno prosipanje svojije mizernih biografija i podanistva …nametljivo ka `sto cini ovaj lik pod imenom „muslimanka“..(?)
    Mi to trpesmo , al`braco moja zapitajte se sta bi oni cinili , pa se setite : kako bace optuzbu (za uvredu) i javno pozovu da se slobodouman covek proganja dok se ne satre.

    Da Bog sacuva!

    • Muslimanka каже:

      Hahahahaha, vi ste stvarno komican lik :). Vase teorije zavere su nenadmasive. Hvala Bogu muslimanskih zrtava od strane hriscana ( a ne riscana) nije bilo, pa tako mi nemamo sta da pamtimo ( sarkazam). Da ste manje ubijali po Kosovu ne bi se sada borili za njega. Samo uporedite brojke koliko je Albanaca ubijeno na Kosovu a koliko Srba, za Bosnu nema potrebe ni da spominjem. Toliko o miroljubivim hriscanima. Naravno vera nije kriva za dela pojedinaca. Lepo je sto ste naglasili da muslimani KUPUJU imanja u okolini Nisa i drugih gradova, znaci NE OTIMAJU vec KUPUJU. Gospodine, da biste nesto kupili to treba da bude na prodaju, tako da kriviti muslimane za to je suludo. Niko vam nije kriv sto ste napustili Sandzak i otisli da zivite u Beograd, Novi Sad. Nisu vas muslimani oterali nego ste otisli za boljim zivotom. Umesto sto za sve neuspehe trazite krivicu u muslimanima pogledajte se malo u ogledalo i zapitajte se da li vi mozda u necemu gresite. Vama su muslimani dezurni krivci za sve.

      I ne znam sta je lose ako ceo muslimanski svet osudi coveka koji je ismejavao naseg poslanika. Zar ocekujete da budemo kao vi koji gledate svakodnevno kako Isusa ismejava ko hoce i vi cutite. Verujete da je on za vas teske muke istrpeo i zivot dao za vase spasenje a vi za njega ne mozete glas da podignete, da bar kazete da to nije u redu. I jos mislite da ste zbog toga nesto bolji od nas. ZALOSNO

      • SRBin Svetosavac каже:

        Muslimanko, oni hriscani koji ne zive po ucenju Pravoslavne vjere svoje, ne samo da nisu bolji od muslimana nego su oni po mnogo cemu jos i gori. Oni su lazni vernici i hriscani koji jezikom svojim Boga prizivaju kada su u nekoj nevolji, a srce njihovo daleko je od Boga i Zakona Bozijeg. Zbog toga Gospod ne prima molitve njihove, jer one ne dolazi iz cistog srca ljudskog nego iz srca Kajinovih potomaka ispunjenog lukavstvom i mnogim gresima medju koje spadaju kao najtezi izdajstvo Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja, kao vrhunca hriscanske pravoslavne nacionalne ideologije i SRBskog nacina zivota!

        Isto je tako i sa onim „Srbima“ koji sada za dobre pare prodaju svoja Sveta SRBska ognjista ili dzedovinu na Kosovu i Metohiji ili po Raskoj, i trazeci bolji zivot ili bjezeci od zla koje njima cine njihove komsija islamske vjeroispovjesti – muslimani, odlaze u danasnju uzu SRBiju umjesto da se bore za zemlju svoju i pravo da budu svoji na svome. Takvi „Srbi“ spadaju medju one ljude kojima nije nista sveto. Oni su slicni po svojim dusevnim osobinama i ustrojstvu, po svome mentalitetu precima danasnjih bosansko hercegovackih i raskih muslimana koji su za vreme turskog robstva radi prolaznog zermaljskog blaga prodali u bescenje SRBstvo svoje i nasu Svetu „vjeru za veceru“!

        Slazem se i podrzavam tvoje razmisljanje o ravnodusnosti koja vlada medju hriscanima kada se radi o ismijavanju Gospodu nasem Isusu Hristu, kojeg danas mnogi nevjernici ismijavaju i tako ponovo na Krst razapinju, uz precutno saglasnost savremenih „hriscana“ koji „mudro“ cute, umjesto da podignu glas svoj u odbranu Isusa Hrista kao Iskupitelja, Spasitelja i Boga svoga!…

      • Muslimanka каже:

        Pa zar mislis da svi muslimani zive po ucenju svoje vere, naravno da ne. Ali problem je u tome sto pojedinci generalizuju stvari. Pa tako recimo kada pravoslavac ucini nesto lose za to je kriv on sam, ali kada musliman ucini nesto lose za to je kriva nasa vera. Nije istina da pravoslavce bilo ko diskriminise u Sandzaku, vec je upravo suprotno. U svim drzavnim ustanovama dok se poslednji Srbin ne zaposli musliman ne moze da dobije posao. Vec ti Srbi prodaju muslimanima imanja preskupo, pa onda za jeftine pare kupuju imanja po Vojvodini. Kada su se po Beogradu, Novom Sadu, Kosovu palile crkve i dzamije u Sandzaku niko nije prisao ni jednoj Crkvi, ni mrko da je pogleda a ne da je zapali. Verovali ili ne mi u Sandzaku zivimo sasvim normalno, i jedino ko tu dize neke tenzije su mediji, zato sto ocigledno nekom ne odgovara mir u Sandzaku. Bujrum, kome god smeta sto su mu u svetoj Srpskoj zemlji vecina muslimani neka dodje da zivi ovamo pa napravite vecinu. A ne svi da beze iz Sandzaka zato sto je siromasan i nerazvijen kraj, pa onda iz Beograda da pricaju tuzbalice.

      • Relja Krilatica каже:

        Zemljakinjo,
        Evo da se umesam obzirom da se ovde pominje iseljavanje Srba iz tzv. Sandzaka, koje je navodno nastalo zbog boljeg zivota u drugim gradovima Srbije, mislim da se to moze tako predstaviti samo onome ko o tome nista ne zna.
        Evo, ja, Srbin Pazarac, ne bih da odem iz mog rodnog grada ali sanjam o tome, ne zato sto cu tamo bolje da zivim, vec zato sto cu tamo da slobodno zivim.
        Kazes za vreme bombardovanja ste se plasili od nase (i vase) vojske, da je Pazar bio pun vojske. Pa sto ste se plasili? Nikome dlaka nije falila s glave, Srbi su isli u rezervu a muslimani (tada jos ne Bosnjaci) su pili kafe po pazarskim kafama i planirali kako zaimati u smutna vremena. Dobro se secam radovanja sto se unistavaju fabrike, mostovi, potajna sreca sto propada sve sto se stvaralo dugo vremena. Secam se i tisine u carsiji kada su bombardovane zgrade i tom prilikom su poginuli samo Srbi, u gradu koji je 80% naseljen muslimanima.
        Ja sam Srbin Pazarac. Znam sta pricam. Znam kako zive Srbi u NP. Bez posla, mada uvek najbolje skolovani. Na marginama drustva. Ne smeju se cuti nigde. Kada Srbi u NP budu mogli da odrze molitvu na centru NP kao muslimani, onda mozemo govoriti o istom nam gradu. Srbi u Pazaru nemaju sta vise da traze. Gledamo plocu ratnog zlocinca u centru grada pod cijom je vladavinom gorelo sve do Golije. Ja imam pravo na grad u kom zivim bar koliko ti imas.
        A sto se tice ove besomucne rasprave, tacno znam cemu ona vodi. A i ti znas. Tone i tone procitanih verskih knjiga su dale rezultat. Podseca me sve na Seseljev nastup u Hagu. Zelja da se sto vise i duze diskutuje i nadmudruje. Pouke i dersovi neka stizu onima kome su potrebni, hriscanin je covek slobodan i sve radi u cistoti srca. Nema nikakve prisile niti naredjenja. Ili zabrana po cenu zivota. Velika je to tajna, zivot. Nije to knjiga i citati. Blagodat bozja se oseti ponekad. Tacno se moze prstima uhvatiti. Retko je to. Ali kada se oseti, znamo, na pravom smo putu.
        Blago onome ko poverova, a ne vide. A tesko je onome ko stalno trazi dokaze.
        Ali to je duga prica, ostaj zbogom.

      • novotarije каже:

        Vi ne kupujete nego OTIMATE uz pomoć pritisaka zapadnih sila sa novcem od droge kojom trujete decu zapadne Evrope koja je takođe pod anglocionističkom okupacijom…
        To je KRVAVI novac od droge i trgovine robljem i Serbskim organima , vi ste odgovorni za milione predozirane i upropašćene dece na zapadu , kao i za unakažene devojke koje silom terate na prostituciju i za masakrirane ljude čije organe prodajete! VI NISTE DOSTOJNI DA UOPŠTE POSTOJITE!!!!! Vama zavući projektil je Blagoslov Božiji!
        Vi ste turci i niste nikakvi Albanci..Albanci su Belograđani=Serbi koji su bili stanovnici Beligrada pod Komorom koga je latinski prevod pretvorio U albanopolis..Alba je na latinskom belo!
        Vi ste masakrirali i istrebili albance u vreme turske okupacije i oteli njihovu zemlju kao što i dalje otimate pod zaštitom naših neprijatelja! Vi ste okupatori kao i kupatilci iz Bosne i Raške oblasti i svi ste vi TURCI kao uostalom i svi muslimani na nivou otomanske imperije…
        Vi ćete tu biti koliko i natookupator a posle toga ćemo vas proterati sa našeg poluostrva makar to značilo da na naše planine postavimo NAJJAČE Ruske termonuklearne projektile i NANIŠANIMO najveće zapadne metropole!!
        MEĆU NAMA POMIRENJA NEMA !!! Ljudima su organi vađeni i pišali ste i srali po svetinjama našim sa pojavom prvih Ruskih tenkova na Dunavu vaš život neće vredeti NIŠTA !!
        Hladnokrvno ćemo Teškim projektilima i bacaćima brisati civilno stanovništvo SA LICA ZEMLJE kad se natookupator povuče!! Među nama je za sva vremena povučena KRVAVA NEPREMOSTIVA MEĐA!!!
        Te vaše priče da smi mi nekoga ubili možete da okačite mačku o rep..
        Mi smo izgubili desetine hiljada policajaca da isteramo teroriste sa Kosova koji su ubačeni preko Prokletija a tamo obučeni od nato instruktora…Pod ogromnim medijskim pritiskom zapada i pretnjom nato intervencije ginuli smo kao glineni golubovi jer su ta govna pucala na policiju krijuči se ispod smrdljive ženske suknje i šalvara. Iz bolnice iz vrtića iz džamija sa svih je strana pucano na legalne vlasti jedne suverene zemlje…
        Kasnije pod zaštitom natokrvnika je svašta rađeno Srbima..
        Kad smo krvavim žrtvama isterali naoružane grupe sa svoje teritorije Nato je prešao na plan B a to je bila direktna nato agresija!
        Verujte mi kad nato RIKNE vi više NEĆETE DISATI .. nećete imati vremena ni JAO da kažete!!! Goreće i nebo i zemlja!!!

  49. Ta, ona se i smeje ka sejtan .Taki grohotna glasa i sto vole ismijavat ,preteruju iz prelescenosti a slatka joj i laka rec uvrede to je golica .“Mudruje“ a sve vise pada razotkrivajuc svoju nesposoibnost , kako kazu mladi : „ta je odlepila“.
    Navrzla se medj`pravoslavce , ne da joj mira ona potisnuta djavolim stapom s a vj e st , kazu ljudi sto zbog posla dobro poznadu gresne , da ovi mira nemaju , ogulise se cesuci se po svojim ranama te placaju nezaposlenim ostrim jezikom.Ova stalno dolijece nedju nami , ka sto zlocinac ne moze da ne navraca na mesto svoga nedela i tako najlakse ufate ga jer to inspektori ocekuju pa motre na plac(teritorij zlodela).Al`i najstrpljivijem dojadi ovo muslimance dosadno ka zunzara.Al`baco moja i svi mi rodjeni , kaze i nas Sveti Vladika niovozlatousti Nikolaj Ohridski , da Bog posla bic u vidu muslimana na nas :za nasije gresi, popustanje u veri i sagresenuija i nesloge srbske.I nas evo, stize isti bic Bozji , pa izvucimo korist iz ova Bozja kastiga , nije muslimanka zaludu navrzla se na ovi najcistiji duhovni Sajt i medj`duhovne i umne glave cada Svetoga Sava.Tako , da se podsetimo braco i na svoje zulumcare i da se za tolike mracne i mucenicke veke nasi stari nisu odrekli Sv Trojice , iako im zabranise zvona oni i` sacuvase u svojije nedrima , te nakon vojevanja i oslobodjenja i medena zvona otkopase iz dubine zemlje te Serbijom jopet hriscanska zvona zapevase i nije cudo sto poturica i dani danas zavija nad sobom zapeva i nad svojom sudbinom , pa dosadjuje i namece se medju nami vuce ga iskon da se ogreje! Al`sejtan mu gospodar te voda ga na povodcu i ovaj i dalje odradjuje svoju rabot, kaki koju, svaki od svih ti pounijacenih nesretnnika i bezumnika , pa i nasa gosca muslimanka ima soju rabotu da mlati levo desno jezikom a dusa joj ka puklo zvono bez klatna.
    Ka zunzara oblijece i strasi se te kevce , pcele koje pune sladosnim medom nasa saca duse straze i doklen je zive vere medonosne u nama i molitve koju nam ostavise, zlatousti starci da nadahnjuju nas za stalno nove molitve u kreaciji spoja duse s razumom uz blagodat Svetoga Duha , bice Pravoslavlja .
    Sam Gospod Isus Hristos je rekao za „stado malo“ , daklen nije u broju vec u cistoti i doslednosti pravoj veri jer su Bozja deca „so svetu“.
    A muslimanku pustite , moze otic jos na neku drugu stranu jerbo je jako nervozna.Otperjace nekude…Primetno je da je ovdi zulji jel istresla sav depo svojije gluposti i posvedocila o svojijem zabludam , debelo se prelestila, ko pijan plota s uvatila jahat na grbini djavla.
    Sto rekla , nije nist `novo kazala to mi znamo sve i dobro, o svim senlucima ovije ismailcana probali smo se ko Hristovi : i na njiovom kocu i na njiovoj ostrici , silovanju nam snaja , vodanju opanaka i sl.ponizavajuci pperverznim mucwenjima iz njiove bolesne glave i zle crne duse ,prodaji muskinja i zenskinja po belosvetskim pijacama roblja, …i da ne nabrajam rodjeni, svak zna i svak u svojoj porodicnoj lozi ima upisane krvlju stradale od njiova senlucenja. Zato nam muslimanka nista novo ne kaza! A da su surovi, pohlepni, dobri studenti njiova oca lazi znamo , i da su lukavi , prepredeni, vesti i da se sire potajno ka `guba medj`pravoverne u cilju otimacine kad brojcano preovladaju Sve sto kaza il pokaza ovo muslimansko dodijavalo znamo al`na najupecatljiviji nacin sto se ni vekovima ne brise , znamo jer okusismo.

    • Muslimanka каже:

      Gospodine, meni nije namera da se raspravljam sa vama, ali mi smetaju osobe koje imaju dezurne krivce. Ne znam da li primecujete koliko vasa prica podseca na govor Hitlera, koji je za sve nevolje Nemaca krivio Jevreje. Isto vi radite, samo sto vi krivite muslimane. Iz istorije naravno nikada nauciti necete. A gospodine vidim da ste veoma upoznati sa sejtanom, znate i kako se smeje, i sta govori, pa se onda postavlja logicno pitanje, ko je od sejtana, ja ili vi? Po vasoj prici rekla bih da ste stariji gospodin, i verovali ili ne ova vasa prica je veoma smesna. Zar vi ne podcenjujete ove ljude koji posecuju ovaj sajt time sto mene predstavljate kao neku pretnju po njih? Zar mislite da je njihova vera toliko slaba da moze jedna mlada devojka sa solidnim znanjem svoje vere da ih odvuce od svoje vere? Ja licno ne gajim takve nade.

      Da vama dragi Bog podari sve najbolje kako na ovom tako i na buducem svetu, da vas uputi na pravi put, da vam otkloni mrznju iz srca i da cista srca stanete pred njega.

  50. Константин каже:

    О Светој Тројици (важно је рећи ради бољег разумевања Богочовештва Исуса Христа):
    Бог је начело постојања. Његова воља као свемоћног, јесте да има Сина, и рађањем Сина Он се јавља као Отац. Син је исте природе као Отац, Син има исту вољу као и Отац и има исту моћ као и Отац. Син је, дакле, Бог, као и Отац. Воља Очева је и да из Њега исходи Свети Дух, Који такође има исту природу као Отац и Син, исту вољу као Отац и Син и исту моћ као Отац и Син. Свети Дух је, дакле, такође Бог. Зашто то нису три Бога него један Бог? Пошто су простор и време својства творевине, Бог не подлеже просторно- временској раздељености. Он је јединствен, и Његове три Личности показују своје различитости само када је у питању стварање и однос према творевини. Ове различитости се односе на службу која је повезана са створеним светом. Син и Свети Дух нису ничим условљени да би имали исту вољу и деловање као Отац, већ су слободни у томе. Божија слобода се, међутим, разликује од људске слободе, будући да је човек окружен безбројним датостима за које се може опредељивати (између осталог и разним религијама), па тако у избору може и да погреши, док је Бог савршен и нема тога што би му недостајало нити се између нечега опредељује. Људске личности показују своју посебност тако што се разликују од свих других личности својим карактеристикама, својим изгледом, особинама, вољом. Божанске Личности се не разликују на тај начин. Њихове особине: нерођеност за Оца, рођеност за Сина и исхођење за Светог Духа значајне су ради њихове службе везане за створени свет али њихово јединство воље и деловања показују да ту нема суштинске разлике. Тако се Син Који се рађа од Оца пре настанка времена, у времену рађа од Девојке Марије, Силом Светог Духа. Свети Дух, Који пре настанка времена исходи од Оца, у времену се јавља као Сила која разрешава од окова условљености које са собом носи тварно постојање, и доноси праву слободу и освештање. У Божијем односу према свету, све се дешава од Оца, кроз Сина, Светим Духом. Зато Христос говори Својим ученицима да ако шта заишту од Оца у име Његово, Отац ће им дати (Јован 16, 23), а на другом месту да ако шта заишту од Оца у име Његово, Он (Христос) ће то учинити (Јован 14, 13). За Светог Духа каже да ће их, када дође, научити свему (Јован 14, 26). Због Своје просторно- временске нераздељивости, Тројица увек делују јединствено и заједно, тако да где је Отац, ту су и Син и Свети Дух, где је Син, ту су Отац и Свети Дух и Где је Свети Дух ту су и Отац и Син. Будући да је творевина просторно и временски раздељена, ради постизања циља- спасења творевине од пропасти коју носи са собом постојање ван заједнице са Богом, Свака од личности Свете Тројице се јавља посебном у Својој служби.
    О Христовом Богочовештву:
    Падом првих људи у Рају, заједница са Богом која је дотле постојала и обезбеђивала им вечни живот, престала је да постоји. Људи су почели да живе као индивидуе, а крај таквог живота су вечне муке, јер када се душа ослободи тела и свих ствари које јој могу бити замена за Бога, а сама није желела заједницу са Њим, пошто осећа страшну усамљеност, она се мучи као у огњу, који је све врелији што је човек грешнијим животом живео на земљи. То је огањ који је душа сама себи припремила. Пошто људи нису способни да сами превазиђу индивидуални начин постојања и успоставе покидану заједницу са Богом, било је потребно да им сам Бог, не нарушавајући њихову слободну вољу, пружи могућност да, уз Његову помоћ, то ураде. Син Божји, стога, прима људску природу и постаје Исус Христос- Спаситељ света. Он се поистовећује са људима и проживљава све што проживљавају људи, да би их уверио да је Његово искупитељско дело намењено баш њима. Он бива мала беба и Његова божанска природа, иако свемоћна, допушта да Његова људска природа бива онаквом каква је код обичних људи, и не чини насиље над њом. И тако кроз цело одрастање, иако је показивао изузетну мудрост, нико тада није могао познати да је Он, поред тога што је човек, уједно и Бог, па је и апостол Лука написао оно што је свима тако изгледало, да: „Исус напредоваше у премудрости и у расту и у милости код Бога и код људи” (Лука 2, 52). А то је зато што Исус Христос до Свога крштења није хтео откривати Своју Божанску природу и то опет са циљем да покаже људима да је крштење важно као поновно рођење за заједницу са Богом и да је то, практично, завет сваког верног човека са Богом. И када ју је откривао, Он је то радио као у загонетки, не желећи да каже за себе да је Бог, јер није хтео да задиви људе и да их присили да Га поштују, него да их подстакне на усавршавање, остављајући им слободну вољу која је изузетно значајна. Христос је у молитви „Оче наш…” показао људима како треба да се моле, а то што се у молитви обраћа Оцу а не и Сину и Светом Духу, је због тога што је Бог Отац начало постојања и Његова воља је иницијална, а Син и Свети Дух су увек сагласни са том вољом. Све се, дакле, дешава од Оца, кроз Сина, Духом Светим. Христов однос са Богом кроз молитву, види се из Његових речи: „Оче, благодарим ти што си ме услишио! А ја знадох да ме свагда слушаш: него рекох народа ради који овде стоји, да верују да си ме ти послао” (Јован 11, 41- 42). А да Христос није био обичан посланик, види се из Његових бројних чудесних исцељења, васкрсавања мртвих, умножавања хлебова, заповедања стихијама, Његовог Васкрсења и јављања ученицима након тога. И апостоли након Њега су чинили чуда и то силом Светог Духа а у име Христово, као што им је Христос и рекао да ће чинити. Након што их је Свети Дух просветлио и научио свему што треба да знају, апостоли и други ученици Христови исповедали су Га као Сина Божијег, односно- Бога (као што пише и у Православном Симболу вере).
    О Откровењу и откровењима:
    Христос, међутим, није много говорио о свету, већ је рекао да Његово царство није од овог света (Јован 18, 36) и Његова упутства су била припрема људи за улазак у Његово царство. Она су моралне природе и водич су за духовно усавршавање. Стари завет такође није хвалоспев свету него Богу. Стара и нова гностичка учења, међутим, уздижу творевину, и науку као пут ка благостању на земљи. Нека од њих Бога- Творца посматрају као пасивног, нека Га сасвим поричу, а она екстремна Га проглашавају за злог, док Његовог противника- Луцифера, проглашавају за доброг јер је он донео људима просветљење рекавши им у Рају да неће умрети ако буду пробали плод са дрвета познања добра и зла већ да ће бити као богови, док је Бог, по њима, људе обмануо рекавши им да ће умрети. Сва ова учења, са разних страна окренута су величању света, науке и човека и занемарују Христа као Спаситеља и, износећи неке истине и наводне истине о свету и човеку, окрећу његову пажњу од једино спасавајуће Истине- Христа. Христос није објавио људима више детаља о свету вероватно због тога што је знао шта је у човеку (Јов 2, 24- 25) и како ће човек те истине употребити односно злоупотребити, о чему нам сведочи савремено доба. Истине које нам је објавио су спасавајуће, оне су духовне природе а, „Дух је оно што оживљава, тело не користи ништа” (Јован 6, 63)… Анђели, који су најпре створени, били су сведоци стварања остатка створеног света. Али не само они добри, који слушају испуњавају вољу Божију, него и они који су од Бога отпали и постали зли. Тајне везане за стварање могли су и могу и они објавити и то супротно Божијој вољи. А да је супротно Божијој вољи познаје се по занемаривању Исуса Христа као Јединог Спаситеља Света. Пошто је Христос Истина, за све религије које Га као таквог не исповедају, чврсто верујемо да су неистините.

    • Muslimanka каже:

      Pre svega da pojasnim pojam andjela. Meleci su nevidiljiva razumna duhovna bica koja su stalno u sluzbi Bogu. Oni nemaju slobodnu volju vec su stvoreni iskljucivo da obozavaju svoga gospodara i da izvrsavaju svoje duznosti. Oni su stvoreni od svetlosti. Nakon meleka Bog je stvorio dzine od vatre, oni su takodje bili pokorni svome gospodaru, sve do pojave prvog coveka, kada je Iblis odbio da mu se pokloni, rekavsi da se vatra nece klanjati zemlji. Tada ga je Bog osudio na pakao dopustivsi mu da do sudnjeg dana moze da vadoni na zlo ljude. Tako da reci da je neki andjeo otao je potpuno pogresno. Oni nisu stvoreni za takvo nesto. Slobodu izbora imaju samo dzini i ljudi, zato je i receno u Kur’anu da ce pakao biti napunjen dzinima i ljudima.
      Takodje je pogresno reci da bilo sta moze da prkosi Bozijoj volji. On ima vlast nad svim i on upravlja svime.
      Sto se mene licno tice ne mogu da prihvatim bibliju kao Boziju rec zato sto Bog ne moze da pogresi, a Biblija je puna gresaka, u prethodim komentarima sam navela 101 gresku u bibliji. Ne mogu da prihvatim da neko u isto vreme moze da bude i smrtan i besmrtan, da ista osoba moze u isto vreme da ima svoj pocetak (radjanje Isusa) i da bude oduvek. Ne mogu da zamislim Boga koji krvari, od koga su Rimljani jaci, kome je potrebna hrana i pice, koji mora da obavlja veliku i malu nuzdu.
      Uostalom, jos jedno svojstvo Boga je da On sve zna i On sve vidi. Nije mi poznato da je Isus znao sta se u datom trenutku u kom delu sveta desava, niti da je video sta se desava na drugoj strani planete.
      Ali opet naglasavam, to je moje vidjenje stvari.

    • Muslimanka каже:

      Uostalom, vi i sami kazete da nista od onoga sto je Isus govorio nije zapisano, vec da se sveti duh kasnije javio Pavlu i jos nekim svecima i da su im naknadno objavljene Bozije reci, i onda su zapisane. Znaci isto tako mozemo reci da se djavo javio Pavlu i ostalima. Ovo kazem praveci poredjenje sa tvojim vidjenjem kako je Muhamedu stigla objava. Znaci da sve to sto govorite je samo vase verovanje, koje moze biti pogresno ili ispravno.

      • Богдан каже:

        Децембра 2004, Саудио-арабијац, муслиман, појавио се пред неколико новинских
        агенција да би испричао следећи невероватан догађај који је искусио и који
        је променио његов живот (ова прича је пренета преко ТВ и радио станица,
        Интернета, и раширена у свим средствима информисања широм целе Саудијске
        Арабије, Сирије, Палестине, и сигурно у свим суседним државама).
        Пре неколико година, овај човек се оженио веома богатом муслиманком, али
        нероткињом. Како су године пролазиле, и упркос свим њиховим напорима и
        знатним медицинским трошковима (са многим докторима), они су остали
        бездетни. Његови родитељи су му саветовали да се ожени другом женом (пошто
        локални закон дозвољава до 4 брака)….
        http://full-of-grace-and-truth.blogsp/

      • Богдан каже:

        Благодатни огањ и Плаштаница Господа нашега Исуса Христа ( торинска плаштаница ), више су него довољни да би се отклонила свака сумња у Истину Православља.
        „Истина се другачије назива Православљем.“ (Свети владика Николај Охридски и Жички)

  51. Богдан каже:

    „У Русији живе Руси. Свака и било која мањина, ако жели да живи, ради и храни се у Русији, треба да говори руски и поштује руске законе. Ако хоће Шеријатски закон, онда их саветујемо да иду тамо где је то државни закон.
    Русији нису потребне мањине. Мањинама је потребна Русија и ми им нећемо дати посебне привилегије, нити да мењамо наше законе да би задовољили њихове жеље, без обзира како гласно оно викали „дискриминација“.
    Боље је да се учимо на самоубиствима Америке, Енглеске, Холандије и Француске, ако нам је да преживимо као нација.
    Руски обичаји и традиција нису сагласни са некултуром и примитивним понашањем већине мањина.
    Када ово часно законодавно тело размишља о доношењу нових закона, треба прво да води рачуна о националном интересу, имајући у виду да мањине нису Руси.“

    Посланици Думе поздравили су Путиново излагање петоминутним пљескањем.

    • A ne kao kod nas srba , te se ovo samo nipodastavanje i samozlostavljanje prenelo i na ovu tribinu Pravoslavnu a nasu teritoriju duhoivnu.Te ,ova dosadnica( muslimanka) koja obraza nema dolazi medju nas i prosipa hule A PRAVOSLAVAN SVAKI ZNA DA JE HULA NA SVETOGA DUHA NAJSTRASNIJA I DA SE SAMO ZA NJU NE DAJE OPROST. Ako to dozvoljavamo kao Hristovi vojnici jer to jesmo a vojujemo njeprestano s vragom i od nas (soli svijetu)se ocekiva da budemo srcani a ne zajednicari s huliteljom !
      Dok ovdje se dozvoljava nekrstu da nas cini zajednicarima uvlacec u svoje bogohulne price , da ulece za nasu Svetu trpezu ovaj tat bezobrazna jezika i otpala hulna srca i da se baskari medj` nam` i na nasoj teritoriji , s svoju sablazan namerna da ju siri.

      Nas Vladika Njegos je sve o tome reka` u svom velikom delu Gorski Vijenac koje nije bez razloga prevedeno na mnostvo jezika naroda , prevedeno i na japanski jez.Pa kad mogu drugi narodi izvuc `pouke iz ova duboka filosofska djela kako ne mog`rodjena djeca i unucici i …?

      Pozdravljam izlaganje brata u Hristu i srodstvu nam po slavenskoj krvi Putina , koji smesti na njiovo mjesto lazne jednakosti za domacine koji vekovma natapase svojijem kostima svoje otacestvo branec `jednakost prava s domacim manjinama i izelicama koje losim uzvracaju..Jerbo se mora znati starija! Ka i postivanje onih sto te primise u svoj mirni topli diom.Mi srblji osetili smo dobro njinu zahvalnost za nase gostoprimstvo i cojstvo oni bi nam u najtezim vremenima za nas i zajednicku Otadzbinu zabijali noz u ledja.Kao tudji dosli, prihvaceni kao domaci sirili se ispocetka tijo al`cim bi brojcano ojacali progonili nas na razne perfidne nacine i cistili nase vekovne teritorije otimali i na njima sprovodili terorom svoje navike protivne nama i Bogoboracke hulne navike .I cim su zaseli na oteto za nji smo bili najgori i najomrazeniji.Ka i ova na nasem portalu dodjos inoverni , razgledajte pazljivije kakve sve uvrede sipa po nami iz svoje adske dubine , vrca od zestine da bi zasmrdija ovo cisto mesto te da moramo bezat i gubit i ovu nasu bitku za nase skromno i u ljubavi Pravoslavno saborovanje.
      Putin je jasan , pravedan i direktan .Ako sebe sama neces branit i postovat onda ni drugoga ne mozes branit niti umet` postivati.Putin samo nastupa zdravomislece i zdravim poretkom stvari.
      Ovi sto su dosli u nasu gostionicu neka pokazu zahvalnost a ne agresiju , do god su gosti za trpezom moraju znat` prava iste koja i` lebom i dobrotom domacina rani.

      • Богдан каже:

        Љуби непријатеље своје, непријатеља Божијих се гнушај, а непријатеље Отачества сатири!
        (Св. Филарет Московски)

  52. Богдан каже:

    Законоправило Светог Саве о Мухамедовом учењу

    Проклињем звани Куран, односно читав спис Моамедов, који лаже кад говори да га је архангел Гаврило њему снео. И читаво учење и законе и потајена казивања и тајне и предања и хуле њихове./…/
    Проклињем Моамедово хуљење које говори да Бог кога хоће вера а кога хоће упућује на добро; и да, ако Бог не би хтео,људи међу собом не би ратовали; него сам Он чини што хоће,и сваком злу и добру он је узрочник, и држи срећу и судбину свих.
    Проклињем Моамедову измишљотину која говори да се Господ наш Исус Христос роди од Марије сестре Мојсијеве и Аронове бесемено од Речи Божје и Духа./…/ И да, нити је распет, нити је стварно умро као човек, него само привидно то од Јевреја претрпео./…/
    Проклињем учење Моамедово, које говори: Христос није син Божји,већ апостол и пророк, јер Бог рече да нема заједничара и сви који Христа чине Његовим заједничарем биће мучени у паклу огњеном./…/
    Проклињем све заповести Моамедове у којима хришћане, ругајући им се, назива отпадницима и причесницима и двобошцима; и подиже Срацине да их мрзе. А пут Божији назива кланицом и ратом против хришћана,док Срацине који у таквом рату умиру назива синовима Божијим и достојнима раја./…/

    Приклањам се истинитом и једином Христу Богу и верујем у Оца и Сина и Светога Духа, у једну и једнобитну и свету и нераздељену Тројицу.
    И у телесно провиђење и долазак међу људе.
    Од Тројице исповедам једног и јединородног Сина и Слово Божје, од Оца рођеног, пре свих векова.

  53. Alex каже:
    ЈУРИ МАКСИМОВ ЗАШТО ХРИШЋАНИ НЕ СМАТРАЈУ МУХАМЕДА ЗА ПРОРОКА Зашто хришћани не сматрају Мухамеда за пророка? То питање, које узнемирава многе муслимане, најчешће се поставља хришћанима, и то неретко у оваквом облику: „Ево ми, муслимани, поштујемо Исуса Христа као пророка, а ви не признајете Мухамеда за пророка! Зашто таква неправда?“. Али, много важније од признања послаништва је признање саме природе. А ту ствари стоје управо обрнуто: ми, хришћани, признајемо Мухамеда за човека, као и муслимани, а муслимани Исуса Христа за Бога не признају, као што Га признајемо ми. Стога, ако ми признајемо њиховог човека – за човека, а они не признају нашег Бога – за Бога, коме више приличи да указује на неправду? Не ограничавајући се на ову напомену, даћемо подробан и исцрпан одговор на питање: зашто хришћанин не може сматрати Мухамеда за истинитог пророка Божијег. * * * * * Као прво, хришћани не сматрају Мухамеда за пророка зато што је у Божанственом домостроју спасења таква фигура – каква је, сагласна исламу, Мухамед – сувишна. Погледајте: Господ је са Авраамом склопио завет с обећањем, кроз Исака саздао народ посвећен Њему, обновио и раширио тај завет кроз Мојсија, па онда непрекидно слао мале пророке, све до Јована Крститеља, кога је послао као Претечу (то јест онога који припрема пут) пред Христом. На крају јавио се Христос и рекао, да су сви Пророци и Закон прорицали до Јована (Мт. 11,13) и да после Крститеља, пророка-законодаваца више неће бити. Нови Завет је савршени завршетак и испуњење Божанствене историје, онако како је она изложена у Откровењу. Свемогући Господ је пожелео да се јави у телу и са људима поживи (Вар. 3,38). Он је слао пророке да припреме човечанство за Његов долазак. И када је човечанство било спремно, када се могао појавити на свету човек такве чистоте као Дјева Марија, тада се Бог јавио у телу (1Тим. 3,16) и савршио Њиме замишљено дело спасења људи, установивши посредством Светих Тајни принципијелно другачије односе између човека и Бога, при којима се сваком отвара могућност личносног сједињења са Свевишњим. Ничега новог, савршенијег, не може бити, јер не може бити ничега савршенијег од Бога. Каква је онда потреба за новим пророцима? Време пророка је прошло. Пророци су били неопходни човечанству онда када се оно налазило на почетку свог пута ка Богу, онако како је васпитач неопходан малолетном детету. Но ако се појави неко ко би поставио себе за васпитача одраслом четрдесетогодишњаку и почео опет да га повија у пелене, храни из кашичице, а за непослушност шаље у ћошак, то ће изазвати, благо речено, недоумицу, зар не? Зрелом човеку васпитач не треба. Исто тако и човечанству, које је добило могућност личног, непосредног општења и живота са Богом и у Богу. Онај ко проглашава себе за објављивача Божије воље, показује се као очигледно неуместан, сувишан. Управо зато у Новом Завету се не помињу будући нови пророци, који би били послани од Бога са особитом мисијом, али зато постоје упозорења о томе да ће изићи многи лажни пророци и превариће многе (Мт. 24,11). И још је Сам Господ упозоравао да су многи од оних што називају себе пророцима, уствари овакви: Лаж пророкују ти пророци у моје име, нисам их послао, нити сам им заповедио, нити сам им говорио; лажне утваре и гатање и ништавило и превару срца свог они вам пророкују (Јер. 14,14). Као друго, хришћани не признају Мухамеда за пророка зато што он учи управо супротно Христу. Навешћемо неколико примера. Христос је рекао: Сваки који отпушта жену своју и узима другу, прељубу чини; и сваки који се жени распуштеницом, прељубу чини (Лк. 16,18); и ако жена одвојивши се од мужа својега пође за другога, чини прељубу (Мк. 10,12). Куран са друге стране учи овоме: ако разведени муж и жена зажеле поново да се једно с другим саставе у браку, жена се мора прво удати за другог мушкарца (!), затим се развести са њим и тек после тога вратити се претходном: „А ако је опет пусти, онда му се не може вратити што се неће за другог мужа удати. Па ако је овај пусти, онда њима двома није грех да се једно другом врате“ (Куран 2: 230). У Новом Завету стоје речи: Ниједан кад је кушан да не говори: Бог ме куша; јер Бог је непријемчив за кушање злом, и Он не искушава никога, него свакога искушава сопствена жеља, која га мами и вара. (Јак. 1,13-14); а у Курану као од лица Божијег говори се: Ми ћемо вас доводити у искушење час једним, час на један, час на други начин:страхом, глађу, губитком имовине, живота, летине. (2: 150,155). Нови Завет: Не чините освету за себе, љубљени, него подајте мјесто гњеву (Божијем), јер је написано: Моја је освета ја ћу вратити, говори Господ (Рим. 12,19). Куран: „О верници!Прописује вам се одмазда за убијене“ (2:178). Примера је могуће наводити још много, но ограничићемо се само на ове. Ова очигледна противуречност је још један јак разлог неповерења хришћана према пророчкој мисији Мухамеда. Бог не може противречити себи и давати директно супротстављене заповести, отуда Нови Завет и Куран – то су откровења из разних извора, а тај ко је донео Куран, он није пророк оног Бога Који је даровао хришћанима Еванђеље. Као треће, тврдећи да је пророк, Мухамед није навео никакве објективне доказе своје изабраности на то дело. Као што је говорио мулиманима светитељ Григорије Палама, „и код вас и код нас је обичај, утврђен дугим временом и законом: без сведочанстава ништа не примати и не сматрати за истинито. А сведочанства могу бити двојака: она потичу или од самих дела и појава или од људи, достојних поверења. Тако, Моjсеј је казнио Египaт знамењима и чудесима, жезлом је море раздвојио и опет спојио, по његовој вољи хљеб је са падао са неба (види: Изл. 16,4). Да ли треба још нешто говорити, пошто и ви сматрате Мојсеја достојним вере? Њега је и Бог признао као Свог верног слугу (види: Број. 12,4), али не као Сина и не као Логоса. Затим по Божанственој заповести он је изишао на гору и умро, и присајединио се онима који су били пре њега (види: Пон.Зак. 32.49,50). У односу на Христа који је савршио многа велика и небивала дела имамо сведочанство самог Мојсеја и других пророка. Од почетка века Њега јединог признају, чак и ви, за Логоса Божијег; Он један једини од почетка века рођен је од Дјеве; једини Он од почетка века узнет је на небо и остао тамо бесмртан; једини ће Он од почетка века, како се надамо, поново сићи отуда, да би судио живима и мртвима (види: 2 Тим. 4,1; 1 Пет. 4,5), који ће васкрснути. Говорим вам о Њему оно што и ви, муслимани, признајете. Ево зашто ми верујемо у Христа и верујемо Његовом Еванђељу. Што се тиче Мухамеда, ми о њему не налазимо ни сведочанства пророка, ни ичега необичног и достојног сећања у његовим делима, што би било способно да изазове веру у њега. Зато ми не верујемо у њега и не верујемо његовој књизи“. Дакле, сасвим је разумљива примедба: да би примили било шта за истину, потребно је имати за то јаке разлоге. Јер и сами муслимани уопште не признају за пророке све оне који себе тако називају. Например, у XIX веку на територији Пакистана појавио се човек, који је прогласио себе за новог Алаховог пророка, који је призван да васпостави откривење, замућено савременим исламом. Он је нашао себи присталице, но огромна већина муслимана није признала његову претензију да је пророк, већ ахмадијце сматрају јеретицима. А сасвим недавно нека жена у Азербејџану објавила је себе за пророчицу, али муслимани не журе да је признају. Вероватно зато што не виде довољно доказа за то. Управо тако ни хришћани не виде таквих доказа у односу на Мухамеда. Наравно, Мухамед је покушавао да их достави. Али докази треба да одговарају нивоу претензија. Претпоставимо да иступи неки човек и свима објави: „Слушајте, људи! Ви сте од сада дужни да ми се потчињавате као свом вођи, осим тога – ја сам вам пример у свему, зато што сам ја директни посланик Божији!“ Природно, јавља се питање: а зашто бисмо ми требали да те за таквог сматрамо? А као одговор: „Па ево ја имам баш добре стихове. Таквих нико не може написати!“ Признајте искрено: зар ћете, саслушавши такву аргументацију, сматрати да је она довољна? А ево и јединственог „доказа“, који је навео Мухамед, – његов сопствени Куран: „А ако сумњате у оно што објављујемо робу Своме, начините ви једну суру сличну објављеним њему, а позовите и божанства ваша, осим Алаха, ако истину говорите. Па ако не учините, а нећете учинити, онда се чувајте ватре за невернике припремљене, чије ће гориво бити људи и камење.“! (2:21-22). На другом месту Мухамед тражи да се за то начини не једна већ десет сура (11:16). Није ни чудо што је арапски мислилац Ар-Раванди (умро 906. г.) узвикивао: „Как је могуће доказивати истинитост пророчке мисије Мухамеда на основу његовог сопственог Курана? Ако би Еуклид стао тврдити, да људи никада не могу саздати ништа слично његовој книзи, зар би на основу тога било доказано да је он пророк?“[1]. Ево како муслиманска аргументација изгледа са стране: Мухамед се сматра пророком зато што је добио „свештено писмо“ – Куран, а Куран се сматра свештеним писмом зато што га је тако назвао „пророк“ Мухамед. То је типична логичка грешка: доказ не может бити оно што само треба да буде доказано. Вратимо се нашем примеру: да ли ћете поверовати човеку који претендује на звање вође и пророка само на основу његових стихова? Чак ако он покаже заиста веома добре стихове?[2] Не бих баш рекао. Стихови – то је, наравно, нешто добро, али они могу потврђивати само претензије на звање песника. А кад се говори о достојанству пророка, тада су потребни озбиљнији докази и притом из сасвим друге области. Да би схватили какви се докази могу сматрати довољнима, присетимо се најпре шта је то пророчанство. Пророчанство – то је особити дар од Бога. Пророк објављује будућност. И то је доказ његове истините везе са Богом. Као што знамо, време је – принадлежност нашег створеног света. Сви ми постојимо у времену, примајући садашњост, прошлост и будућност. Оно што ће се заиста десити – нама је неизвесно. То тачно зна само Онај, Ко се налази ван времена и Који јасно види и нашу прошлост и садашњост и будућност. А изван времена и простора налази се само Онај, Ко је створио време и простор – Бог. И онима који се налазе у непосредном општењу са Њим, то јест пророцима, Он из Свог Божеског знања открива оно што ће бити. Управо зато се у Библији даје јасан критеријум како разликовати лажног пророка од истинитога: И рече… Господ: … пророк који би се усудио говорити шта у моје име што му ја не заповедим да говори, или који би говорио у име других богова, такав пророк да се погуби. Ако ли кажеш у срцу свом: „Како ћемо познати реч које није Господ рекао?“ Шта би пророк рекао у име Господње, па се не збуде и не наврши се, то је реч које није рекао Господ; него је из охолости рекао онај пророк, не бој га се. (Пон.Зак. 18,20-22). Пророк који прориче мир, кад се збуде реч тог пророка, онда се познаје тај пророк да га је заиста послао Господ. (Јер. 28,9). Сваки од читатеља може изрећи формално „пророштво“. Например, он може рећи: сутра ћу написати писмо, и стварно, следећег дана он га и напише. Али, ми прекрасно знамо да то нема никакве везе са стварним пророштвом. Јер, реалне будућности он не зна и сутра се лако може десити тако нешто да нам уопште не буде до писања. Управо тако дејствују лажни пророци и гатари, исто као и ђаво који кроз њих предсказује: они о нечему прогнозирају – то је план наших претпостављених деловања. Али ни ђаво не зна будућност; он се, као створење, налази „унутар“ времена. Управо зато су и ђаволска предсказања, као и људске прогнозе, увек дата у краткорочној перспективи. И то је разумљиво. Лако је рећи: сутра ћу написати писмо – и написати. А планирати кроз годину дана написати писмо и испунити то – е то је већ сложније: вероватност испуњења чак и сопственог плана је много мања. А рећи: кроз тридесет година ћу написати писмо? Испунити то, још је сложеније. Хоћемо ли ми уопште и живи бити тада?! А рећи: кроз сто година мој потомак написаће такво-и-такво писмо? Но, ту ће већ свако одмахнути руком… А ево у Библији постоје конкретна пророштва, која су се детаљно обистинила неколико столећа након што су била изречена и записана. Њихова поузданост је несумњива: рукописи са тим предсказањима датирају на много векова пре него што су се она испунила. Ево примера. Једном је нека жена приступила Христу са алавастровим сасудом и излила миро на Његову главу. И кад су апостоли узнегодовали због штетовања тако драгоценог мира, зачули су: Заиста вам кажем: Гдје се год успроповиједа ово јеванђеље по свему свијету, казаће се за спомен њен и ово што она учини. (Мт. 26,13). Те речи се налазе у манускрипту p64, који датира из II века по Рођењу Христовом, када је хришћанство било гоњено, а хришћани су били невелика по бројности група. Како говорити о проповеди по свему свијету, када по свим људским мерилима није било никакве гаранције ни за то да ће се и Писмо уопште сачувати. Присетимо се да је касније, на почетку IV века, император Диоклецијан донео указ да се по свој Римској империји отимају и уништавају хришћанске књиге, намеревајући да оконча хришћанство: „Да погине име хришћанско“ – тако је било написано у његовом указу. А ипак, сви смо сведоци да су се речи Господа Исуса Христа тачно испуниле, са свим детаљима, и притом много столећа касније. Библија је сада најраспрострањенија књига на свету, њу читају на свих шест континената, преведена је на 2426 језика, издата је у укупном тиражу око 6 милијарди примерака, и по свему свијету је позната историја о жени са алавастровим сасудом. То је конкретни пример тачног пророчанства, које није накнадно записано, већ постоји у рукописима древнијим него његово испуњење, и у то тачно испуњење се свако може сам уверити. Још један пример. Пророк Исаијя предсказује: И Вавилон, украс царствима и дика слави халдејској, биће као Содом и Гомор кад их Бог затре. Неће се у њему живети нити ће се ко населити од колена до колена… (Ис. 13,19-22). Такође и пророк Јеремија саопштава откривење о Вавилону: И неће узети од тебе камена за угао ни камена за темељ, јер ћеш бити пустош вечна, говори Господ. (Јер. 51,26). Када је изговарано ово пророчанство у VIII веку пре Христа, ове речи су се чиниле невероватним: тада је Вавилон постојао већ хиљаду и по година и цветао је. Али у VI веку пре Рођења Христова град је освојила и делимично разрушила армија персијского цара Кира. У IV веку до Рођења Христова Вавилоном је завладао Александар Македонски, који је био решио да обнови насеље које је пропадало, да васпостави главни пагански храм и Вавилон учини престоницом свог царства. Ипак, ускоро после те одлуке велики војсковођа се разболео и умро – пре него што су чак и рушевине биле рашчишћене. Најстарији списак књига пророка Исаије – Qisa датира из II века пре Христа, а најстарији папирус са текстом књиге пророка Јеримије – из III века пре Христа. У то време Вавилон је још био насељен. А већ у I веку након Рођења Христова потпуно се испуњава пророчанство: када је 116. године пролазио туда, император Трајан затекао је „само хумке и легенде о њима“. Алекандар Македонски није био једини владар који је покушавао да оспори пророчанство. Крајем осамдесетих година двадесетог века лидер Ирака Садам Хусеин наредио је да се припреми пројекат обнове Вавилона. Он је хтео да ту подигне град са гостионицама и местима за забаву и претвори га у најкрупнији туристички центар Блиског Истока. Први радови су почели 1991. године… и те године су и окончани. Због операције „Пустињска олуја „. И тако – ми видимо буквално испуњење речи Божије током хиљада година, у том смислу и у наше време. У Библији је не мало других исто тако јасних примера истинитости пророчанстава. А то се за Мухамедова „пророчанства“ никако не може рећи. Притом, у Курану он сам директно говори да не зна „шта ће бити са мном или са вама“ (46:9). У једном од хадиса Мухамед тврди: „Нико не зна шта ће бити сутра, шта је сакривено у утробама, шта ће он сутра стећи, у којој земљи ће умрети и нико не зна када ће пасти киша“ (Бухари, 1039). И тако, он сам наглашава то да не зна будућност, но то је тек, како се каже, пола јада. Сагласно муслиманским изворима, Мухамед је ипак давао предсказања, а она се – нису испуњавала! Ево например: „Једном, при крају свог живота, пророк је свршио са нама вечерњу молитву, исправио се и рекао: „Схватате ли ви, каква је ова ноћ? Уистину, кроз сто година после ове ноћи неће остати на земљи ниједног живог створа“ (Бухари, 116). Свако ко чита ове редове истовремено опровргава ово лажно пророштво, јер, не само кроз сто, већ ево и након хиљаду ипо година земља се пуни житељима. Још један хадис: „Посланик Алаха је рекао: „ускоро ће Еуфрат отворити ризницу пуну злата, али ти који буду живели у то време ничега отуда неће узимати … Еуфрат ће разоткрити гору злата под њим“ (Бухари, 7119). За више од хиљаду и по година то „ускоро“ још увек није наступило. И још: „Никада неће успети народ који постави жену за свог владара “ (Бухари, 9:88,219). Енглески народ сасвим добро успева при полувековној владавини краљице Елизабете II, као што је и пре тога успевао под владавином краљице Викторије. Аналогних примера из историје могуће је још наводити, али њих, међутим, образовани читатељ ионако зна. Као што се сећамо из Библије, по Мојсејевом закону, само једно пророчанство које се није десило било је довољно да, не само таквог човека сматрати лажним пророком, већ и поступити са њим сасвим сурово: такав пророк да се погуби (Пон.Зак. 18,20). Ипак, то није јединствени критеријум, и Божанствено Откривење даје нам други, универзални начин одређивања да ли је истинито или лажно откривење, а такође и они који их износе. Ево и њега, другог библијског критеријума: Ако вам и ми или анђео с неба проповиједа јеванђеље друкчије него што вам проповиједасмо, анатема да буде! (Гал. 1,8). Сасвим логично. Пошто муслимани знају да је хришћанима свештено Писмо – Библија, природно је да за то да би признали Мухамеда за пророка или макар просто за човека који није у заблуди, потребно је као минимум да његово учење не противречи ономе што нам је већ познато као истинито Откровење Божије. Оно што је интересантно је да је сам Мухамед био савршено сагласан са тим критеријем. У Курану се говори да је он „који потврђује да су и пређашње објаве истините – као путоказ и радосна вест верницима“ (Куран 2:97), а такође се прецизира шта се конкретно има у виду: „Он теби објављује Књигу, праву истину, која претходне потврђује, а Теврат[3] i Инџил[4] објавио је још прије, као путоказ људима“ (Куран 3:3-4). На другом месту се говори да је оно што је донео Исус „Инџил, у којем је било упутство и светло“ и да је оно дато „да потврди Теврат, пре њега објављен, у којем је такође било упутство и поука онима који су се Аллаха бојали“ (Куран 5:46). На крају, за хришћане је директно заповеђено: „и следбеницима Инџила смо наредили да суде према ономе што је Аллах објавио у њему“ (Куран 5:47). Тако и ми поступамо, не зато што слушамо Куран, већ зато што је то написано у Библији и што то подржава здрави разум. Ипак, чак је и муслиманима добро познато да се у томе што је донeо Мухамед као тобоже потврду Библије, налазе сасвим суштинске и чак кардиналне противуречности Библији. Ми смо то већ показали раније. Стога, ни тај критеријум Мухамед не задовољава. Као четврто, Мухамед, како је познат по муслиманским предањима, не одговара моралном лику пророка, каквим их слика Свето Писмо. Мухаммед је користољубив. И то га пре свега разликује од истинског пророка. Сви истински пророци су некористољубиви, то није просто лична црта карактера сваког од њих, но сведочанство тога да онај ко заиста има везу са Сведержитељем не може зависити од смртних људи. Пророк Јелисеј је силом Божијом исцелио Немана од губе и тада се врати к човеку Божијем са пратњом својом и дошав стаде пред њим, и рече: Ево сад видим да нема Бога нигде на земљи до у Израиљу. Него узми дар од слуге свог. Али он рече: Тако да је жив Господ, пред којим стојим, нећу узети. И он наваљиваше на њ да узме; али он не хте. (4 Цар. 5,15-16). А када је пророк сазнао да је Гијезије, слуга његов, сустигао Немана и у његово име тражио новце и одежде и сакрио то у свом дому, рекао је: Зато губа Неманова нека прионе за те и за семе твоје довека. И отиде од њега губав, бео као снег (4 Цар. 5.27). Само што се код пророка Валаама појавила помисао да пође Валаку ради личне добити, и већ то је било најозбиљнији грех пред Богом, за који се пророк покајао (Број. 22-24), али је свеједнако био убијен (види: Број. 31,8) и постао симбол погубног користољубља (види: Јуд. 1.11). Тај моменат је суштински. А у Курану хришћанин види сталну користољубивост „пророка“. Ниједан пророк Божији није изрекао таква „откровења“, каква су например ова: од свега што у борби заплените једна петина припада Посланику (види: Куран 8:42), или: мени је дозвољен неограничен број жена (види: Коран 4:3) или: мени је дозвољено да узмем жену мог посинка (види: Куран 33:36-51), или: све некретнине заплењене од непријатеља моје су власништво (види: Куран 59:7), или: мени је Бог дозволио да се не придржавам заклетви које сам дао женама (види: Куран 66:1-2), итд. Замислите се: у Библији је набројано неколико десетина пророка, поименице: Мојсеј, Арон, Самуил, Давид, Гад, Натан, Самеј, Ахија, Јуј, Ада, Илија, Одед, Јелисеј, Михеј, Јона, Исаија, Јеремија, Варух, Језекиљ, Агеј, Захарија, Данил, Осија, Јоил, Амос, Авдиј, Наум, Авакум, Софроније, Малахија, Јован Крститељ. Многи из њих оставили су записане книге откровења, о животу и откровењима других саопштавају библијские историјске књиге – и ниједан од истинитих пророка Божијих ниједном није изрекао ништа слично. Више од тога, као што смо већ показали, и мала добит, чак и у мислима, сматрала се смртним грехом. А похлепа, авај, није једино што разликује Мухамеда од библијских пророка. Ниједан од њих није узимао себи за жену деветогодишњу девојчицу, као Мухамед – Ајшу; ниједан није подвргавао заробљенике мучењу, као Мухамед – Кинана; ниједан није силовао жене заробљене у вријеме битке, као Мухамед – јудејку Рајхану; ниједан није присиљавао друге да га признају за пророка под претњом смртне казне; ниједан није слао најмљене убице да се под окриљем ноћи обрачунају са опонентима, као Мухамед – са Каабом ибн Ашрафом, Асмом бинт Марваном, Абу Афаком, ал-Харисом ибн Сувајдом, Умм Кирфом и Абу Рафијем; ниједан се није бавио пљачком, као Мухамед нападајући караване; ниједан није сматрао могућим нарушавање заклетви које је сам дао. Као што видимо, различитост Мухамеда, по муслиманским исказима, од истинитих пророка Божијих веома је значајна. На крају, главна разлика Мухамеда од истинских пророка Божијих је: он је био неспособан да твори чудеса. Њему су многократно Арапи-пагани говорили: сатвори чудо – и ми ћемо ти поверовати. Међутим Мухамед се све време изговарао тиме, да творити чудеса може само Алах, а да је он је само „онај који опомиње“. Ево пример из „Сирата“ Ибн Хишама, када су га Курајшити питали да било каквим знамењем потврди његово пророчке тврдње: „Они рекоше: Замоли свога Господа да он заједно са тобом пошаље свога ангела који ће потврдити твоје речи и заштитити те… Тада би се ми убедили у твој високи положај код Господа твога“. И Мухамед им је одговорио: „Нећу то урадити … Господ ме није послао к вама за то. Алах ме је послао као весника и побудитеља“. Они су рекли: „У том случају, обруши на нас небо у парчадима! Као што си тврдио да ће Господ твој, ако хоће, то урадити. Нећемо ти поверовати док не учиниш „. Мухамед је одговорио: „То је дело Алаха. Ако он хоће да то уради са вама, урадиће“. Они рекоше: „О Мухамеде! Зар није знао твој Господ да ћемо седети са тобом и да ћемо те питати оно што смо те питали и тражити од тебе оно што смо тражили? Зар није дошао теби да те научи како да одговараш на наша питања, како да поступиш са нама ако не примимо то што нам доносиш?“. И у Курану је о томе јасно речено:A oни који не верују говоре: „Зашто му Господар његов не пошаље чудо?“Твоје је да опомињеш (Куран 13:7); и говоре: “ Нећемо ти веровати све док нам из земље живу воду не изведеш; или док не будеш имао врт од палми и лозе, па да кроз њега свукуда реке проведеш;или док на нас небо у парчадима не обориш, као што тврдиш;или док Аллаха и мелеке као јемце не доведеш;или док не будеш имао кућу од злата или док се на небо не успнеш;а нећемо веровати ни да си се успео све док нам не донесеш Књигу да је читамо.“ Реци:“Хваљен нека је Господар мој! – зар ја нисам само човек, посланик?“ (Куран 17:90-93). Да је Мухамед стварно био чудотворац, да су све легенде о чудесима описане у каснијим муслиманским предањима заиста верне, њему не би представљао напор да одговори на та питања. Али када год би у Курану постављали Мухамеду питање, може ли он поновити чудеса претходних пророка, одговор је увијек био непроменљив – не. Али, чак да су се и десила та чудеса која су приписана Мухамеду у муслиманским предањима (а она су се, као по правилу, увек дешавала у присуству „својих“), сама немогућност да он сатвори чудо управо тада, када су то тражили од њега као знак подтврде да је он стварно од истинитог Бога, сасвим је симптоматична. Пророци Валови, који су изашли да се надмећу са пророком Илијом, у друго време су такође могли творити чудеса магијском силом – тиме се објашњава то како су самоуверено они пошли на надметање. Али чим је питање постављено о истинитом Богу, они су се показали немоћнима (види: 3 Цар. 18). Следећа принципијелна разлика је – форма призвања на пророковање. За библијске пророке сасвим је незамисливо то што се прича о Мухамеду: ноћу му се јавио неко страшан и одмах почео да га мучи присиљавајући га да чита, притом је Мухамед, по тврђењу муслимана, био неписмен. Ево како се то описује: „Када је наступио тај месец… Алахов посланик је отишао на гору Хира… Когда је наступила ноћ… принео му је Џибрил Алахове заповести. Алахов посланик је говорио: „Јавио ми се Џибрил када сам спавао, с брокатним покривалом у који је била замотана нека књига и рекао: „Читај!“ Ја сам одговорио: „Ја не умем читати“. Тада ме он стаде давити оним покривалом, тако да сам помислио да је дошла смрт. Потом ме је пустио и рекао: „Читај!“ Ја одговорих: „Ја не умем читати“. Он ме опет стаде давити и ја помислих да умирем. Потом ме он пусти и рече: „Читај!“ Ја одговорих: „Шта да читам?“, желећи само да се избавим од њега, да ми опет не почне радити оно што и раније. Тада он рече: „Читај! У име Господа твојег, који је створио човека од угрушка. Читај! Јер је Господ твој најмилостивији, који је трском за писање научио човека ономе, што он није знао““ (Куран 96:1-5). После тога је давитељ ишчезао, а Мухамеда је захватило такво очајање да је он решио да заврши свој живот самоубиством. Али када се већ спремао да скочи са литице, поново је видео тог истог духа, препао се и у страху побегао кући, где је о свом виђењу испричао својој жени Хадиџи, рекавши: „О Хадиџа! У име Алаха, ја никада ништа тако нисам мрзео као идоле и врачеве, и бојим се да ћу и ја сам постати врач … О Хадиџа! Чуо сам звукове и видео светлост, бојим се да сам сишао с ума“ (Ибн Саад. Табакат. Т. 1. С. 225). Она је отишла до свог рођака – хришћанина Варака, и он је протумачио виђење у том смислу да је то било јављање архангела Гаврила, који се тобоже јављао свим пророцима, и да је Мухамед такође, према томе, пророк јединог Бога. Ниједног истинског пророка ни Бог ни ангели нису мучили и нису присиљавали да се потчини призвању. Бог никоме не слама вољу, напротив. Мојсеј например, дошавши до купине у пламену, чуо је глас Божији, и Господ се најпре представља: Ја сам Бог оца твог, Бог Аврамов, Бог Исаков и Бог Јаковљев. (Изл. 3,6), а после тога предлаже: Сада хајде да те пошаљем к Фараону, да изведеш народ мој, синове Израиљеве, из Мисира. (Изл. 3,10). Мојсеј се спочетка нећка: Ко сам ја да идем к Фараону и да изведем синове Израиљеве из Мисира? (Изл. 3,11). Но Бог не почиње да га дави, као неко Мухамеда, већ разумно убеђује, подржава: Ја ћу бити с тобом, и ово нека ти буде знак да сам те ја послао (Изл. 3,12). И Мојсеј, убеђен и укрепљен Богом, решава да ступи на пророчки пут. Ево и призвања Јеремије. Најпре му је Господ објавио ко је Он: Пре него те саздах у утроби, знах те; и пре него изиђе из утробе, посветих те; за пророка народима поставих те. (Јер. 1,5) и тек после објављује о пророчко служби. И пророк Јеремия такође спочетка сумња у своје силе: Ох, Господе, Господе! Ево, не знам говорити, јер сам дете. (Јер. 1,6). Али и овде Господ који љуби не почиње да га мучи и гуши, већ га убеђује и бодри словесно: Не бој их се, јер сам ја с тобом да те избављам, говори Господ. И пруживши Господ руку своју дотаче се уста мојих, и рече ми Господ: Ето, метнух речи своје у твоја уста. (Јер. 1,8-9). А пророку Језекиљу је било јављено само виђење Божије славе, тако да је он са смирењем пао на лице своје. И шта му је рекао Господ? У та времена, када пред земним царевима простим људима чак није било дозвољено говорити стојећи, Бог објавује: Сине човечји, устани на ноге да говорим с тобом. (Јез. 2,1), и поново убеђује и укрепљује усмено: Сине човечји, ја те шаљем к синовима Израиљевим, к народима одметничким … А ти, сине човечји, не бој их се нити се бој њихових речи, … слушај шта ћу ти казати, не буди непокоран као тај дом непокорни; отвори уста, и поједи шта ћу ти дати. (Јез. 2,3-8). И затим пророку даје небесни свитак, И поједох га, и беше ми у устима сладак као мед. (Јез. 3,3). Такође и пророк Исаија имао је виђење: Године које умре цар Озија видех Господа где седи на престолу високом и издигнутом … И рекох: Јао мени! Погибох, јер сам човек нечистих усана, и живим усред народа нечистих усана, јер Цара Господа над војскама видех својим очима. А један од серафима долете к мени држећи у руци жив угљен, који узе с олтара клештима, и дотаче се уста мојих, и рече: Ево, ово се дотаче уста твојих, и безакоње твоје узе се, и грех твој очисти се. (Ис. 6,1, 5-7). Обратимо пажњу, пророк не саопштава ни о каквом болу од додира очишћујућег небесног огња, јер огањ тај не причињава бол, као ни чудесни благодатни огањ, који сваке године силази на Гробу Господњем у Јерусалиму, као што се и небесни свитак пророка Језекиља показао сладак као мед. Још важније је то да ни Бог, ни серафим не присиљава Исаију да постане пророк, не намећу своју вољу и не ломе насиљем вољу пророка – све происходи сасвим обратно: Потом чух глас Господњи где рече: Кога ћу послати? И ко ће нам ићи? А ја рекох: Ево мене, пошаљи мене. (Ис. 6,8). Неки муслимански полемичари, да би ли оправдали Мухамеда, ослањају се на епизоду борбе праведног Јакова са Богом, а такође и на то што је, тобоже „Бог силом принудио упорног пророка Јону да прими откровење свише и да га саопшти житељима Ниневе: Он је подигао буру на мору и заповедио киту да га прогута“. Но тако може да говори само онај ко не зна или ко намерно искривљује текст Светог Писма. Јер Бог се не јавља Јакову зато да би га позвао на пророштво: А кад оста Јаков сам, тада се један човек рваше с њим до зоре. (Пост. 32,24). Јасно се види да Бог ништа не тражи од њега и не присиљава га да прихвати Његову вољу. Но још је важније то што се рвање Јаковљево са Богом завршило директно супротно томе како се завршило рвање духа са Мухамедом – Јаков је победио: И, кад виде да га не може свладати, удари га по зглавку у стегну, те се Јакову ишчаши стегно из зглавка, кад се човек рваше с њим. Па онда рече: Пусти ме, зора је. А Јаков му рече: Нећу те пустити докле ме не благословиш. А човек му рече: Како ти је име. А он одговори: Јаков. Тада му рече: Одселе се нећеш звати Јаков, него Израиљ; јер си се јуначки борио и с Богом и с људима, и одолео си. (Пост. 32,25-28). Овде је сасвим умесно питати: ко је јачи – Бог или човек? Разуме се, Бог. Зашто је онда победио Јаков? Јасно је: само зато што је то пожелео Бог. Свети Оци Православне Цркве наводе овај текст као пример односа Бога ка човечјој слободи. Он, поштујући Свој дар – свободу човекову, не ломи је већ се повлачи пред њом. Стога, Јаковљев пример, напротив, показује да онај што се јавио Мухамеду у пећини није био послат од Јаковљевог Бога. Што се тиче пророка Јоне, ту муслимански апологети збуњују читатеља. Господ је послао кита да прогута Јону не као казну или муку, већ на његово спасење, када су га морнари бацили преко палубе за време буре: Потом узеше Јону и бацише га у море… Али Господ заповеди, те велика риба прогута Јону (Јон. 1,15, 2.1). То као прво. А као друго, тврдње о томе како су притом пророку у утроби кита „услови за слободан избора и размишљање били не баш сасвим удобни“ су сопствене спекулације муслимана. Нигде у књизи пророка Јоне о било каквим „неудобним условима“ није речено. Само налажење Јоне у утроби кита је чудо које, успут, признаје и Куран, а у условима чуда, како ми схватамо, за Бога није било тешко да учини пребивање пророка у утроби кита не само мање, него и више удобно у поређењу са нашим. Сва друга глава књиге пророка Јоне посвећена је његовој молитви, произношеној из дубине морске, али и у тој молитви он се нигде не жали на „неудобне услове китове утробе“, који су тобоже, како то муслимани покушавају представити, принудиле пророка да се сагласи. Напротив, ова молитва управо сведочи о Јонином покајању и добровољној одлуци да следи Божију вољу. И на крају, као треће: чак и да су услови и стварно били „неудобни“ (мада ни Библија, ни сам пророк не говоре о томе), ипак “ неудобни услови“ и мучење – то су две сасвим различите ствари. Ни Библија, ни чак Куран не говоре о томе, да се Јони у утроби кита јављао ангео и давио га, присиљавајући га да прихвати вољу Бога. У том би случају аналогија међу призвањем Мухамеда и Јоне била тачна. Међутим ни једног ни другог ни трећег нема: и Јона би у трбуху рибљем три дана и три ноћи. И пoмоли се Јона Господу Богу свом из трбуха рибљег… И Господ заповеди риби, те избљува Јону на земљу. (Jонa 2,1-2, 11). Дакле, три основне разлике су видљиве у Мухамедовом призвању. Као прво, дух који му се јавио није се представио, ко је он и од кога, стога је и сама жртва посумњала да је од ђавола. Као друго, тај дух је одмах почео да га мучи и принуђава да му се потчини: „стаде ме давити оним покривалом, тако да сам помислио да је дошла смрт“. И на крају, као треће, резултат те иницијације је било то да је Мухамед упао у очајање и решио да сврши самоубиством – ниједан истинити пророк није осетио жељу да сврши са собом после виђења Бога или Његових ангела! Паралела даног начина „откровења“ у хришћанском Свештеном Писму са Кураном није видљива. Али су зато видљиве неке паралеле са призвањем шамана, када на човека наилази нека сила и присиљава га да постане проводник њене воље и њеним служитељем у свету. Као што је познато, шаман нико не постаје по својој вољи. Шамане бирају оностране силе за њихову службу, а после тога духови присиљавају, у том смислу и мучењима (такозвана „шаманска болест“), кандидата да прими одређену му мисију[5]. Видљива је иста паралела и у призвању Мухамеда, и у призвању шамана – насиље над личношћу, жеља силом и мучењима принудити човека да прихвати туђу вољу. Ту паралелу су уочили и мирски иследници, например, Мирча Елиаде[6], М.Б. Пјотровски[7], Е.А. Резван са везом на И.Н. Виникова[8]. Наравно, паралеле не значе идентитет. Ипак, оне пружају повод за размишљање. Осим тога, ниједан библијски пророк, за разлику од Мухамеда, није био изложен дејству чаробњака и врачева. Мухамедова жена Ајша је говорила: „Врачање је дејствовало на пророка тако да је он почео мислити да је радио ствари које уствари није“, потом је уснио сан где су му се јавила два човека и рекли да је то последица враџбина које је на њега навео Лубајд бен ал-Асам (Бухари, 4:54,490). У другом хадису се објашњава да му се под дејством враџбина чинило да је имао сексуално општење са својим женама, иако тога у стварнсти није било (Бухари, 7:71,660). Било је и овога: саопштавајући добијено откровење Мухамед је одједном објавио паганске богиње ал-Лату, ал-Узу, и Манат истинским заступницама, „на чије заступништво се треба ослањати“. Како гласи муслиманско предање, увече му се јавио Џибрил (Гаврил) рекао му да су те речи дошле од сатане. Мухамед се уплашио, али га је Џибрил успокојио уверењем да сатана тобоже увек покушава да се умеша у божанствено откровење, и дао му правилан текст у коме се, напротив, осуђују те лажне богиње (Куран 53:21-23). Та повест је записана у скоро свим раним Мухамедовим биографијама (осим једне). Њу је могуће наћи у радовима Ибн Исхака, ал-Вакида, Ибн Саада, ал-Балазура, ат-Табара и аз-Замахшара. Осим тога, као оправдање за Мухамеда у Курану се говори: Прије тебе ми ниједног посланика и веровесника нисмо послали, а да шејтан није, кад би он што казивао, у казивање његово нешто убацио; Аллах би оно што би шејтан убацио уклонио, а затим би речи своје учврстио (Куран 22:52). Али свако ко зна Божанствено откровење посведочиће да је управо супротно – никада ниједном правом пророку Божијем, када би он изрекао откровење или видео божанствена виђења, нису се дешавале такве ствари, јер сатана се боји да приступи к њему и немоћан је да науди делу Божијем. Ниједан пророк Бож
    • Alex каже:

      Ниједан пророк Божији никада није потпао под бесовско дејство тако да халуцинира и на јави види оно чега нема.
      За хришћанина и начин Мухамедових „откровења“ и његова дела веома подсећају на стање духовне прелести, која настаје као резултат деловања палих духова на људску природу. Многи православни подвижници су упозоравали на ту опасност. Ево шта, на пример, пише светитељ Игњатије (Брјанчанинов): „Када се зли дух прелести приближава човеку, он смућује његов ум и чини га дивљим, огрубљује и помрачује срце, наводи бојазан, страх и гордост, изврће очи, збуњује мозак, сво тело доводи у дрхтање“[9].
      А ево и речи преподобног Григорија Синаита: „Прелест, говоре, долази на два начина – у виду маштања и деловања … Прва служи као почетак другој, а друга као почетак још и треће – у виду екстазе… Почетак лажног маштарског сазерцања представља мнење… Ево каква је друга врста прелести у облику деловања: она има почетак у сладострашћу, која се рађа од телесне похоте … Распаливши сву природу и помрачивши ум путем маштарских идола, она га доводи у екстазу пијанством од свог опалитељног дејства… У овом стању прелашћени се лаћа пророковања, даје лажна предсказања, представља као да види неке светитеље и предаје речи које су му они тобоже рекли“[10].
      Понекад се муслимани, покушавајући да докажу да је Мухамед био пророк, ослањају на то што је он био успешан политичар и војсковођа и многе обратио у своју веру. То су потпуно неозбиљни аргументи: Александар Македонски и Џингис-кан су били кудикамо већи владари и војсковође, и оба су, притом, такође себе сматрали посебно повезаним са вишим силама. Зар због тога ми треба да прихватимо њихове претензије? Је ли могуће да сами муслимани признају Џингис-кана за пророка, а „Јасу“ – за откровење?
      Дакле, прилично опсежно и детаљно је показано зашто хришћани не могу да прихвате Мухамеда за истинског пророка Божијег. Озбиљних разлога да се Мухамед не прихвати као пророк је много, а ниједног довољног за то да би га признали као таквога.

      НАПОМЕНЕ:
      Мец А. Мусульманский ренессанс. М., 1996. С. 321-322.
      Уопште, поезија је умногоме питање укуса. И сами арапски песници били су сасвим скептично настројени по питању уметничких квалитета Курана. Познати песник Башара ибн Бурд (убијен 783 г.) на многољудном сабору у Басри, саслушавши стихове песника, његових савременика, рекао је за неке од њих: „Ови су стихови бољи од било које суре из Курана“. А његов млађи савременик, песник Абу ал-Атахия (750-825) не само да није признавао нествореност Курана већ је сматрао да су неки од његових сопствених стихова по свом квалитету много изнад куранских сура. Ар-Раванди (умро 906 г.) је тврдио да проповедник Актам ибн ас-Сајфа пише кудикамо грациознију прозу него Куран. У исто то време чиновник на високом положају Абу ал-Хусеин ибн Абу ал-Багл пише књигу о грешкама у Курану. На крају, тада познати песник Абу ал-Ала Маарри дозволио је себи да састави римовану паралелу на Куран, потпуно у маниру „свете книге“, разделивши је на суре и ајете.
      Tevrat = Тора, петокњижје Мојсијево [прим. прев.]
      Indzil = Еванђеље [прим. прев.]
      Подробнее см.: Зубов А.Б. История религий. Т. I. М., 1999.
      Мирча Э. История веры и религиозных идей. Т. III. М., 2002. С. 65.
      Пиотровский М.Б. Коранические сказания. М., 1991. С. 165.
      Резван Е.А. Коран и его мир. СПБ., 2004. С. 120.
      Цит. по: Зенько Ю.М. Психология и религия. СПб., 2002. С. 318.
      Цит. по: Зенько Ю.М. Психология и религия. С. 318.

      • Muslimanka каже:

        Ja sam lepo u komentarima navela cuda koja je Muhamed a.s. izvodio Bozijom voljom. Zasto muslimani inace ne govore o cudima koja je Muhamed izvodio, zato sto to za nas nije nista novo. Bog je svemoguc, i njemu nije tesko da bilo sta ucini, pa ni da kroz bilo kog coveka deluje. Muhamed je bio obican covek, kao i svi Boziji poslanici, i ni najmanje nije halucinirao vec se uplasio kada je ugledao meleka Dzibrila, sto je normalna ljudska reakcija. Od objave Kur’ana vec 14 vekova mnogi hriscani, ateisti, jevreji pokusavaju da dokazu da je to prepisana knjiga, i gle cuda, svi samo nagadjaju i veruju u to, ali niko nije uspeo da dokaze tu tvrdnju. Alex, stvar je u tome da su vama potrebna cuda da biste verovali u nesto, a nama je dovoljan jedini Allah. U svakoj drugoj knjizi, pa i u bibliji, neke tvrdnje su vremenom opovrgavane i smatrane za netacne, jedino Kur’an i nakon toliko vekova odoleva vremenu. Zato mi kazemo da je Kur’an cudo sam po sebi.
        Kur’an je napisan da sluzi za dobrobit covecanstva do sudnjega dana, njegovi propisi ne vaze trenutno, vec zauvek.

        „Prvo Isusovo/Isaovo, alejhisselam, čudo/mu’džiza

        -prema Bibliji: Kada je vodu pretvorio u vino. (Ivanovo Evanđelje, 2:9)
        – prema Kur’anu Časnom: Kada je progovorio u bješici i svoju majku odbranio od optužbi za nemoral. (sura Merjem, 30-33)

        Koje od ova dva čuda više priliči Božijem poslaniku?“

        „UPOREDITE SAVRŠENI KUR’ANSKI I NEPRIMJERNI BIBLIJSKI OPIS BOGA.
        Kur’an Časni:
        On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!
        On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!
        On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (sura El-Hašr, 22-24)

        Biblija:
        a) „Bog koji zviždi“ – Isaija, 5:26, 7:18, i Zaharija 10:8.
        b) „Bog koji glasno viče“ – Isaija, 42:13, i Jeremija, 25:30.
        c) „Bog koji brije sebi kosu“ – Isaija, 7:20.
        d) „Bog koji se kaje“ – Jeremija, 15:6, i Postanak, 6:6.
        e) „Bog koji jaše kerubine“ – 2. Samuelova, 22:11.
        f) „Bog koji je ubio 50.070 ljudi samo zato što su pogledali u kovčeg“ – 1. Samuelova, 6:19.“
        „BIBLIJA JE ANTOLOGIJA PORNOGRAFIJE I INCESTA
        Besramna biblijska laž na Luta, a.s:
        >>I dadoše (Lotove kćeri) onu noć ocu svojemu vina da pije; tada ode starija unutra i imade SNOŠAJ SA OCEM SVOJIM, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.
        Drugo jutro reče starija mlađoj: „Eto, ležala sam noćas uz oca svojega. Dajmo mu da pije vina i ovu noć, pa onda pođi ti unutra i lezi uz njega, DA PO OCU SVOJEMU DOBIJEMO DJECU!“
        Tako dadoše i ovu noć ocu svojemu vina da pije, te pođe mlađa i imade SNOŠAJ sa njim, a on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.
        ZATRUDNJEŠE DAKLE OBJE KĆERI LOTOVE OD OCA SVOJEGA.<>I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reče mu:
        „Bila sam dužna žrtvu pomirnicu, i danas izvrših zavjet svoj.
        Zato izađoh, tebi u susret, da te potražim, i eto nađoh te.
        Opremila sam ložnicu svoju prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama.
        Poškropila sam postelju svoju smirnom, alojom i cimetom.
        Pa dođi, vodit ćemo ljubav, plivat ćemo u slasti ljubavnoj do zore.
        JER MI MUŽ NIJE KOD KUĆE, otišao je daleko na put.
        Kesu je novčanu uzeo sa sobom, vraća se kući istom o uštapu.“
        (Biblija, Mudre izreke, 7:7-22)<<

      • Alex каже:

        Ne bih ja dodao ni jednu tacku ovom tekstu gore, u njemu je sve lepo objasnjeno, od koga, i kako je Muhamed dobio tu svoju nauku.Nista savrseno, ne vidim u toj knjizi -Kuran, samo duhovno nazadovanje, i veliku gresku sama po sebi.Alli Satani se ne isplati da nizvodi duse pojedinacno u pakao , vec stvori religijski sistem, u ovom slucaju islam, koji laznom duhovnoscu i moralom, donosi duhovnu smrt, stotinama generacija i nebrojenim dusama.

      • Богдан каже:

        Благодатни огањ и Плаштаница Господа нашега Исуса Христа ( торинска плаштаница ), више су него довољни да би се отклонила свака сумња у Истину Православља.

        “Истина се другачије назива Православљем.”
        (Свети владика Николај Охридски и Жички)

  54. Svestenik Mihailo Mikic каже:

    Sinovi i kceri Svetog Pravoslavlja, u Ohridskom Prologu imate izneseno misljenje Svetog Vladike Nikolaja SRBskog o Muhamedu, prema ucenju Svetog Pisma. Ucenje Svetog Vladike Nikolaja o islamu nije njegov licni stav, vec svetootacko tumacenje Bibliji koja prorocki govori o dolasku Muhameda. Zasto su islam i Muhamed bili i ostali bic Boziji za Pravoslavne hriscane? Saznace te brzo, ako pazljivo proucite Ohridski Prolog!

    Poslije citanja Ohridskog Prologa muslimanka vise nece imati potrebe da govori o islamu niti Muhamedu. Njegovi slebdenici sada u Siriji, uz pomoc pojedinih Zapadnih zemalja ne bojeci se Alaha javno pred kamerama streljaju svoju muslimansku djecu i vade poput rimokatolickih Hrvata ljudima srce iz grudi. Kada „mirotvorni“ muslimani tako rade svojim istovjernicima, sta bi oni kad bi samo mogli radili tada sa nama hriscanima? Igrali fudbal sa nasim osecenim glavama kao sto su to muhadzedini radili u Bosni za vreme rata!

    • Muslimanka каже:

      Ispircacu vam jednu pricu. Kada su miroljubivi Srbi proteravali Bosance iz njihove zemlje, u autobusu gde su bili smesteni zene i deca bila je zena sa bebom. Beba je bila gladna i plakala je. Vojnik je prisao i rekao zeni da mu da bebu i on ce je smiriti. Zena se ponadala da ce joj dati nesto da jede. I gle cuda, zaista vojnik vraca majci bebu i beba vise ne place. Tek kada je zena uzela svoje dete u ruke videla je da je zaklano.

      • Svestenik Mihailo Mikic каже:

        Muslimanko, umjseto sto lazes Alaha se ne bojeci bilo bi ti bolje da prestanes da se bavis providnom antisrbskom propagandom i da svoju izmisljenu pricu potvrdis dokumentovano ili sa svedocima – ocevidcima toga tvoga izmisljenog dogadjaja. Zbog toga ako nisi sluskinja sejtana vec zelis da budes sluskinja Alaha, ako je tvoja prica istinita navedi tacno ime zene kojoj su Srbi po tvome kazivanju djete u avtobusu zaklali, i gde i kada se to bezakonje desilo?!

        Ako svoju pricu ne mozes da dokazes, nemoj vise onda da se javljas, jer SRBi imaju kao Pravoslavni hriscani i bez tebe i drugih srbskih poturica dovoljno svojih zakletih neprijatelja koji vijekovima ratuju protiv Boga i SRBstva. Tokom rata po sluzbenoj duznosti bio sam cesto puta u Bosni gde sam obisao mnoga ratista, i imao sam uvid u mnoge vojne, policijske i druge srbske, muslimanske i hrvatske arhive ali za takav dogadjaj nikad nisam cuo niti sam naisao na bilo kakav pisani targ o tome zlocinu niti kod SRBa, niti kod hrvata, niti kod muslimana koji bi sigurno zapisali nesto o tome zlocinu da se on zaista desio!

        Zbog toga zamoljavam Redakciju sajta „Pravoslavlje zivot vecni“ da vise nikome ne dozvoli u ime bilo cega i bilo koga da preko njegovih elektronskih stranica blati i sramoti nase Sveti ime SRBinovo. Ako muslimanka svoju pricu ne bude mogla da dokaze, ne vidim tada svrhe da se njoj i dalje dozvoli da se ona javlja preko ovog sajta. Zloupotrebljavajuci Vase gostoprimstvo na sajtu, i koristeci Vasu sirokogrudnost i dobrotu do sada je muslimanka izrekla mnoge lazi i klevete na racun Pravoslavnih SRBa. Nemojte od sebe da pravite budale, jer u Pravoslavnu vjeru Srbinovu mogu da se vrate miloscu Bozijom od muslimana samo pojedinci koji budu poput Nemanje Kosturice, od Gospoda izabrani da posrame „mudre“ muslimane koji poludese praveci se mudrim!

        Ako Pravoslavni SRBi za set vijekova svoga robstva pod Turcima, nisu naucili nista o islamu i Muhamedu, placajuci njegovim slebdenicima porez sa DANKOM U KRVI, onda nikada nece o muhamedancima nista ni nauciti. U svakoj lazi su kratke noge. Ona moze na kratke staze da pomogne ali na duze nije djelotvorna jer se brzo otkriva. Zato vostani SRBijo i progledajte SRBi, krajnje je vreme da to ucinite ako zelite kao narod Svetog Save a ne rimskog Pape i „proroka“ Muhameda i dalje da opstanete na Svetoj zemlji svojoj!

      • Alex каже:

        Па се из Шеријата може научити о појму “takijja” т.ј. о неопходној лажи, гдје је зарад ширења ислама дозвољено друге људе варати, лагати и, како ibn Kesir у свом тумачењу Курана наводи на страни 203, ослањајући се на своје претходнике: “Mi se odnosimo ljubazno prema ljudima, a srca nam ih proklinju!”.

      • Muslimanka каже:

        Gospodine, ja se bojim Allaha i ne sluzim se lazima, nemojte polaziti od sebe. Evo vam link gde cete procitati ovu pricu http://www.balkandzije.net/index.php/vijesti/2241-srebrenica-don-t-forget-on-nije-moju-ruzicu-nahranio-on-je-zaklao-i-tako-zaklanu-puni-krvi-mi-je-vratio

      • Muslimanka каже:

        Alex, ne govoris istinu. Laganje je zabranjeno po Kitabu, Sunetu i idzma`u ucenjaka i nije dozvoljeno kod vecine ucenjaka osim u nuzdi kao i svaka druga zabranjena stvar. S tim da je dosla olaksica dozvole laganja u tri slucaja. Biljezi Muslim u svom Sahihu (4717) od Ummu Kulsum, radijallahu`anha, da je rekla: ,,Nisam cula (Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem ) da je dao olaksicu u laganju od onog sto pricaju ljudi osim u trome: ratu,izmirivanju ljudi i muza zeni i zene muzu.
        Dok dzumhur (vecina) ucenjaka smatra da laganje u osnovi nije dozvoljeno, a u slucajevima u kojima je preneseno da je dozvoljeno lagati nemisli se na stvarno laganje, tj. govoriti o necemu suprotno onome kako je stvarnosti, nego da se misli na tvz.tevriju i me`arid, tj.korisetenje dvosmislenosti i aluzije, a ne cisto i namjerno laganje. Kao na primjer dogadjaj iz sire kada su Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, i Ebu Bekr, radijallahu `anhu, cinili hidzru. Pored njih je naisao covjek i pitao Ebu Bekra, radijallahu ’anhu, ko je ovaj covjek, pokazujuci na Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem. A on mu odgovori: ”Upucivac (vodic) pokazuje mi put”. Covjek je razumio da je on njegov vodic na putu, a drugo znacenje ovih rijeci je da je Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem, onaj koji upucuje ljude na Pravi put, tj. Islam. A od primjera laganja muza zeni i zene muzu po ovom misljenju su: ispoljavanje ljubavi, davanje obecanja i ulijevanje nade za nesto u buducnosti sto nisu obavezni ispuniti, a sve to sa ciljem da se druga strana ucini zadovoljnom i da se poboljsaju odnosi medju njima.

      • novotarije каже:

        Vi niste bosanci nego TURCI kao i svi muslimani na nivou otomanskog carstva…
        Vi ste promenili nacionalnu pripadnost i prešli u TURSKU NACIJU… Na taj način ste postali OKUPATORI Bosne ponosne i drugih Serbskijeh zemalja i nemate ovde šta da tražite jer je vaša domovina Turska i vi ste ovde samo zahvaljujući pritisku zapadnih sila odnosno politike koja drži zapadnu Evropu pod anglocionističkom okupacijom inače vas na zapadu NIKO NE VOLI i nećete se dobro provesti kad na vlast u Evropi dođu RODOLJUBI!
        Te vaše priče da bi Srbin zaklao Serbsko dete zato što je te majmune neko ubedio da su neka posebna nacija to nema veze sa MOZGOM i vi biste tako nešto potajno želeli ali ne . Vi ćete biti PROTERANI odavde zauvek a u slučaju vojnog otpora bićete SRAVNJENI .. Niko više nije lud da se juri sa vama po šumama i da se bije za svaku ulicu posebno .. Sad se na dugme ratuje…

    • Alex каже:

      Moram i vama oce da uputim jednu opasku,jer u ovom ogovoru Muslimanki kazete:“Muslimanko, umjseto sto lazes Alaha se ne bojeci bilo bi ti bolje da“ …kao i „Zbog toga ako nisi sluskinja sejtana vec zelis da budes sluskinja Alaha, ako je tvoja prica istinita navedi tacno ime zene“… veoma je nezgodno formulisati recenicu na ovaj nacin, jer se posredno priznaje taj imaginarni, u Muhamedovom prelesnickom umu nastali Alah, za dobru sili tj.Boga, i da ustvari nikakve razlike izmedju „sluskinje Alaha“ i „sluskinje sejtana“, jer se Alah ne moze izjednaciti sa istinitim Bogom, Presvetom Trojicom.

      • Pomnjanuste oce , srbske mucenike njiove fotografije kako se uslikali mudzahedini (inace dozvani nekrstom sto se oguban ,ugnjezdio u nedra nase Otadzbine ), zrtva ciju glavu pritisce nogom ovaj zlikovac cuo sam da je brat nasa brata , srbina borca s Ozrena.Mal` su progonili i satirali nejac , silovali , palili po Ozrenu ovi dodjosi zle krvi i zlije naravi , neg` odrubise glave(po svom ustaljenom kroz vekove nacinu iskazivanja vojne pobede ), gazec i sutirajuc i s osmehom od uva do uva uslikali se drzec nase branitelje za krvave kose.Sve to nadjosmo kad pobegose ka zecevi ,ostaviv svoje torbe u brzini bega.Samo da su te slike a ne i silne krstace po zemljici zasejane pa svak ko je dusom okat moz` videt nalicje(koje je ustvari pravo lice) ova rata 90.tijeh.A brat koji osta ziv ova mucenika (jedna od masakrirani sa slike)koji isto bese junak borac s Ozrena i prezive s vise rana na dusi nego li i na telu te mladi coek izgubi sna i ne spavase nikako godinama i godinama …da dadne Bog te usni i odane i okrepi se.
        Vecna pamjat svim koji polozise svoj zivot za krst casni i za odbranu nejaci i svoje Otadzbine..
        Vecnaja

      • Svestenik Mihailo Mikic каже:

        Aleksu brate, nemoj da mi trazis dlaku u jajetu ili zapetu i tacku, upitnik i uzvicnik da li sam ga stavio na pravo mjesto? To mome pisanju i nije bio cilj, nego sam zelio samo da ukazem na cinjenicu da muslimanka veoma ostro reaguje kada se iznesu istine o islamu, dok u isto vreme ispod zita ona zna da ujeda i da vredja sve sto je SRBsko i Pravoslavno, dok se vecina komentatora iz uljudnosti pokusava da drzi na nekakvoj kulturnoj visini od koje samo muslimanka korist ima.

        Mi pokusavamo da razumijemo njezine vjerske stavove i dokazima da ih oborimo. Nesto slicno i ona cini u odnosu na Hrista i nauku Njegovu, ali se ocigledno radi o mladoj djevojci duhovno jos nedozreloj koja zbog toga ovaj svijet i zivot u njemu gleda samo kroz ucenje muhamedanske vjere svoje, ne osvrcuci u potpunosti na bilo kakve agrumente sa nase strane. To je mentalitet sektasa, i on je svuda isti i kod hriscanskih i kod islamskih sekti. Zbog toga mi iako govorimo jednim te istim SRBskim jezikom, ne mozemo nikako da se sporazumimo i dogovorimo o bilo cemu. Sto da se lazemo i neakvu medjusobnu laznu ljubav da gradimo. To rade ekumenisti, a mi trebamo da budemo svjesni istorijske istine: „Vjere su nam u krv zagazile bice bolja koja ne potone“. Njegos!

      • Muslimanka каже:

        Svestenice, zar vasa usta ne treba da propagiraju mir i ljubav, samo dobrotu? Nemojte opovrgavati sebe i svoju sluzbu, jer koliko vidim vama su puna usta mrtvih glava i krvi. Nego oce, ispricala sam vam pricu ali vi ocigledno iako stariji od mene niste shvatili pouku. Poenta moje price je bila da ne cine zlo samo muslimani kako vi zelite da predstavite iz meni nepoznatog razloga. Prema vasim recima svi su losi jedino ste vi pravoslavci neki sveti narod. Oholost je gospodine nesto najmrskije Bogu, to biste trebali da znate.

        Zasto se ja pozivam na nauku u svemu? Zato sto bi bilo glupo da vam nesto dokazujem Kur’anom ili Sunetom Bozijeg poslanika kada vi u to ne verujete. Isto tako je glupo da vi meni dokazujete da moja shvatanja nisu ispravna tako sto se pozivate na Bibliju i neke svece, velikomucenike, i ko zna jos koga. Da ja verujem u ono sto Biblija kaze i ti velikomucenici ja bih bila hriscanka.
        Mislila sam da smo svi svesni znacaja nauke i tehnologije za zivot coveka i njene ispravnosti, i zato nauku uzimam kao nesto sto svi znamo i sto nam je svima dokazano.
        Ali gospodine nemojte mene kriviti ako se jos uvek nalazite u srednjem veku.
        Ja ne mogu da verujem da je neko ovde napisao da je nauka od djavola, pa da li ste svesni koliko je to apsurdno?

      • Muslimanka каже:

        Uostalom Alex, kada vec govoris o laganju, zar mi ti nisi citirao recenicu iz Biblije “ Sve mi je dozvoljeno, ali mi nesto nije od koristi“, sto znaci da po Bibliji laganje nije nigde zabranjeno. Ako ti smatras da tebi laganje koristi dozvoljeno ti je. Zasto osudjujes nesto u sta i sam verujes i sto kaze i tvoja sveta knjiga?

      • Срђан каже:

        А што ви прво лепо не прочитате Библију, па онда дискутујете? Тамо пише и ово:
        ”Ваш је отац ђаво; и сласти оца својега хоћете да чините:
        он је крвник људски од почетка, и не стоји на истини;
        јер нема истине у њему;
        кад говори лаж, своје говори:
        јер је лажа и отац лажи.”
        (1 Јов. 3:8)
        Намерно изврћете и тако упадате у лаж. Шта је спорно у томе да нам је све дозвољено, али нам није све на корист? По слободи човек може и да краде и да лаже и да убије, али шта му је од тога на корист? Али ви све буквално схватате (нисте ви криви, Ислам је сав такав – површан), те и корист схватате као материјалну корист, а не оно што је корисно души.

      • Alex каже:

        Evo Srdjan dao odgovor, sve se povrsno ili izvrnuto shvata.Ali dobro, takav je islam, cak im je i raj materijalan…ali kakav prorok, takva i vera!

      • Срђан каже:

        Она, брате, теби спочитава оно што они воле да раде, на пример: сматрају да је лаж о Сребреници и преко 8000 убијених ”бошњака” корисна за њих, па је гурају годинама, без обзира што су тој лажи сваким даном све краће ноге. Срећом, ту су ”истинољубиви” Американци да потврде причу, боље рећи бајку.

  55. Svaka rijec oce Mihailo ti je zlatna.Taki treba da su duhovnici kao oni koji zaklese vojevode i Karadjrdija u Orascu il` vekovima unazad potamnjenim s osmanlijskim nekrstima pricestise huljade momcadi Srbskije u Samodrezi Crkvi kad ovi krenuse prsim` da brane Krst casni pjevajuc „…zbogom prvi nerodjeni sine…“ il ` onije duhovnici sto pricescivahu u Crkvi Ruzici ispisane iz zemna zivota koji ostase da brane Stefanov grad Beograd na celo s majorem Gavrilovicem , nasije nekdanji duhovnici koji prepesacise lednu Albaniju uz vojsku i inarodne nejaci zbeglice uz cijelu Serbiju sto s ` selila da sebe spasi kroz led , mraz sto i` izujeda do smrti , kroz glad sto pokosi .Duhovnici manje il ` vece gromade ljudske al` pravednici ka` nas sveti Vladika Zicki Nikolaj Velimirovic koji za Hrista i Srbstvo ratova umom recju i vojnicki te zadivi Hriscanski svet za zemna zivota koj` mu se pokloni i dolazase masovno da cuju Mu rec ka sa ziva izvora da se napiju i dokaza i pokaza Vladika da je smrt pobedjena posvedoci svojim mostim i cudesnom blagodacu kojom se tim putem Bog projavi po ko zna koji put da otvara oci svojim „slepim il` gluhim „.

    Ja vec` rekoh svoje u svojijem ranijim pisaniji i ne ide da s` ponavljam jel` rec osta zapisana i moja miso dise kroz nju.

  56. Богдан каже:

    Ваистину, зналци овога света знају све осим да су слуге Сатане. Кад сване последњи дан, Сатана ће се зарадовати броју своје жетве. Све штуро класје!
    Но по глупости својој и Сатана рачуна са бројем а не са пуноћом. Један Твој клас вредиће за сву жетву Сатанину. Јер Ти на пуноћу хлеба животног рачунаш, Победниче смрти, а не на број.

    Узалуд говорим безбожним: упутите се Дрвету Живота и знаћете више него што желите знати. Од дрвета познања Сатана нам прави скалу за подземни свет.

    Ругају ми се безбожни: ти хоћеш кроз Дрво Живота да нас обратиш твоме Богу, кога ми не видимо.

    Заиста, нећете Га никада ни видети. Светлост, што засењује очи и серафимима, сагореће ваше зенице за навек. Од свега што расте у гнилини земљиној најређи су они што у Бога верују. О језеро и планине, помозите ми да се веселим, што и ја путујем са овим најређим, најнечујнијим, најпрезренијим.

    Још мало мало, браћо, и пут he се наш кончити.
    Још мало мало придржи нас, Победниче смрти.

    (Свети владика Николај)

  57. Мислим да би Муслиманка требало да прочита овај текст https://pravoslavljepzv.wordpress.com/2013/09/10/digitalni-andjeo/ „Анђео“ који се јављао Мухамеду, и данас се јавља појединцима.

  58. Muslimanka каже:

    Nego ljudi, kada sam dosla na ovaj sajt nije mi bila namera da se ni sa kim prepucavam, a kao sto vidimo ovo je postalo obicno prepucavanje. Zato ostajte vi meni dobro, neka vas Bog uputi na pravi put, neka vam podari sve najbolje. Ja imam materijala da se sa vama raspravljam do beskonacnosti, jer meni moja vera daje odgovor na sve, nema tu nikakve alegorije, dvosmislenih znacenja. Ali nije mi to cilj i ne zelim vise u tome da ucestvujem.
    Zelim da se zahvalim svima koji su ulozili svoj trud da pokusaju da mi daju neke odgovore, mogu vam reci da ste me samo vise ucvrstili u svom verovanju. Jer upoznajuci vasu veru shvatila sam koliko je moja vera savrsena.
    Izvinjavam se ako sam nekog uvredila svojim komentarima, jer koliko god da je meni bio cilj da iznesem svoje misljenje i neke svoje stavove, mozda je to moje misljenje nekog uvredilo.

    Iako sam mlada dacu vam jedan savet, pa makar razmislite o njemu: Nemojte se oholiti i nemojte sebe proglasavati za neki sveti narod, svi smo mi daleko od toga da budemo sveti i nikada to postici ne mozemo. Borite se da zadobijete milost i ljubav vaseg gospodara, jer tesko onom ko Boziju srdzbu navuce na sebe.

    • Богдан каже:

      Муслиманка: „Jer upoznajuci vasu veru shvatila sam koliko je moja vera savrsena.“ Тебе „твоја вера“ неминовно одводи у пакао. Уколико имаш имало здравог разума, посвети мало свог драгоценог времена, па прогуглај и нађи неки сајт о Благодатном огњу и торинској плаштаници.
      Благодатни огањ и Плаштаница Господа нашега Исуса Христа ( торинска плаштаница ), више су него довољни да би се отклонила свака сумња у Истину Православља.
      “Истина се другачије назива Православљем.”
      (Свети владика Николај Охридски и Жички)

      – О БОЛЕСТИМА СПОРОВА И ДИСКУСИЈА –

      Учесници у дискусији треба јасно да дефинишу тему и да касније не скрећу с ње.
      Често неразумевање међу учесницима у дискусији потиче од тога што једном истом термину, имену или дефиницији људи придају различит смисао, стога сви учесници дијалога кључне појмове треба да дефинишу и прихвате у једном значењу. Затим, потребна је строга доследност; овде је недопустиво истрчавање унапред: следеће треба да проистиче из претходног. Само кад се оствари заједничко поимање и сагласност у једној тачки може се прећи на другу. Разуме се, логичка анализа не може бити примењена на библијске цитате, који имају надлогички карактер, већ на облик дијалога као одређени систем доказа. Дискусија, као и логика, има своје законе. Међутим, да би се они боље схватили, треба размотрити грешке и злоупотребе, које се догађају приликом дискусије, односно патологију дискусије. Покушали смо да пронађемо неколико оваквих карактеристичних синдрома.

      Синдром Гебелса

      Гебелс је у отвореним разговорима с радницима свог идеолошког апарата говорио да мала лаж може да изазове сумњу, а велика се доживљава као истина. Осим тога, лаж треба понављати и надувавати. Човеку је психолошки тешко да замисли да је све што је чуо – потпуна лаж. Што су веће димензије овакве лажи, тим она више изгледа као истинита. Зато је Гебелсов савет: „Лажите, ничег се не плашећи и не стидећи се, лажите што више и са што већом сигурношћу и успех је обезбеђен.“

      Синдром „контузија демона“

      Средњовековни схоластичари су у шали говорили да је демон, кад је свргнут с неба, пао на земљу на главу и доживео јаку контузију. Због оваквог ударца изгубио је способност логичког мишљења. Обично је демон у дискусијама брбљив, али се увек губи у својим закључцима и не може да нађе везу између узрока и последица. Без обзира на то што поседује велики број информација, демон није у стању да начини ниједан правилан силогизам. Синдром контузије је или истинска неспособност да се доследно и јасно размишља или свесна метода – да се опонент доведе у заблуду, тј. вербална подвала, при чему се у обзир не узима вештина руку, већ језика.

      Синдром Хрушчова

      Кад овај политички посленик није хтео да одговори на постављено питање, почињао је да говори на другу тему. Тако да слушаоци нису схватали шта и због чега прича. Притом је Хрушчов говорио без заустављања и прекида, гушећи слушаоце лавином речи и мучећи све; затим би изјавио да је време састанка истекло, захвалио би се на пажњи и тресао руке саговорника. Ова метода се користи да би се питање утопило у димној завеси речи и да би се самим тим избегао одговор.

      Дакле, разуман, коректан и сврсисходан дијалог доводи, ако не до сагласности, онда до међусобног разумевања; а неразуман – до још веће поделе и отуђења. Зато сви ми морамо да се учимо култури дијалога и дискусије, разуме се, укључујући и аутора чланка.

      (Архимандрит Рафаил Карелин)

      • Muslimanka каже:

        Ja sam definisala temu o trojstvu, medjutim pretpostavljam da nisi citao komentare jer ih ima puno, ali na svaki moj iznesen stav prema kome ja smatram da ne postoji trojstvo, vec da je Bog jedan, meni se odgovaralo kako je moja vera nakaradna, kako su muslimani ubice, da sledimo satanu, itd, da ne nabrajam dalje. Kada god mi je neko postavio ajet iz Kur’ana koji smatra za pogresan, ja sam taj ajet protumacila na ispravan nacin, i kada nemaju prigigovor na tumacenje tog ajeta onda pocinje prica vi muslimani ovakvi, vi onakvi.
        U pocetku sam pokusala da objasnim da radnje pojedinaca nemaju veze sa verom, uzimajuci primere i iz islama i iz hriscanstva, ali to je shvatano kao da ja pokusavam da ruzim Srpstvo.
        Eto kako smo otisli od teme. Ali nisam ja kriva ako neko ne ume da napravi razliku izmedju vere i nacije.

      • Срђан каже:

        Сви одговори су у Библији, али џаба вама говорити. Питали сте:
        ”Како то да верујете да је Исус Бог или Божији Син, када он никада то за себе није рекао?”
        Да сте читали Библију, не би се бламирали расправом овде:
        35. Чу Исус да га истјераше напоље, па нашавши га рече му: Вјерујеш ли ти у СИНА БОЖИЈЕГА?
        36. Он одговори и рече: А ко је он, Господе, да у њега вјерујем?
        37. А Исус му рече: И видио си га и ОНАЈ КОЈИ ГОВОРИ С ТОБОМ, ТАЈ ЈЕ.
        38. А он рече: Вјерујем, Господе! И поклони му се.
        По Јовану, 9. глава
        Пошто је посведочио за себе да је Син Божији, посведочио је и да је Бог триипостасан:
        19. Идите, дакле, и научите све народе крстећи их у име Оца и Сина и Светог Духа
        По Матеју, 28. глава

        То што ви не верујете у то, то је друга прича.

      • Muslimanka каже:

        Srdjane, to nisu Isusove reci, vec Matejeve. Vi Jevandjelje po Isusu nemate. U stvari, nisu to ni Matejeve reci, vec nekog prenosioca koji je ziveo mnogo posle njega.
        E sada vi verujete da se sveti duh javio Pavlu i na taj nacin je nastala Biblija ( Ako sam dobro razumela izlaganje ovih ljudi). E sad ostaje nedoumica. Kao sto vi tvrdite da se Muhamedu javio satana, tako i mi tvrdimo da se Pavlu nije javio duh Boziji.
        Tvoja konstatacija da se ja ovde blamiram je diskutabilna, to bi vec bila nova tema za razgovor.
        Takodje je diskutabilan pojam o bukvalnom shvatanju Biblije. Ovako mi muslimani tumacimo rec sin Boziji.
        Kada neki covek oseca ljubav prema detetu, on mu kaze „dodji sine“, ili recimo ako tebe neki rodjak posebno voli koji je stariji od tebe reci ce ti „sine“ iz miloste. To ne znaci da je on tvoj otac, niti da si ti deo njega.

      • Срђан каже:

        У том случају немамо више о чему да дискутујемо. Библију су писали људи, Куран су писали људи, а на свакоме од нас је да одлучи која од две књиге бележи Божије откровење и којој књизи да верује.
        А то како ви муслимани тумачите Библију и речи у њој мене уопште не интересује – има ко да тумачи.

      • Alex каже:

        Muslimani odbacuju Bibliju kao laznu, a opet traze dokaze u njoj da je Muhamed najavljen kao prorok.I onda obecanje Gospoda Isusa Hrista, da ce poslati Duha Svetoga, Utesitelja, oni tumace da se odnosi na Muhameda. Sta reci o takvom pristupu?
        A ovde konkretno, Muslimanka se bavi podmetacinama, izvrce reci, ne malo puta iznosi potpune neistine.Vec je bilo ovde tekstova,a postoji i obilje istorijskih izvora, o tome da su Jevandjelja pisali Hristovi ucenici, svedoci Njegoove zemaljske misijie, Njegovih cuda, Njegovog raspeca, i sto je najvaznije od svega za pali ljudski rod Njegovog slavnog Vaskrsenja, kojim smo konacno oslobodjeni smrti.Apostol i jevandjelista, Jovan Bogoslov stajao je pod krstom na kojem je Gospod raspet, kad se obratio recima:Ženo, eto ti sina, a učeniku: Eto ti majke (Jn. 29; 26-27), jer je Mariju Djevu, poverio na staranje Jovanu, sve do njene koncine.Postoji i presuda Pontija Pilata, rimskog namesnika Judeje, kojom je Gospod osudjen, a kad je polozen u Grob, postavljena je straza po nagovoru jevrejskog prvosvestenika Kajafe, jer su Njegovi ucenici pripovedali da ce vaskrsnuti, pa da ne ukradu telo.Ostalo znamo, Gospoda je Vakrslog videlo oko 600 ljudi, a apostol Toma je rekao:A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama Njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra Njegova, neću vjerovati.“(Jov.20:25)“I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici Njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke Moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra Moja, i ne budu nevjeran nego vjeran.“(Jov.20:26-27).“I odgovori Toma i reče Mu: Gospod moj i Bog moj!“(Jov.20:28).“Reče mu Isus: Zato što si Me vidio, povjerovao si;blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“(Jov.20:29)
        A Kuran kaze da se hriscanima sve to pricinilo:Ali oni ga nisu ubili; oni ga nisu razapeli, njima se to samo tako pokazalo… Oni ga sigurno nisu ubili, već je njega Bog uzdigao k sebi: Bog je moćan i pravedan.– Kuran 4:157.

      • Богдан каже:

        7. Знај и упамти, кћери моја: Тајна Светог Тројединства унутарња је тајна бића Божијега. Ту своју интимну тајну Бог није могао открити народима без закона ни кроз закон. Нити кроз људе, ни кроз велике пророке. Него је само кроз изабране пророке најављивао, довољно јасно и поуздано, силазак на земљу и Ваплоћење Сина свога, кроз кога ће се „земља напунити познања Господњега као што је море пуно воде“ (Иса, 11, 9; Авак. 2, 14). А главно познање, које ће Син објавити, биће славно познање Бога као Свете Тројице, којој је једно од имена Љубав.

        8. Вечни Отац љуби Сина и Духа Светога. Вечни Син љуби Оца и Духа Светога. Вечни Дух љуби Оца и Сина. Све у недомисливом јединству, неразделном и несливеном. Све бестелесно и духовно. И тако од вечности у вечност, без почетка и без краја, без промене, без смањења или увећања, и без утицаја времена и пространства и ма каквог спољњег догађаја.

        9. Замислити Бога без Сина исто је што и замислити Бога без љубави. Јер свака љубав изискује предмет љубави. Ти знаш, кћери, да кад неко од људи рече: ја љубим, ми одмах логично питамо: кога љубиш? Кога би дакле Бог Отац љубио у вечности, пре створења света, ако није имао Сина као предмет своје љубави? Значило би, да Он није знао љубити нити је био Љубав у суштини својој пре него је створио свет као предмет своје Љубави. А то би опет значило, да је Бог са створењем света добио нешто што пре није имао, и кроз то се променио. Ово је несмислено и нелогично и противно Светом писму Божијем, у коме је с неба посведочено да „у Богу нема промене“.

        10. Ко не верује у рађање Бога Сина од Бога Оца, тај не може уопште Бога називати Оцем. Или ако га тако назива, не говори истину. Јер по чему је Он Отац ако нема Сина? Ваљда само Отац почасни, или титуларни, као што деца понегде ословљавају сваког старијег човека: Оче! Каже ли неко па Бог је Отац свију људи, ми одмах одговарамо: Бог је Творац а не Отац свију људи. Он није родио него створио све људе. Ако ковач има рођене синове и исковане плугове, неће ли он правити разлику између своје рођене деце и својих творевина? Не може нико без лажи називати Бога Оцем.а непризнавати Његовог вечно рођеног Сина, који једини има моћ да створено претвори у рођено. Апостол Христов одлучно говори: „Ко се год одриче Сина, ни Оца нема, а који признаје Сина и Оца има“ (I Јов. 2, 23; 4, 16).

        11. У II члану нашег „Вјерују“ ми исповедамо нашу веру „у јединога – Господа Исуса Христа, Сина Божијега, Јединородног, од Оца рођеног пре свију векова, рођеног а не створеног“. Околико морамо бити благодарни светим Оцима Цркве, који ову истину истакоше и потврдише! Иначе би ми били лажљивци кад би говорили о Оцу без Сина. Јер ако Отац нема Сина, чији би био Отац, и зашто би се звао Отац? И сав наш говор о Љубави био би само једна чежњива песма без реалног оправдања.

        12. Бог као Љубав објашњава се само Богом као Светом Тројицом. У овоме је кључ тајне љубави, кћери моја. Држи ово стално у памети. И веруј речи великог Исака Сирина: „Љубав је слађа од живота“. А ја додајем: и јача од смрти.

        13. Кад говоримо о љубави у Светој Тројици, ми стално држимо у памети да је Бог дух и љубав у Богу сва духовна. Отац љуби Сина тако силно, да је сав у Сину; и Син љуби Оца тако силно, да је сав у Оцу; и Дух Свети по љубави сав је у Оцу и Сину. То је Син Божији посведочио речима: „Ја сам у Оцу и Отац у мени“ (Јов. 14, 10). И Син у Светом Духу и Свети Дух у Сину. У Писму стоји како васкрсли Христос на апостоле „дуну и рече им, примите Дух Свети“ (Јов. 20, 22). Оно што неко носи у себи, може дати из себе.

        14. Особина љубави, кћери моја, је да једно љубеће лице жели да утоне у љубљено лице. Тако је жарка љубав Оца према Сину, да би Он, хтео да утоне и изгуби се у Сину. И обратно. Таква је љубав и Духа Светога према Оцу и Сину. Но по непостижимој неопходности свак остаје оно што је. Зато се и каже за Свету Тројицу „неразделна – неслијана“. Неразделна је, јер је једна по битности и љубави; неслијана, јер је по ипостасима индивидуална. Један троједини пламен бића, живота и љубави. На том величанственом пламену божанске љубави палимо и ми наше малене и влажне свећице земаљске љубави, које се лелујају, диме и лако гасе. А што се три лица не сливају и не раздељују, то је дејство љубави сваког лица према друга два. Јер свако од њих из љубави тежи, да увелича и прослави остала два лица Светога Тројства. То објашњава реч Сина Божјега: „Отац мој већи је од мене“.

        15. Љубав у једном лицу није љубав него самољубље и себичност. Због тога Мухамед и не спомиње љубав у вези са једноименим Алахом него само праведност и милостивост. – Љубав удвоје брзо хладни и прелази у тугу. Због тога се бездетност у Старом завету сматрала проклетством. А тако се и данас сматра на Балкану, у Русији и на целом Истоку. Пуна љубав јесте љубав утроје. На земљи је то тако, зато што је то тако на небу. Није чудо што број три игра тако огромну улогу у свима творевинама Тројединог Творца.

        http://www.svetosavlje.org/biblioteka/vlNikolaj/Kasijana/Nikolaj090407.htm

    • novotarije каже:

      Ništa ti ne brini za nas ..Mi nemamo Gospodara nego Oca i on nije iskompleksiran kao vaš „gospodar“ pa mu nekakve sluge ili robovi nisu ni potrebni!
      Mi ne možemo da budemo nešto što nismo… Ako smo Serbi tada smo Serbi zauvek a to znači Sinovi Svetlosti i vi ste kao sinovi ovoga sveta samo jevtino lukavi ali ne i bolji od nas!
      Što se tiče savršenstva vaše vere: Kao prvo to nije vaša vera nego vera koja vam je genocidom nametnuta i gde su vam umesto vašeg savršenog Serbskog jezika nametnutnuli majmunski arapski jezik za Bogoslužbeni!
      Tako ispada da se svome „gospodaru“ obraćate na jeziku koji u vreme muhameda NIJE POSTOJAO!!!
      Takođe su vam nametnuta imena niže rase i praznici i običaji koji su vezani za primitivno kolektivno nesvesno pustinjskih nomadskih kozara!
      Gle na Grebcima koje švabe zovu „stečcima“ su Prijezda ( Preža) Ostoja, Hoćen . Vlatko, Radovan, Ratko i nema ni jednog sulejmana, mustafe , izeta i ostalog IZMETA!!!
      To znači da je to jedna bolesna genocida iskompleksirana vera koja silom nameće kvazi kulturu arapske ciganije zahvaljujući dolaru koji se štampa bez pokrića kroz monopol naše Arijevske nafte koju arapi drže pod okupacijom za račun anglocionističkog lobija..
      Da su Austrija i Nemačka umesto što su napale svoju Arijevsku braću za račun bolesnog vatikana krenuli preko Turske prema Bagdadu DANAS BI NAFTA BILA U MARKAMA a vi biste jebavali koze!!!
      Toliko o savršenstvu vaše vere u kojo je Alah mutav i beslovestan jer nema Sina koji bi bio Reč Njegova!!!

  59. Muslimanka каже:

    Alex, ne zelim da ovo shvatis kao uvredu, ali i ne ocekujem da razumes smisao Muhamedovog poslanstva. Jer ako neka osoba kaze da mu je Kur’an besmislena knjiga, to vise govori o toj osobi nego o Kur’anu. Covek da bi razumeo Kur’an mora da poseduje sveopsirno znanje, koje koliko vidim ovde mnogi satanizuju. Zato nama Allah dz.s. u Kur’anu kaze, “ O vi razumom obdareni, poslata vam je objava pa razmislite o njoj“.

    • Alex каже:

      Ne zasto da shvatim kao uvredu, moj um je zaista ogranicen.Planiram da upisem nuklearnu fiziku, pa kad to zavrsim, upisacu paralelno medicinu i astronomiju.Ako uspem sve to da zavrsim, valjda cu imati dobru pocetnicku poziciju da se posvetim citanju Kurana.

      • Muslimanka каже:

        Za razumevanje Kur’ana potrebno je elementarno znanje. Zato je prva objava bila „uci i proucavaj u ime tvoga Gospodara koji stvara coveka od ugruska, uci plemenit je gospodat tvoj“. Naravno, svako veruje u ono u cemu se pronalazi. Nekome je logicnije i lepse da veruje da je nauka od Satane, ja licno ne mislim tako. I da nisam muslimanka ne bih se slozila sa tom cinjenicom.

  60. Muslimanka каже:

    Srdjane, Islam nije povrsan, samo nije dvosmislen. U Kur’anu je jasno receno sta je zabranjeno, sta je pokudjeno, sta je naredjeno, sta je pohvaljeno, sta je lepo raditi… U Kur’anu nije receno dozvoljeno vam je sve, vec je obrazlozeno sta je zabranjeno, a ljudima je ostavljena dobra volja da li ce se pokoravati Bozijim odredjenjima. Pa je lepo receno, Allah vam je dao razum, poslao vam je uputu i On nece uticati na vase odluke.
    A sto se Srebrenice tice nadgrobni spomenici svedoce o tom dogadjaju, nema potrebe niko da prica. I naravno, to je jos jedna vasa iluzija da je ceo svet protiv Srbije i Srba.

    • Alex каже:

      Verovatno smo imali kolektivnu halucinaciju, kao narod, da nas je bombardovalo 19 najmocnijih zemalja sveta, na celu sa najmocnijom Amerikom!

      • Muslimanka каже:

        Alex, oni su Srbiju bombardovali zbog visih ciljeva, a ne zato sto vas mrze, sve sto rade-rade za svoj interes. Americi je bilo u interesu da postavi svoje baze u Bosni i na Kosovu, iz kog razloga samo oni znaju. Pa zar mislis da su se Amerikanci mnogo potresli sto se na Balkanu neko ubija, pa dosli da isteruju pravdu? Nesreca Srbije je sto ima strateski dobar polozaj, isto kao sto je i nesreca Arapa sto imaju naftu.

    • Срђан каже:

      Ваша прича да Куран није двосмислен не држи воду. У Курану има море контрадикција које ваши тумачи тумаче на разне начине. Ево, сами сте негде навели да у Курану пише да човек настаје од текућине које излази између груди и кичме, и протумачили то као да се у фази ембриона ту налазе мушки полни органи (иако у фази ембриона ту нема никакве текућине, тј. семена, него се семе појављује много касније и на другом месту). Међутим, по нету сам нашао и других тумачења тог стиха, тако да је Куран итекако двосмислен (пример: http://www.ahlalhdeeth.com/vbe//showthread.php?t=2602 ). Цитирам:
      …The words translated as “backbone” (sulb) and “ribs” (tarâ’ib) are not understood in Arabic to belong to the same person. Arabs understand the “sulb” to refer to a part of the male body and the “tarâ’ib” to a part of the female. Ibn Kathîr states: “It refers to the ‘sulb’ of the man and the ‘tarâ’ib’ of the woman…”
      Ваше и горње тумачење се много разликују. И тако, кад не тражите длаку у јајету у Курану, не тражите је ни у Библији.

      • Muslimanka каже:

        Do zabune moze doci samo kod nas ne Arapa koji ne razumemo Arapski jezik i njihovu gramatiku i terminologiju. Moguce je da sam ja na pogresan nacin shvatila to tumacenje.
        Ovde sam izdvojila samo ono sto me interesuje kako se beba razvija po nedeljama. Znaci kada se razviju jajnici i testisi beba je jos uvek embrion.

        XI NEDELJA – Ove nedelje se polako završava razvoj svih glavnih organa i polako se možete opustiti – prolazi period u kome je dete jako osetljivo i u kome može da dođe do razvoja teških anomalija. Vaša beba ulazi u period brzih promena i za nekoliko nedelja će joj se dužina udvostručiti! Formiraju se jajnici i testisi, a razvijaju se i spoljni polni organi, ali je čak i na veoma dobrim ultrazvučnim aparatima teško sa sigurnošću reći da li je beba devojčica ili dečak. Glava je još uvek nesrazmerno velika – otprilike čini jednu polovinu tela. Kapci su zatvoreni, a ove ili sledeće nedelje počinje da cirkuliše krv izmedju bebe i materice i posteljica počinje da vrši svoju funkciju ishrane putem majčine krvi. Dužina bebe od temena do kraja kičme (guze) je oko 55 mm, a težina 10 g.

        XII NEDELJA – Od ove nedelje vaša beba se zove fetus. Sa 12 nedelja beba je potpuno formirana, ima sve organe, mišiće, udove i kosti – od sada do rođenja samo raste i sazreva. Glava postaje okrugla. Vidi se i kičma, ručice i nožice, prsti na nogama i rukama su potpuno razdvojeni. Ima lep profil i skače na sve strane! Na prstima ruku i nogu počinje razvoj noktiju. Počinje da se nakuplja plodova voda pošto bebini bubrezi počinju da stvaraju i izlučuju mokraću. Mišići u zidu creva počinju da vežbaju pokrete peristaltike – crevne pokrete koji služe za varenje hrane. Hipofiza počinje da stvara hormone. Dužina bebe od temena do kraja kičme (guze) je oko 65 mm, a težina 18 g.

    • Срђан каже:

      Да вас цитирам:
      E pa blago nama kada nam je youtube pouzdan izvor informisanja, gde svako moze da naprica i okaci sta god hoce.

      • Muslimanka каже:

        Da, ali onaj video koji su meni postavili kao neki dokaz je cist tekst, ne vidi se ko prica, a ovaj covek cim se pojavio licno, vidi se iz videa da je u crkvi, znaci moze neko i da ga prepozna i da demantuje ovaj video, to je vec malo verovatno da je laz.
        A da su ovde prikazani samo slajdovi gde imamo samo tekst ovog coveka, bez njegovog lika i glasa, ne bih postavila takav video.

    • Срђан каже:

      А овај филмић треба да буде доказ за…?

      • Muslimanka каже:

        Treba da bude dokaz da muslimani koji se drze Kur’ana i suneta naseg poslanika ne mogu biti losi ljudi, jer ovde se pokusava predstaviti da su muslimani losi ljudi zato sto ih vera uci da budu losi. I da ne treba genralizovati stvari, i da ne treba izvlaciti samo lose dogadjaje kod muslimana a dobre zanemarivati, i to sve sa ciljem da se muslimani predstave u losem svetlu.
        Vi mozete nekoga da volite ili mrzite, ali kada donosite sud o nekome treba da budete objektivni.

  61. Срђан каже:

    Ако читате Библију како треба (а ви сте је овде углавном извртали и буквално схватали), нећете наћи двосмислености, већ покушај да се људском речју изразе, колико се може, Божанске истине. Ислам нема тај проблем, јер све је тако материјално и површно, што би рекао апостол Павле: ”Не додирни, не окуси, не опипај!” и то је сва мудрост.
    Што се Сребренице тиче, треба погледати филм ”Сребреница, издани град”, где и сами ”бошњаци” (поштенији међу њима) сведоче о тој огромној лажи.

    • Muslimanka каже:

      Srdjane, film se ne moze uzimati kao argument, jer film je umetnicko stvaralastvo, to je samo vidjenje autora odredjenog dogadjaja, i to je subjektivna slika stvarnosti.

      • Срђан каже:

        Ви мешате уметнички филм са документарним. Када се у филму документовано, на пример, побија ваша бајка о Сребреници, онда је то документарни филм. Није само виђење аутора, већ сведочење многих људи, на вашу несрећу, између осталих и ”бошњака”.

    • Muslimanka каже:

      Srdjane, a sta cemo sa dokumentarcima koji potvrdjuju ovaj dogadjaj. Uostalom, tu je sud da donosi presudu a ne ja i ti. Ti mozda Srebrenicu vidis kao nesto lepo, meni je to stravican genocid koji je pocinjen nad jednim narodom, ne znam pod cijom komandom ali Srbi su ga pocinili ( kada kazem Srbi mislim na pojedince).
      Pretpostavimo da je Alija Izetbegovic izdao Srebrenicu zarad nekih svojih ciljeva. Neka su Srbi usli u srebrenicu po nagovoru Alije Izetbegovica ( pretpostavka). Zasto to umanjuje zlocin? Zar si manje kriv Srdjane ako ti ja dam dozvolu da ubijes nekog coveka nego kada ti to sam odlucis? Cinjenica je da si ti tog coveka ubio.
      Xato ovaj pokusaj da opravdas ono sto se desilo muslimanima u Srebrenici ne znam kako bih okarakterisala.

  62. Срђан каже:

    Сваки злочин је страшан, а још је страшније то што ви прећуткујете стравичне злочине које су муслимани пре Сребренице починили по селима око Сребренице (број тих цивилних жртава премашује надувани број од 8000 убијених у Сребреници) – не постоји звер међу животињама која би то урадила. У Сребреници су страдали војници које се Алија препустио, тј. издао. Страдали у борби – какав је то геноцид? Ако је неко стадао мимо обичаја ратовања, то јесте за осуду.
    Све у свему, подржавање ове гнусне лажи довољно говори о вама и вашој вери.

  63. Срђан каже:

    А монтирани ”судови” (спрдње од правде) на које се позивате нас православне Хришћане тангирају исто колико и Пилатов суд. Ви останите љубитељи разних Пилата и њихових сплетки, а нас занима једино Божији суд.

    • Muslimanka каже:

      Slazem se sa tobom da se istina i pravda moze dostici samo na Bozijem sudu, ali smo opet ja i ti manje kompetentni da o tome odlucujemo. Ja ni jednom recenicom nisam negirala zlocine nad Srbima u Bosni. Nas nasa vera uci da svako ko ubije neduznog coveka isto je kao da je ubio ceo svet.
      A ako saberemo sve zrtve muslimana u Bosni od pocetka rata i sve zrtve Srba u Bosni od pocetka rata, da li si siguran da je vise Srba ubijeno????
      Mada glupo je raspravljati o broju zrtava, svaka neduzna zrtva je za osudu.
      Bas sam citala neke sajtove koji propagiraju tvoju teoriju da se nije desio zlocin u Srebrneici, pa opet kazu pogubljeno je 2000 ljudi a 5000 je ubijeno u borbi. Pa zar je malo 2000 ljudi? I to sve za tri dana. Pa probaj Srdjane da brojis do 2000 pa ces mozda imati predstavu koliko je to.

  64. Petronije River каже:

    Svako polemisanje sa inoslavnim o pitanjima vere je besmisleno. To što slep čovek ne može da vidi svetlost, ne znači da svetlosti nema. Niti nema vetra zato što gluv ne čuje njegovo hujanje.

  65. Срђан каже:

    Веруј у шта хоћеш, али набијати нама геноцид на нос нећеш и не можеш, јер је то просто лаж, а они који гурају ту лаж су синови лажи и са Богом никакве везе немају, баш као ни они који убијају недужне, ма накојој страни били.

    • Muslimanka каже:

      Pa dobro Srdjane, nema potrebe da se ljutis. Ja licno to dozivljavam kao genocid, ali ne samo u slucaju Srebrenice, vec i u slucaju ubjenih Srba bilo gde. Ako je jedan neduzan covek ubijen, ma koje vere ili nacije bio, za mene je to genocid. Ali to je samo moje misljenje, ja ovde nikog ne zastupam i ni u cije ime ne govorim.
      Ako ti mislis da je 2000 pogubljenih ljudi malo, i da to nije genocid onda neka ti bude. Ali sam sigurna kada su tvoji sunarodnici u pitanju da bi smatrao genocidom kada bi 200 ljudi bilo ubijeno.

  66. Alex каже:

    Верујем у једнога Бога Оца, Сведржитеља, Творца неба и земље и свега видљивог и невидљивог.
    И у једнога Господа Исуса Христа, Сина Божијег, Јединородног, од Оца рођеног пре свих векова; Светлост од Светлости, Бога истинитог од Бога истинитог; рођеног, а не створеног, једносушног Оцу, кроз Кога је све постало;
    Који је ради нас људи и ради нашег спасења сишао с небеса, и оваплотио се од Духа Светога и Марије Дјеве, и постао човек;
    И Који је распет за нас у време Понтија Пилата, и страдао и био погребен;
    И Који је васкрсао у трећи дан, по Писму;
    И Који се вазнео на небеса и седи са десне стране Оца;
    И Који ће опет доћи са славом, да суди живима и мртвима, Његовом царству неће бити краја.
    И у Духа Светога, Господа, Животворнога, Који од Оца исходи, Који се са Оцем и Сином заједно поштује и заједно слави, Који је говорио кроз пророке.
    У једну, свету, саборну и апостолску Цркву.
    Исповедам једно Крштење за опроштење грехова.
    Чекам васкрсење мртвих.
    И живот будућега века.
    Амин.

  67. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Moguce je da si pogresno protumacio moje reci ili da sam se ja lose izrazila, ali muslimani ne misle da je Biblija lazna, vec iskrivljena, odnosno da su neki delovi izbaceni a neki dodani, da je dolazilo i do gresaka u prevodjenju i prepisivanju Biblije. Ja imam dokaz iz moje svete knjige da je Muhamed Boziji poslanik, ali kako vi u tu knjigu ne verujete, onda se pozivam na Bibliju, znaci u to verujes, tu pise, ali ne prihvatas. Recimo kada bi samo jedna recenica u Kur’anu bila izmenjena ili izbacena, to vise ne bi bio Kur’an, ne bi bila verodostojna knjiga, iako je sve ovo ostalo tacno. Jer vera je kao krug, ako bi se samo jedna tacka iz kruga izbacila to vise ne bi bio krug vec kriva u ravni.

      • Muslimanka каже:

        Ja nemam vremena da prevodim ovo sve, ali evo ti link sa prevodom Kur’ana, ako nisi primetio na kraju svake recenice u ovom tekstu imas koja je sura i koji je ajet, a u ovom linku koji cu ti ostaviti svaka sura je posebno numerisana tako da ne moras pretrazivati, izvuci ajete na nasem jeziku pa cemo videti te „kontradikcije“.
        http://gusic.tripod.com/kuran_bos/

      • Muslimanka каже:

        Alex, ovo sto si me pitao zasto se dzini ne ugase od vode kada su stvoreni od vatre, pa da ti odgovorim. Zato sto su stvoreni od vatre iz pakla, a ta vatra se ne gasi vodom.

      • Alex каже:

        Ali gde je tu logika? Vatra se gasi vodom?

    • Срђан каже:

      И пијаном се чини да се улице љуљају и да су криве… Зашто би неком требало да буде важно то што пијан мисли да се улице љуљају или што муслимани мисле да је Библија искривљена? Ми знамо да се улице не љуљају и да је Библија истинита, а вама нико не брани да верујете у шта хоћете.

      • Muslimanka каже:

        Hvala Bogu da nam niko ne brani, i treba da bude tako. Svako veruje u ono u cemu se pronalazi.

  68. Muslimanka каже:

    Srdjane, da li znas da sto si blize gravitaciji vreme sporije tece. Kako je Boziji presto iznad svega, na njega ne utice gravitacija, pa zato tamo jedan dan traje kao nasih 5000 godina. Ili hoces da kazes da Bog nije znao za relativnost vremena nego je cekao da Ajnstajn to otkije pa da sazna. To sto ti nesto ne znas ne znaci da je netacno ili da ne postoji.
    Alex, sve sto ti je potrebno za razumevanje Kur’ana jeste zavrsena srednja skola. A ako je Osman r.a. sve ovo napisao, onda mu skidam kapu na njegovom znanju. Jer Osman je bio halifa 50 godina nakon smrti Muhameda a.s. i ako je u to vreme znao ovo onda mu se samo treba diviti.
    A nikako nije mogao to prepravljati Kur’an, jer su vec za vreme zivota Muhamedovog mnogi njegovi sledbenici znali Kur’an napamet, pa neko bi primetio razliku sigurno.
    Sve sto je Osman uradio je to sto je sakupio ajete iz Kur’ana na jednom mestu. Kur’an je za vreme poslanika zapisivan na razlicitim predmetima, na drvu, na papiru, u zavisnosti kako je koja objava dolazila. Osman je sve to prepisao u jednu knjigu.

    • Muslimanka каже:

      Srdjane, objasni mi gde ti je to „gore“? U Kur’anu je zapisano sve sto je bilo, sto biva i sto ce biti. Covek ne moze doci do bilo kakvog saznanja a da to vec ne stoji u Kur’anu. Jer preko svih drugi poslanika dolazila je objava za odredjeni narod, jedino je Muhamedu stigla objava za celo covecanstvo i vazice sve do sudnjeg dana. Zato Kur’an nikada ne moze biti prevazidjen.

      • Alex каже:

        „Идите и научите све народе, крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа“ (Мат. 28,19)

      • Muslimanka каже:

        Znas Alex, u pravu su neki ljudi koji su rekli da mi ovde samo presipamo iz supljeg u prazno. Zato sto kada god ja spomenem nesto iz Kur’ana vi u to ne verujete, i kada god vi spomenete nesto iz Biblije ja u to ne verujem. Zato sto ja nisam navikla na terminologiju rekao Marko, rekao Luka, rekao Jovan, vec rekao Bog. Meni u Kur’anu pise da je biblija bila namenjena samo Jevrejima. Ali evo pretostavimo da si ti u pravu, da je Biblija poslata celom covecanstvu, u tom slucaju morali bismo da verujemo samo u deo Biblije, onaj deo koji jos uvek ljudi nisu pobili svojim otkricima.

      • Срђан каже:

        Одакле да знам, пише да се пењу, ваљда се не пењу доле? Зато ми је логично да је горе. А где је то горе? Немам појма… Да није Олимп?

    • Alex каже:

      ‘Osman ibn Affan (`Uthman ibn `Affan, arapski: عثمان بن عفان‎, cca. 579 – 17. jul 656) bio je jedan od drugova islamskog proroka Muhameda. Igrao je važnu ulogu u ranoj historiji islama kao treći po redu sunitski Rašidun ili Pravedni halifa.Vladao je 644–656.godine.Muhamed je preselio na ahiret(umro) 8. juna 632 godine.

      • Muslimanka каже:

        U pravu si, ja sam pomesala Osmana i Aliju. Alija je bio halifa 50 godina nakon Muhameda :).

      • Alex каже:

        Алија ибн Аби Талиб или Алија (арап. علي بن أﺑﻲ طالب )‎ (25. мај 600. или 16. март 599 — 27. јануар 661) се сматра код сунита четвртим од четири праведна калифа. Шиити га сматрају првим имамом и првим правим калифом. Алија је био Мухамедов рођак, а касније је оженио Мухамедову ћерку Фатиму. Алија је први мушки који је прихватио ислам. Био је калиф од 656. до 661., а шиити га сматрају имамом од 632. до 661.

    • Срђан каже:

      Ви сте нам овде само потврдили оно што смо о Исламу већ знали: да је то површна и буквална религија чији се постулати исцрпљују природним законима и логиком, религија у којој ”рај” личи на Пирелијев календар и у којој и у ”духовном свету” важи закон релативитета и чија је ”света књига” тачна и истинита јер је потврђују земљаски закони и наука (и то само уз натегнута тумачења) – речју, држите ”бога” у малом прсту и само доказујете да је Алах плод нечије маште. Није чудо што пишете глупости да је Библија побијена људским открићима јер мерите све својим ограниченим поимањем вере. Библија нам открива божанске истине које нису мерљиве науком – свака част науци, али како се може веће обухватити мањим? Постоје физички, земаљски закони и њих мери наука, али духовне законе и Божанство она чак и не види, а камоли да их мери. За разумевање Библије не треба Ајнштајн, већ ”ум Христов” који ви немате, а нема га ни наука.
      Зато боље прекините безвезну дискусију и баталите труд на обраћању ”неверника” – нама ваш Куран не треба нити нам је стало до њега (као вама до Библије).
      Као што рече један светитељ – да се Библија сада изгуби, ми бисмо је поново написали исту такву, јер Свето Писмо је живот у Христу, а не баратање овоземаљским теоријама.

      • Muslimanka каже:

        Slazem se sa tobom da je ova diskusija besmislena. S toga je necemo vise nastavljati. Sto bi se reklo kod nas u Sandzaku: „Ako je za hair dosta je, a ako je za zlo i previse“. Kada bi sad neko unistio svaki Kur’an na svetu opet bi ostalo na milione primeraka, jer milioni muslimana sirom sveta znaju Kur’an napamet.
        „On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Njegova moć obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo“. ( deo iz Ajetul Kursije).
        Na kraju svi cemo se jednog dana uveriti sta je istina a sta ne, u to ne treba sumnjati. A slozicemo se u jednom, koga Bog ostavi u zabludi niko ga ne moze na pravi put uputiti, tako da nam svima preostaje samo da molimo Boga da nas uputi na pravi put.

      • Muslimanka каже:

        A Srdjane to koliko vas „ne interesuje“ Kur’an i Islam govori broj komentara na ovom clanku.

      • Muslimanka каже:

        Boziji presto je iznad svega, iznad vasione. Mi ne mozemo reci sta je gore a sta dole, jer ono sto je za tebe gore za one koji zive na suprotnoj hemisferi je dole. Ali zato Boziji presto obuhvata sve, i krenuo ti „dole“ ili „gore“ ti se penjes na Boziji presto.

      • Срђан каже:

        Поново буквализам – нисам мислио да би се Библија сачувала тако што би неко ко зна напамет сео па написао, већ би она, и да је нико не зна напамет, настала поново из опита Цркве и живота у Христу.
        Што се интересовања тиче, не дођох ја на муслимански сајт, већ ти на православни да кудиш Библију а хвалиш Куран. Дакле реакција, а не акција.

      • Muslimanka каже:

        Da ovaj pravoslavni sajt nije pisao o muslimanima koji su klanjali na trgu u Novom Pazaru, i da taj sadrzaj nije preuzeo Sandzak info, ja ne bih ni znala da postoji ovaj sajt. Onda se javi znatizelja da vidim sta tu ima da se pise, klanjali pa sta? Postavim jedno pitanje izadje ceo clanak, onda rec na rec i ispadne cela rasprava. Tako da je diskutabilao cija je bila reakcija, moja ili vasa.
        A sto se zivota u Hristu tice, samo cu te posavetovati da dobro proucis Hristov zivot, da proucis kako se on ponasao, sta je jeo, sta je pio, kako se molio, kakve je stavove zauzimao po raznim pitanjima, pa onda uporedi danasnje ucenje hriscana i vidi da li bas zivite po Isusovom ucenju. ( Nisam sigurna da li sam dobro razumela termin „zivot u Hristu“, a sta je „opit crkve“ pojma nemam).

      • „A sto se zivota u Hristu tice, samo cu te posavetovati da dobro proucis Hristov zivot, da proucis kako se on ponasao, sta je jeo, sta je pio…“ По овим речима, се види какав је поредак и шта је најважније колико се муслимани баве формализмом уместо суштине. Сав ислам је у томе на који начин треба клањати, како се облачити, која су правила муслиманског бонтона. Човек, по исламу, треба да се уклопи у један калуп, а да не мења своју унутрашњост, своје срце. Чисто, треба да зна, кога да мрзи а кога не, како да чини грех, а да нема последица.

      • Muslimanka каже:

        Uostalom Srdjane, hteo ti to da priznas ili ne, sajt je mnogo poseceniji od kada „Muslimanka“ ostavlja komentare. Kada sam tek otvorila ovaj sajt ili je bilo nekoliko komentara na pojedinim clancima ili na nekim nije bilo uopste. Opet je najvise komentara bilo na sajt gde je muslimanka presla u pravoslavlje ( opet u zizi desavanja tada vec bivsa muslimanka), onda muslimani klanjali na trgu, a ovaj clanak „Odgovor muslimanki na pitanje o Hristu“ ne treba ni spominjati.
        Sta me je jos zacudilo, uglavnom stariji ljudi posecuju ovaj sajt ( bar sam takav utisak stekla kroz komentare), omladina se ne oglasava puno. Izvinjavam se unared omladincima ako sam stekla pogresan utisak.

      • Alex каже:

        Drasticno je posrasla citanost blogu, otkako ti komentarises na njegovim stranicama 🙂

      • Срђан каже:

        А ја ћу теби препоручити да за разумевање термина ”живот у Христу” прочиташ Добротољубље. А то што не знаш шта је опит Цркве није никакво чудо, јер ниси део Тела Христовог које управо јесте Црква. Не можеш разумети да Христос није живео само пре две хиљаде година, него је жив и данас, а све то спознајемо кроз Цркву. То што ти мериш хришћанство кроз номиналне хришћане је твој проблем (гору слику о својој вери шаљу екстремистички муслимани који поносно позирају са одсеченим главама и врше најстравичније егзекуције, као данас у Сирији). Нису номинални хришћани мерило Цркве, већ Христос. Међутим, покретање расправе о томе поново ће бити промашај, јер како сама рече, немаш опит Цркве, а хришћани га имају.

      • Срђан каже:

        Твоје паушално, површно и неселективно оцењивање и схваћање хришћана потпуно је складу са твојом вером. Јер одакле ти знаш да сви хришћани ”веру практикују само док су у цркви”? Нема разлике између вере и живота – то је једно исто. Ко не живи живот по вери, није хришћанин. Прави хришћанин цео живот уређује по вери, с тим да је само мали до тог живота видљив споља – живот и борба хришћанинова воде се у срцу, јер само чисто срце Бога гледа.
        Бог хришћанима заповеда да крију своје врлине и добра дела, тако да ти остаје само да судиш онако како видиш. Јер човек гледа на лице, а Бог на срце.

  69. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: I da, jos da ti odgovorim gde je logika da se vatra ne ugasi od vode. Zapali ti kucu Alex i prospi bokal vode u pozar pa ces slikovito da vidis gde je logika :). Eto malo da se nasalimo :).

  70. Muslimanka каже:

    Za PZV: Ne mozete vi razumeti Islam i muslimane, zato sto vi nastojite da veru praktikujete samo dok ste u crkvi, van nje nastavljate zivot koji se u mnogome razilazi sa vasim verskim ucenjem. Da se razumemo, ima toga i kod nas muslimana, narocito kod muslimana koji zive u nemuslimanskim zemljama. Vi potpuno iskljucujete veru iz svakodnevnog zivota. Po mom misljenju, ako verujes u Bibliju, verujes da je ona Bozija rec, ne mozes je prihvatati selektivno. Ako u Bibliji stoji kodeks oblacenja hriscana, znaci to je Bozija naredba, pa ko se usudi neka je porekne. Ako u Bibliji pise nacin na koji se treba moliti Bogu, pa i to je Bozije ucenje. Ako u Bibliji pise kako se treba ophoditi prema neprijateljima, pa prema vasem verovanju to je Bozija mudrost.
    Mi muslimani verujemo da je Kur’an Bozija rec, i zasto bi sada pokusavali da budemo pametniji i mudriji od Boga? Jer Allah dz.s. nas u Kur’anu upozorava da cemo odgovarati za svaki zalogaj hleba koji pojedemo mimo njegovih pravila ( ako je ukraden, ako nije pojeden u ime Allaha dz.s., i sl.), a da ne govorimo za krupnije stvari.
    Vama to mozda deluje cudno, ali u verovanju nema sredine, ili verujes ili ne verujes, vera se ne moze primenjivati selektivno i ne moze se vera prilagodjavati datom vremenu, vec se vreme u kome zivimo prilagodjava veri.

  71. Muslimanka каже:

    Za Srdjana: Naravno, ima i kod nas muslimana puno primera gde se drasticno odstupa od vere, ali i na to vreme nas je upozorio nas dragi poslanik rekavsi: “ Doci ce vreme kada ce od Islama ostati samo ime, a od Kur’ana samo reci“, toliko ce se muslimani udaljiti od svoje vere.
    Sto se Sirije tice, to je rat izmedju Shita i Sunita, jer malo je cudno da u zemlji u kojoj su vecina Suniti Shiti budu na vlasti. U Egiptu je nakon toliko godina prvi put dosao Sunit na vlast i odmah je nastala buna od strane Shita.
    A to sto neko krsi pravila ratovanja, za to ce odgovarati pred Bogom, ko god bio, pa makar to radio u ime Allaha dz.s. ( u tom slucaju je jos gore).

  72. Muslimanka каже:

    Za Alex-a: Nisam govorila o citanosti vec o komentarisanju, pogledaj komentare pa ces videti da najvise komentara imaju tekstovi u kojima se govori o muslimanima.

    • Alex каже:

      Zato sto na ovom blogu, koji se prvenstveno bavi negativnim pojavama i dogmatskim odstupanjima u Crkvi, uglavnom dolaze istomisljenici…i Srdjan je gore lepo odgovorio, da je to reakcija.

  73. Muslimanka каже:

    Slazem se sa tobom Srdjane da Bog gleda samo u ljudska srca, ali srce koje je cisto i pokorno svome Gospodaru nema problem da ispunjava sve duznosti, bilo one vezane za spoljasnji izgled, za hranu, za pice, makar se radilo o najmanjim sitnicama. A oni koji su pokorni Bogu samo kada se mole, kada im nesto treba, pa oni su licemeri.
    Mene su ovde pokusavali da omalovaze zato sto sam pokrivena, i kada sam predocila da i u Bibliji stoji da zena treba da bude pokrivena a da to hriscanke (osim monahinja) ne rade, dobila sam odgovor da se one pokrivaju kad idu u crkvu. Pa se samim tim stice utisak da Bozija naredjenja vaze samo u crkvi.

    A ako gledamo veru kao bicu dobar covek, postovacu druge, volecu svoje, necu nikome ciniti nepravdu, pa to ce i svaki ateista da ti kaze ako je moralan i normalan covek.
    Kod vernika se cista dusa podrazumeva, samo je pitanje koliko cemo to verovanje primeniti u praksi.
    Nama muslimanima je Bog naredio da ga velicamo i javno i tajno.
    Tajno ga velicamo tako sto kada klanjamo dove ucimo u sebi, osim kada klanjamo za imamom, kada u toku dana nemamo drugih obaveza cinimo zikr ( spominjemo Allaha dz.s.) opet u sebi da niko ne cuje, budimo se izmedju 1h i 2h posle ponoci da klanjamo nocni namaz ( iako nocni namaz nije stroga naredba, dobro je da se obavlja). Kada postimo po pravilu postimo tajno, sve dotle dok te neko ne ponudi da jedes ili pijes. Kada pocinjemo da jedemo u sebi kazemo „u ime Allaha milostivog samilosnog“, kada zavrsimo sa jelom ponovo u sebi kazemo „Hvala Allahu“, kada ulazimo u kucu u sebi kazemo „U ime Allaha milostivog samilosnog“, kada izlazimo iz kuce u sebi kazemo Allah emanet ( Bogu na amanet). Kada uvece lezemo da spavamo, lezemo pominjuci Allaha i moleci ga za zastitu, kada ujutru ustajemo opet pominjemo Allaha i molimo ga za zastitu.
    Kada dobrocinstvo nekom cinimo to radimo tajno nadajuci se nagradi Allaha dz.s. I da ne nabrajam dalje, ima jos puno stvari.

    U kojim segmentima u islamskim drzavama se vera ispoljava javno?
    Po pitanju nosnje, po pitanju muzike, po tome sto muskarci i zene ne mogu raditi zajedno, po tome sto su odvojene muske i zenske skole, po pitanju nerukovanja muskaraca i zena. Zaposleni imaju pauzu kada je vreme namazu, tako sto se svugde proizvodi halal hrana.
    Znaci sve ove stvari pomazu ljudima da upotpune svoju veru i da budu sto manje u iskusenju da pogrese.
    I naravno gde se vera javno propagira je po pitanju serijata. Mada se serijat odnosi samo na muslimane koji zive u toj zemlji, jer Allah dz.s. je naredio da nemuslimani mogu da biraju sud po kojem ce im se suditi, ne moraju da podlezu serijatu.

    • Срђан каже:

      Безвезе је ако вас је неко омаловажавао због покривања, као што је безвезе да ви судите хришћанкама због наших обичаја. Новозаветна заповест женама је да покривају главу кад се моле Богу тако да не видим шта замерате хришћанкама.

      • Muslimanka каже:

        Ma ne zameram ja njima nista, nego sam samo rekla odakle sam donela neke zakljucke. Mozda gresim, tu ste da me ispravite. Ja opet ponavljam, to su divni ljudi sa kojima se druzim, niti njima smeta moja vera niti meni njihova.
        A to sto me je neko omalovazavao, ja znam da su to pojedinacni slucajevi.

  74. Muslimanka каже:

    Ja poznajem puno ljudi pravoslavaca, i vecina njih su dobri vernici, idu redovno u crkvu, na pricest, poste svaki post, izuzetno su dobri ljudi, ali recimo povremeno se napiju, narocito kad im je slava. Kada sam pitala moju drugaricu koja je pravoslavka zbog cega nije pokrivena, njen odgovor je bio da nece da praktikuje nesto sto je vazilo pre 2000 godina, a inace je dobra vernica.
    Glupo od mene sto kazem dobra vernica, to zna samo Bog, ali vidim da se trudi da redovno ide u crkvu, posti, dobra je kao osoba, sto bi vi rekli ima cistu dusu.
    A svakako da ima i izuzetaka. Ali eto navela sam dva banalna primera po kojim sam zakljucila da hriscani ne primenjuju veru u svakodnevnom zivotu.
    Da naglasim opet, cast izuzecima.

    • Alex каже:

      Meni koliko je poznato, u Novom Pazaru, kad su „verske svadbe“, gde zvanicno nema alkohola, pola gostiju izadje pijano, valjda koka kola i ta zaglusujuca muzika stvore takav efekat.

      • Muslimanka каже:

        Alex, ovde govorimo o vernicima. Ako neko nosi muslimansko ime ne mora da znaci da je vernik. Pa koliko ima ljudi koji su krsteni a uzrecica im je da psuju Boga i majku Boziju, zar ti mislis da ja takve ljude smatram za hriscane? U stvari ja takve ljude uopste ne smatram ljudima, a ne da ruzim bilo kakvu veru svrstavajuci takve osobe u nju.

      • Muslimanka каже:

        A kad su verske svadbe nema uopste muzike, vec se samo uci Kur’an, prouci se dova za sretan brak, vecera se i to je to. A ta svadbe sa muzikom a bez alkohola su kako mi kazemo „fuserske svadbe“, gde gazda gleda da ustedi pozivajuci se kako je greh piti alkohol, a nije mu greh da slusa muziku i da igra. Ima nas raznih.

    • Muslimanka каже:

      Opet postavljas Shitske gluposti. Da bih ti dokazala da oni veruju u razne gluposti reci cu ti samo da oni smatraju da je majka Isusa Hrista bila necasna, cak toliko da se i ne zna cije je on dete. Znaci iako Kur’an tvrdi suprotno i svedoci o cestitosti Marijinoj, oni to negiraju i veruju sta oni hoce. Tako da pozivati se na njih je stvarno dno dna.
      Ako verujes u ovo sto oni pricaju o Muhamedu i zenidbi, onda sigurno verujes i u ovo sto pricaju za Mariju.
      Pogresno je pozivati se na sekte.

      • Alex каже:

        Koliko je meni poznato u Saudijskoj Arabiji nema sita, a pristup Meki nema nijedan nemusliman, i to garantuju saudijske vlasti!

  75. Muslimanka каже:

    Ova zabrana ni u kojem slučaju nije ni obična samovolja ni šikaniranje, već počiva na posebno strogoj interpretaciji verskih izvora. Imam Metvali Musa, predsedavajući Saveza za islamske aktivnosti i član Centralnog saveta muslimana u Nemačkoj, ima istorijsko objašnjenje koje seže do kurana. „U vremenu proroka Muhameda bilo je mnogobožaca, koji su goli i nečisti hodali oko Kabe. U kuranu su opisani kao nečisti i zabranili su im pristup Kabi.“

    Upravo tu počinju male, ali vrlo bitne razlike između različitih interpretacija islama. Neki reč „nečist“ shvataju kao „nemuslimanski“ – a drugi samo kao prljav. Čini se da je samo jedno izvesno: zabrana pristupa Meki za nemuslimane nastala je iz straha da bi kod Kabe mogao da se vrati kult višebožja. Imam Musa brani zabranu još jednim argumentom:

    „Ova zabrana nikome ne škodi! I ni u kom slučaju se ne sme interpretirati kao nedostatak poštovanja ili kao prezir prema ljudima drugih veroispovesti. Nju bi trebalo jednostavno prihvatiti – kao što i muslimani koji žive u Evropi prihvataju ustav zapadnih zemalja.“

    Tako oni objasnjavaju, a ja ne znam.
    Znam samo da oni tamo imaju poseban nacin zivota, pa recimo kada je vreme namaza sve zlatare i radnje ostaju otvorene, bez bojazni da ce neko nesto da ukrade.
    Moguce je i da je zabrana da Meka ne bi izgubila svoj smisao svetog grada postavsi turisticko mesto. Ali ovo su samo moja nagadjanja.

    • Alex каже:

      Ne, nisam stavio akcenat na zabranu ulaska nemuslimana u Meku, vec da je vladajuci rezim u Saudijskoj Arabiji sunitski, a ovaj se na snimku predstavlja kao saudijski zvanicnik za brak, nesto kao maticar…

      • Muslimanka каже:

        Nama internet kaze da je ovaj Saudijski maticar. Ali sve jedno, nadji ti meni u Kur’anu gde je dozvoljeno ovo sto ovaj covek prica, i ja cu da kazem da je on u pravu i da moja vera to propagira.
        A isto tako mi navedi gde se u Bibliji zabranjuje ovo sto ovaj covek prica, jer nije mi poznato da toga ima (mozda gresim).
        A ja cu ti reci da u Kur’anu stoji da se ne sme udavati devojka osim ako je punoletna i ako sama pristane na brak. To sto se u nekim zemljama donose zakoni i na osnovu tradicije to je druga stvar.
        Saudijska Arabija je sirok pojam

      • Muslimanka каже:

        Ja ne baratam dobro Engleskim jezikom pa nisam razumela tekst, sada sam se potrudila da bolje prevedem ( google translate je cudo).
        Ovde vec na pocetku videa covek govori da treba razlikovati ugovor o braku i odnose u braku. Sto se tice ugovora o braku oni nemaju granicu ( mada ovo nije po Ku’anu jer mora devojka da da pristanak, ovo je njihov obicaj, kao sto je to obicaj u Indiji i u mnogim drugim zemljama). Takodje kaze da joj otac mora biti zastitnik dok devojcica ne postane zrela, znaci ne sme braviti kod muza. Kada je zena zrela za odnose, to zavisi od okruzenja i tradicije. Pa onda navodi da se u Jemenu devojke udaju od 9,8 godina, dok se u drugim zemljama udaju od 16. Neke zemlje zabranjuju odnose pre 18 godina.
        Onda govori kako prate model Muhameda a.s. gde se navodi da je Muhamed a.s. ozenio Aisu r.a. sa 6 godina, a imali su odnose sa 9 godina.
        Medjutim, oko ovoga se i islamski ucenjaci razilaze. Neki kazu da mu je postala zena a sa 9, neki sa 13, neki kazu da kad mu je postala zena vec je isla u boj sa njim, itd.

    • Muslimanka каже:

      A ako zelis da saznas vise o tome zasto se Muhamed a.s. zenio sa 13 zena, izmedju ostalog i sa Aisom, procitaj ovaj tekst:
      http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=5320:zato-se-muhammed-as-oenio-hazreti-aiom-tako-mladom&catid=89&Itemid=223

  76. Anonimno каже:

    ***** Neobrazovanost, a obrazovanost *****
    —————————————————–
    *** Deluje se generalno globalno čitajući ***
    ——————————————————
    * Ima mnogo onih koji ne žele ni da čuju o Isusu,onda malčice razmislim i setim se da više od mnogih nisu hteli da slušaju i prihvate ni živoga Hrista,onda se i ne čudim kada neki ne prihvataju kada im govorim o Isusu koji svima koji traže Boga daruje milost,dobrotu,ne lukavstvo već mudrost,isceljenje,neiskrivljenu sliku,savršenu ljubav i sigurnost u savršenoj ljubavi * Takav njihov stav ne može biti razuman(izuzecima čast),nego skoro svi jesu ispunjeni lukavstvom,nekriveći ni jednu osobu,jer lukavstvo jeste od djavola kojeg Isus jeste i danas nadvladao krštenjem u ime Oca,Sina i Svetoga Duha – ostavši na istinskom putu ovakvom * Telesan rad za malo pomaže,duhovan rad jeste istinski rad ugodan Bogu * Sa strahom sve ih karaš * Isus te voli zato smej se * On ti daje život zato smej se * Raduj se Gospodu svom * Imaju telesne prijatelje,a kakvi jesu telesni prijatelji,donekle pomognu,a kad jeste najteže,nije da neće da pomognu,nego ne mogu da im pomognu jer nemaju ono što je potrebno,nemaju soli,netraže istinu pokretanja i premeštanja planina,sve ih soliš,ne traže hleb života,ne traže Isusa koji Duhom Svetim ukazuje na ispravnost i kako treba živeti ispravno život podaren od Boga koji vodi u večnu radost,u večnu ljubav,u večan život ispunjen slavom Božijom * “ Reč vaša neka biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati “ * Uzdaju se u svoja telesa,bez traženja Boga idu u propast * Vidiš da napreduju zli i pokvareni naraštaj,neblagodarnima i nemilosrdnima jeste blagodaran i milosrdan Bog do te mere dok ne postanu blagodarni i milosrdni * I danas napolju jeste predivan dan * U nama proslavi se ti Hriste * Govori Isus : “ Blago gladnima i žednima pravednosti jer će se nasititi “ * U nama proslavi se ti Isuse * Postoje i prijatelji koji i danas istinski pomažu,ljudi od Boga,a najbolji prijatelj u svakoj hrišćanskim krštenjem krštenoj osobi,koji nas nikada neće ostaviti jeste Isus ljubav Božija * Posveti nas u Duhu svom naš Gospode * I danas u svakoj osobi krštenoj jeste izlivena i izliva se ljubav Božija * “ Blagoslovljeni jesu siromašni duhom jer je njihovo carstvo Božije “ * Posveti nas * Ne mogu da ne volim i svog telesnog neprijatelja,dovoljan jeste jedan razlog,jer i sa mojim telesnim neprijateljem jeste Bog milosti,Bog dobrote,Bog praštanja i Bog ljubavi * Daj da osetimo taj plamen ljubavi zbog kojeg želimo živeti * Meni osobi grešnoj smiluj se Bože * Slava Bogu Isusu Hristu jedinome spasitelju * Ljubim vas,volim i pozdravljam *

  77. СВЕШТЕНОМУЧЕНИК ДАНИЛ СИСОЈЕВ ИСЛАМ Данас нећемо говорити само о исламу као исламу. И те теме се наравно треба дотаћи јер много људи уопште не зна шта је ислам, знају нешто о традиционалној религији, говоре само о добром… Говорићемо и о томе, али ћемо говорити и о засебним струјама које сада постоје унутар ислама, јер многи људи не схватајући реалну ситуацију почињу да говоре: „Па да, ето муслимани врше терористичке нападе, сви су они терористи“ или обрнуто: „Нико од њих није терориста, јер муслиман кога ја познајем не припрема нападе“. Све је то повезано са чињеницом да људи не знају каква је унутрашња структура исламске заједнице, која се на арапском назива „ума“[1]. Ми смо у стању да из тачке гледишта Господа Бога оценимо овај религиозни правац. Зашто говорим „из тачке гледишта Господа Бога“? Зато што се ми хришћани трудимо да уопште немамо сопствену тачку гледишта. Она нам уопште није занимљива. По речима једног енглеског писца: „можеш имати хиљаду тачака гледишта све док не нађеш истину. Тада ће постојати само једна тачка гледишта – истинита“. Прво, треба рећи шта је ислам. Када говоре о исламу, веома често почињу да говоре о њему као о религији. Под речју „религија“ подразумева се одређена религиозна организација, црква или секта – религиозна организација где се људи окупљају да се помоле, реше нека духовна питања. У стварности то уопште није тако. Ислам је у том смислу прилично далек од религије у нашем традиционалном схватању. То је веома важно запамтити, јер разговор код нас постаје често разговор „глувих телефона“. Када разговарамо са муслиманима, они нам говоре о једном, а ми њима о другом. Не можемо разумети једни друге, јер једним те истим речима обухватамо потпуно различита схватања. Ето, недавно ми је један добар човек предложио да примим ислам и објаснио ми је разлог зашто се обратио и зашто је ислам истинска религија. Тај човек ми је објаснио да је ислам истинита вера зато што муслимани не пију, не дрогирају се, све њихове девојке су невине, не допушта се разврат и зато је ислам јако добра религија, једина нада напредног људског рода. Иако чињенице кажу да то није истина, макар само због тога што се 80% хероина узгаја у земљама ислама… Међутим, суштина је да човек доживљава религију као одређени пројекат земаљског поретка. И то је, узгред речено, јако изражена црта. Ако одемо на исламске интернет сајтове приметићемо да велику већину материјала који се тамо налази представљају материјали о уређењу живота: о источној кухињи, пијаци; које су норме шеријата о дужини браде, о дужини ногавица или чега било – ето такве ствари! То јест, то представља одређени покушај глобалног уређења света који се заснива на Божијем ауторитету. У том смислу ислам се пре може поредити не са црквом – Православном или римокатоличком – већ са пројектима као национал-социјалистичким, комунистичким, садашњом глобализацијом. Управо је то пројекат изградње некаквог царства Божијег на Земљи земаљским средствима под покровитељством Господа Бога. Штавише, за муслимана је у принципу немогућа подела између религије и политике. То је веома важно разумети јер је то црта која је карактеристична за ислам. Можемо замислити православног хришћанина који живи, на пример, у Америци, међу Папуанцима на Новој Гвинеји усред самог тог ислама. То јест, Православље као такво, обухватајући при том целокупан човеков живот, претпоставља да човек може сапостојати са неким за њега страним поретком. Штавише, за православне је то нормално стање, јер знамо да Царство Христово „није од овога света“ као што је рекао наш Господ. Зашто православни хришћанин може остати православан чак боравећи у антихришћанској заједници? За нас, наравно, није нормално што постоје такве околности, али авај, то је очигледно неизбежно зло до краја света. По речима светог Јустина Философа[2]: „знамо да ће прогони захватати Цркву до самог краја, док се не врати Господ и не ослободи нас све“. Зато су за нас прогони нешто нормално. Зашто? Зато што смо ми страно тело, представници Царства Божијег на земљи. Осећамо да смо, и јесмо ако хоћете, као диверзанти који су послати на непријатељску територију. Зато постоје мање или више удобне ситуације, али је за нас овај свет – место у коме можемо постојати, али се при том не надамо на своје снаге да ће овај свет постати Царство Божије. Надамо се да ће се Сам Бог умешати и преуредити сву Васељену. За ислам то није тако. За ислам то представља служење Богу које се пре свега пројављује у шеријату, закону. Тај закон обухвата религиозни живот човека, његов душевни, духовни, телесни и друштвени живот, уређује га у породици и у свему осталом. То јест, шеријат претпоставља одређени глобални пројекат који при том, што је најзанимљивије, скоро уопште не укључује Самог Господа Бога. У томе је највећа, суштинска разлика у односу на Православље: ако се у Православљу све чини силом Свемогућег Господа, у исламу се мешање Господа Бога сматра скоро непостојећим. Покушаћу да објасним. Ствар је у томе што из тачке гледишта ислама сваки поступак човека, анђела, атома, чини лично Господ Бог – Алах. Због тога се и јавља парадоксални феномен да човек при том све мора чинити сам. Због тога што, ако желите, Бога има веома много, за људску слободу места скоро да не остаје ни најмањи делић слободе који човек има – слобода избора представља јединствени инструмент којим се нешто може урадити. То је парадокс, али он дефинише целокупан поглед на свет код муслимана. Са једне стране, човек може учинити неко дело, на пример – извршити терористички напад и сматрати да је то добро дело. Зашто? Зато што је то учинио Алах – преко њега. Међутим, он при том зна да не може очекивати помоћ од Алаха. Зашто? Зато што Алах сам све чини, не можеш га молити за нешто, јер си ти марионета. То јест, имаш само мали делић избора. Омар Хаијам је на ту тему одлично написао: „Не питају лопту играчи за дозволу, по пољу лети гоњена ударцима“[3]. Ето, тако се и ми носимо по пољу овог света, гоњени ударцима Алаха. Јавља се јако чудан покушај изградње Царства Божијег на земљи без Бога, који заиста чини ислам сличним комунизму или национал-социјализму. Узгред, занимљиво је да су исламске земље веома лако прихватале социјализам. Много садашњих исламских држава су социјалистичке. Сирија, Ирак до недавно, док је Садам Хусеин[4] био тамо. Много исламских земаља сарађивало је са Совјетским Савезом. Сарађивали су не зато што су добијали оружје, већ је постојала и нека заједница у идеологији. Неопходно је рећи шта је ислам. Из тачке гледишта ислама цела Земља се дели на два дела: земљу мира и земљу рата.[5] Земља мира је земља где делују закони шеријата.[6] Те земље су земље мира, у којима се сви људи потчињавају законима Алаха, а људи који се не потчињавају заузимају одређени положај. То јест, по шеријату и Корану[7], на коме је заснован шеријат, сви неверници се деле на две категорије: многобошци и људи Књиге. Многобошци су људи који не признају ауторитет Светог Писма, не поштују Бога Творца, на пример: атеисти, будисти, хиндуси, шамани – ко год било. Они подлежу насилном обраћењу у ислам или смртној казни. Треће варијанте за њих нема. Људи Писма – у Корану наведени као хришћани, Јудејци и зороастријанци – имају право на постојање. Даје се им право на живот уз услов да неће иступати против ислама, неће га критиковати, неће проповедати и плаћаће низ пореза – џизу[8] (порез на веру) и при том ће имати одређена ограничења: хришћани морају да носе крстове на леђима, живе у кућама које нису више од једног спрата, немају права да јашу коње. Било је и низ других ограничења у вези са свакодневним животом. Џиза представља углавном 80% зараде. При том се, нормално, хришћанин, као грађанин другог реда, подвргавао одређеним притисцима, али му је ипак живот био гарантован. То треба признати објективности ради. Не може се говорити да ислам захтева уништење свих хришћана, то неће бити потпуно коректно. При том се на све начине стимулише прелазак човека у ислам. Узимајући у обзир да се људска слобода много не цени у исламу због вероучења (о њима ћемо сада говорити) из тога проистиче да сваки човек и слобода лако могу бити сломљени. Како је речено у Корану: „Њему су се предали они који су и на небесима и на земљи, добровољно и невољно, и Њему ћете бити враћени“. Ова реч „невољно“ означава одсуство слободе, плен, ропство. Због тога постоји низ страшних изрека, као на пример: ако хришћанин у присуству два муслимана изрази жељу да постане муслиман – он се сматра муслиманом и сваки покушај да се касније одрекне доводи до смртне казне. Јер се за напуштање ислама прописује смрт или доживотни затвор. Међутим, доживотни затвор нико не користи, постојали су врло, врло ретки случајеви када се користило доживотно затварање. Најчешће се примењивала смртна казна, која се спроводи и до данас. Последњи пример смртне казне за примање хришћанства био је у Саудијској Арабији 2005. године када су казнили хришћанина са Филипина. У Јемену су 2004. године убили муслимана који је примио Православље – Георгија. То су норме које делују и до данас у земљама шеријата. Други део територије наше планете су земље рата. Земље рата деле се на две групе: земље џихада и земље примирја. Земље рата су земље где не делују закони шеријата, то јест, где друштво није уређено по шеријатским нормама. Ту земљу тако називају јер та територија мора бити обраћена у ислам. За то се претпоставља пракса Свештеног рата – џихада[9], која има неколико облика. Веома је важно запамтити: џихад има форму мисије – такозвани мирни џихад. Мисионарство муслимана се назива џихадом. Под џихадом се може подразумевати и прави рат и погроми, тровање противничке воде. По садањем тумачењу низа муслиманских ауторитета из Саудијске Арабије, такозваних вахабита[10], облик џихада је и ширење наркотика. Разумљиво је, наравно, зашто се хероин гаји пре свега у Авганистану – ширење хероина се сматра средством за подривање противникових сила. Као и у сваком рату – уништење живе силе противника. То је чисто војна тактика. Земље рата се као што рекох, деле на два дела. Постоји земља непосредног рата. Земља џихада је земља која треба да се истреби свим средствима јер се конкретна држава на неки начин бори против ислама. Са тим државама рат треба да се води на сваки начин. У правилима џихада је све набројано. На пример, треба да се униште мушкарци, старци, док се жене и деца не истребљују. Жене и децу је неопходно заробљавати: жене треба да постану сексуалне робиње, а деца да се принуде да прихвате ислам. Постоје специјално разрађени трактати о исламу (и на руском језику). То су правила која су прихваћена у исламу почевши од седмог века – од Мухамеда. Земља примирја је земља где ислам живи заједно са неком неисламском државом на основу неког договора. То јест, муслиманима се даје мање или више право да живе по шеријату, али при том само друштво по себи није исламско. То је земља примирја. Зашто? Зато што, ето, ти људи, тачније, то друштво које дозвољава муслиманима да живе по шеријату, али само по себи није исламско, није нормално, мора да буде уништено, претворено у исламско, али само уз један услов – да не страдају муслиманска браћа. Зато се са њима склапа примирје до тренутка док друштво довољно не ослаби, да би се могло претворити у исламско. Таква је пракса џихада и схватање света наше планете из тачке гледишта ислама. На који начин човек постаје муслиман? Шта се тражи за то? Као што православни човек не може бити православан ако не верује у Свету Тројицу и Богочовека Христа, не верује у стварање света, ако није крштен, не причешћује се, тако и у исламу постоје одређене појаве, правила која чине муслимана муслиманом. Која? То су такозваних пет познатих стубова ислама. Често их мешају са шест тачака вере што представља грешку. Пет стубова ислама. Први је шахада, која је можда и најважнија. Човек који је изговорио шахаду, то јест, исповедање вере, постаје муслиман, ако је то учињено у присуству двојице или четворице муслимана (најбоље је ако су четворица, али минимум су двојица). Постоје читави интернет сајтови где можеш да убациш своје име у одређену припремљену реченицу „вероисповедање“ и кликнути на дугме „примам ислам“. На тај начин се аутоматски сматраш муслиманом. Јер се сматра да си исповедио своју веру пред свим муслиманима који се налазе на интернету. Суштина је да шахада (шахид је човек који исповеда шахаду, исповедник или мученик, сведок) представља исповедање да нема Бога осим Алаха, и да је Мухамед његов пророк. У принципу се сматра допустивим изговарање шахаде на руском или било ком другом језику. Она аутоматски човека чини муслиманом. При том је неопходно и исповедање четири преостала стуба вере. Други стуб је испуњење обреда клањања – намаза.[11] Трећи је обавезни порез за сиромашне – закат.[12] Обично је у питању четрдесети део прихода који се плаћа једном годишње, у време Рамазана. Четврти је држање поста Рамазана.[13] Пети је поклонички пут у Меку – хаџ. Велико мноштво сматра да је шести стуб ислама, обавезан за све, џихад. Међутим, по строгом сунитском тумачењу, џихад је обавезан само за оне земље где постоји притисак на ислам, то јест, прецизно говорећи за земље џихада. У другим местима џихад није обавезан. Како се односити према овим стубовима, како их схватити из тачке гледишта Православне Цркве и Истине? 1. Први стуб представља исповедање вере које се наравно не своди само на исповедање „Нема Бога осим Алаха и Мухамед је пророк његов“, већ у себе укључује и такозвану акиду,[14] која садржи као прво: то да постоји Алах, биће које се не може називати личношћу (то је веома важно запамтити!). Говорити да је Алах личност није допуштено из исламске тачке гледишта. Када су вршени преговори између римокатоличке цркве и исламске уме, јавило се питање да ли се Алах може називати личношћу. Речено је да у арапском језику не постоји термин који би могао описати ту реч. Наша реч „личност“ преводи се на арапски језик као термин, који истовремено значи „младић, балавац, мангуп“. Ето, код њих је једнако: личност, балавац… Зато је то фактички немогуће тако превести, али ни ми, наравно, при таквом услову не бисмо могли тако превести. Нећемо рећи да је Бог – младић, то је немогуће. Других термина који би могли описати лично постојање Алаха – нема. Када сам био у прилици да полемишем са муслиманима, да једноставно разговарам са њима о животу… Ове године на пример, разговарао сам са муслиманом у Турској и питао га: „Ко је Алах за тебе?“ Он говори: „За мене је Алах нека велика сила, далека-далека, несхватљива-несхватљива.“ Ниједан муслиман не зна ко је Алах. Заиста, то је сила, која је створила свет, дала законе, сила које све окреће, али коју је фактички немогуће спознати. У Корану пише: „Алах у изобиљу даје храну ономе коме хоће од робова Својих“ (Коран 29:62). И проклињу се Јевреји и хришћани који тврде да они могу бити деца Божија, да могу да постану синови Божији. У вези са тим, јавља се однос према Богу као далекој сили, којој је неопходно поклањати се, али при том ништа не знати о томе ко је Он. Постоји учење о особинама Алаха које вечно постоје са њим. Шта су особине? Особине нису просто квалитети, то су одређене особине које Алах открива сам о себи. Колико они објективно одговарају његовој природи – спорно је питање. Постојале су две школе у средњевековном исламу: једни су говорили да Алах заиста открива о себи неке особине, своје сопствене природе, други су говорили да је Алаху било тако угодно да каже о себи, али какав је у стварности он – то не жели да каже. Ово питање у исламу је нерешиво, али се ипак сматра да је знање тих атрибута веома важно. Ови атрибути су познатих 99 имена Алахових. Можда сте видели да муслимани често имају бројанице у колима као амајлије или ходају са зеленим бројаницама? Они ходају, пребирајући те бројанице, призивајући свако од Алахових имена. При чему то има пре магијски значај, иако се и у суфизму[15] – мистичком правцу ислама сматра да човек на тај начин у себи разгорева љубав према Алаху. Овде постоје неки елементи који су позајмљени из хришћанства, који су заиста истинити. Ова имена су супротна једна другим. Једно од њих је, на пример, Љубећи, Милостиви, Милосрдни. Иако није речено да је он Љубав, пише да он љуби само оне који љубе њега. Други од атрибута је да је он Онај који говори. Постоје на пример атрибути да је он Тиранин, Творац зла. То јест, са исламске тачке гледишта традиционално се сматра да је Алах изнад добра и зла, да је он узрок и добра и зла. Као што је написано у Корану: „А њих двојица (Харуту и Маруту) нису никога учили док му не би рекли: ‚Ми само искушавамо и ти не буди невјерник’. И људи су од њих двојице научили како ће мужа од жене раставити, али нису могли тиме никоме без воље Алахове наудити. Учили су оно што ће им наудити и од чега никакве користи неће имати иако су знали да онај који том вјештином влада неће никакве среће на ономе свијету имати“ (Коран 2:102). То јест, и добро и зло су од Алаха. Постоји хадис[16] који се приписује Мухамеду где пише: „Коме Алах укаже на Прави пут – биће на Правом путу, а кога остави у заблуди – тај ће изгубљен бити“ (Коран 2:178). Таква је њихова судбина. По исламском веровању у четрдесети дан након зачећа, арханђел Џибрил се јавља пред лицем Алаха и пита шта је предодређено за конкретно дете. Алах му даје списак на коме пише шта му је предодређено. У том тренутку Џибрил шаље анђела који тај списак причвршћује за човека. На њему су описана сва његова добра и зла дела која ће касније учинити. Сем тога, ту је написана и човекова судбина: грађанин раја или пакла, на пример. Све то се по исламском веровању привезује за човека у четрдесети дан од зачећа. Најтврдокорнији део муслимана сматра да је Алах ограничен пространством. „Истакнути“ вахабити тврде да се Алах премешта. Он обично живи на седмом небу, а у ноћ Рамазана, у ноћ Откровења спушта се на прво небо да би боље чуо речи оних који се моле. Зато је у ноћ Откровења неопходно говорити Алаху све своје молбе јер је он поред људи, може да чује. Ислам категорички одбацује тријединство Божије: у Корану постоји неколико сура које су усмерене против тријединства. Међутим, занимљиво је да се ми такође слажемо са сваком од тих сура. На пример, тамо је речено да грех који се не прашта чине људи који говоре да је Алах трећи из тројице, то јест један од три Бога. Наравно, ми се са овим потпуно слажемо! Како могу постојати три одвојена Бога. Постоји ајат у Корану где је речено да Алах пита Исуса: „О Иса, сине Мерјемин, јеси ли ти говорио људима: „Прихватите мене и мајку моју као два бога уз Алаха“.[17] Исус говори да тако нешто није рекао. То јест, Мухамедове представе о хришћанству су биле потпуно извитоперене. Ми смо потпуно сагласни са проклетствима које Коран сипа на хришћане. Људе који мисле на тај начин и ми анатемишемо. Како је могуће сагласити се да постоје три Бога? Где би се они сместили? Па, Бог је свудаприсутан. Дакле, шта се може рећи – ко је Алах, какво је он биће? Као прво, постоји званична одлука сабора Васељенске Цркве – у питању је Цариградски Сабор из 1180. године, Сабор о Мухамедовом Богу где је наглашено да Алах нема никакве везе са библијским Богом. Алах је Мухамедова измишљотина коју је смислио због неправилно схваћених догађаја из Старог и Новог Завета. Заиста, како се може поистоветити Алах са Богом Библије? Када се говори о Богу неопходно је да постоје неки знаци истинског Божанства. Основни признаци Божанства у Мухамедовом учењу, наравно, нестају: он је некаква далека сила, за чије атрибуте се не може јасно рећи у каквој су вези са њим самим. Узгред, он има један атрибут – Коран који вечно постоји! Сматра се да поред Алаха вечно постоји и Коран. Да са-постоји са њим! Спорно је на који начин Коран постоји са Алахом. Неки говоре да пред лицем Алаха вечно стоји зелени трон на коме се, у зеленој марокенској кожи, налази предивни Коран, такозвана Главна књига[18] која се помиње у Корану. И арханђел Џибрил је копирао одређену суру из Корана и дао Мухамеду да набуба напамет. На тај начин је Коран пренесен на земљу. Како су муслимани сазнали шта је написано на зеленом трону? Испоставља се да је на зеленом трону као главни украс написано: „Мухамед“. Међутим, то припада области, да тако кажемо, незваничног вероучења. Ипак, догмат о савечности Корана Алаху заиста постоји и за нас представља сведочанство одбацивања вере у јединство Божије од стране муслимана, а које тако ватрено штите муслимани. Испоставља се да постоје два вечна објекта. Штавише, ако осмотримо историју стварања Корана, видећемо нешто веома занимљиво: ствар је у томе што Коран заиста изобличава многобожје, али при том то врло занимљиво чини. Он изобличава Арапе јер су сматрали да Алах има три богиње као кћери: „Шта кажете о Лату и Уззау и Менат, трећој, најмање цијењеној? – Зар су за вас синови, а за Њега кћери?! То би тада била подјела неправедна. То су само имена која сте им ви и преци ваши надјенули, Алах о њима никакав доказ није послао“ (Коран 53:19-23). Заиста, Арапи су поштовали три женске богиње. То су три женска божанства које су сматрали Венером, Месецом и још једном звездом. При том су се та три женска божанства сматрали ћеркама главног Бога Меке.[19] Када су се касније муслимани сусрели са Јеврејима и хришћанима, истинским, не јеретицима, који су живели у Арабији – ипак су почели да поистовећују Алаха са Богом, Који се открио кроз Свето Писмо. и наравно овде треба да кажемо да Бог Који се открио преко Писма није Бог у кога верују муслимани. То су различити Богови. Не можемо рећи да имамо заједничког Бога са муслиманима. Како се Алах може објективно оценити? Објективно говорећи он је некакав идол, кога је у свом уму створио Мухамед. То јест, Алах у облику у коме је описан у Корану не постоји, у питању је одређена извитоперена карикатура истинитог Бога, која се јавила у Мухамедовом уму под дејством зле силе. То ће бити најобјективнија оцена учења о Алаху. То јест, веза са истинским Богом постоји. Али каква? Свети Николај Српски[20] је рекао јако занимљиве речи да су људи раније знали Бога као далеку, далеку ватру, светлост. Они су га видели издалека, видели су да је светлост, али каква – нису знали. А затим је Бог пришао нама ближе, ближе од свега. И ми видимо троједини пламен Божанства. Може се рећи да је Бог у исламу, рећи ћемо, далеко-далеко Божанство, одсјај истинског Бога који се извитоперио у Мухамедовом уму и који је, као последица тога, заклонио собом истинитог Бога. Склопио се неки идол из истинитих чињеница. Ако прочитате Коран видећете да су тамо потпуно бесмислене тврдње о Богу! Тврди се на пример да Бог измишља савршено истанчана мучења за своје непријатеље. Тамо је речено да Он воли оне који њега воле, и мрзи оне који њега мрзе. При том је за људе које Он мрзи речено: „Оне који не верују у доказе Наше Ми ћемо сигурно у ватру бацити: када им се коже испеку, замијенићемо им их другим кожама да осјете праву патњу“ (Коран 4:56). И тако ће бити вечно. Појиће их истопљеним гвожђем. Представите себи обичног, просечног човека кога су увредили, а који се не бори са страстима. Шта он жели? Да се освети, зар не? Ако још буде имао бесконачну силу – шта ће чинити? Бесконачно ће се светити човеку који га је увредио. То јест, човек је насликао Бога по себи самом. При чему чак не по савршеном човеку. О Јеванђељу већ не говорим. Господ говори у Јеванђељу, ко воли оне који га воле какву награду има – јер и незнабошци воле оне који их воле. А ви: „Љубите непријатеље своје, благосиљајте оне који вас куну, чините добро онима који вас мрзе и молите се за оне који вас вријеђају и гоне, да будете синови Оца својега који је на небесима; јер Он својим сунцем обасјава и зле и добре; и даје дажд праведнима и неправеднима“ (Мт. 5:44-45). Ако размислимо просто логички, учење хришћанства је по дефиницији ближе Богу од исламског, које је исувише људско, ако ћемо тако. Такав је најпримитивнији антропоморфизам. Пређимо на другу тачку муслиманске вере: муслимани треба да верују у анђеле. Посебно акида тврди да муслиман верује у Алаха, у његове анђеле, у његово Писмо, у његове посланике, у последњи дан: „О вјерници, вјерујте у Алаха, и Посланика Његова, и у Књигу коју Он Своме Посланику објављује, и у Књигу коју је објавио прије. А онај ко не буде вјеровао у Алаха, и у мелеке Његове, и у књиге Његове, и у посланике Његове, и у онај свијет – далеко је залутао“ (Коран. 4:136). То су тих шест тачака. Анђели у муслиманском учењу представљају некакве духове, створене из светлости који увек испуњавају Алахову вољу. Сагласно исламу, анђели не могу да падну. Једини случај када је анђео пао је случај Иблиса, по нашем сатане, који је постао Шејтан, сатана. Међутим, да ли је Иблис анђео или највећи од џинова – спорно је питање. Ствар је у томе што низ ауторитета тврди да је Иблис побуњени анђео, а низ ауторитета говори да је у питању џин. Анђели имају различити број крила, о њима се различито говори. На пример, говоре да арханђео Џибрил има 600 крила при чему се сваки дан купа у извору. Док се купа, падају му капи са крила и постају бисери. Такве су арапске басне које наравно имају мало везе са реалношћу, али показују идеалистичку представу о анђелима. Сем анђела постоје и друга духовна бића које називају џиновима[21]. Џинови су бића неанђелске природе, створени су из бездимног огња и подељени на две врсте бића: постоје џинови-муслимани и џинови-незнабошци. На који начин се јавило учење да постоје џинови-муслимани? Једном приликом, док је још био на самом почетку свог посланства, Мухамед је пошао да проповеда у једном од градова Арабије. Док још није имао армију, покушао је да своју реч донесе уз помоћ проповеди. Прогнали су га. Он се јако узнемирен враћа назад и ту је имао откровење да у стварности није узалуд ишао, јер су се окупили џинови из целе Арабије да би послушали његову проповед. Они су и примили ислам. На тај начин је своју мисију ипак испунио. Тако је Мухамед добио утеху. Тако се појавило учење о џиновима-муслиманима. Џинови су, за разлику од анђела, бића која имају два пола – мушки и женски. Они могу међусобно да ступају у брак, могу да ступе у брак са људима. На пример, 2004. године је била велика полемика у исламским новинама у Татарстану по питању да ли је по шеријату дозвољено да се званично склапају бракови са џиновима! Зашто? Не знам зашто је 2004. године то била актуелна тема у Татарстану, али опет је то чињеница. Својим очима сам видео татарске новине који то питање темељно обрађују. Џинови могу да наносе штету човеку: да га гуше, наводе зло на њега. Вођа побуњених џинова-незнабожаца је Иблис, то јест, сатана, шејтан. Сагласно са исламским учењем Иблис и његови џинови ће бити кажњени на крају крајева, биће бачени у геену заједно са онима који су одбацили ислам. Како оценити то учење? Реално то нису просто неке бајке, басне, већ јако озбиљно извртање духовних реалности. Свет духова реално постоји и делује, представе о том свету се криве да човек не би могао да се бори са нечистим духовима. Мислим, ако џина можеш да обратиш у ислам – нема ограничења ни за преговоре са њим?! У исламу не постоји систематска борба са светом злих духова. Сматра се да Алах сам штити човека. Ако је човек поседнут, а у исламском свету је то јако раширена појава (својим очима сам видео сличан проблем у Ижевску када сам проповедао тамо. Муслиманка је пала у несвест. Почела је да се тресе, када су цитирали Свето Јеванђеље. Сматра се да је неопходно прочитати Коран и џин ће се смирити. Узгред речено, то се не догађа и зато је свет ислама обузет страшним страхом од урока. Ако је неко био у Турској или Египту, на Истоку уопште, сигурно је приметио амајлије против урока. При чему се према томе односе прилично озбиљно: сматра се да је рукав Фатиме реално неопходан човеку да би се на неки начин заштитио од напада џинова. Без тога се човек никако, ни на који начин неће избавити. Зато се муслимани налазе у стању непрестане панике. Са хришћанске тачке гледишта то је заиста реална чињеница – чињеница заснована на томе да човек није заштићен од насиља ђавола, да се налази под сеном смрти будући без заштите које пружа Свето Крштење. Следећа тачка муслиманске вере, која их одваја од хришћана је вера у Писмо. Коран је са муслиманске тачке гледишта предвечно биће, које постоји поред Алаха. Он одувек постоји на арапском језику и зато се преводи Корана не сматрају адекватнима. Ако узмете Коран, тамо је на почетку написано: „Преводи смисла“. Реално је то исправно, јер је са исламске тачке гледишта немогуће превести Коран на друге језике. Коран је директна Алахова реч на арапском језику. То је такође антропоморфизам – тврдити да Бог говори и у вечности говори језиком који се јавио у времену значи приписивати Богу неку променљивост. Да не причам уопште говорити да постоји нека реалност савечна Богу која није Бог – то је наравно, многобожје. Дакле, када се поведе реч о Библији муслимани говоре да Библија не може бити Реч Божија јер она не садржи само речи Божије, већ и описе догађаја и зато никако не може бити реч Божија. Како муслиману објаснити да је то – Реч Божија? Ствар је у томе што је за нас Свето Писмо Реч Божија зато што Бог говори не само Речју, већ говори и делима. Погледајте како се одвија учење у школи: може се предавати лекција, а може се и на табли написати пример. А може се задати и практични задатак. Исто тако и Бог учи људски род: Он Себе открива кроз Своју Реч, Која показује себе и делом и речју и казном и проповедима, и примерима и свим другим. Штавише, Библија је, за разлику од Корана, Књига Завета између Бога и људи, то јест, Савеза између Творца и створења. Коран не претпоставља завет између Бога и људи. Коран представља, да тако кажемо, једнострану везу: он представља одређене заповести које човек треба да испуни, упутство за примену. Догађаји који су описани у Корану реално веома често противрече Светом Писму. На пример, главно дело Соломона је са исламске тачке гледишта био разговор са џиновима и животињама.[22] Такође се тврди да је на пример, Дјева Марија Мојсејева сестра, а Аман из књиге Јестире фараонов војвода из времена Јосифа. Тамо таквих реалних грешака има веома много. У Корану постоји 225 противречности које налазе сами муслимани.[23] Они то објашњавају тиме да постоје укинути и замењени ајати. Зато Црква сматра Коран Мухамедовом измишљотином, у многоме инспирисаном злим силама. Зашто? Зато што смо убеђени да је начин на који му се предавало откровење… А откровење је било! То ми такође треба да знамо – Мухамед је добио реално откровење, имао је реалне знаке. Како је говорила Ајша, Мухамедова омиљена жена, Мухамед би почињао да се тресе, или би побледео, или поцрвенео, облио знојем када би долазило откровење. Често је падао у несвест добијајући откровење. Понекада му је избијала пена на уста. Мухамед је говорио да би понекада у тим тренуцима добијао главобољу или би чуо звук звона у глави који се појачавао, наносећи му страшан бол након кога је памтио то што му је предано.[24] Ове знаке наравно можемо признати као чињеницу постојања одређеног откровења. Неког духовног мешања је било, без сумње, али то мешање није било божанског порекла. За хришћане се опис који дају Мухамедови следбеници поклапа са описом поседнутости. Ево примера: случај са дететом кога је Господ исцелио након Преображења на Тавору,[25] знаци његовог обољења очигледно се поклапају са оним што је било са Мухамедом. Штавише, то је тачка гледишта самог Мухамеда. Сам Мухамед је на почетку сматрао да га је напао зли дух, јер је био призван уз помоћ гушења. Арханђел Џибрил који му се тобож јавио почео је да га гуши и тражи да прочита неразумљиви текст који није могао да схвати. Мухамед је дуго сматрао да зли дух делује на њега и штавише, неколико пута је хтео да се убије. Њега су јако мучиле мисли о самоубиству након првог откровења, што за нас представља јасно сведочанство о прелести[26] која обмањује човека. Њега је у супротно убедила тек Хадиџа, његова старија, прва жена. Нажалост, касније се Мухамед убедио у сопствену изабраност и решио да он заиста и јесте Божији посланик. Зато Црква одбацује Коран, не сматра га речју Божијом и не види никакву могућност да помири Коран са истинском речју Божијом. Вера у посланике такође разликује ислам од хришћанства и јудаизма. Занимљиво је да је једна од главних идеја ислама то да је посланица Алаха увек једна и иста. У хришћанству, у древном јудаизму, па чак и у новом јудаизму – данашњем талмудском јудаизму – та учења се ипак мењају… У том смислу ислам је чак и даље од хришћанства у односу на данашњи талмудски јудаизам, да не говорим већ о древном јудаизму, који је истински претходник хришћанства. Пророци се шаљу конкретном човеку са конкретном вољом Божијом, која зависи од конкретног човека, која је неопходна за учешће у завету, савезу. То јест, пророк је весник завета са Богом, који Себе открива све више и више. Из хришћанске тачке гледишта откровење се појачава у зависности од духовног раста људи, људског рода, до времена док не достигне границу не у речи, већ у јављању Самог Бога, када Бог постаје човек. Тада се мисија пророка завршава, зато што су пророци говорили о доласку Богочовека Христа, Који Сам и јесте највеће откровење. О томе говори Посланица Јеврејима апостола Павла, које се чита уочи празника Христовог Рођења. Бог, Који је много пута и на различите начине говорио оцима о пророцима, на крају времена говорио је у Сину, Кога је поставио за начелника свега, кроз Кога је и векове створио. За ислам једина вест је учење о једном Богу. Ништа друго Алах не може да каже људском роду, сем да нема никога коме треба да се клањамо осим њега. Ако томе додамо да по неким хадисима има 124 хиљада посланика који сви говоре о томе да нема никога ко је достојан клањања сем Алаха и да је неопходно клањати му се.[27] То је све, нема више никаквих новости! Не интернету је једном приликом покренут спор са муслиманима: шта је ново донео Коран у поређењу са Библијом? Зашто је било потребно слати Мухамеда? Шта постоји у Корану а да већ није било у Библији? Испоставило се да ништа ново Коран није донео. Једина новост је била дозвола за узимање изнутрица. Ако ћемо тако формално да говоримо, ни у Новом Завету узимање изнутрица није забрањено. Зато ништа ново чак ни у том смислу није дано. Измењена је кибла[28], то јест смер клањања. И то је све. То јест никакве принципијелне новине Коран у поређењу са Библијом не даје. Ако хоћете, Коран је тривијално учење. То јест, у њему нема ничег новог у поређењу са Библијом, ништа ново о Богу он не открива – једино што прекрива оно истинито што је било раније, одбацује део откровења која су постојала раније. Сада што се тиче посланика. Суре Корана описују посланике који се јако разликују од оних које ми знамо. То јест, они имају библијска имена. На пример у Корану се помиње Ноје, Јосиф, Авраам, Исаак и Јаков, Адам и Ева, Богородица Марија, Исус Христос, Јован Крститељ, цар Давид и Соломон. Али се сви они суштински разликују од онога што нам говори Свето Писмо и просто историјска реалност. Зато што веома много људи који су познати из Писма, познати су и по историјским подацима. Историјски подаци наглашавају истинитост управо библијске повести. На пример, најважније за хришћанина – однос према Исусу Христу. Може се рећи да муслимани поштују Исуса Христа. То ће бити нетачно јер они Исуса Христа као таквог уопште не знају. Иса Масих из Корана радикално се разликује од Исуса Христа. Као прво, разликује се по имену. Ствар је у томе што превод имена Исуса ни у ком случају неће гласити Иса, већ Јесуа или Јешуа. Зато арапски хришћани не зову Исуса Христа Иса, они га зову Јесуа, да би тачно пренели реч Божију. При том је занимљиво како је Мухамед објашњавао тај превод. Ствар је у томе што је Мухамед предобро знао истинско име, али је говорио да на други начин неће ући у ритам Корана. Схватате? Име Исуса Христа је било измењено да би се лакше сместило у ритам Корана! Но, добро. То није много важно јер може постојати и много гори превод. Суштина је у томе да се Христос не назива Богом, сматра се створењем, упркос Јеванђељу и пророчанствима древних пророка. Говори се о чудима која су преузета из апокрифа – потпуно бесмислена чуда, типа оживљавања глинених птичица у детињству или то да је Он разговарао као новорођено дете. При чему је занимљиво да у апокрифу „Арапско јеванђеље детињства“ одакле је Мухамед преузео ову причу, новорођени Исус говори: „Ја сам Бог послат на земљу Својим Оцем“, а код Мухамеда пише: „Ја сам само створење“. То јест, Мухамед је чак и тај апокриф искривио. Говори се, на пример, о столу са јелом које је измолио од Алаха на молбе ученика. На тај начин Тајна Вечера се меша са чудом умножења хлебова – добила се нека изобилна трпеза. То јест потпуно апсурдн
  78. Говори се, на пример, о столу са јелом које је измолио од Алаха на молбе ученика. На тај начин Тајна Вечера се меша са чудом умножења хлебова – добила се нека изобилна трпеза. То јест потпуно апсурдна чуда. Међутим, главна разлика хришћанског учења о Христу од исламског је – одбацивање чињенице смрти Исуса Христа од стране муслимана. Познато је да Васкрсење многи одбацују: Јевреји одбацују, безбожници такође. Муслимани су одбацили Распеће. Тврде да Исус Христос није био распет, Алах га је сакрио, уместо Њега је распет други човек. По разним учењима био је распет или Симон Киринејац који је носио крст или је био распет Јуда Искариотски. Христос је био узнесен на небеса и затим ће се вратити да би на крају времена уништио целокупно хришћанство, сломио све крстове, оженио се, умро и био сахрањен поред Мухамеда. Зато у Медини где је сахрањен Мухамед до сада чувају место за будућу гробницу Исуса Христа. На тај начин, Исус Христос описан у Корану радикално се разликује од истинског Христа. При том је занимљиво да се он разликује чак и од историјског Христа јер је чињеница Распећа потврђена уопште од стране свих историчара. Сви изворници, чак и небиблијски, када говоре о личности Исуса Христа, говоре пре свега о томе да је био распет. И за нас је, заиста, то најважнија вест. „А ми проповиједамо Христа распетога, Јудејцима саблазан, а Јелинима лудост; онима пак позванима, и Јудејцима и Јелинима, Христа, Божију силу и Божију премудрост“ (1 Кор. 1:23-24). Одатле, узгред речено, и потиче страшна мржња према крсту. Једна од првих ствари коју су муслимани чинили на освојеним територијама – јесте уништење крстова. И како сам већ говорио, муслимански Христос ће уништити крстове на крају. При том, муслимани такође забрањују вино. У Корану је било забрањено вино, али нису забрањени наркотици који су већ тада постојали. Постоји чак и хадис, не знам колико је поуздан, где Мухамед говори да све што је од мака јесте благословено. Колико је он тачан не знам, али чињеница је да муслимани одувек употребљавају наркотике. То је очигледна чињеница, и то чак и од времена самог Мухамеда. Зашто је забрањено вино? За нас је то очигледно, јер се ради о забрани Светог Причешћа. Зато су у исламским земљама повремено и покретани прогони хришћана зато што они употребљавају вино за Свето Причешће. Одатле се и појавила пракса да су хришћани били принуђени да служе са вином од сувог грожђа да би се на тај начин спасили тих прогона. Најзанимљивије је што муслимани као пророка поштују, на пример, Александра Македонског. Сматра се да је Александар Македонски један од Алахових пророка. При том је Александар Македонски, као што је познато, себе сматрао Зевсовим сином и био ватрени многобожац. Њега при том сматрају за истинског пророка, он се у Корану помиње под именом Зул-Кифл, то јест, двороги, због шлема који је носио… Двороги… Занимљиво је да је са њим повезан догађај који описује да је једном приликом дошао до прљавог, смрдљивог извора у који се сваки пут спушта Сунце. Са Мухамедове тачке гледишта, на крајњем Западу постоји смрдљиви извор где су Сунце спушта. Данашњи муслимани се налазе у веома незгодном положају и они некако покушавају да заобиђу то. Међутим, Коран очигледно тврди да се Сунце спушта управо у смрдљиви извор. То су примери грешака које су допуштене због Мухамедовог незнања. Муслиманска вера у Последњи дан се такође разликује од хришћанске. По муслиманском учењу смрт се одвија на следећи начин: душа излази из тела уз помоћ одређеног анђела, затим добија пресуду од Алаха и враћа се натраг у тело. Душа муслимана се до самог дана Васкрсења налази у телу и при том душа добија неко задовољство налазећи се тамо у телу. Не знам какво, увек сам питао то муслимане – какво задовољство представља лежање у мрачном гробу, али не знам, нису ми рекли. Посебно сам питао све – и обичне муслимане и имаме – нико ми није одговорио. Говоре: „То је тајно задовољство, које ти не разумеш“. Па добро, не схватам. И душа грешника се налази у телу и бива мучена од стране анђела. И тако, човек лежи у тој гробници, наслађује се или мучи док не дође Последњи дан. Пред крај света ће се, по исламу, одиграти следећи догађаји: Исус (Иса) ће се вратити на земљу, уништити све хришћане, сломити крстове, оженити се, извршити обред поклоњења Алаху. При чему он чак неће ни водити обред намаза, већ ће бити други на том обреду иза још једног водећег муслимана тог времена. Појавиће се Даџал, одређени аналог Антихристу, кога ће Алах убити. На крају, анђео по имену Исрафил ће затрубити у трубу и све ће у овом свету умрети: сви људи, џинови, анђели. По Алаховој заповести Исрафил ће, након што затруби, убити себе самога. Затим ће Алах васкрснути све, сви људи ће стати пред Алахом и он ће им судити. Муслиманима ће се показати њихови греси, они ће признати да су их учинили и биће им опроштено. Посебно грешни муслимани ће бити бачени у пакао, али ће их кроз хиљаду година одатле извести Мухамед. Онима који су погинули у џихаду – терористима и тако даље – у светом рату неће бити суђено. Њих ће без суда послати у рај. При том постоји једна епизода која се описује у хадисима: у Судњи дан, када они васкрсну, откриће се све њихове ране и из њих ће потећи мошус. Ја не добијам некакво посебно задовољство од те слике, али… не знам, њима се допада, не знам зашто. Не разумем. Сви остали треба да прођу преко моста Ас-сират који води у рај. Овај мост се за грешнике смањује на ширину бритве, а за праведнике се шири. Муслимани ће прећи тај мост на овновима који се жртвују за време празника Курбан-Бајрама.[29] Зато, ако је ован био лош, саплешће се и пасти у огањ. Они који су имали добре овнове – жртве су биле добре – ти људи ће отићи у рај. Рај муслимана уопште није хришћански рај. Муслимански рај је, да тако кажемо, посебно место, врт где ће се људи бавити врло активним сексом и добијати велико естетско задовољство од рајских лепота, растиња и укусних јела којима ће се наслађивати. По неким хадисима сваком човеку ће се давати три милиона јела дневно и снаге да се све то поједе. И свакоме ће се давати сваких дан 124 хиљада хурија. Хурије су посебна бића – сигурно је да нису људи – које се различито описују: имају црне очи као бисер, и биће у рају ради насладе итд. Међутим, хурије служе искључиво за телесну насладу, ни за шта друго. Човек добија по 124 хиљада хурија на дан, при чему се дају и силе да се са њима ступи у телесне односе. Како је говорио свети Симеон Солунски по том поводу да су муслиманима „обећани рајски вртови, испуњени сваком развратношћу“.[30] То је уопште неприхватљиво учење, али је ипак чињеница. При том, човек никада неће видети Алаха. Он ће видети Алаха, како је речено у једном од хадиса, само као месец у облачној ноћи, то јест – издалека. Алах ће питати: „Да ли си задовољан? Да ли ти треба још нешто?“ Човек ће одговарати: „Треба“. Алах ће испуњавати све телесне прохтеве човека, али не више од тога. Како се односити према томе? Чини ми се да је муслимански рај потпуно остварива ствар. Код отаца Свете Цркве описују се сукубуси и инкубуси[31] – демони блуда. Познати су случајеви када човек није у стању… Постоји и болест булимија када човек све време једе и не може да се засити. Све ове ствари би за нас потпуно биле прави пакао, када би нас у такво место сместили. Хришћани се надају Царству Небеском, животу са Богом, Богоопштењу као главној наслади у вечности. Богоопштење, Боговиђење, учешће у Божанском блаженству, у Његовом сопственом животу. Зато је оно што нам предлаже Мухамед потпуно неприхватљиво и недопустиво. Следећа неизоставна тачка муслиманског учења је вера у предодређеност. Сагласно хадисима и низу цитата из Корана, 50 хиљада година пре стварања света Алах је рекао перу: „Пиши“, и перо је почело да пише све што ће се догодити у овом свету до самога краја. На тај начин, написан је програм – све што ће се догодити у овом свету од почетка до самог краја. Није био написан само Коран, јер Коран није створен. И сагласно том учењу, Алах је творац свих поступака, како злих, тако и добрих. Он је творац и добра и зла. На последњој расправи коју сам имао 3. фебруара, Полосин[32] је потврдио учење, колико год покушавао да избегне, да је Алах – творац зла. За нас је то недопустиво због чињенице да зло не постоји, оно што не постоји не може да се створи. Зло нема своју природу, зло представља извртање добра, извитоперење, злоупотребу добрих Божијих створења и зато Бог не унакажава оно што је Сам створио. Бог је благ и милостив. Он је апсолутно праведан и свет и зато се ни са каквим злом не може помирити. Са исламске тачке гледишта Алах даје силу убици да убије, прељубнику да учини прељубу, милостивом да да милостињу. Постоји учење да Алах има две врсте воље: вољу која одобрава и која не одобрава. И то није допуштење, већ управо воља. Воља која не одобрава – пример: Он Сам чини човека убицом, а затим кажњава човека за то. Једина граница где постоји слобода за човека ислама је малена граница избора. То јест, човек може да изабере да иде или да не иде Алаховим путем. Одакле потиче слобода – није познато. Ствар је у томе што ислам одбацује прародитељски грех, одбацује исквареност људске природе, али при том говори да постоји неки нафс. Нафс је исто што и јеврејски нефеш – душа. Та душа се из неког разлога противи Алаховој вољи. Зашто се противи – питање је. Овде се појављују различите струје у исламу. Једни говоре да уопште никакве слободе стварно и нема, други говоре да од човека зависи жеља, а остварење – од Алаха. Овде се налази потврда старе лажи. Адам је, сећате се, говорио да је за грех крив – ко? „Жена коју си ми дао“. То јест, крива је за греховни пад жена коју ми је Бог подвалио. Нисам ја крив, већ је крива управо жена. На тај начин, кривица се пребацује на Бога и човек се фактички одриче исправљања. Све се своди на једно и исто – богоборство. На тај начин, у области вероучења ислам и хришћанство су две потпуно супротне ствари, међусобно несместиве. Други стубови ислама се такође разликују од вере у Бога Творца. 2. Обред поклоњења (намаз), наравно, не представља молитву. То је јако важно запамтити. Чак и текстови који се читају у време намаза су пре текстови који описују однос човека према Богу, али не садрже молбе. Постоји посебна врста молитви када човек може да се моли Алаху за своје проблеме, али се она не препоручује баш много. То јест, не забрањује се, али се ни не подржава посебно, не препоручује се. То је повезано опет са учењем о предодређености: ако је све предодређено, за шта се и молити? Међутим, у принципу молитве у исламу постоје. Међутим, обред намаза је управо обред поклоњења. При чему је занимљиво да је у исламу најважнији – ритуал. Ако си ти макар мало нарушио ритуал – намаз није добар, мораш да почнеш испочетка. Алаху, очигледно, није много интересантно стање човековог срца. За хришћане је, обрнуто, најважније од свега човеково срце. Ако је човек потпуно правилно одслужио, по поретку, али су при том његове мисли лутале негде у висинама, у његовој фантазији – та служба је ништавна. Све молитве које су изговорене без пажње, без учешћа срца, никакве вредности пред Богом немају. „Човек гледа на лице, Бог на срце“. Бог гледа на жељу човековог срца. Алаху то није потребно. За нас хришћане је очигледно да је аутор намаза онај ко човеково срце просто не може да види. По хришћанском учењу чак ни анђели не могу да знају шта се дешава унутар човека. То зна само Бог. Зато анђео који је диктирао Коран није знао човеково срце, њему је главни – спољашњи обред. Занимљиво је да је код идолопоклоника било управо тако. Од хришћана су тражили ритуални знак поклоњења без учешћа срца. Незнабошци су често говорили: ви срцем можете веровати у кога желите, главно је да баците тамјан на ломачу и то је све. Пред идолом је то довољно. Потпуно исто као у исламу. 3. Трећи стуб ислама често називају милостињом. Међутим, у стварности то уопште није милостиња. Закат је обавезни порез за сиромашне. Он представља традиционално 1/40 прихода, тамо постоји нека одређена сума. Обично је једнака вредности девет грама сребра за годину дана. Као прво, мора да буде јавна. Закат се тријумфално објављује, често чак и у џамијама: неко је дао за сиромашне толико, иако и није обавезно. Али се најчешће тако догађа. Као друго – закат се принципијелно даје само муслиманима или онима који се уз помоћ новца могу обратити у ислам. У хришћанству милостиња треба да се даје свима. Као што се у причи о милостивом Самарјанину говори да он помаже свима – и хришћанима и нехришћанима, и вернима и невернима – свима треба да помогнемо у име Бога Свемогућег.[33] Наравно, Господ нам је забранио да милостињу јавно чинимо.[34] Узгред, људи из секти веома често вичу да много помажу сиромасима, иако реално чине много мање од православних хришћана, али при том користе милостињу за пропаганду својих заблуда. 4. Четврти стуб је држање поста у месецу Рамазану. Занимљиво је да су на почетку, у време Мухамеда, постили исто као и хришћани, то јест у почетку су постили 40 дана, затим месец дана, али су постили током месец дана, уздржавајући се од одређене врсте хране: од меса и млечних производа, као што хришћани чине до данас. Међутим, затим је Мухамед рекао да је то јако тежак вид поста, добио је откровење да се пости само током дневног дела дана. Зато се пост Рамазан остварује у томе да човек не једе, не пије, не ступа у интимне односе (има још низ забрана јасно описаних у шеријату) у периоду од свитања до тренутка до када на улици неће моћи да се разликује црни од белог конца. А затим креће тријумфално забављање када човек једе све што му се допадне. Имао сам прилике да боравим у Каиру у време Рамазана. То је био, наравно, јако потресан призор. Замислите: идеш током дана улицом, стоји муслиман, мушкарац и музе краву на асфалту. Не схватам зашто на асфалту, али је тако. Зашто музе – разумљиво, јер јој се виме отворило. Затим се приближава вече и постаје просто опасно ићи улицом: возе се мотори, аутомобили скоро по тротоарима, свако јури на своју трпезу. При чему се тријумфално износе столови на којима се налазе ћевапчићи, уопште све – брдо хране је изнесено, људи стоје и чекају зов мујездина[35] са минарета који јавља да наступа време за забаву. Чује се звоно, као у фабрици и сви заједно се бацају скоро у лету на храну, почињу да једу. Наравно, за мене је то било мало смешно јер се добија овако нешто, када човек користи пост као дијету, а не као средство духовног развоја. Иако објективности ради, треба рећи да многи искрени муслимани у Рамазану више времена посвећују изучавању Корана. Овде наравно, има блискости са нашим постом, јер је као што знамо, и наш пост – време посебног изучавања Светог Писма. Зато су неки елементи поста сачувани и у исламу. Али ипак помоћ од поста у борби са страстима се не користи. Пост се користи као одређено средство покорности Алаху, као намаз, али не као средство за борбу са страстима. Шта је за нас хришћане главно у посту? Борба са угађањем стомаку, гневом, са другим страстима. У исламу тако нешто не постоји. Уопште, у исламу се у принципу не боре са страстима, јер они сматрају све природним. Једини изузетак је суфизам где се са страстима ипак боре, али са циљем да се разори личност, слије се са Алахом изгубивши себе. Немају хришћанско учење о борби са страстима. 5. Пети стуб је на крају, поклонички пут у Меку – хаџ. Сам по себи овај обред својим пореклом усходи до паганства, он у потпуности обнавља древни незнабожачки обичај и при том реално остаје неразумљив. Зашто љубити црни камен? Халиф Омар је сам говорио да не зна зашто то ради, али ето, посланик је тако радио, и ја радим тако. Сам по себи обред је заиста сличан са сујеверјем. Зато што жртве које се приносе немају значај, везе са искупљењем грехова, они су просто неразумљиве жртве. Слава Богу, муслимани су напустили незнабожачке остатке, зато они сада не мисле да се Алах храни жртвом као што су то незнабошци мислили. Јудејску представу о жртви као нечему што нас подсећа на грех и неопходност искупљења немају. Такође немају ни жртву очишћења која постоји у хришћанству. При том се на жртву приносе камиле, овнови – није јасно. Бесмислени обред који за нас представља сујеверје. Исто као што је несхватљив и обред каменовања. Сваке године гине јако много људи за време обреда каменовања у Меки. Сматра се да на тај начин човек може сатану да убије камењем. Међутим, не мислим да неко може каменом да погоди џина, анђела. То је сујеверје. Није случајно са тим повезана и смрт људи. Ако су ови обреди припремали људе за долазак Господњи, садашњи обреди хаџа, немајући никакав психолошки циљ, представљају просто неразумљиву ствар. Када питам муслимане зашто то раде, зашто постоји један или други део обреда они објашњавају само белу боју одеће. То је логично. Беле боје означавају душевну чистоћу. Од кога су узели симболику? Од православних хришћана који, као што је познато, беле одежде носе у време Крштења. Такав симбол је постојао и у древном јудаизму. У дан очишћења на Јом-Кипур[36], Јевреји су се такође облачили у белу одећу. Све остало није разумљиво. Они ми одговарају: „Не знамо. Алах је рекао да мора да се ради – значи мора да се ради“. Зашто је неопходно чинити нешто на одређени начин за време намаза?[37] Није разумљиво. То јест, постоји низ таквих ствари које су апсурдне, необјашњиве са богословске тачке гледишта, али се раде само зато што је тако речено. То и јесте сујеверје. Зато је за хришћане то заиста сујеверна појава, од кога се човек обавезно одриче за време Крштења. 6. На крају, последњи, шести стуб је џихад. Он представља форму мисионарења у исламу. Зашто се не сматра општеприхваћеном нормом? Муслимани који не сматрају џихад шестим стубом, нису против џихада. Муслиман не може да иде против џихада, јер је џихад директно указан у 53 ајата Корана. Ствар је у томе што муслимани обично објашњавају да џихад не може бити раширен свуда и зато не може бити стуб за све. Ето, то је објашњење. То је оно што уједињује практично све муслимане света, заједничко што имају сви муслимани. Међутим, ислам није монолитан. Постоје четири основне школе у исламу. У стварности постоји најрадикалнија разлика између две врсте ислама: евроислам (такозвани европски ислам) и традиционални ислам арапског света. У евроислам се убраја, на пример, наш ислам који постоји код тјуркских народа Русије. Назива се џадидизам[38]. У питању је учење настало 1809. године. Ово учење је покушало да прилагоди ислам традиционалним представама, традиционалним правима Татара, Башкира итд. Као резултат се јавио феномен који муслимани из арапског света фактички и не сматрају за ислам. То је и потпуно исправно. У џадидизам су фактички доспела потпуно неисламска учења: култ светих, нека незнабожачка средства борбе са уроком и врачањем. Код Татара је представа о исламу најчешће разливена. „Ми смо муслимани јер смо Татари, наш ислам је при том – део нашег националног идентитета. Ако престанем да будем муслиман, престаћу да будем и Татарин“. Фактички се добија да под маском ислама делује управо национализам. Треба знати да је национализам резултат проклетства. У Библији се говори да пре Вавилонске куле није било различитих народа,[39] подела на различите народе је проклетство Вавилонске куле које не дозвољава да се људи уједине да би изградили свет насупрот Богу. Зато када људи почињу да обоготворавају нацију, они на тај начин иду против Бога, Који јесте Бог свих народа, Творац свега, целе Васељене. Како је рекао отац Софроније Сахаров:[40] „Ако се национализам не може превазићи, значи да дело Христово није успело“. Ако се људи буду хватали за националност и не буду тражили апсолутну истину, никада неће доћи до Бога. Без сумње, тај такозвани меки ислам је опасан због свог национализма и ми то видимо по садашњем Татарстану, на пример, где ислам представља синоним национализма. За нас је то потпуно неприхватљиво. Уопште, мислим да је и за муслимане из арапског света то такође неприхватљиво. Овде се солидаришем са муслиманима арапског света: истина је важнија од нације, истина не зависи од нације и не може се рећи да сам муслиман, зато што сам Татарин. Као што се не може рећи да сам хришћанин, јер сам Рус. Хришћанство не зависи од нације, већ од вере у Свемогућег Бога, који уједињује људе у Васељенску Цркву у којој нема „ни јелина, ни Јудејца, ни варвара, ни Скита“ и где се то проклетство Вавилонске куле укида. Зато што људи служе Богу сваки на свом језику, али прослављају једног Бога у једној Цркви. Ето код нас ће на пример овог четвртка бити молебан на татарском језику, на словенском језику, на Крутицком подворју, што је опет један од знакова Васељенске Цркве. У региону Кавказа јавила се нека посебна синтеза: тамо је шеријат, исламски закон сједињен са адатом – традиционалним тјуркским кодексом. Јавиле су се чак и неке норме које противрече исламу, које су се укорениле под видом ислама. Класичан пример је крвна освета. Крвна освета, без сумње, није у складу са исламом. Пракса крвне освете није исламска пракса, њу Мухамед у своје време није одобравао, јер је Мухамед тражио не крвну освету, већ суд пред шеријатским судијама у оквиру заједнице. Ту пракса крвне освете, наравно, противречи исламу, али се ипак одржава управо зато што је био прихваћен незнабожачки кодекс. Сем тога, на Кавказу је веома распрострањен култ светих, светих извора, самих светих што, наравно, није у сагласности са исламом, јер светост као светост исламу није позната. Непозната је у смислу светости где сила Божија постаје део човека. Само један вид светости познат је у исламу – светост дервиша. Дервиш је човек који поседује натприродне способности, при чему се оне сматрају за нешто што није добро. Постоји изрека у којој се каже да су чудеса нечисте ствари које праведници имају. При том су дервишка чуда обично окултне природе, што они сами и признају. Они говоре да је у питању некакав транс у који они упадају, да то чак и са њихове тачке гледишта не потиче од Алаха, да је често изазвано контактом са џиновима. Чињеница да је међу Кавкасцима до сада, исто као и међу неким Арапима распрострањен култ светих, у стварности говори о томе да ислам није човечан. Човек жели да има светињу. Зашто? Зато што је то утемељено у људској природи. Човеку је својствено да буде свет. Бог је створио човека за светост. Зато човек себи тражи светињу. А пошто му ислам не даје такву могућност, значи да он не одговара Божијој замисли о човеку. И на крају, постоје две врсте ислама које су раширене у Русији. То је руски ислам који сада много људи прима. У реалности, млади људи примају ислам јер траже активнији начин живота. Сматра се да је ето, Православље – религија бакица, а да је ислам – религија снажних мушкараца. Ја бих рекао пре – религија адолесцената. Али због тога руски муслимани те врсте примају ислам у најрадикалнијем облику, то јест – вахабизам. Постоји друга врста ислама – женски ислам – када се жена удаје за муслимана и прима ислам под његовим утицајем. Нормално, има и обрнутих примера када мушкарац прима ислам јер се оженио муслиманком. По шеријату у принципу се дозвољава брак муслимана са немуслиманком, то јест, хришћанком, Јеврејком или представницом зороастризма, али је обрнути брак – муслиманке са хришћанином недопустив. Али ипак и такви бракови су прихваћени и распрострањени. Данас је такође распрострањен суфизам – посебна струја ислама која са исламске тачке гледишта представља јерес. Суфизам говори да је Бог одређена безлична сила, која може да у себе узме и раствори човека, да је из неког разлога идеал – растварање људске личности! Та струја је данас такође веома популарна у неким круговима интелигенције. Још нисам рекао шта представља вахабизам. Сви говоре против њега, неки говоре да је у питању секта. Међутим, Путин, наш председник је правилно рекао да они нису секта. То је чиста истина. Вахабизам није секта. Вахабизам је можда у најчистијем облику сачувао ислам, суштински ислам који представља званично вероисповедање Саудијске Арабије. Саудијска Арабија и низ других исламских држава придржавају се вахабитске варијанте ислама. То је посебна врста ханболитског мазхаба[41] који постоји од осмог века, и који говори да је неопходно деловати само у сагласности са Кораном и суном[42] – исламским светим предањем, да нису допустиве никакве измене. Оснивач покрета је био Мухамед ибн Абд-ал Вахаб[43] који је живео од 1703. до 1787. године. Под његовим утицајем била су уништена сва света места на Арапском полуострву, Ћаба[44] је била ослобођена од свих украса. Вахаб се залагао за тачно следовање речи суне, за социјалну правду међу муслиманима, за праксу џихада против неверних. Све који нису желели да се одрекну незнабожачких остатака, називао је невернима и зато је и ратовао са њима. Његови следбеници су били Саудити, краљевски род ибн Сауд, који је сада краљевска династија Саудијске Арабије. Они су у почетку били гоњени од стране Турака, али су у двадесетом веку дошли на власт, не без утицаја Енглеске и Америке. Са њима су били повезани муриди[45] Шамиља на Кавказу. Покрет Шамиља на Кавказу је генетски повезан са покретом Мухамеда Вахаба који пак потиче из Арабије. То је у неком смислу обнова древног ислама, при том обнова најдивљијих елемената. Не говорим о трговини робљем! Трговина робљем је у исламском свету постојала све до скора. Земље где је трговина робљем укинута у 80-90-им годинама јесу земље управо ислама. Реално она постоји и до данас. Најважнији у вахабизму је наравно закон. Сетите се талибана[46] – вахабитског покрета у који су улазили посебни људи који су мерили дужину браде код човека након одређеног узраста. То јест, човек старији од 30 година мора да има одређену, јасно одређене дужине браду, јер брада мора да буде исте дужине као код пророка Мухамеда. Сем тога, вахабизам прописује све, целокупан живот до ситница. И у томе се и претпоставља спасење. Када сам говорио о дивљим остацима мислио сам на учење које постоји у вахабизму о Божијој ограничености – да је Алах просторно ограничен. То је управо вахабитска идеја. Вахабизам тврди да је главни задатак муслимана стварање царства праведности. То је реално немогуће учинити јер на земљи без Бога, без победе над смрћу – каква је праведност могућа, ако ће је смрт прождрети? Избавити се од зла без Христа није могуће. Поред сунизма[47], постоји и друга основна струја у исламу – шиизам[48]. Шиизам је струја ислама које се придржава Иран и Азербејџан код нас. Ова струја такође признаје пет стубова ислама. Његова особеност је у томе што је за истинско тумачење ислама неопходан не само савет учених, како је то било у суни, већ и лидер исламске заједнице – калиф. Сматрало се да мора постојати низ имама[49] који су у стању да дају адекватно тумачење Корана. У том смислу то је аналог нашег учења о неопходности свете јерархије за правилно схватање Светог Писма. Међутим, за њих је то пре јерархија посвећених, а не јерархија као таква. То се може повезати са гностицима, при чему постоји и директна веза. У основи шиизма реално је лежао гностицизам. То јест, сматра се да је цео низ имама – дванаест имама – један другом предавао скривена знања, тајна знања, недоступна за посвећене, да су владали магијским способностима. Ред тих дванаест имама продужио се до десетог века, када је последњи имам нестао, али он треба да се врати. Али[50] се сматра за првог имама који је убијен у време једног од међусобних обрачуна, и око његовог имена, око имама, јавио се култ мученика. Сматра се да је мучеништво само по себи, то јест самомучење, у правом смислу речи, самокажњавање – богоугодно дело. Одатле и потиче феномен који су сви видели на телевизији – где муслимани себе ударају штаповима. Сматра се да самомучење дарује заслуге човеку и да представља средство задобијања божанске силе. Нас то више подсећа на муке Ваалових жречева који су себе клали и ударали. Наравно, никакве награде ту нема. Мученици које шиити поштују, наравно нису мученици у смислу како мученике схватају хришћани. Ако хришћански мученик сведочи да је смрт побеђена, његова смрт сведочи да је смрт уништена победом Исуса Христа, а у шиизму је мученик просто сведок Алаха, који говори да постоји господар коме се он покорава. Ради њега сам спреман да чак мучим себе. То је потпуно другачија представа. У једном случају је то дело роба – код шиита, у другом случају дело слободних – код хришћана. Такође мислим да је учење о имамима као чуварима духовне светлости пре шаманизам него што је повезано са откровењем Божијим. Бог је Творац свих људи и Он даје вест свим људима. Друга је ствар што се она усваја од разних људи, у зависности од човекових жеља. Међутим, ми немамо скривених догмата, нема тајних учења, зато што је учење Божије и онако тајно. Оно није тајно зато што је оно тајновито, већ зато што је дубоко и открива се човеку који живи њиме, који познаје реалност скривену иза речи. Зато мислим да је покушај шиита да створе неку идеју духовне светлости погрешна. То је покушај да се реалне тајне замене некаквим људским измишљотинама. За нас тај Али и Мухамедов унук, Хасан ибн Али – њихове гробнице су главне шиитске светиње – наравно, уопште нису хероји, каквим их сматрају шиити, већ пре наши први непријатељи, јер је Али био један од првих калифа[51] који је почео систематски да истребљује хришћане. Ратовали су са хришћанима сви, почевши од Мухамеда. Међутим, управо је Али почео први да убија хришћане због хришћанства. То је било његово достигнуће. Шиити имају и следећу особеност које на пример нема у сунитском исламу: међу њима је раширен привремени брак. Ствар је у томе што постоје различити системи брака. Као што је познато, муслиман може да уђе у брак са четири законите жене, а такође да узме себи онолико љубавница колико може његова рука да обухвати, како је речено у Корану: „Ако се бојите да према жена сиротама нећете бити праведни, онда се жените оним женама које су вам допуштене, са по двије, са по три и са по четири. А ако страхујете да нећете праведни бити, онда само са једном; или – ето вам оних које посједујете. Тако ћете се најлакше неправде сачувати“ (Коран 4:3). То јест, човек може да има неограничени број жена. Наравно, у обавези је да их подмири на одређени начин. У шиизму су отишли даље и увели схватање као што је привремени брак, који може трајати од једног сата до 99 година. Најчешће се закључује на 1 сат. Ова пракса се користи ради оправдања силовања и проституције. Зато у шиитским земљама нема проституције, за разлику од сунитских земаља где постоји. Међутим, проституција се ни код шиита ни код сунита не забрањује као таква. Ово просто треба да се зна, да се не би говорило о високом моралу у исламу! Неопходно је објективно знање шта је ислам. Није истина да су сви муслимани такви – то није истина. Међу њима заиста има много људи који су својим спољашњим поступцима послушни суни. То међутим говори о томе да је, сам по себи, корен тог учења потпуно неугодан Богу. Потпуно противан и човечности и Божијој вољи. Најстрашније што постоји у исламу је дозвола за сваки грех, сем једног – забране напуштања ислама. Сваки грех – мислим у вези са невернима. Сматра се да свака жена коју је заробио муслиман аутоматски треба да постане љубавница, при том се уопште не узима у обзир њена воља. Године 2001. заштитници права са Запада су откупили 4.500 људи из Судана, пре свега жена и деце. За три четвртине жена се испоставило да су редовно биле силоване. При том уопште нема везе да ли је жена удата или не – то уопште никога не узнемирава. Ово је наравно потпуно трагично и повезано је управо са учењем о двојним стандардима у односу на своје и на туђе. За нас је, наравно, то незамисливо, то јест, ако човек не сме да убије свога, значи да не сме да убије ни туђинца! Како онда да се односимо према исламу? Шта је то? Без сумње, свет ислама је огроман феномен – огроман феномен који се појавио захваљујући деловању духа зла. На други начин не можемо објаснити тај феномен. Међутим, свет ислама није толико раширен зато што су људи, хришћани, на које је Бог бацио муслимане били недостојни свог хришћанског имена. Још је у древности Бог рекао Аврааму, говорећи о сину Исмаилу од кога је касније и потекао Мухамед: „биће човек убица; рука ће се његова дизати на сваког а свачија на њега, и наставаће на погледу свој браћи својој“ (1 Мојс. 16:12). Узроци ширења ислама су у томе што су хришћани почели да поступају насупрот вољи Божијој, упркос заповестима које је давао Господ. По речима једног Светитеља, ислам служи као бич Божији за лење хришћане. Чак и у Русији, ево сада, у наше време, када су почели активни исламски терористички напади; када је Русија изабрала затупљивање са телевизије; када људи у већини нису пожелели да живе како Бог тражи, већ по своме – дошао је ислам, наступио је исламски покољ. Ето, то је казна. Како се односити према муслиманима? Знамо да сви хришћани треба да се труде да буду у миру са свим људима. Ни у ком случају не треба да вређамо муслимане. Ја уопште не подржавам скандал због Мухамедових карикатура на Западу. Мислим да су ту муслимани више у праву од западних „другова“. Западни карикатуристи су желели да се наругају над религијом у сваком њеном виду. Они се изругују и над Христом и над исламом, над Мухамедом. Изругују се уопште и над Богом. То је дрско богоборство које и треба макар мало да ограниче муслимани. Мислим да ту хришћани не могу да стану на страну карикатуриста који вређају, макар и умишљене, светиње другог човека. Нека су и умишљене, али се то не чини у име Божије. Хришћанин тако не треба да проповеда. Међутим, најважније је запамтити да ислам није религија која има нешто заједничко са нама. То није религија заједничког Бога, није религија која уважава Христа. Та религија не уважава Мајку Божију. То је религија која се реално јако разликује од вере Откровења. Зато сви муслимани морају, наравно, да приме Откровење Божије. Јер без Откровења они ће, без сумње, погинути. Никакве наде на спасење код муслимана нема, јер не верују у Сина Божијег. Господ је рекао да ако човек не поверује у Јединородног Сина Божијег, „неће видјети живота, него гњев Божији остаје на њему“ (Јн. 3:36). При том не треба мислити да је то немогуће. Ствар је у томе што у Светом Писму постоји директно пророштво о томе да ће муслимани једном прићи Богу. У 71. псалму, у 10. стиху речено је да ће Христу дарове принети цареви Арабије и Саве: „цареви Арапски и Савски даре ће донети“. А то је сам центар исламског света. Зато у нади на то спасење треба да се молимо за њихово обраћење, молимо се да би Господ разорио тај исламски поредак јер он сада не дозвољава људима да примају другу веру, јер ако се сада човек у исламу, у исламској земљи, обрати – њега убијају истог тренутка. И нећемо се само молити за то, већ ћемо и сами носити реч Божију муслиманима да би они постали наша браћа – јер међу њима, опет понављам, добрих људи има јако много. НАПОМЕНЕ: Ума – религиозна заједница и облик друштвене организације људи. Теоретски муслиманска заједница обједињује све муслимане на свету, независно од њихове етничке и културне припадности. Јустин Философ (Јустин Велики, Јустин Римски, Јустин Мученик, ок. 100 – ок. 166) – ранохришћански мученик, један од апологета и отаца Цркве који је први хришћанском вероучењу привио појмове грчке философије и поставио почетак богословском тумачењу историје. Његов спомен Црква слави 1. (14) јуна. Омар Хаијам Гијасадин Абул-Фатх ибн Ибрахим (ок. 1048 – после 1112) – персијски песник, математичар и философ. Песник познат у целом свету по својим четворостиховима. Наводимо одломак: „Не тражи лопта сагласност, по пољу се носи Играчем, Само Онај Ко те некада овде бацио, Њему је све познато, Тај зна за све“. Хусеин Садам (пуно име Садам Хусеин Абд ал-Маџид ат-Тикрити) (1937-2006) – ирачки државни делатник, председник Ирака (1979-2003), генерални секретар ирачког одељења партије Бас, маршал (1979); свргнут у априлу 2003. г. као резултат уласка америчко-британских снага, кажњен по пресуди ирачког суда. Земље рата се деле на две групе: земље џихада (стварни рат) и земље примирја. Разлика између њих показана је на следећем месту у Корану: „Они би једва чекали да и ви будете невјерници као што су и они невјерници, па да будете једнаки. Зато их не прихваћајте као пријатеље док се ради Алаха не иселе. А ако окрену леђа, онда их хватајте и убијајте гдје год их нађете, и ниједног од њих као пријатеља и помагача не прихваћајте. Осим оних који се склоне код неког племена с којим ви имате уговор о ненападању, или вам дођу, а тешко им је да се боре против вас или племена свог. А да Алах хоће, окренуо би их против вас и они би се, уистину, против вас борили. Ако вас такви оставе на миру и не нападају вас, и ако вам понуде мир, онда вам Алах не даје никаква права на њих“. (4:89-90 – Коран на босанском). Закони Шер
    • Muslimanka каже:

      Postovani, moram vas razalostiti i reci da ni jedan deo ovog vaseg teksta nije istina, osim ovog da muslimani veruju da Isus nije razapet, ali bas ni jedan deo. A tek ovo sto govori ovaj „svestenomucenik“ to je stvarno zalosno.
      Pre svega treba da se shvati da muslimani donose serijatske zakone da bi sami sebi olaksali zivot i da bi na taj nacin doprineli da ljudi sto manje grese. Allah dz.s. nigde u Kur’anu nije rekao da se mora doneti serijatski zakon, ali su muslimani sami na osnovu Kur’ana i suneta sastavili zakon kako bi zastitili sebe od nekih iskusenja.

      Aleksandar Makedonski nije za nas Boziji poslanik, moram ti reci da vecu glupost u zivotu nisam cula. Sto se narkotika tice, dok Amerikanci nisu preuzeli islamske zemlje sav taj narkotik se spaljivao. Nama muslimanima je zabranjeno sve sto nam na bilo koji nacin skodi, osim ako se ne koristi u medicinske svrhe i to samo ako nema drugog leka. Ovaj hadis ti nije verodostojan. Jer kao sto sam i ranije istakla, postoji na hiljade laznih hadisa.

      Sto se tice Zekjata ( Zakat), to nije „ociscujuci“ porez u smislu da se pere prljav novac, vec samo da se zahvalis Bogu sto ti je dao nafaku. Kao sto neko deo svog imetka udeli za crkvu.

      Namaz nije molitva u smislu da mi pet puta dnevno nesto trazimo od Boga, namaz je velicanje naseg Gospodara, i kroz to velicanje molimo Ga da nas uputi na pravi put. U namazu ne molimo Boga recimo za zdravlje, za srecu niti za bilo sta ovozemaljske prirode.

      Islam predstavlja ravnotezu izmedju ovog i buduceg sveta. Mi se podjednako moramo boriti za ovaj kao i za buduci svet. Pa tako recimo kada si na poslu, preokupiran raznim obavezama, prekidas taj posao kada cujes ezan i nekoliko minuta provedes klanjajuci se svom Gospodaru, secajuci se njega.

      I jos zelim da napomenem, samo 1% muslimana su ekstremni ( da se tako izrazimo), vrse teroristicke napade i td. Ali ljudi inace donose zakljucke o muslimanima na osnovu tih 1%, a ovih 99% nisu bitni.

    • Muslimanka каже:

      I jos nesto da vas ispravim, Muhamed a.s. nije ratovao sa hriscanima. Kada je Muhamed a.s. proteran iz Meke od strane mnogobozaca, on je otisao u Medinu da potrazi pomoc kod pravednog hriscanskog kralja. Medjutim, mnogobosci su ga nasli u Medini i trazili od kralja da im ga preda, i rekli su kako Muhamed a.s. porice Isusa sa ciljem da razljute kralja. Kada je Muhamed a.s. rekao kralju kakva mu je objava stigla o Isusu, kralj je licno stao u njegovu zastitu. Tada je Muhamed a.s. sklopio ugovor o zastiti sa hriscanima, a to je znacilo da ko god bi napao Muhameda a.s. morao je ratovati sa njima. Toliko je postovanje Muhamed a.s. imao kod tadasnjih hriscana u Medini. Naravno kasnije je vecina njih prateci njegovo ucenja primila Islam.

      Sto se dolaska Isusovog tice, mi muslimani verujemo da ce on biti nas predvodnik kada dodje na Zemlju. Njega ce Bog poslati da pomogne pravednim muslimanima. Ali ne da ce doci kao Bozji sin ili Bog, vec kao obican covek. Kada njegova pravda zavlada svetom, nastupice smak sveta. Ali pre nego sto sve sto je postojalo nestane, Allah dz.s. ce uzeti svim ljudim dusu. Tada ce i Isus a.s. umreti sa svim ljudima zajedno.

    • Muslimanka каже:

      I jos nesto da doda o serijatu. Mnogi nemuslimani, pa cak i neki manje obavesteni muslimani misle da je serijat isti za ceo islamski svet, da svugde vladaju isti zakoni serijata. To bi tako trebalo da bude, ali u praksi je potpuno drugacije. Recimo konkretno u Saudijskoj Arabiji svaki grad ima svoj serijatski zakon koji su pomesali sa svojim obicajima.
      Takodje Muhamed a.s. je upozoravao da se serijat ne sme odnositi na nemuslimane. Za vreme njegovog zivota nemuslimani su sami birali kojim ce im se zakonom suditi, imali su prava da donose svoje zakone.

  79. Закони Шеријата представљају комплекс прописа утврђених пре свега Кораном и суном. Дефинишу убеђења, формулишу моралне вредности муслимана, а такође представљају извор конкретних форми које регулишу понашање.
    Коран (арапски буквално значи „читање“) је главна света књига муслимана, скуп проповеди, обредних и судских одлука, молитви, поучних прича које је изговорио Мухамед у Меки и Медини. Најранији примерци датирају до преласка седмог и осмог века. Сура (арапски) представља главу из Корана. Ајат (на арапском „знак“) је најмања структурна јединица Корана.
    Џиза (арап.) порез који се узима од немуслиманског становништва на муслиманском Истоку.
    Џихад (од арап. – напор) је свети рат за веру. У многим случајевима говори се не само о оружаној борби са непријатељима ислама, већ и о борби за веру у ширем смислу речи, на пример о борби са сопственим лошим склоностима, о побуђивању других на вршење онога што одобрава шеријат, о улагању свих сила на отпор свему ономе што забрањује шеријат, итд. Мирни џихад је самоусавршавање, борба речима и делима против свега лошег.
    Вахабити – следбеници религиозно-политичке струје у исламу која се јавила у Централној Арабији. Оснивач је Мухамед ибн Абд ал Вахаб (1703-1787). Ратујући за очишћење ислама, вахабити проповедају простоту морала, борили су се за ослобођење Арабије. Вахабизам је званична идеологија у Саудијској Арабији: раширен је и у другим муслиманским земљама.
    Намаз (арапски молитва; синоним перс. Турс. – намаз) – један од главних обреда ислама, мољење које се врши свакога дана пет пута.
    Закат – (арапски букв. очишћење) – религиозни „очишћујући“порез код муслимана чије узимање је одређено од стране Корана, а величина и правила су детаљно објашњена у шеријату.
    Рамазан је девети месец муслиманске године хиџре. Сагласно исламу, у том месецу је Мухамеду послато прво откровење. У рамазану муслимани морају да држе пост (уразу).
    Акида је кратко, систематизовано вероисповедање муслимана.
    Суфизам је мистички правац у исламу. Јавио се у осмом и деветом веку, коначно формирао од десетог до дванаестог века. За суфизам је карактеристично спајање мистике са подвижничким животом, учење о постепеном приближавању познању Бога кроз мистичку љубав (у интуитивним екстатичним озарењима) и спајање са њим. Имао је велики утицај на арапску, посебно персијску поезију.
    Хадис је изрека о нечему што је рекао или урадио пророк Мухамед. Сви хадиси заједно чине Суну.
    Потпуни садржај овог ајата гласи: „О Иса, сине Мерјемин, јеси ли ти говорио људима: „Прихватите мене и мајку моју као два бога уз Алаха“. – Он ће рећи: „Хваљен нека си Ти! Мени није приличило да говорим оно што немам право. Ако сам ја говорио, Ти то већ знаш; Ти знаш шта ја знам, а ја не знам шта Ти знаш. Само Ти једини све што је скривено знаш“ (Коран 5:116).
    „Он је у Главној Књизи, у Нас, цијењен и пун мудрости“ (Коран 43:4).
    Коран 53:19-23. У Арабији су се поштовале три богиње: Лата, Узаа и Менат.
    Свети Николај Српски (1880-1956) – епископ охридски и жички, „највећи Србин после светога Саве“, по речима светог Јустина Новог (Ћелијског). – прим. прев.
    Џин (арапски – дух) – по Корану – фантастично биће из „чистог“ (бездимног) огња, створен од Алаха. Џинови су повезани са Иблисом, неки од њих верују у Мухамеда.
    Коран. 27:15-53
    Законитост укидања религиозних прописа потврђује се актима Корана и поузданим хадиса. Нека откровења и прописи од почетка не подлежу измени.
    Ибн Саад, Табакат, т. 1, с. 225; Ибн Саад, Табакат, т. 1, с. 228; Муслим, 17, 4192.
    Мт. 17:14-21
    Прелест означава духовну обману
    „Нема Бога сем Алаха, и Мухамед је пророк његов“ (шахада – исповедање вере). „Алахов је и исток и запад“ (Коран 2:142).
    Кибла је смер ка правцу Ћабе. У муслиманској религиозној пракси верници треба да лицем буду усмерени у том правцу за време молитве. У џамији се одређивање кибле прави посебан знак – михраб.
    Курбан Бајрам (арап. Ид аладха) је празник приношења муслимана који се обележава 10. дана, 12. месеца у муслиманском календару.
    Свети Симеон Солунски, (+1429) архиепископ. Канонизован 1981. године, празник 15. (28) септембра. Ово је цитат из његовог дела „Против незнабожаца или муслимана“.
    Сукубуси (од лат. Succubare – лежати испод), инкубуси (од лат. Incubare – лежати изнад) – демони блуда.
    Али Вјачеслав Сергејевич Полосин – бивши православни свештеник, у овом тренутку исламски богослов.
    Лк. 10:29-37
    Јавно у смислу жеље за показивањем, јер постоје неке ситуације када се милостиња заиста даје пред другим људима. Важно је да се не даје са мотивом показивања, да би нас други људи хвалили. – прим. прев.
    Мујездин – човек који призива на молитву.
    Јом Кипур (јевр. Дан Искупљења, обично се преводи као Судњи дан) – у јудаизму најважнији празник, дан поста, покајања и опраштања грехова.
    Подизати руке ка лицу.
    Џадидизам (арап. обновљенство) друштвено-политички и интелектуални покрет међу муслиманима (највише распрострањен у тјуркским народима).
    Пост. 11
    Архимандрит Софроније Сахаров – богослов, духовник и старац ученик светог Силуана Атонског.
    Мазхаб је школа шеријатског права у исламу, у широком смислу – пут по коме иде муслиман. Као резултат развоја исламског права у оквирима сунизма формирале су се четири правне школе: (мазхаби): ханафитска, шафитска, маликитска и ханбалитска.
    Суна (арап. – пут) – у исламском закону под суном се подразумевају изреке и дела пророка Мухамеда, тј. животни пут пророка од тренутка када је постао пророк.
    Мухамед ибн Абд-ал Вахаб (1703-1787) оснивач вахабизма, званичне идеологије у Саудијској Арабији.
    Ћаба је муслимански храм у Меки, који има облик коцке.
    Муриди су следбеници суфизма, који се беспоговорно покоравају духовном руководиоцу (шеику, имаму). Муриди су примили активно учешће у време Кавказког рата 1817-1864. године.
    Талибани (од арап. речи Talib – онај који тражи знање) – фундаменталистички покрет у Авганистану који се формирао 1992. године од питомаца муслиманских религиозних школа (медреса), које су се у Пакистану отварале за бегунце из суседног Авганистана. Центар талибанског покрета на челу са мулом Мухамедом Омаром, који је за свој циљ објавио стварање „истински исламске“ државе, био је Кандахар на југоистоку Авганистана. У фебруару 1995. године талибани су освојили половину области на југу и опколили Кабул. Године 1996. ушли су у престоницу. Крајем 90-их су контролисали велики део Авганистана. На контролисаној територији забрањене су телевизија и велики део забава, ограничена права жена и религиозних мањина.
    Сунизам је један од два основна правца ислама. У земљама где је ислам раширен, следбеници сунизма – сунити чине већину (сем Ирана, Јужног Ирака, Северног Јемена). Поред Корана признају и Суну. При решавању питања о највишој муслиманској власти ослањају се на „сагласност целе заједнице“.
    Шиизам је друга основна грана ислама. Јавио се у седмом веку на тлу спорова о броју имама и личности последњег имама. Шиизам се раздвојио на неколико секти. Шиити не признају сунитске калифе, сматрају за законите наследнике Мухамеда само Алидове имаме. Шиизам је државна религија у Ирану, раширен је у Јемену, Ираку, Либану, Бахреину и др.
    Имам – руководилац исламских богослужења и световни и духовни лидер заједнице.
    Али (Али ибн Аби Талиб) (ок. 600-661) четврти од „праведних калифа“ Арапског калифата, рођак и зет Мухамеда (био је ожењен Мухамедовом ћерком Фатимом). Шиити га сматрају за првог имама, код „крајњих шиита“ поштује се више од Мухамеда.
    Калиф – у низу земља муслиманског Истока титула врховног владара, који сједињује духовну и световну власт. У Турској као духовни лидер муслимана постојао до 1924. године.

    СВЕШТЕНОМУЧЕНИК ДАНИЛ СИСОЈЕВ
    ИСЛАМ

    Превод са руског:
    Станоје Станковић
    Лектура:
    Иван Ташић

    Извор:
    Ислам. Православный взгляд (Об исламе)

  80. Muslimanka каже:

    1. Mojsijeva 17,7 A postavljam zavjet svoj između sebe i tebe i sjemena tvojega nakon tebe od koljena do koljena, da je zavjet vječan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe;
    1. Mojsijeva 17,8 I daću tebi i sjemenu tvojemu nakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svu zemlju Hanansku u državu vječnu, i biću im Bog.
    1. Mojsijeva 17,20 A i za Ismaila uslišio sam te; evo blagoslovio sam ga, i daću mu porodicu veliku, i umnožiću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i učiniću od njega velik narod.
    1. Mojsijeva 17,21 A zavjet svoj učiniću s Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.

  81. Muslimanka каже:

    39.A šta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju i da od onoga što im Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?

    40.Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.

    41.A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?

    42.Tog dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika dizali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu riječ sakriti.

    43.O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, briše grijehe i prašta.

    44.Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige Pravi put zamjenjuju za zabludu i žele da i vi s Pravog puta skrenete?

    45.Allah dobro poznaje neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitinik i Allah je dovoljan pomagač!

    46.Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: „Čujemo, ali se ne pokoravamo!“ i „Čuj, ne čuli te!“ i „Ra‘ina!” A da oni kažu: „Čujemo i pokoravamo se!“ i „Čuj“ i „Pogledaj na nas!“ – bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.

    47.O vi kojima je Knjiga data, u ovo što objavljujemo povjerujte – ono što potvrđuje kao istinito ono što već imate – prije nego što izbrišemo crte lica i ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego ih prokunemo kao što smo prokleli one koji nisu subotu poštivali. – A Allahova zapovijest se mora izvršiti.

    48.Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.

    49.Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti.

    50.Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! A to je dovoljno da se teško ogriješe.

    51.Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a o neznabošcima govore: „Oni su na ispravnijem putu od vjernika.“

    52.Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao.

  82. wwww каже:

    Da li moze neko da mi odgovori ko je Mojsije u pravoslavlju?

    • Svestenik Mihailo Mikic каже:

      Ako mislite na Mojsija, pisca prvih pet knjiga u Svetome Pismu koje se jos zovu Petoknjizje, treba da znate da je on istorijska licnost jevrejskog naroda kojeg Crkva Hristova proslavlja kao Starozavjetnog Svetitelja ili Proroka Bozijeg. Prema Svetom Pismu on je rodjen od Jevreja koji su zivjeli u egiptskom robstvu izmedju 1400 do 1500 godina prije Rodjenja Hristovog. Faraon je bio u to vreme izdao zakon da sva muska djeca jevrejskog porekla moraju biti poslije porodjaja pobijena. Zbog toga su Mojsija njegovi jevrejski roditelji stavili u trscanu kosaricu i pustili niz Nil, sa nadom da ce neko djete pronaci i usvojiti. Mojsija je pronasla faraonova kci. Ona je djete usvojila i Mojsije je bio othranit i on je odrastao na faraonovom dvoru kao njezin sin!

      Posle ubistva jednog svirepog egipatskog poreznika koji je tlacio Jevreje, on je morao da pobjegne sa misirskog dvora u Midiju. Na planini Hebron cuvajuci stado Jotoru, Mojsije se javi andjeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine koja gori a ne sagorjeva. Kao sto kupina nije sagorela tako je isto i Marija, Majka Bozija i posle rodjenja sina svoga prvenca kome je nadjela ime Isus, i dalje ostala Djeva.

      Na gori Bozijoj Horiv, Mojsije je razgovarao sa Gospodom koji njega izabra i naredio mu da izvede Njegov jevrejski narod iz egipatskog robstva. (2.Moj.3 glava) Uz pomoc svoga brata Arona i poslije veliki zala koje Gospod pusti na Misirce, Faraon je dozvolio da Jevreji napuste Egipat, ali je ubrzo pod pritiskom svoje okoline promjenio misljenje i za Jevrejima poslao vojsku. Jevreji se uplasise kada videse faraonovu vojsku da ide u potjeru za njima da ih ponovo vrati u robstvo, i oni u strahu velikom zakukase na Mojsija koji rece: “ Ne bojte se“! Gospod je danu isao ispred Jevreja u stupu od oblaku a nocu u stupu od ognja. Kada su Jevreji stigli do Crvenog mora Gospod podjeli more na dva djela i oni po suvom predjose na drugu obalu, a kada je naisla misirska vojska more se ponovo zatvorilo nad njima. Tako je Gospod podavio jevrejske progonitelje i oslobodio svoj narod iz egipatskog robstva. ( 2.Mojs. 14 glava)

      U pustinji je Gospod manom sa neba hranio Jevrejski narod punih cetrdeset godina dok ne dodjose medju zemlje Hananske u kojoj ce zivjeti. (2. Moj.16,35) Zbog toga sto Mojsije nije odao hvalu Bogu na Horivu kada je iz stjene Gospod pusto da potece voda ziva da se narod napije i ugasi zedj svoju, Gospod je kaznio Mojsija da on zbog ove svoje nezahvalnosti Bogu nece zato vidjeti obecanu zemlju. I bi tako. Gospod je ispunio obecanje svoje u svakom pogledu, i Mojsije nije docekao da vidi obecanu zemlju od Boga danu potomcima Avramovim. Na Sinaju je Gospod predao Mojsiju Starozavjetni Zakon Boziji. On je bio napisan na kamenim plocama koje su sadrzavale Deset Boziji Zapovjesti. Na prvoj kamenoj ploci su bile napisane cetiri Zapovjesti Bozije koje uredjuju nas odnos prema Bogu, a na drugoj kamenoj ploci je bilo napisano preostali sest Zapovjesti Boziji koje uredjuju odnos ljudi jednih prema drugim. (2.Moj.19 i 20 glava)

      Da je Mojsije Veliki Starozavjetni Prorok koji bijase po volji Bozijoj znamo iz 17 glave Jevandjelja po Mateju, u kojoj se opisuje kako su na gori Tavoru za vreme Preobrazenja Hristovog, ucenici Hristovi Jakov, Petr i Jovan vidjeli Mojsija i Iliju kako sa Isusom razgovaraju. Zaneseni prizorom kojeg su gledali Petar je predlozio Isusu da naprave „tri sjenice“ – jednu za Isusa, jednu za Mojsija a jednu za Iliju. Dok je Petar jos pricao zacuo se glas iz oblaka govorteci: „Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslusajte“ (Mat. 17: 1-7)

      Pravoslavna Crkva Hristova koja nije uprljana sa jeresu ekumnizma, novokalendarstva i novotarstva, koja nije izbacila ikonostase iz Pravoslavni hramova nego je i dalje ostala Crkva Boga Zivoga, Crkva Hristova, slavi Starozavjetne Oce i Proroke svake godine u Nedequ Svetih Praotaca po julijanskom, osvecenom, bogosluzbenom Kalendaru, a na ikonostasu u svakom Pravoslavnom hramu, Starozavjetni Svetitelji Boziji se oslikavaju u doljnjom redu na ikonostasu!

      Pravoslavna Crkva Hristova i na taj vidan nacin kojeg svako moze da vidi na ikonostasu kojeg neprijatelji Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlje zele zato da uklone iz nasih Pravoslavni hramova povezuje do kraja vremena proslost sa sadasnjoscu i bucucnoscu!

  83. Bube каже:

    Slava nije karakteristicna samo za Srbe, vec za sav Hriscanski svet. I mi Makedonci slavimo slavu nekog svetitelja i imendana. Sto se tice ono sto ti je nejasno i pitanja poput jela i ko je Mojsej moram da kazem da jos ne pravis razloku od starog i novog zaveta. Stari zavet je pre dolaska spasitelja ljudskog, a novi zavet obuhvata period od rogjenje Isusa Hrista. Sasvim dobro je objasnjeno u prethodni komentar za sve. Slava Ocu i Sinu i Svajago duha. Hristos Voskrese

    • Svestenik Mihailo Mikic каже:

      Bube, u Makedoniji svi Pravoslavni hriscani koji imaju Slavu jesu SRBi po svojoj narodnosti a makeodnoci po svojoj pokrajinskoj pripadnosti. Slava je porodicni praznik koji se prenosi sa koljena na koljeno od oca na sina, a slavljenje imendana nije porodicni praznik, vec samo praznik pojedinca koji proslavlja svoj imendan. Zbog toga postoji velika razlika izmedju proslave SRBske Krsne Slave i proslave imendana ili Krsnog imena.

      Na proslavi SRBske Slave, kroz zahvalne molitve Starom SRBskom Rodjaku, Gospodu nasem Isusu Hristu se sjedinjuje u sadasnjem vremenu proslost sa buducnoscu koja traje koroz Crkvu Hristovu neprestalno u vjecnosti. Zbog toga se na svakoj SRBskoj Slavi u slavu Boziju, i u cast i spomen svetog kojeg proslavljamo prinosi Koljivo na osvecenje „u pomen onih koji umrese u blagocestivoj vjeri“!

      Slavski Kolac se prinosi isto tako u slavu Boziju i cast Svetog kojeg proslavljamo kao svog porodicnog pokrovitelja i zastitnika i molitvenika pred Prestolom Boga Svevisnjega. Na jekteniji koja se sluzi za vreme osvecenja Slavskog Kolaca, Pravoslavni hriscani se mole Bogu Zivom da On uslisi molitve nase, i da izbrise (oprosti) bezakonje nase.

      Jos se molimo za nadleznog episkopa da pravilno upravljaju Rijecju Istine Hristove, za nas bogoljubivi i slobodoljubivi Pravoslavni narod SRBski da mu Gospod Bog pomogne da odoli i pobjedi svakog neprijatelja i protivnika, za dom koji Slavi i za one koji zive u njemu, za milost, zivot, mir, zdravlje i spasenje njihovo, za slavne pretke nase da nas ne zaborave u molitvama svojim pred Prestolom Boga Svevisnjega u nasoj Svetoj Nebeskoj SRBiji, koje nema i ne moze biti bez nase Svete zemaljske SRBije itd.

      Da bi se pravilno i bogougodno proslavila Krsna Slava, koja potice kod SRBa iz predhriscanskog doba sa njezinim hriscanskim znacenjem i tumacenjem Svetog Save, svaka SRBska porodica treba da ima ikonu svoga Sveca pokrovitelja i zastitnika, kandilo, ulje, svetu vodicu, crveno vino, tamjan i da pripremi u slavu Svete Trojice i cast Svetitelja kojeg proslavljaju: Slavsku svecu, Kolac i Koljivo, a ostalo od hrane prema mogucnostima i okolnostima – sta je Bog dao!

      Svi ovi elemnti su potrebni za bogosluzenje i oni kao takvi se pojavljaju u Crkvi od pocetka hriscanstva, a svaka Pravoslavna hriscanska porodica je Crkva u malom. Zato je Krsna Slava cisto vjerska proslava Pravoslavne SRBske porodice a ne pojedinca koji slavi svoje Krsno ime ili imendan. Slava je kod SRBa divni izraz nase Svete Pravoslavne vjere koja je kroz Svetosavlje kao vrhunac hriscanske pravoslavne nacionalne ideologije i SRBskog nacina zivota duboko usadjena u SRBskoj narodnoj dusi.

      SRBski narod se nije krstio po naredjenju drzave ili rimskog Pape, kao sto je to slucaj bio sa mnogim drugim narodima. SRBi su primili Pravoslavno hriscanstvo iz Vizantije po svojoj slobodnoj volji. U Pravoslavnoj vjeri Hristovoj SRBe je najjvisei utvrdio Sveti Sava. On je Krsnoj Slavi dao hriscansko znacenje i zato SRBi svoju Krsnu Slavu cuvaju i slave kao spomen na dan kada su njihovi preci primili hriscanstvo ili kao spomen na dan kada se nesto vazno desilo u zivotu te porodice. Tako su SRBi postali novozavjetni izabrani narod Boziji, za „Krst casni mucenici, za Slobodu zatocnici“!

      Krsna Slava je bila i ostala samo obiljezje SRBskog naroda, jer je samo SRi slave. Zato nema veceg greha od toga kojeg cine sada pojedini „srbski“ svestennici koji slavu velikodusno daju i obracenicima u Pravoslavlje iz drugih naroda. Takvim svojim ponasanjem oni kao ekumenisti i novotarci samo potvrdjuju da njima nista nije sveto, da je kod njih sve na prodaju, pa i SRBska Krsna Slava!

      • Bube каже:

        I opet pravite nesporazum, zao mi je sto to moram reci ali premogo ste gordi. Kako to vi znate da su samo srbi oni koji imaju slavu. Ja opet ku reci, ja sam makedonac i mi imamo i krsnu slavu i moj otac slavi i imendan i ja imam imendan i tako dalje. Postoje kucne krsne slave i seoske krsne slave i svi dobro znamo kako se to slavi i zasto, nismo neupuceni verujte. Te slave neko ko zeli moze da i nasledi od kolena na kolena a neko ko nije imao moze sa parohiskog svestenika da se dogovori i da mu da da neku slavu slavi. Tesko nama ako su svi makedonski pravoslavni hriscani srbi koje slavu neku slavi.

      • petronije каже:

        Poštovani brate,
        bez namere da te uvredim i potpuno poštujući tvoja nacionalna osećanja, samo istine radi, moram da te podsetim da Srbi slave krsnu slavu vekovima, a da makedonska nacija egzistira tek nakon Drugog svetskog rata.Sve ostale zaključke izvedi sam.

      • Bube каже:

        Postovani, zar stvarno u tome verujete. Zar samo ono sta vam se servira citate. Pa idite u arhivama u turskoj i potrazite cija zemja i narod su postojale, u pariskom arhivom, i cija crkva je kupila patrijarhiji za dva kovcega zlata od turaka a koja je pre toga postojala. Uostalom citali ste nadam se sveto pismo tamo cete naci za makedoniju i za prvu zenu na ovim prostorima koja ja primila hristijanstvo sv. Lidija makedonska.

        Nazalost vakav stav stvara razdor medzu hristijanskom sveti. Svestena lica ne trebaju da budu politicari. Preles i gordost i nerazumno mudrenje to je to sto gjavo radi za zal.
        Svako dobro vam zelim

  84. Svestenik Mihailo Mikic каже:

    Bube, slepome ne vredi govoriti o svjetlosti dana niti gluvom saptati na usi. Slepi ne moze zbog slepila svoga da vidi razliku izmedju svjetlosti dana i nocne tame, a gluvi ne moze zbog zatvoreni usiju svoji da cuje kda mu istinoljubci sapucu istinu pravu na gluve usi njegove. Tako isto i bezumnik koji u srcu svome pomisli da sve zna ne moze da razlikuje svoju narodnost od pokrajinske svoje pripadnosti. Bezumnicima je Bog oci dao da gledaju a da ne vide, usi da imaju a da ne cuju. Oni zato ni uz najbolju volju ne mogu da shvate zakrzljalim umom svojim istinu pravu o poreklu svome, niti da razlikuju svoju narodnost od pokrajinske svoje pripadnosti!

    Bube, moram da ti kazem istinu pravu da zbog svojih pogresni shvacanja o svojoj narodnosti u ocima mojim pomalo licis na bludnoga sina koji pobjeze od oca svoga, da u tudjoj zemlji potrosi bogastvo Svetih i slavnih predaka svojih. Da li ces ti kao „Makedonac“ poput bludnog sina ikada sebi ponovo doci, i vratiti se iz puste tudjine pokajanom dusom svojom SRBskom domu svome i SRBskom Ocu svome: Svetom Savi i Svim Svetim iz Krstonosnog Roda SRBskog, vreme ce pokazati.

    Molicu se Bogu, da ti Gospod skine veo sa ociju tvojih tako da mozes ponovo da vidis istinu pravu o SRBskom poreklu svome. Molicu se Bogu, da ti Gospod otvori zatvorene usi tvoje da mozes ponovo da cujes istinu pravu o slavnoj proslosti SRBskog Roda svog. Molicu se Bogu da ti Gospod prosveti um istinom Hristovom i pravdom Bozijom da mozes da shavtis razliku izmedju svoje SRBske Narodnosti i makedonske svoje pokrajinske pripadnosti!

    Ako se moje molitve ne ispune i Bube i dalje ostane zakrzljalog uma svoga, slep pored ociju i gluv pored usiju, to ce znaciti da sam zlo molio, i da je Bog „Makedonce“ izabrao da na njima pokaze slavu i moc svoju, kako prolaze ona plemena u SRBskom narodu koja se odreknu svoje Svete SRBske narodnosti i proglase novim „narodom“ prema oblasti u kojoj zive? Nece dugo proci a Siptari ce Makedonce za dorucak pozobati. Tada ce Makedonci kada njih snadju od Siptara velike nevolje ponovo da zakukaju kao i na pocetku dvadesetog vijeka: „SRBi braco – pomazite“!

  85. Браћо и Сестре у Христу из ваших коментара још једном у сијасет огледа уочен је гријех нас хришћана који причамо када не требамо и ,,пред свињама бацамо бисере“. Господ нам је дао примјер када се прича а када се ћути, у нама честица Христа – наша савјест нас опомиње и даје знаке када треба да причамо а када да ћутимо, само ми то, због слабог расуђивања не уочавамо одмах. Ти знаци су врло једноставни, они у срце пониру и дају правилан сензор када је прича душекорисна а када није, по унутрашњем стању знамо који дух је присутан. Ћутање је већином сабирање а причање расипање, увијек је сигурније не упадати у полемику а нарочито у смрадне мреже змијских језика. Са демонско надахнутим учењима могли су да говоре свети људи а ми би најбоље било да се склањамо од њих а светоотачко духовно благо да читамо и препоручујемо ако коме хоћемо да помогнемо. Треба избјећи Браћо, то је за све нас велика клопка, јер несвјесно или свјесно ти немирни прелешћени духови гурају све око себе у њихов вртлог беспућа. Иако је њихова ријеч немоћна и површна, довољно је да код хришћанина изазове; надмудривање, гнијев, осуду, уздизање, немир, препирку или било какву палу реакцију и лошу помисао, која је штетна по душу. Душекорисна духовна прича је /Упокојени Игуман Хиландара Пајсије је говорио да свака прича па била и духовна после пола сата прелази у празнословње. Старац Јосиф Исихаста – расудљива стена како су га звали, говори да ма која прича па била и духовна ако није поткрепљена дјелима је празнословље./ миром надахнута са њом се духовно наслађује ухо наше а умилује око наше, тада Бог отвара уста и речи отапају срце, за то је потребно ,,родити се одозго“, Божије отварање ума, сродност по духу тј. Свето крштење. Неопходно је ставити ,,фластер на гнојиву рану срца нашега“ како живописно описује крштење један наш велики Отац. У одсуству спасоносног превијања, отворена рана ће се инфицирати а напослетку задати смртан ударац нашем тијелу, исто тако је наша душа била при тоталном угинућу док није искупљена и усињена у Васкрслом Христу. Без тог антивируса нашег духа, велико је чудо да човјек ишта појми вербалним дејством. Такав човјек је незаштићен, налази се у ужасном стању, још горем него у претхришћанској адској палости јер није прихватио најсветлију жртву дату за њега, он је без спасоносног штита и најлакша је мета за демоне. Горе од горег је када је слабина људска утонула у секташком учењу, тада је потребно чудо Божије да се тај јадник освијести. Једино што се може за таквог урадити јесте молитва. Много је опасно улазити у било какву расправу са таквим људима јер на врло смо опасној територији! На минском смо пољу! Старац Гаврило Грузијски каже: ,,Човеку кажи једном, два пута, три пута, а ако не схвати остави га! Онај ко живи без вере у Бога и без Цркве, исто је што и богохулник.“ Много пута сам у оваквим клопкама падао и падам и после њих сам врло исцрпљен и немиран, док саговорник има неку страсну реакцију гордог, сатанског задовољства због губљења моје благодати. Саблазнитељ одржава причу због тобожњег савјета или неких размјена ставова, лови на трепељивост, а кроз њу спроводи гнусно богохулство. Присутна је и бијесна, наметљива, егоистична самопотврда да би се потиснула сумња у сопствену заблуду за коју се жртва стењући, ропски у мрежи језиве смирености ухватила, али ипак Богу хвала Бог нам лукавост убрзо открива. Зашто би ми хришћани који смо све у Христу прнашли тражили ишта? За нас је ван Христа све одједном смрадно и гнусно како каже Достојевски. Када човјек једном окуси Христа свако друго вјеровање и људска филозофија дјелује умарајуће, плитко и превазиђено за хришћанина. Ми у Христу увијек имамо пуноћу која је вјечна и преобилна и која има својство бесконачног напредовања и умножавања благодати! Бјежимо од невјере као од змија Браћо, немамо ми шта да доказујемо, нити са ким да се расправљамо, ко има уши да чује чуће, Господ је у сваком срцу закуцао. Христос никога не јури али свакога чека како каже наш Свети Владика Николај. Браћо, бити без Христа је најдубљи пакао, бити без Христа је бити без љубави у срцу а љубав је есенција нашег бића. Жалосан је народ без Христа, оооо Господе отвори им умове и срца да приме Спас!!!
    Ми имамо свој Пут, Истину и Живот. Ми имамо оног који је рекао ЗАИСТА ЗАИСТА ВАМ КАЖЕМ, КОЈИ ВЈЕРУЈЕ У МЕНЕ ИМА ЖИВОТ ВЈЕЧНИ. Баш због тога што много имамо, много ће нам бити и тражено. Људи без Христа немају путоказ урезан у срцу, немају хљеб живота, немају љубави, они су најгрубљи изданци колективног гријеха који је нас многе раздвојио од Господа нашег Исуса Христа и дан данас раздваја новим обманама и расколима. Старац Пајсије Светогорац каже да је Богу некад један плус један једнако два, а некада два милиона. Божија милост је несагледљива и његова Промисао је необухватна за све људе и жели сви да се спасимо, због тога не знамо шта би било да су они знали што ми благодатно осењени крстом знамо или какви би ми били да нам по Божијој Промисли није даровано.
    Истина је у Еванђељу и у Христу, сва наша радост је у најрадоснијој вијести, у јагњету које је узело гријехе свијета да би нас овакве, смрадне искупило, најневинијом пречистом крвљу Његовом. Све ван тога је услиљено, по људском палом разуму и природи скројено и издемонизовано. Наша вјера живи васкрсењем Христовим, оно је круна побједе, оно је смисао цјелосне космичке драме која се одиграла на земљи због адског човјека. Васкрсњем Господа нашег је како каже наш Свети Јустин свака филозофија умрла. Без Васкрслога Христа Господа, наша вјера не би само била празна већ би се и распршила попут мјехура од сапунице. Свети апостол Павле, који је на посебан начин доживео Истинитог и Васкрслог Господа Исуса Христа, закључује: „Ако Христос не васкрсе, узалуд је вјера наша” (IKop. 15, 17).“

    Христос Васкрсе радости моја! Опростите сви на дугом коментару из срца је потекло, само да је Богу угодно. Нека нас Господ све помилује и спаси! Нека све људе Пресвета Владичица наша Богородица приведе Сину своме и Тросунчаном Спасу нашем Господу Исусу Христу. Амин.

  86. faruk каже:

    Mir i spas Boziji sa vama!

    Slucajno naletih na ovu stranicu i vidim da je u pitanju rasprava u vezi religije. Kao citaocu zapalo mi je odmah za oko dio teksta o zabrani jedenja svinjetine. Ovom prilikom gospodja ili gospodjica Jovana daje odgovor Muslimanki kako je Isus tj.Isa a.s. u Novom zavjetu ukinuo tu zabranu i dozvolio jedenje svinjetine. Ovom prilikom moram demantovati g. Jovanu i poslati je da procita
    EVANDJELJE PO MATEJU, 5:17 koje ja odamah navodim:
    17 Ne mislite, da sam došao ukloniti zakon ili proroke. Nijesam došao da ih uklonim, nego da ih ispunim.
    Iz ovog a se da zakljuciti da Isa a.s. tj Isus nije dosao sa novim zakonima ili propisima nego je dosao da upotpuni stare Zakone. I tako je i bilo. Zivio je kratko,svega 33 godine i Bog ga je uzdigao sebi. Isus tj Isa a.s. je spomenut imenom 25 puta u Kur’anu i tacno je opisano kako je rodjen. Otisao je i najavio je posljednjeg Bozijeg poslanika, a najavljen je njegov povratak. Sada ja vas sve pitam koji citaju ovu stranicu: ako citate bibliju da li ste naisli na najavu posljednjeg Bozijeg poslanika u Starom i Novom zavjetu?.

    • Господ Исус Хрристос, Спаситељ и Бог наш је све испунио из Старог Завета, али је донео Завет Нови. О томе, ако сте непристрасан можете прочитати у Јеванђељу на више места. „Јер ово је крв моја Новога завјета која се пролијева за многе ради отпуштења гријехова.“ (Матеј)

      Ако, дакле, умријесте са Христом за стихије свијета, зашто се држите
      прописа као да живите у свијету?
      21. Не додирни, не окуси, не опипај!
      22. По заповијестима и наукама људским; а то све пропада употребом.
      23. Ово је само на изглед мудрост у самовољном служењу и понизности и
      мучењу тијела, а није од неког значаја за задовољење тијела. (Посланица најомраженијег међу муслиманима св. апостола Павла.

    • misirac73 каже:

      Фаруче, и само Свето Јеванђеље сведочи о да се ради о Новом Завету, јер му је то други назив – Нови Завет, са Старим Заветом заједно чине Библију, Свето Писмо. Да је Господ Исус Христ тачка престанка Старог и почетка Новог Завета говори нам и сам чин Васрсења. Чак и године рачунамо од тог догађаја 🙂

      • faruk каже:

        MISIRAC73: procitao sam tvoj komentar ali nisam nasao odgovor na moje pitanje. Procitaj ponovo sta sam napisao pa mi kazi odgovor.

  87. faruk каже:

    MISIRAC73: procitao sam tvoj komentar ali nisam nasao odgovor na moje pitanje. Procitaj ponovo sta sam napisao pa mi kazi odgovor.

    • misirac73 каже:

      Фаруче, нисам ни одговарао на твоје питање, које је једино у форми питања, већ на претходно изнешену нетачност у вези Новог Завета и нових заповести. Остављам бољима да одговоре на питање 🙂

  88. Vjernik каже:

    Selam alejkum! Mir i spas Božiji pravim vjernicima!
    Iako već duže vrijeme niko ne ostavlja svoj komentar, ne mogu a da ne iznesem svoje mišljenje o temi o kojoj se raspravlja mjesecima. Teško je skinuti koprenu s očiju koje ne vide, teško je dostaviti glasovnu poruku uhu koje ne čuje, a najgore od svega je kad neko ima mozak a nema razuma. Pravi vjernici, bez obzira kako sebe nazivali, moraju priznati da vjeruju u jednog Boga (bez obzira kako ga nazivali). Bog u kojeg vjerujemo je vječan, nije nastao, nije stvoren, neće nestati. Sve ostalo, osim Boga je stvoreno, a Bog je Stvoritelj. Ono što je stvoreno ima svoj početak, tj. ima trenutak kada je stvoren, ima period svog trajanja, nakon čega mora nestati, odnosno prestaje njegovo postojanje. Dakle, meleki (anđeli), džini (demoni), sile u Univerzumu, energija, materija, prostor, polja, kretanje, život, razum, ljudi, biljni i životinjski svijet, i sve drugo, vidljivo i nevidljivo, stvoreno je i ima svoj početak i kraj.
    Zašto je Bog stvorio Svijet? Kako je to učinio? Hoće li to učiniti ponovo ili ponavljati više puta? Na ta pitanja nemamo odgovora! Ono što je svima jasno i očigledno, jeste da se sve u Univezumu odvija po stabilnim i logičkim zakonima, i da nije moguće da sve što postoji egzistira bez razuma, tj. slučajno.
    Dakle, sve u prirodi (Univezumu) mora počivati na razumu i zakonima logike. Prema tome, i pitanja o kojima se vodi iscrpna i beskonačna rasprava, moraju imati logične, na razumu zasnovane, odgovore.
    Ključno pitanje rasprave je: Da li je trojstvo moguće razumno objasniti? Na kojim dokazima temeljiti svoje stavove? Koji su argumenti? Hrišćani svoje vjerovanje u trojstvo baziraju na Novom zavjetu. Hrišćani vjeruju da je Novi zavjet originalna Božija riječ, tj. Riječ od Boga koja je u neizmijenjenom obliku došla do nas. Da li je to stvarno tako? Ako jeste, koje je evanđelje originalno, istinito. Ko je to odlučio? Kada je to učinio? Na osnovu kojih kriterija je to učinio? Koliko je vremena prošlo poslije Hristovog vaskrsenija? Dva evanđelja koja su kontradiktorna, ili čiji su dijelovi kontradiktorni, ne mogu oba biti ispravna, oba istinita. Jedno je sigurno lažno! A koje je pravo, Isusovo evanđelje, Jedino ispravno evanđelje je ono koje je objavljeno Isusu i koje je on prenio svojim učenicima (apostolima). Da li se ono što je napisao Pavle može smatrati dijelom evanđelja? Pavle nije bio Isusov učenik i nikad nije bio apostol. On se sam prozvao apostolom. Prema tome, sve ono što je on učio i što je ubacio u Novi zavjet, nije originalno Isusovo učenje, već naprotiv, deformisanje pravog Isusovog učenja. Sam Isus je tvrdio da je od Boga poslat izgubljenim ovcama Izraela, ne da promijeni Božiji zakon već da ga ispuni, tj. realizuje. Zašto se zove Novi zavjet? Zato što je on bio Mesija, spasitelj Jevrejskog naroda (isključivo Jevrejskog naroda) koji je do tada bio izabrani Božiji narod, prevršio svaku mjeru u suprostavljanju Bogu i Božijim naredbama. Oni koji prihvate Isusa spašeni su, oni koji ga ne prihvate izgubljeni su za sva vremena. To prihvatanje Isusa kao Spasitelja Izraelskog naroda predstavlja Novi zavjet. Nikakvu novu religiju, nove zakone, već samo prave izvorne Božije zakone (10 Božijih zapovijesti). Dakle, pravu vjeru u jednog jedinog Boga jevrejskog naroda. Samozvani apostol Pavle je, nakon izvjesnog vremena, zanemarujući učenja ostalih Isusovih učenika (apostola) i njegovih savremenika, izvršio izmjene originalnog Isusovog učenja, prilagođavajući ga paganima, tj. onima koji nisu bili Jevreji. Zato su počeli da krše izvorne vjerske zakone, tj. da ne rade ono što im je naređeno i da se ne pridržavaju Božijih zabrana (obrezivanje, svinjetina, alkohol, …) a kasnije, prihvataju i obožavanje kipova, ikona, svetaca, i dr. za što ne postoji potvrda u originalnom učenju Hristosa. Potvrda ovoga je viševjekovna rasprava i krvavi sukobi koji su se vodili između Isusovih sljedbenika, što je za posljedicu imalo pojavu različitih sekti. Međutim, pravi sukobi i raskoli nastali su nakon proglašenja hrišćanstva zvaničnom religijom Rimskog carstva i hrišćanskih sabora na kojima su grupe ljudi (sveštenika) odlučivali šta je ispravno a šta nije. Jedni su to prihvatali a drugi nisu. Tako je nastala i katolička crkva, a sukobi oko istih pitanja uzrokovali su na dalje podjele i sukobe. Ono što je bitno uočiti, jeste, da se rasprava oko brojnih religijskih pitanja vodi do danas, a jedno od nerazjašnjenih pitanja je i pitanje trojstva. Jednostavno, pojam trojstva ni dan danas nije jasan ni jednom hrišćaninu. Većina ih vjeruje da je to tako, ali niko ne zna objasniti šta to znači. Zašto? Zato što nije zasnovano na logici, tj. razumu.
    Kako je moguće da Bog uopšte rodi? Kako je moguće da rodi sam sebe? Bog je Stvoritelj i on stvara a ne rađa! Molio bih nekoga da mi samo objasni šta to Bog uradi da bi rodio sina, da bi se zvao ocem? Otac i sin se razlikuju, ako su otac i sin, samim tim što su otac i sin. Ako je Bog rodio sina, znači da sina nije bilo prije rođenja. Koliko je trajao period bez postojanja sina s obzirom da je Bog vječan u prošlosti? Prije koliko vremena se desilo to rađanje? Kad? Kako? Šta su sin i otac radili do stvaranja svijeta? Zašto o tome ništa nije navedeno u jevrejskim vjerskim knjigama niti postoji išta u usmenoj jevrejskog tradiciji? Drugo, kako je moguće da Bog umre? Ostala sporna pitanja o Isusovoj Božanskoj ličnosti su postavljali i drugi. Jednostavno, nije moguće niti je potrebno da Bog to čini, tj. da rađa sebi sina. Bog stvara, pa prema tome, Bog je stvorio i Isusa. Vjerovanje u trojstvo je posljedica devijacija i podmetanja od strane Isusovih neprijatelja. Slična stvar se odnosi i na slavljenje Božića, obožavanje krsta kao vjerskog simbola, i jošmnogo toga. Hrišćanstvo je iskrivljeno Isusovo učenje zbog čega je moralo doći čisto, potpuno i neiskvareno učenje o Božijem jedinstvu – Islam!
    Istina se mora potvrditi istinitim argumentima! Istina nije isto što i laž! Kada se pojavi Istina nestaje laži!

    • Ви тешко грешите, јер рационалишете из угла Курана. Као што хришћани верују у Христа као Бога де јуре и де факто, муслимани верују у Мухамеда де факто, све кроз његов разум умују и величају га као божијег сина и бога по природи. О њему ниједан пророк није пророковао, нити га један свет човек следио. Насупрот томе, Христа је мноштво пророка пророковало и на хиљаде светитеља следило. Ограничен разум и рационализација Мухамедова чини да и његови следбеници буду следбеници једног човека који је имао ограничено знање, али велику пожуду да овлада светом.

      • Vjernik каже:

        Molim Vas da mi obrazložite u čemu griješim? Nigdje nisam naveo iz kog ugla racionališem, osim da tražim razumno objašnjenje na postavljena pitanja. Molim Vas, takođe, da snagom argumenata oborite moje argumente. Zašto smatrate moj razum ograničenim, kada me ne poznajete i ne znate snagu mog razuma? Uporno se držite proročanstava proroka, a ne pravih Božijih poslanika i vjerovjesnika, onih kojima je od Boga data Riječ. Proroci su narodni ljudi, koji ne mogu znati ono što Bog zna, a ono što su proricali može se tumačiti kako je kome volja. Zato, smatram da Vi pogrešno razumijete vjerovanje u jednog Boga, odnosno, smatram da ne razumijete to u šta vjerujete! Nemojte napadati mišljenje onih koji ne primaju stvari dogmatski, jasno Vam je da je učenje o trojstvu na klimavim nogama, nametnuto u četvrtom vijeku, nakon što je skup ograničenog broja ljudi to proglasio. U Starom i Novom zavjetu, ni na jednom mjestu se ne spominje trojstvo. Molim Vas da mi dokažete suprotno! Hvala!

  89. SRBin Svetosavac каже:

    Sveto Trojstvo je dogmat ili ucenje Crkve koje svedoci da postoji Jedan Bog u tri lica: Otac, Sin i Sveti Duh. Sva Tri Bozija Lica su medjusobno jednaka po svojoj sustini ili bicu ali razlicita po svome delovanju u ovome svijetu. Kao sto u zemaljskom svijetu ne postoji nista materijalno sto nije obiljezeno sa tri linije: duzinom, sirinom i visinom, tako isto ne moze da postoji ni Bog bez Trili Lica: Oca, Sina i Svetoga Duha, kao sto ne moze da postoji ni sunce bez mase, svjetlosti i toplote. Suncana masa ili suncano tijelo je najbolji primjer za Boga Oca iz kojeg se radja svjetlost koja prestavlja Sina. Svjetlost sa sobom donosi toplotu koja prestavlja Duha Svetog koji od Oca ishodi (Jov.15,26) i koji se salje vjernima u ime Hristovo. (Jov.14,26; 16,7, Luk.24,49)

    Sva Tri lica Bozija se cesto puta razlicito nazivaju u Svetome Pismu. Sa time se istice samosvjest svakog Bozijeg Lica, kao sto su volja, misao, znanje, jezik itd. ali oni su nerazdvojni jedan od drugoga. „Bog je onaj koji nas utvrdjuje sa vama u Hristu, i koji nas pomaza, koji nas zapecati i dade zaloga Duha u srca nasa“. (2.Kor.1,21-22) Tako Pravoslavne hriscane uci Sveti Apostol Pavle koji miloscu Bozijom od neprijatelja Hristovog postade Njegov vjerni slebdenik koji vjernost svoju i odanost Bogu potvrdi mucenickom smrcu svojom. Zbog gresnosti svoje pseudo hriscanski Zapadni svijet ne moze da razumije sada nekadasnju spremnost Pravoslavnih hriscana na dobrovoljnu zrtvu zbog istine Hristove i pravde Bozije. Zapad takodje zbog toga sto se opdrekao Boga i duhovnog smisla zivota svoga,ne moze da razumije ni danasnju spremnost muhadzedina da dobrovoljnu zrtvu, da umru zbog islamske vjere svoje i slobode naroda svoga. Zrtve, Pravoslavnih hriscana i muhadzedina se medjusobno razliku po svojoj sustini. One potice iz dva potpuno suprotna razloga. Pravoslavni hriscani su nekada dobrovoljno stradali i oni nazalost i danas stradaju najvise po islamskim zemljama zbog svoje velike ljubavi prema „Bogu koji se javi u tjelu, i opravda se u Duhu i uznese u slavi“ (1.Jov.1,2; Jov.1:1-14) a muhadzedini stradaju vodjeni svojom velikom mrznjom prema ugnjetacima vjere svoje i okupatorima zemlje svoje. Hriscanska ZRTVA nastaje iz ljubavi prema Bogu, a zrtva muhadzedina nastaje iz mrznje prema bjelom covjeku i svim drugim narodima koji ne prihvataju nacin zivota po zakonima islama!

    Zabunu o Svetom Trojstvu kod neupucenih u vjeru Hristovu najvise izaziva sama rijec BOG. Ona je na SRBskom jeziku kao i jezicima mnogi drugi naroda – JEDNINA. Medjutim, na izvornom jevrejskom jeziku rijec Bog je mnozina. U tu istinu mogu da se uvjere svi citaoci Biblije koji pazljivo citaju Prvu knjigu Mojsijevu ili knjigu Postanja. Tamo stoji napisano: „Potom rece Bog, da NACINIMO covjeka po svojemu oblicju, kao sto smo MI, koji ce biti gospodar ….od cijele zemlje i od svih zivotinja sto se micu po zemlji“. (1.Moj.1,26) Sa kime se Bog dogovarao kada je predlozio da se „nacini covjek po svojemu oblicju, kao sto smo MI“? Kome je Bog svoju ideju o stvaranju covjeka „po svojemu oblicju“ predlozio? Svoju ideju o stvaranju covjeka „po oblicju svojemu kao sto smo MI?“ Bog Otac je mogao tu ideju da predlozi samo Sinu svome „kroz kojeg su vijekovi stvoreni“ jer Hristos je postojao „prije nego sto svijet posta“ (Jov.8,58) i Svetome Duhu koji od „Oca izlazi“. (Jov.15,26) i sa kojim smo „zapecaceni za dan izbavljenje“.(Efe.1,13; i 4,30)

    Zato smatram da „VJERNIK“ kao musliman nepozna dovoljno vjeru Pravoslavnih sugradjana svojih sa kojima djele SRBsku zemlju na kojoj vijekovima zajednicki zive, SRBski jezik sa kojim govore i SRBsku krv koja tece u venama njegovim. Zbog toga on Pravoslavnu vjeru Svetih Predaka svojih pogresno dozivljava kao smetnju i svedocanstvo gresnosti svoje i zato Pravoslavnoj vjeri prilazi sa stecenim islamskim predubedjenjem sa podsvjesnom zeljom da tako opravda svoje otpadnistvo od Boga Hrista i naseg voljenog SRBstva. Boga radi treba javno kazati da danasnji SRBski muslimani po Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji i SRBiji nisi krivi sto su njihovi preci za vreme turske okupacije dobrovoljno ili pod prinudom promjenili Svetootacku Pravoslavnu vjeru svoju, ali oni ce biti krivi pred Bogom i SRBskom istorijom ako se poput Kosturice u vjeru Svetih Predaka svojih dobrovoljno i sa ljubavlju sada ne povrate!

    PROMJENOM VJERE NE MOZE SE PROMJENI I NARODNOST KOJOJ COVJEK PRIPADA, NITI KRV KOJA TECE U VENAMA NJEGOVIM!

    • Lenka каже:

      Brale, koji se imenujes s „svetosavcem“, zahvaljujem na svim odgovorima /tj.pojasnjenjima i lekcijama nas zedni znanja jerbo mnogi iz pogubna neznanja cinjese i cine jos poraznija i pogubnija (ne)djela.Sto cine nedjela , moz` ce Gospod blagi oprostiti ali ako se na vreme osvijeste a dal` ce to ikada sebi oprostiti ?Jel` svedoci smo kroz nase pretke al nazalost i svoje zivote kako je strasna mrznja otpadnika prema bratu koji nastavi pravo ici stazom predackom i Bozjom.Brale , ako vratis i jednoga zalutala il` otpala zahvaljujuci izdaji njiova raslabljena il lakoma pradjede , opravdo si brale, svoje zivljenje na ovome strasnome mjestu(zemnu zivotu)na kom treba biti junak pa istrajati.I sama mislim, citajuc ove razgovore i nemusta koprcanja nase otpale brace i sestara po krvi i njiovoj bivsoj vjeri u jedinoga ziva Boga Trojicu Svesvjetu, mislim brale, da se ova ovdije sto navraca bez prestanka i sto sebe nazivlje „muslimankom“da se pece na strasnome zaru sto joj potpalise jos prije mnogo vijekova njeni rodjeni.Pece se i muci te navraca medj` nas , trazec opravdanja i utvrdjenja za sebe u svojoj zabludi.Malo je taki ko Kosturica, jasne pameti i brza delanja , On veliki medju njima(poturicama )i medj` nama svetosavcima podjednako , imade snage da se vrne na nasu pravednu i istinitu stazu i stvori svojom snagom dometnutom od Boga pravedna stvori sebi zaduzbinu veliku i za zivota al` i za vijeka vijeki… ubuduce.
      Te, nasa gosca stalna „muslimanka“ zeli iz dubine geha naslijedjena da predje iz te izdaje i nevjere al` tvrdoglavo moz zbog mijesanja krvi turske kroz vijekove otpadnistva ona se trsi u svome bezobrazluku i vija svoj rijep , pa sve ukrug dizuci prasinu medj nami .Nek prizna jedared jedinu istinu , nek dodje sebi ako zeli zdravlja , dosadila je svojom dilemom i sebi i nama koji ne volimo raspre , jer na ovome smo mestu da se medjusobice pomognemo , da nam pametniji i nacitaniji otvore oci ako nesto gresimo da bismo se sto bolje podvizavali u vjeri pravoslavnoj jedinoj istinitoj kako nam Isus Hrist ostavi za sasenije dusa nami.Tolko ogrezli ovi izdajice vjere svetosavske , i uz mijesanje s turcima izelicama kroz vijekove i uz grehe koje pocinise jednorodnoj svojoj braci iz ista srbska korijena, toliko se zaneli u vrazju veru , da dosadni ka muhe sada ubadaju , il` nek se kaju il` nek ostave ovo mesto na miru .Od rasp[re niko nema koristi mislim pri tom na muslimane , nek se spasavaju dok imadu vremena, nek se vrate unazad sve im se pise u porodicnu stablu , nek obrisu prasinu s krsne Ikone , nek okajavaju grehe predaka svoji i ovi najnoviji koji s istom mrznjom i lazima nasrnuse po kozna koji put na svoje od Aveljeva roda.Nek se kainovi potomci kaju u pokajanju je jedino spas , da priznaju slabosti zasto izdadose al` najbolje za njih je da prigrle s ljubavlju Hrista koji prasta pravim istinskim pokajnicima , pa kada budu uneli zar ljubavi u svoja srca onda ce odmahy progledati, onda ce slepi sada duhovno postati okati i njiove sadasnje zacepljene usi pocese u se pustati milozvucne spasonosne zvuke vere zive i predacke pa ce sve odma najvecma sami razumeti a ne ovako gluvi i slepi ka macici i gordi do visova zla i zlodeljenja , ovaki kaki su traze objasnjenja a nemaju kapacitet i mogucnosti da shvate , rekoh sta treba da ucine pa ce ofma sve razumeti i jasna im biti Bozja poduka .Ovako samo zagadjuju i bezobrazno uznemiravaju , nek idu kad su zapeli svojijem dzihadistima i neka prave i dalje zlodela nad drugim narodima al najvise sebi i svojoj djeci.

      • Vjernik каже:

        Ja šta jadna sve napriča nekim nerazumnim jezikom ili da kažem nepismenim, al’ ništa ne reče. Stalno ista naklapanja bez argumenata. Postavljena su jasna pitanja i stavovi, molimo da na njih argumentovano odgovorite. Što se Kusturice tiče, on nikad nije bio musliman. Ime muslimansko ništa ne znači, ako ga ne prate islamska djela. U pravu ste i za današnje tzv. džihadiste, oni nisu muslimani, oni zalud svoj život daju za izraelske i američke interese. Ako malo bolje proučite Islam, i sami će te se uvjeriti da je pravi islam najbolja, najplemenitija i najčistija vjera, u kojoj nema nasilja i prisile. Islam samo obavezuje muslimane da odgovore na napade, tj. moraju se braniti. Ne znam da li vam je poznato da su Turci pobijedili Arape i primili Islam, iako su bili pobjednici. A onda su pod plaštom širenja islama krenuli u osvajanje svijeta. Jedan dio Turaka je radio kako treba, a jedan dio, kao i u svakom narodu, činio je zločine i pljačkao. Arapi su izgubili naklonost Allahovu, kada su prestali da se ponašaju islamski i krenuli za materijalnim dobrima, uživanjima i raskalašnom životu. Bog ne voli nasilnike, ma kako sebe oni zvali. Bog voli samo one koji ispravno vjeruju i dobra djela čine, a Bogu ne pripisuju druga, ni dijete, ni suprugu, ni suparnika. Bog je samo jedan. Jedan jedini, i vaš i moj i naš. Ne mogu da shvatim šta je sporno u tome, da kod vas izaziva takav gnjev i mržnju. Kada bi Srbi primili Islam,ali ne kao krajem devetog vijeka prisilno, dekretom župana Mutimira, već dobrovoljno, od srca, možda bi postali najveći narod na svijetu i proširili Islam tamo gdje nije još proširen. Tada bi bili pravi vladari svijeta. Nemojte smatrati da je to nemoguće, Srba ima više nego Jevreja, a višestruko puta više nego prvih muslimana u Arabiji. Eto vam Srbi prilike! Prava vjera čini čuda! Bog podržava samo vjernike! Vjernici ne mogu biti nikad gubitnici!

    • Vjernik каже:

      Gospodin SRBin svetaosavac kaže: Jedan Bog u tri lica. Zar to može biti? Koje je to lice Božije? Da li Bog može na nešto da liči? Može li išta ili iko ličiti na Boga? Kako to zamišljate? Možda mislite na ličnost? Ličnost je nešto sasvim drugo od lica ili obličja što podrazumijeva oblik. Kažete da Bog ne može da postoji bez tri lica. Pa zar je to moguće? Dakle, Bog ima tri lica u isto vrijeme, i ne može postojati baš bez ta tri lica, zaista to ne mogu da vjerujem! Vjerovatno prelazi iz jednog lica u drugo, a istovremeno ima sva tri, ili kad je u jednom licu, onda nije u drugom i trećem. Ko će ga znati? Vi eto znate!
      Tri dimenzije koje spominjete u materijalnom svijetu ne mogu postojati bez prostora i četvrte dimenzije, a to je vrijeme. Ova četiri faktora, dimenzije, upravo određuju šta je prošlost, sadašnjost i budućnost. To istovremeno govori da nešto ima svoj početak (nastanak) – postojanje i nestanak (uništenje).
      Ako postoje tri lica – ličnosti – onda oni egzistiraju odvojeno jedni od drugih, tj. razlikuju se po karakteru i drugim osobinama (svojstvima) iako im suština, bit, može biti ista.
      Pojam Svetog Duha u smislu Božijeg bića i lika nije jasno objašnjen.
      Mislim da poređenje sa Suncem nije baš dobar primjer onoga što tvrdite. Valjda vam je jasno da se ono što se odvoji od Sunca (u vidu zračenja – svjetlosti) nikada više Suncu ne vraća. Odlazi zauvijek i konačno se negdje pretvara u materiju i ne može postati energija bez dodatne energije koja će izvršiti transformaciju. S druge strane, ono što je bitno zapaziti, to zračenje utiče da se Sunce smanjuje (smanjuje mu se masa i energija) i jednom će se ugasiti. Zato mislim da Sunce nije primjer Boga, niti potvrđuje ono što želite da objasnite. Pogrešan primjer!
      Sin (Božiji) je nastao, ima svoj početak, rađanje, ima svoje postojanje, nestanak (smrt) i ponovno oživljavanje. Sve ove osobine nisu Božanske, pa prema tome pogrešno su postavljene. Bog (otac) i Bog (sin) nisu istovremeno oduvijek postojali. Sin je nastao dok je Bog oduvijek postojao. Dakle, nisu isto. Da bi Bog bio roditelj mora roditi svog potomka. Kako se odvijao proces rađanja ako nije tako da je Bog rekao: Budi! i ono bude Isus. Ne mogu drugačije shvatiti „rađanje“ odnosno stvaranje. Osim toga, da bi se nešto rodilo, mora „nešto“ biti oplođeno ili začeto i onda se dalje razvijati do trenutka rađanja. Zar zaista ne vidite da su pojam rađanja kao i pojmovi Otac i Sin u smislu Božanstva besmisleni i nikako se ne mogu objasniti ni shvatiti. Mislim da ni sam Bog ne može shvatiti šta vi želite da kažete.
      Tvrdite da je Isus rođen prije svega drugoga. Zašto je onda ponovo rođen kao Marijin sin? Kako je moguće da se dva puta rađa? Drugo rađanje možemo razumom shvatiti – Uzvišeni i Svemogući Bog je rekao: Budi! i on je začet u utrobi svoje majke Marije i dalje se razvijao kao čovjek. Isusovo porijeklo jeste Božansko, jer ga je Bog stvorio, ali ga nije rodio. Ova tvrdnja ništa ne umanjuje značaj Isusa Hrista i njegove misije koju mu je Bog odredio. Ta misija je spasenje grešnih Jevreja. Oni Jevreji koji ga prihvate kao Spasioca – Mesiju, sklapajući kroz njega Novi Zavjet s Bogom, biće spašeni od vječnog pakla. Isus će na sebe preuzeti sve njihove ranije grijehe i očistiti ih. A grijesi Jevreja prema Bogu su zaista bili ogromni i prevršili su svaku mjeru. Isus je bio Jevrej, praktikovao je izvorni Božanski zakon, koji je dostavljen Mojsiju. Nije došao da ga ukine već da ga realizuje – ostvari.
      A sada ključno pitanje: Zašto je došlo do upotrebe izraza Otac i Sin? Valjda vam je jasno u kakvoj je situaciji bio Isus i njegovi učenici (sljedbenici) kada su stalno bili izvrgavani pitanjima: A ko je tvoj (Isusov) otac? Stavite se u njegovu situaciju i okolnosti u kojima je vršio svoju misiju. Namjera ovih pitanja bila je naročito usmjerena na izvrgavanje ruglu Marije, Isusove majke. Uporno se tvrdilo da je ona počinila blud (Bože sačuvaj Mariju!). Zamislite u kakvom okruženju je živjela ta plemenita žena bez ikakve zaštite i podrške. Ona je morala sačekati da Isus odraste pa da on lično objasni čovječanstvu da je njegova majka čista od grijeha i da je samo izvršavala Božiju naredbu. Zato je i u Kur’anu Mariji dat status najbolje žene u ljudskom rodu svih vremena. Zašto bi Kur’an ili kako vi tvrdite, Muhamed, rekao tako nešto za Mariju, a nije to učinio ni za svoju majku, niti za ijednu suprugu ili kćerku. Muhamed nije ništa znao o Mariji, ili je znao nešto malo, ali je Bog znao i to prenio islamskom naraštaju. Mnogi hrišćani i danas nazivaju Mariju bludnicom a Isusa kopiletom, a to je za muslimane veliki grijeh.
      Zašto je u Kur’anu navedeno da je Marija (Merjem) najbolja i najčistija od svih žena u ljudskom rodu? Zato što je ona imala takvu vjeru u jednoga Boga, da je na obavijest meleka Džebraila (anđela Gabrijela ili Svetog Duha) da će roditi sina, Božijeg poslanika, Mesiju, od Boga Riječ, jednog od najuglednijih ljudi ljudskog roda, koji će biti potpomognut direktnom Božijom moći da čini čuda reagovala razumno: Kako ona može roditi kad je nijedan muškarac nije ni dotakao? A Džebrail joj kaže da je to Bogu veoma lako, kaže: Budi! i ono bude. Ona je bila svjesna u kakvom okruženju živi. Trebala je da se uda i ovo stanje joj može poremetiti sudbinu. Svi će je osuditi i odbaciti. Bez obzira na sve, ona je prihvatila i dostojanstveno izvršila svoju misiju. Ne zaboravite, ona je bila i ostala Jevrejka. Isus je bio i ostao Jevrej. Nikada se toga nije odrekao. Uvijek je tvrdio da je od Boga došao isključivo Jevrejima, a nagovijestio je da će poslije njega doći radosna vijest ostalom čovječanstvu, potpuna i savršena vjera, koja će i njega potvrditi. Ako vi mislite da je samozvani apostol Pavle, onda je to vaš problem. Svi koji su prihvatili Isusa i nastavili ga slijediti bili su Jevreji i to iz različitih vjerskih sekti i različitih društvenih slojeva. Još ne treba zaboraviti da su Jevreji u to vrijeme bili pod Rimljanima (idolopoklonicima). Sve ovo je bio razlog da je Isus često morao govoriti da ga je Bog stvorio i da je sin Čovječanstva, a njegovi sljedbenici su polako uvodili termin Božiji sin. U upotrebi su bili i izrazi Božja djeca, Božiji narod, a sve manje se koristio izraz Božije sluge i Božiji robovi. Napomenuo bih još jednu činjenicu, a to je običaj Hebreja i Arapa da se uz lično ime uvijek navodi ime oca. Kur’an je bez ustručavanja navodio, Isus sin Marijin (Isa sin Merjemin).
      Isus je bio prenosilac Božije riječi Jevrejima u njegovom okruženju, koje nisu bile odmah zapisane. Muhamed je tražio da se odmah zapišu riječi objave. Ono što je isus govorio prenosilo se od uha do uha. Nije sve ono što je Isus rekao bila Božija objava, ali prenosioci nisu pravili razliku. Tako su mnogi dijelovi, koji sadrže forme kao npr. „Reci (Isuse) da sam ja (Bog) prvi i posljednji! Ja sam Stvoritelj! Ja opraštam! itd. prenešeni drugim ljudima kao da su to riječi Isusove. Izgubila se razlika između onoga što govori Bog (Božije poruke) i onoga što govori Isus kao čovjek. To je u Islamu riješeno tako da se jasno razlikuje šta je Kur’an a šta Hadis. Kur’an je nepromijenjena Božija riječ, a Hadis je zbirka Muhamedovih izjava ili objašnjenje njegovih postupaka. Hadis je podložan diskusiji i raspravljanju o izvornosti, zato su razvijene metodologije za utvrđivanje vjerodostojnosti svake Muhamedove izreke. Neprijatelji Islama koriste nevjerodostojne izreke, kako bi pokazali da je nešto neispravno ili kontradiktorno Kur’anu. Ono što je bitno zapaziti je da ove prakse nije bilo u Isusovo vrijeme, već je pušteno da svako piše šta hoće i da govori ovo je Isus rekao, ovo je Isus mislio, ovo je Isus činio. Zato danas nemamo evanđelja njegovih učenika, a imamo navodna svjedočanstva ljudi koji su to pisali nakon 60-70 ili više stotina godina poslije Isusa (ali pod djelovanjem Svetog duha). Nije isključeno da su oni stvarno koristili kao izvor originalna djela pravih apostola, ali su ih prilagođavali kako je nekome u tom trenutku odgovaralo. Kako to da apostol Petar nije napisao evanđelje, a odigrao je tako značajnu ulogu u Isusovoj misiji. Vjerovatno zato što je pisao originalno, kao i drugi njegovi učenici apostoli. Ali zato imamo više od pola Novog zavjeta koji je napisao samozvani apostol Pavle i definisao hrišćansku religiju koja veze s vezom nema sa Isusovim učenjem. Svetosavac i sam priznaje da je njegovo učenje preuzeto od Pavla, neprijatelja Isusovog i samozvanog apostola koji je iskrivio Isusovo plemenito učenje. A Bog najbolje zna i on će nas obavijestiti o onome u čemu smo se razlikovali.
      Vratimo se onome što gospodin SRBin svetosavac tvrdi, a to je da se svako Božije lice ističe svojom samosviješću, da ima svoju volju, misao, znanje, jezik itd. Upravo sve ovo što je navedeno potvrđuje da se radi o potpuno odvojenim Bogovima, tri samostalna Boga, suština im je navodno ista, ali svako ima svoju posebnu svijest, volju, znanje, donošenje odluka itd. što sve negira postojanje jednog jedinog Boga ili Božanstva koje objedinjava te tri ličnosti. Ne mogu u jednom Bogu egzistirati tri odvojene svijesti, tri odvojene volje, tri odvojena mišljenja, itd. To je apsurdno. Zamislite tri odvojene sposobnosti stvaranja, upravljanja Univerzumom, praštanjem, kažnjavanjem, davanjem života, oduzimanjem života, itd. Sukob mišljenja, volje, odluka morao bi doći kad-tad, a to bi izazvalo haos u Univezumu. Jednom kada dođe do sukoba, i to na Božanskom nivou, rezultat može biti samo propast svega. U prilog ovome mogu navesti, a mislim da je to svima jasno, da nijedan normalan i razuman čovjek nema tuđu svijest, tuđu volju ili da misli isto kao neko drugi. Ključ za sve ovo je da proces mišljenja nužno kao rezultat ima donošenje odluke. Odluka Oca i Sina nužno ne mora biti ista, jer imaju odvojene svijesti, odvojenu volju, odvojeno razmišljaju (Sin kao sin, Otac kao otac, a da o Svetom Duhu i ne govorim). Zato se Isus kada su ga razapeli na stub obraća Bogu pitanjem zar je baš morao da ima ovu sudbinu. U jednom trenutku je i sam posumnjao da li će biti u stanju izdržati ovo Božije iskušenje, iako ga potpuno shvata i prihvata.
      Za razliku od Oca i Sina, Sveti Duh nema svoga mišljenja, pa čak ni volje, jer je on ustvari ispružena Božija ruka, kao posrednik između Boga i onoga što je Bog stvorio. On je jednostavno izvršilac volje Oca, ali ne i Sina. Sveti Duh pomaže Isusu da čini čuda i prenosi mu Božiju volju.
      Dovoljno sam već rekao šta mislim o Pavlu samozvancu, tako da me trabunjanja o pravoslavnim i mudžahedinskim žrtvama puno ne interesuju. Ne vode nas istini. Ako želite da raspravljamo o Islamu i stavu Islama o mudžahedinima možete to posebno zahtijevati. Po vama, samo su pravoslavni ispravni, a svi ostali su grešni, a najispravniji od svih su svetosavci (vjera koja nije dostavljena od Boga već izmišljena od strane ljudi).
      Osvrnuću se na dio koji se odnosi na zabunu o svetom trojstvu kod neupućenih u vjeru Hristovu. Zaista bih volio ko je to u zabuni i ko je to neupućen. Gospodin ili tim stručnjaka koji je ovo sastavio i napisao navodi da je ključna riječ koja stvara nerazumijevanje riječ Bog, jer je to riječ na srpskom u jednini a na izvornom hebrejskom ta riječ je u množini, ustvari podrazumijeva božanstvo. Pitao bih, prije nego što se vratimo hebrejskom, kojeg je roda Bog? Ne gramatički, nego stvarno, da li je Bog muško ili žensko? Može li Bog biti muško? Može li Bog biti žensko? Šta ga čini jednim ili drugim? Zar odgovor na ovo pitanje jasno ne govori da Bog ne može biti otac. Isus je jasno – muškarac, prema tome ne može biti Bog. Čovjek, ni u kojem obliku ili situaciji ne može biti Bog, može biti samo potpomognut od strane Boga.
      Kad se već spominje izvorna biblijska riječ za Boga, potrebno je istu i navesti. radi se o Božijem imenu – ELOH (Elohim). Možda oči ne vide, a razum ne shvata sličnost ove riječi sa Arapskom riječi – ALAH. Hebreji i Arapi su braća po Ibrahimovim (Avramovim) sinovima. Dalje, Isus je Boga, čije je riječi prenosio svojim učenicima i sljedbenicima nazivao Alahom (Allah), jer je to bio izvorni naziv za Boga na njegovom maternjem jeziku. Takođe, hrišćani u arapskim zemljama, tj. tamo gdje se govori arapski, obraćaju se Allahu, mole Allaha, a Isusa nazivaju Allahovim sinom. Koriste Bibliju na arapskom jeziku i pomoć mole od Allaha.
      Bog nema nikakvog obličja i nikada nije stvorio ljude po svom obličju. Po vašim tvrdnjama Bog ustvari liči na čovjeka, a Isus je bio rođen u čovječijem obličju prije stvaranja svijeta. Bog je ljudima udahnuo svog duha, kako bi bio iznad biljnog i životinjskog svijeta, jer ima razum i život. Čak se i od anđela razlikuje i ima prednost kod Boga, jer ima sposobnost razmišljanja i donošenja odluka o svom djelovanju shodno svojoj volji, dok anđeli samo izvršavaju Božiju volju, svoje volje nemaju. Još jednom, Bog ne liči ni na šta što je stvorio, niti ono što je stvoreno može ličiti na Boga.
      Nadam se da sam svetosavcu pomogao da bolje upozna ispravnu vjeru i shvati razliku između istine i laži. Sve osim istine je laž. Nešto može biti ili istina ili laž, ne može biti i jedno i drugo. Istina je uvijek pobjednica, a laž je uvijek gubitnik. Moje nastojanje usmjereno je isključivo na traženje istine i objavljivanje istine onima kojima ona treba. Oni koji žele živjeti u lažima i ne žele prihvatiti istinu iako im je dostupna i očigledna, moraju se suočiti s posljedicama koje laž sa sobom nosi.
      Na kraju bih vas zamolio da prestanete da ponavljate laži o mojim i vašim precima, mojoj i vašoj zemlji, mom i vašem narodu. Šta je i gdje je bila zemlja mojih predaka i praprapra… To sa vama nema nikakve veze. Moje je ono što je moje, a vaše je ono što je vaše. Ono što je komšijino – njegovo je, nije moje, a nije ni vaše. Ono što je tuđe, takođe nije moje, a takođe nije ni vaše, jer vaše je ono što je vaše. Ono što nije vaše, tuđe je, i vi nemate ništa s tim. Ostvaite se toga, da prisvajate tuđe i da govorite da je to bilo nekad vaše. Danas nije moje čak ni ogromna teritorija koju su mojim djedovima oduzeli komunisti. Ono što sada nije moje, nije moje i ne mogu polagati pravo na to što je to bilo mojih djedova ili praprapra… Ne mogu valjda otimati od drugih, bez obzira što je oteto mojim precima. Da li su oni bili krivi što im je oteto, ili su pogriješili prema Bogu pa im je Bog odredio takvu sudbinu, to je zaista njihova stvar. Ja pred Bogom neću odgovarati za grijehe mojih predaka, kao što neću odgovarati ni za vaše grijehe, niti za grijehe vaših predaka. Svako će odgovarati za svoje grijehe, tj. za sve ono što lično učini kao i za ono što ne učini, a bio je obavezan da učini. Zato, drug svetosavac, ostavi se gluposti, ostavi davnu i blisku prošlost da počiva u miru, da je što prije zaboravimo. Ni ti a ni ja ne znamo šta se tačno desilo, i ko je pravi krivac, samo naslućujemo i slijedimo one koji nisu ništa dobra učinili ni sebi ni drugima. Možda u porodici ili među precima imaš mnogih grešnika, zločinaca, bludnika, razvratnika, lopova, razbojnika, i sl. Možda ih ima bezbroj kojih se sada stidiš i kojih bi se rado odrekao. Zašto da vučeš njihove grijehe i još se brineš za moje. Kao da bi tebi bilo nešto bolje kada bih ja postao kao ti? Nadam se da ste dobri ljudi i da činite dobra djela. Okrenimo se budućnosti i pokušajmo stvoriti bolji i ljepši život i za nas i za našu djecu. Neka nam bude bolje a da ostanemo ono što jesmo, neka vjeruje ko šta hoće, samo nemojmo tjerati jedni druge da vjeruju isto. Razgovarajmo! Razjasnimo ono što nam je nejasno! Ali nemojmo se ljutiti i mrziti tako da se moramo pobiti.
      Zato, molim vas da saslušate druge, odgovorite na postavljena pitanja ako znate odgovor, ako ne znate, možete ih uputiti na one koji znaju ili navesti relevantne izvore gdje se mogu pronaći odgovori. Vi stvarno ne možete znati ono šta ja znam, niti ja znam ono što vi znate. Nemojte suditi unaprijed. Ne prihvatajte stvari dogmatski! Otvorite svoj um i razmislite, možda je ono što vjerujete pogrešno ili nepotpuno. Ako je ispravno to što vjerujete, onda svoje znanje prenesite na druge, pomozite im da shvate istinu. Istina će na kraju biti pobjednik, bez obzira šta mi željeli i kakvim se sredstvima koristili da je suznijemo. A istina treba da služi svima i da zbliži one koji teže istini.
      Hvala vam što ste me saslušali! Bog vam pomogao na putu istine!

      • SRBin Svetosavac каже:

        „Vjerniku“ pocinjes da me nerviras sa svojim zemaljskim glupostima. Kao pijan ti se drzis plota, u ovom slucaju tvoje islamske vjere za koju istorijski znamo da je nastala u 7. vijeku na taj nacin sto je Muhamedov sekretar inace Jevrejin po tjelu i nekadasnji hriscanin zapisivao njegove buncanja i prividjanja do kojih je dolazilo usled Muhamedovih mozdanih poremecaja i psihicke razdrazenosti. Svima je poznato da je Muhamed bio nepismen. Zato je njegove halucinacije zapisivao njegov sekretar prema svojim vjerskim shvacanjima koja su bila jereticka i antihriscanska zbog cega je bio ranije, prije nego sto je postao Muhamedov sekretar iskljucen i proteran iz hriscanske zajednice. Zbog toga se u muslimanskoj svetoj knjizi Kuranu spominje Marija i Isus!

        Muhamedov sekretar je zeleo da se osveti hriscanima zbog njegovog iskljucenja iz Crkve, i kao Jevrejin da preko nove islamske vjere unisti hriscanstvo. Moramo priznati da je dobrim djelom u tome uspio. Nekadasnja Pravoslavna Arabija sada je najvecim svojim djelom poislamita i zato sada muslimanska. Do toga nije doslo odjednom vec postepeno zbog toga sto su hriscani ispunjeni ljubavlju a ne mrznjom prema svojoj arapskoj braci islamske vjere. Isti slucaj se ponavlja danas sa Pravoslavni SRBima. Oni su ispunjeni ljubavlju prema svojim poislamitim SRBima koji su postali veci neprijatelji SRBstva od svih njegovih drugih vanjaski neprijatelja. Hriscani u Arabiji su zato postali lak plen svoje brace islamske vjere. Oni su vodjeni parolom „UBIJ NEVERNIKA“ silom nametali svoju islamsku vjeru i muslimanski nacin zivota po zakonima Kurana osvojenim narodima. Za takav odnos prema hriscanima nisu krivi samo muslimani. Za muslimane se zna od starine da su oni oduvjek bili vodjeni vjerskom mrznjom prema drugim neislamskim narodima i svojoj braci koji nisu muslimani sto oni potvrdjuju i sada svojim strasnim zlocinima u Iraku i Siriji, vec takodje i hriscani koji su zaboravili da se „klin klinom izbija, i kakvom nam mjerom mjerite takvom da vam mjerimo i kako nam uzajmite duplo da vam vratimo“!

        Zakoni Zivota su nemilosrdni. Svaki narod se cijeni i njegovo mjesto u istoriji odredjuje ne po tome koliko on strada za druge narode, ne po tome koliko on voli neprijatelje svoje, vec po tome koliko on voli sebe i koliko se bori za svoje interese. Fatalna greska SRBa i svih drugi hriscana je bila u tome sto su oni htjeli da ucine i popuste svakome drugom kako bi oni zavoljeli Pravoslavnu hriscansku vjeru ciji interesi su zapostavljani jer se smatralo sa pravom da je S NAMI BOG, ali se u isto vreme zaboravljalo da ce Bog svome narodu pomoci samo tamo gde on ne bude mogao samom sebi pomoci. Rezultat takvog pogresnog vjerskog shvacanja jesu sada poislamiti Srbi muslimani po SRBskim zemljama Svetog Save, narocito u SRBiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a o Arabiji i da ne govorimo. Novozavjetni Zakon Hristove ljubavi vazi samo za one hriscane koji u Gospoda Hrista Pravoslavno vjeruju, a za druge narode koji imaju svoje lazne bogove vazi jos uvijek Starozavjetni Zakon Mojsijev „oko, za oko, zub za zub, glava za glavu“ pa dokle stignemo!

        Sada dolazi presudni i odlucujuci ispit za poislamite Srbe muslimane. Ili ce oni dobrovoljno poput Kosturice da se vrate Bogu i SRBstvu: Pravoslavlju i Svetosavlju, ili ce muslimani kao otpadnici od SRBskog Narodnog bica i dalje da budu izdajnici svoga SRBskog Roda i svoje SRBske zemlje. Ako muslimani rese i dalje da budu tudje sluge i najamnici koji ce vise voljeti nekog muslimana iz Afrike nego svoga brata SRBina vjere Pravoslavne, leka nam tada nema. To znaci da je muslimanima Alah ili Bog pamet oduzeo, i da ce nama vjere ponovo u krv zagaziti, a „bice bolja koja ne potone“!

        Krajnje je vreme dakle da SRBi bez razlike na svoju vjeru ili nevjeru, ako ne zele da isceznu kao narod sa istorijske pozornice zivota, sagledaju osnovne istine Zakona Zivota, da zive i napreduju samo oni narodi koji prije svega i iznad svega misle na sebe a ne oni narodi koji se zbog svoje vjerske pripadnosti zrtvuju za druge narode i njihove tudje interese. SRBski narod Svetog Save se suvise dugo borio za tudje interese, dok se niko u svijetu pa cak ni njegova poislamita braca nije borio za SRBske interese. Cast izuzecima poput cetnickog vojvode Pupovca i drugih SRBa muslimana koji su tokom Drugog svjetskog rata sa puskom u ruci branili SRBstvo i Savinu Svetu SRBiju, poput Alije Konjihodzica i drugih saradnika Bratstva u Kanadi posle rata u emigraciji. Zato SRBi sve tri vjere trebaju da odbace zablude svoje i da sagledaju pravu istinu o smrtnoj opasnosti u kojoj se oni sada nalaze. SRBi su okruzeni sa svih strana mnogobrojnim neprijateljima i oni zato svoje snage trebaju da usmjere na opstanak SRBske nacije i zastitu SRBski narodni interesa a ne kao do sada na sirenju vjerski rasprava koje dovode samo do vjerske netrepljivosti medju SRBima!

        Ako se tako nastavi i dalje da radi kao do sada, SRBi ce dati masonima za pravo kada oni kazu „da sve vjere treba ukinuti, jer one samo izazivaju podjelu medju narodima“. Mi znamo veoma dobro sta se iza takve masonske parole krije, ali obicni narod sa kojim je lako manipulisati putem lazi kao sada sa muslimanima, nazalost pravu istinu o tome nezna. Zato se Pravi vjernici bez razlike na vjeru kojoj pripadaju trebaju na vreme medjusobom da ujedine pred opasnoscu koju sa sobom donosi Novi svjetski poredat bez istine Hristove i pravde Bozije. To ujedinjenje crkava ili vjera ne smije da bude na sadasnjim laznim nacelima ekumenizma, vec na SRBskom principu iskrenog praijateljstva: „svoje voli a tudje postuj“. U Svetom Pismu stoji napisano da je „imati prijatelja vrednije nego imati brata“ pogotovo brata Kajinova soja!

        Sveto Trojstvo je oduvjek bila TAJNA VELIKA. Pogotovo za one vjernike koji nisu odrasli u vjeri Svetih Bogootaca svojih, i koji zbog toga nisu prosveceni Duhom Svetim. Zato se moli Bogu da ti otkrije Tajnu svoju. Sve sto je rodjeno od covjeka jeste covjek, a sve sto je rodjeno od Boga jeste Bog. Zato je Isus Hristos istiniti Bog i istiniti covjek – BOGOCOVJEK, kroz kojeg su vjekovi stvoreni. Zato: „Do predznanja Boga Oca, osvecenjem Duha za poslusanje i kropljenjem krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnozi“ (1.Petr.1,2) da bi tako mogli da saznate pravu istinu o SRBstvu svome. Amin!

      • Vjernik каже:

        SRPin svetosavac (ispod) opet gusla po jednoj žici i sve po istoj noti. Nervira ga vjernik svojim zemaljskim glupostima. Istina ga nervira. On čim vidi riječ Istina misli da se radi o riječi Islam, pa sav pretrne i onda izmišlja laži, laži, laži. I ne samo da izmišlja, nego i davno već izrečene i opštepoznate laži, obogaćuje novim lažima. Eto, prvi put od kako znam za sebe čujem da je Muhamed a.s. imao ličnog sekretara, koji je bilježio ono što mu se od Boga objavljivalo. Ova tvrdnja je očigledan dokaz da SRPin ne poznaje elementarne stvari o Islamu. Ostatak njegovog teksta je potpuno bezvrijedan i nije pomakao ni suhi list u kasnu jesen. Nikakvih argumenata, nikakvih dokaza, nikakvih objašnjenja onoga što sam pitao. Meni je jasno da, ne samo da ne poznaje Islam nego dotični ne poznaje ni hrišćanstvo. Nije to ništa strašno, ne znaju ni mnogi drugi. Koliko je onih koji tvrde da se Isus direktno obratio Srbima, a ne Jevrejima.

  90. Vjernik каже:

    Žao mi je, ali nisam zadovoljan odgovorom. Uporno isto neargumentovano naklapanje i kada nemate razuman odgovor onda povlačite navodno otpadništvo od srpstva i pravoslavne vjere. Da li vam je poznato, a mislim da jeste, kada su stanovnici Raške, jer tada nije bilo ni Srba ni Srbije, čoporativno (zvanično) primili hrišćanstvo? Kada su ta plemena od kojih su, jednim dijelom, postali današnji Srbi, došli na ove prostore? Gdje su prije bili? Čime su se bavili? U šta su vjerovali? Ono što želim da kažem je, nisu stanovnici Raške rođeni u hrišćanstvu već su pokršteni i to odlukom vladara. Prije toga je bilo sporadičnih prelazaka na hrišćanstvo, a oni koji su to učinili, morali su se kriti, jer su bili proganjani i ubijani od ovih koji su kasnije dekretom prešli u hrišćanstvo. Obratite malo pažnju u kojim granicama se prostirala Raška. Konačno, kada se počeo koristiti izraz Srbi? Srbi moraju prihvatiti da je uvijek bilo i uvijek će biti, i drugih naroda koji žive okolo ali i sa njima, koji nisu Srbi. Nisu svi Slaveni postali Srbi! I prije Srba na ovim prostorima su bili drugi narodi. Znači, Srbi su pokršteni i u prvom periodu su bili pod upravom rimskog pape. Njemu su polagali račune, a on je postavljao sveštenike. Jedinii koji nisu prihvatili papu bili su pripadnici Bosanske crkve, oni su u to vrijeme bili jeretici i papa ih je stalno napadao i vršio pritisak da se vrate pod njegovo okrilje. Crkva Bosanska je postojala nezavisno od istočne i zapadne crkve, sve do dolaska Turaka, a onda su svi prešli na islam, kao što je i veliki dio Srba, Makedonaca, Bugara, Grka, Rusa i drugih naroda prihvatio islam. Ono što zanemarujete u svojim objašnjenima čistog srpstva, jeste da Srbi sami skoro nikad nisu vladali ovim prostorima. Praktično, oni nikad nisu ni imali svoje države koja liči na državu. Uvijek su drugi, napredniji, sposobniji, pametniji i jači narodi vladali Srbima. Za vrijeme Turske Srbi, iako nisu prihvatili islam jer nisu na to bili natjerani, imali su najveće privilegije i mogli su slobodno živjeti, obrazovati se, kulturno uzditati. Turci su im pomagali na svakom koraku, čak su im i crkve gradili. Međutim, Srbima nešto nije dalo mira, valjda se zato i zovu Srbi, pa su se manje grupe bunile koje su Turci morali suzbiti, često u krvi. Pravoslavna crkva, koja je imala najveću autonomiju i podršku Turske vlasti, učila je svoje pripadnike da mrze. To je činila bezuspješno 500 godina. Upravo tu leži klica današnje mržnje prema svima koji nisu Srbi, a najviše prema onima, koji su dobrovoljno prešli na savršeniju i bolju, jednostavno, pravu vjeru u jednog Boga. Srbi imaju kompleks niže vrijednosti, poznat i kao kompleks otirača, voljeli bi da vladaju drugima, svojataju ono što nije njihovo, a niti su sposobni niti mogu biti vladari drugima, jer ne znaju vladati ni sami sobom. Konačno, nemojte se pozivati na srpsku krv u venama drugih. Ko zna čija krv teče venama onih koji sebe nazivaju Srbi. Puno je vladara hodalo ovim prostorima, a šta se desilo samo dragi Allah zna. Čuo sam da se vrše neka genetska istraživanja, koja dokazuju da na Balkanu najmanje Slavenske krvi ima upravo kod Srba. Sve ovo što sam napisao vjekovima vam ponavljaju vaši sveštenici upozoravajući vas da niste dobri i pravi vjernici, s tim što oni misle da niste dobri pravoslavci – svetosavci, a ključno je da niste dobri vjernici u jednog Boga. Zašto? Ne radite ono što vam je Bog naredio i ne klonite se onoga što je zabranio! Ne činite dobra djela! Previše je praotačke, animističko politeističke idolopoklonske vjere kod Srba.

  91. SRBin Svetosavac каже:

    Stani malo od Pazara „Mujo“. Kud’ si bolam sada potrcao? Sa time si samo potvrdio da si SRBin brzoplete cudi. Nije tako kako gore pises. A kako je? Necu da ti kazem. Imas popa u Novom Pazaru i manastire u zemlji SRBiji. U crkama ces istinu da nadjes cijega si roda i poroda, a od popa iz Novog Pazara trazi odgovore na tvoja pitanja o vjerama sto nas sada djele. Poslije toga kad istinu saznas, biraj ago sto je tebi drago!

    • Vjernik каже:

      Drug moj! Ja od tebe nikako da dobijem istinu u vidu argumenata, a sada znam i zašto, Ti ustvari ništa i ne znaš. Sve ovo što sam ti naveo je iz srpskih izvora, mislio sam da su ti dobro poznati. Ali kako vidim, voliš da sam sebe obmanjuješ lažima. Da te Dragi Bog uputi i da ti pomogne!

      • Vjernik каже:

        Pogledajte:
        http://www.pouke.org/verujem/index.php/topic,7615.0.html

        Obrati pažnju na:
        „Мутимир (860-890) је наследник и син жупана Властимира. Он је са својом браћом Стојимиром и Гојником успешно одбио нови бугарски напад на Србију за време Бориса (852-888), када Бугарска почиње да јача, али је и Србија (Рашка) постала доста снажна држава. У време жупана Мутимира извршено је „Крштење Србије“ 879. године. Сва српска племена била су обједињена у „новој хришћанској вери“, чији ће плодови тек касније постати колосални у епохи непревазиђених Немањића.“

        Kao što vidite, tek 879. godine, srpska plemena (odnosno stanovnici Raške, koji se još nisu zvali Srbi) pokršteni su dekretom župana Mutimira (baš mu je lepo ime). Prije toga su vjerovali u svašta, a najviše u vile i vilenjake, šumske duhove, … Nije ovo ništa, da li ste znali da hrišćanstva nije bilo prije Pavla samozvanog apostola. Ipak, da bi nastalo hrišćanstvo, Isus se morao roditi. Prije toga, bili su samo Jevreji i mnogobošci (idolopoklonici).

  92. SRBin Svetosavac каже:

    Pogresna vjera uvijek je radjala pogresna shvacanja! Necu da ulazim u Istoriju SRBa od pre Hrista, ali ipak zelim samo da ti kazem da se prva SRBska Knezevina pod SRBskim imenom spominje u cetvrtom vjeku poslije Hrista jugozapadno od Soluna kod grada SRBice koji postoji i danas u Grckoj Makedoniji ili JUZNOJ SRBIJI!

    Drugo, nije tacno da su SRBi u Raskoj krsteni dekretom Zupana Mutimira. SRBi su kao starosjedioci Balkana i za vreme Apostola Pavla pojedinacno primali hriscanstvo. O tome postoje pisana svjedocanstva kako u Bibliji tako isto i po starim SRBskim manastirima koje su „kulturni“ Turci za vreme svoje okupacije Balkana najvecim djelom opljackali i unistili.

    U sedmom vijeku nije se desilo nikakvo doseljavanje SRBa na Balkan, kako to pogresno smatraju germanski istoricari vec samo povratak SRBski plemena iz izbjeglistva u zemlje slavnih Predaka njihovih. Za vreme osvajanja Balkana od strane Rimljana mnoga SRBska plemena koja nisu htjela da priznaju tudju vlast su bili prisiljeni ispred rimske vojne sile da se povuku sjeverno od Dunava. Tu su SRBi ostali sve dok centralna vlast rimske Republike a poslije Vizantije nije popustila toliko puno da je bilo moguce oslobodjenje SRBstva u sadasnjim zemljama Svetog Save koje su bile porobljene zajedno sa narodom nekoliko vijekova od strane Rimljana.

    Istorijsko svedocanstva koja potvrdjuju moje stavove o SRBima kao starosjediocima ne samo Balkana vec i velikog djela Male Azije i Bliskog Istoka imas u Istoriji SRBa stampanoj za vreme komunizma u Beogradu u vise tomova. Tamo se navode popisi gradova u Maloj Aziji iz petoga vijeka gde se spominje i grad GORDOSERBON. Odkuda je moguce da je postojao u Maloj Aziji grad sa SRBskim imenom ako tamo nije bilo SRBa?

    Rimski istoricari iz prvog vijeka takodje spominju grad SRB u danasnjoj Lici. On postoji i danas kao mali gradic i tako svojim postojanjem svedoci o vijekovnom SRBskom karakteru zemalja Zapadne SRBije. Postoji takodje istorijski zapis kako su vizantijski vojnici u petom vijeku bili zarobili SRBsku izvidnicu koja je bila dosla sa Sjevernog Mora ili sa obala danasnjeg Baltika da pomognu svoju SRBsku bracu u njihovoj borbi za slobodu.

    Zato nemoj kao SRBin turske vjere a SRBske krvi da prihvaras propagandu neprijatelja Boga i SRBstva. Nije zlato sve sto sija, niti je istina sve sto pise danas po Raskim novinama. Prava Istina o SRBskom Narodu se vijekovima krije od SRBskih dusmana. Ali ona kao i svaka druga istina prije ili posle mora da izadje na vidjelo dana. Pitanje je samo kada se prava Istina o SRBskom Narodu sazna, da li ce tada uopste jos uvijek biti SRBa?

    • Vjernik каже:

      Vidim da se brzo popališ kad je u pitanju istorija, ali kad je u pitanju istina vjere tu si tanak. A i ovo što si naveo, kao istorijske činjenice koje potvrđuju postojanje Srba kao naroda sa imenom srpskim vrlo je upitno, mada ne sporim da je sve moguće. Sporadično se pojavljuju raznorazni nazivi širom zemaljske kugle, pa se mogu naći i riječi koje sadrže kombinaciju srb, ali to ne znači da se odnosi na Srbe, jer taj naziv se nije koristio. Na Srbe su se znatno kasnije odnosili nazivi koji su samo slični ovom koji se koristi, čak ima tumačenja da se to odnosi na sluge ili robove. Ne tvrdim to a i ne zanima me. Govorim o organizovanoj državi na čelu sa vladarem, koji su sebe jasno nazivali Srbijom i Srbima, a ne raznoraznim plemenima i njihovim stariješinama. Država i vladar u to vrijeme morali su biti priznati od drugih, mnogo jačih država. Možda je bilo mjesnih zajednica sa samozvanim šerifima koji su tvrdili da su kraljevi, knezovi, župani, itd. ali njih niko ozbiljan nije shvatao. Drug moj, nisu bili priznati od onih koji su stvarno vladali. Zvanične srpske države nije bilo do 18.-og vijeka. Oni koji su se samoproglašavali vladarima određenih područja, bili su vazali, sluge i robovi istočnih ili zapadnih Carstava.
      Zato, ubuduće me ne zanima istorija Srba i da li su ikada imali državu. istorijska pitanja sam pokrenuo samo da isprovociram odgovor na pitanja koja sam postavio o trojstvu. Ali tih odgovora nemam. Razmisli malo o posljednjoj rečenici u svom piasniju. Ko je kriv za sudbinu Srba ako nisu sami Srbi? Očigledno treba da se promijene, prije svega treba da prestanu da mrze druge a i sebe same. Drugo, treba da se okrenu budućnosti, a ne da uporno povlače istorijske činjenice, kako je neko, nekad, prevario i z…ao Srbe. Prihvatite druge i družite se s drugima. Gradite prijateljstva, povjerenje, razmijevanje… Možda onda doživite preporod. Nemojte tjerati druge od sebe! Živite s drugima u miru, možda bude i ljubavi! A djeca i novi naraštaji nastaju iz ljubavi, a ne iz mrženje i sijanja otrova!
      Živ mi i zdrav bio drug svetosavac!

      • SRBin Svetosavac каже:

        „Istorija je uciteljica zivota i narod koji nepozn svoju istoriju Zakonom Zivota je osudjen da je ponavlja“ sa pravom je rekao filofozf Santjaga. Zato od istorije svog naroda ne treba bjezati niti pred njezinim problemima poput noja saginjati glavu u travu. SRBi su narod koji smeta djavolu i slugama njegovim zbog tajnosti svoga Svetog SRBskog imena i drevne proslosti koja menja dosadasnju laznu istoriju svijeta. Poznato je svima da istoriju uvijek pise pobjednik prema svojim potrebama, a nikada na osnovu istorijskih cinjenica. Tako je oduvjek bilo, jeste i bice do kraja vremena!

        Iz vasih komentara se jasno vidi da pripadati izrodjenom pokolenju SRBskoga Naroda kojeg su komunisti vaspitavali u mrznji prema istini Hristovoj i pravdi Bozijoj. Kroz komunisticko vaspitanje punog mrznje prema Bogu i SRBstvu: Pravoslavlju i Svetosavlju mnogi SRBi su postali antisrbi. Rasrbljeni SRBi svoje „znanje“ i zivotne poglede zasnivaju na komunistickim lazima i prevarama sa kojim se planski po zelji satane cijepalo i cjepa jedinstveno srbsko narodno, jezicko, crkveno i drzavno bice i stvaraju novi izmisljeni „narodi, jezici, crkve i drzave“!

        Jedan od takvih izmisljenih naroda jesu i sadasnji Bosnjaci u Raskoj. Oni su postali od poislamitih SRBa zbog politicki potreba bivseg komunistickog rezima najprije muslimanima, a zatim na trazenje Medjunarodne Zajednice uz saglasnost nekadasnjeg Presjednika SRBije Vojislava Kostunice, nekakvim Bosnjacima, sa izmisljenim bosnjackim jezikom, kulturom, istorijom itd. Medjutim, na lazima se ne moze graditi buducnost ni jednog naroda pa tako isto ni buducnost sadasnji izmisljenih naroda na Balkanu poput Bosnjaka, Crnogoraca i Makedonaca. Oni su oduvjek jezicki, kulturno i krvno bili i ostali SRBi, bez obzira sta ini sami mislili o sebi i svome narodnom poreklu.

        Zlonamjerno odvajanje islamizovanih SRBa od njihovog SRBskog narodnog bica i njihovo vestacko pretvaranje u neprijateljski SRBima nastrojene Bosnjake najbolje se moze da vidi i prati iz zivota Alije Izabegovica. On se poslije Drugog svijetskog rata i za vreme izdrzavanje kazne u nekadasnjoj Jugoslaviji zbog svojih ekstremnih muslimanski pogleda najprije izjasnjavao kao SRBin islamske vjeroispovjesti da bi vremenski iz politicki razloga postao musliman, a zatim na trazenje tvoraca Novog svjetskog poretka koji su shvatili na vreme kakvu veliku opasnost za Zapad prestavlja muslimanka „nacija“ makar ona bila i izmisljena – Bosnjak!

        Sadasnje vreme u kome zivimo je ispunjeno velikim tehnickim dostignucima i jos dubljim duhovnim padovioma cijelog covjecanstva. Medjutim, ovo vreme nece ostati upamceno kod buduci ljudski pokolenja samo po svojim velikim tehnickim dostignucima i jos vecim moralnim padovima. Ne! Ono ce ostati upamceno u istoriji svijeta kao vreme u kome su svjetski mocnici kao slebdenici Satane nasilno i uz pomoc lazi menjali istoriju mnogi naroda i vrsili zamjenu izmedju Istine i lazi, Pravde i nepravde, ZRTVE i DZELATA!

        U tome sejtanovom kolu podmetanja i zamjene Istine sa lazju, Pravde sa nepravdom, Dobra sa zlom i vecite borbe protiv Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja nalazis se i ti moj odrodjeni SRBski brate, jer pokusavas ispod zita da provuces izmedju ostalih i poznatu laz sa Zapada kako SRBi mrze druge narode. Sireci ove izmisljene lazi o svome narodu iz kojeg potices i kome po svome poreklu pripadas ti nisi nista postigao nego si samo sebe ocrnio i potvrdio poznatu narodnu izreku „DA JE POTURICA GORI OD TURCINA“!

        Zato upmti sto cu da ti kazem, prije nego sto sa ovim komentarom zauvjek prekinem polemiku sa tobom kome cilj opravdava sredstvo: LAZ JE VELIKI POROK U PRIVATNOM ZIVOTU. NA KRATKE STAZE ONA TRENUTNO MOZE POMOCI, ALI NA DUZE NIJE DJELOTVORNA JER SE BRZO OTKRIVA! SRBSKO JE BILO I BICE, KO DOZIVI I VIDECE!

  93. Кажеш да Србија није постојала као Држава до 18. века??? Па ти превазилазиш и Ватикан и Берлинску историјску школу заједно…Од тебе је гори само Броз који каже да Србија није постојала пре 1945.

    • Vjernik каже:

      Jedino što želim reći je da me istorija Srba ne zanima. Vi vjerujete ono što želite, a istorijske činjenice govore da je prva stvarna srpska država, u kojoj su Srbi stvarni vladari, nezavisna i slobodna, tj. bez vanjskog tutora, ova Srbija nastala nakon raspada Jugoslavije. Ono za 18.-i vijek se odnosi na prvu Kraljevinu Srbiju, ali ona nije bila slobodna i nezavisna. Uvijek je neko drugi vladao a Srbi su se kobajagi bunili. Istorija Srba je prepuna izgubljenih bitaka i zalud izginulog naroda srpskog. Pitajte se zašto je to tako? Ne napadajte mene, nemam ja s vama nikakve veze. Mrzite pogrešnog čovjeka. Vi treba da mrzite stvarne izdajice Srpskog naroda, a to su njihove vođe. Danas zazivate povratak kralja, porodicu kralja Petra koji je najveći izdajnik Srba, koji je Srbe ostavio na cjedilu opljačkavši svo zlato i odnoseći u ga u tuđinu. Sve vođe koji su bili imalo pozitivni i koji su vodili Srbiju naprijed, u bolju budućnost i prosperitet, vi ste ubili.
      Uporno vam govorim, manite se prošlosti, nije vam bila dobra, okrenite se naprijed i ne trujte sebe i svoju djecu otrovom mržnje prema svima drugima koji misle drugačije.
      Vratimo se pitanjima i argumentima istinite vjere, na to mi dajte odgovor. Možda me ubijedite da je vjerovanje u tri Boga, tri lica u jednoj suštini, ispravno. Ovako, za mene je to apsurd i najveći grijeh prema jedinome Bogu.

  94. Тема је преширока и да се не би расплинули предлажем да се усредсредимо на основно питање које синови овога света постављају Србима..То је питање Божанства Сина Божијег! Срби који су створени по образу Сина Божијег природно прихватају да је Бог Отац ,док синови овога света у то сумњају чак до запенушености …Примерице,она шиптарка не само што неозбиљно тумачи Свето писмо него чак по својој вољи изврће и мења текст а нарочито текст Новог завета! ( Оче наш у Оче Мој и друге јевтине вашарске смицалице)! Тема је сад отворена за синове овога света створене по лику човечијем и можемо да дискутујемо!

  95. Vjernik каже:

    Brojni su primjeri kada neko želi nešto da pokaže, ali vjerujte da to ništa ne znači. Sve je to njihova stvar. Svako treba da vodi računa o sebi. Pogledajte ovo:






















    Ima toga na hiljade… Naravno, i vi možete naći primjere koji vama odgovaraju. Sve nam je to omogućio internet. Sve se može koristiti i u dobre i u loše svrhe. Zato ne nasjedajte na sve ono što vam neko potura da bi odgajao još veću zabludu.

  96. Чекај није ми јасно шта ви синови овога пролазнога света сад хоћете? Оћемо ли да расправљамо о Божанству Сина или ћемо да бленемо у видео записе о томе како су неки гранични сличајеви прешли на ислам? Данас по овој беди можеш наћи за 100 еура сваку будалу да пређе на ислам или још лакше да то изјави пред камерама!!! Али то не значи да је ислам нека квалитетна вера нити да су мује неки квалитет? Смисао ислама је усмерен на доле и чврсто везан за гужње црево и стомак тако да балија очекује од Бога чулна задовољства како на овом то још више на ономе свету! То што нека Беда пређе на ислам не значи да ислам нешто вреди или да ,Боже сачувај, просвећује човека-чак штавише ислам заглупљује човека због тога међу муслиманима нема НИЈЕДНОГ научника нити генија … Мује не виде даље од лопате и евентуално трговине,гужња вера форсира пре свега стомак и чула!

    • Vjernik каже:

      Zaista imaš lijep hrišćanski rječnik! To što si rekao za video snimke i ja se slažem s tim, a to sam htio da pokažem svetosavcu, koji je pronašao neki video suprotnog sadržaja. Kada bi malo bolje čitao možda bi i shvatio šta želim da kažem.
      Ako si raspoložen za priču o ocu i sinu, molim te da mi objasniš kako je Bog tata rodio Boga sina, a zatim su obojica ostali bogovi u dva lika ali jedan? Nešto mi matematika nije jasna: 1 + 1 = 1 kao i 1 + 1 + 1 = 1 ali i 3*1 = 1, nadam se da ćeš mi to objasniti, hvala!
      Kako Bog Otac može biti otac kad nije muško? Kako Isus može biti Bog kad je muško (to znamo jer je bio obrezan po starom Ibrahimovom običaju koji ste bez Isusove dozvole odbacili)? Kako se meni čini, Mariji se ukazao Sveti duh, jer stoji da je začela po Svetom Duhu, zašto Sveti Duh nije otac?
      I da ne bi širili priču, za ovaj put mi još objasnite, ako Isus sjedi Bogu s desne strane, ko sjedi s lijeve strane Boga? Gdje sjedi Sveti duh? Kako to oni sjede jedan pored drugog, odvojeno a jedno?
      Još jednom se mnogo zahvaljujem na trudu koji ulažeš da mi objasniš ono što mi nije logično!

  97. SRBin Svetosavac каже:

    Zbog svoje islamske vjere svi muslimani su ISTI bez razlike na narod iz kojeg poticu i boju koze koju imaju. Pravi karakter sunitskih muslimana kojima pripadaju Turci, imali su SRBi priliku da vide i osjete za vreme svoga petovjekovnog turskog robstva. Iz toga vremena potice poznata prica o muslimanskoj dvolicnosti i licemerstvu koja glasi: „Stavi jednog muslimana pod sto i nedaj mu nista ni da jede ni da pije, a drugog muslimana postavi za sto i ugosti ga kao najrodjenijeg brata svog sa svim sto imas. Sto ti misli onaj musliman pod stolom, to ti misli i onaj za stolom“. Da je ova prica zaista istinita potvrdili su mnogo puta ratni dogadjaji na podrucju nekadasnje Jugoslavije u kojoj su muslimani zahvaljujuci ludim „Srbima“ zbog svoje islamske vjere na trazenje komunista bili dobili status narodnosti!

    Zato muslimanima puno toga „nije logicno“ u njihovom zivotu, jer oni su prihvatili svim srcem i cijelom dusom svojom jezuitsko ucenje da „cilj opravdava sredstvo“. Izvrtanje i podmetanje drugima svojih ljudski mana i nedostataka postalo je muslimansko nepisano pravilo sa kojim se oni ponose umjesto da se stide. Tako i sada „vjernik“ bez istinske vjere u sebi lupnu i ostade ziv da sam ja „pronasao neki video suprotnog sadrzaja“ sto ne odgovara istini jer i bez toga ja veoma dobro poznajem pravi karakter muslimana.

    U vreme dok sam jos bio u osnovnoj skoli imao sam „dobrog“ svog skolskog „druga“ sa kojim sam zajedno sa drugim djacima iz moje skole ljetovao u Loznici pored Dubrovnika. Kada smo se vracali kuci igrali smo kao djeca sah u vozu kada mi je on bez razloga Hrista opsovao. Poslije toga ostao sam za trenutak iznenadjen i zapanjen takvim ponasanjem svoga „najboljeg skolskog druga“. Zato sam sa cudjenjem rekao Refiku da mi ponovi psovsku svoju sto je on ponovo drsko ucinio. Poslije toga i ja sam njemu opsovao Muhameda i sve turske svece, i Refik je tada krenuo da me udari misleci da je jaci jer su u kupeju bila jos dvojca muslimana. Zbog toga sto je meni Refik Hrista opsovao on je dobio dobre batine dok su drugi muslimani uspjeli da pozovu nastavnika takodje muslimana da nas rastavi.

    Na saslusanju su muslimani lagali kako sam ja bez razloga prvi Refika udario. Zbog toga sam dobio ukor razrednog staresine, jer kao SRBin nisam smio muslimane da „vredjam“. Poslije toga ja i Refik nikada vise nismo progovorili. Za vreme rata u Bosni Refik je uhvacen kao jurisnik Alije Izabegovica koji je pobio nenaoruzane SRBske komsije svoje. Zbog toga zlocina je streljan po kratkom postupku od pripadnika Vojske Republike SRBske. Zato je najbolje sa muslimanima posla ne imati i sa njima nikve dogovore ne sklapati niti rasprave voditi. Nemaju muslimani ni duse ni pameti da bi oni mogli da shvate istinu Hristovu i pravdu Boziju. U svakome ratu su muslimani i hravtske ustase vise zavili SRBski narod u crno nego sto su to ucinili strani okupatori.

    Sramni raspad drzave Jugoslavije, izdaja i pokolj SRBa dali su nam najkrvaviju lekciju ali i najbolju pouku. Zakljucke i pouke smo izvukli i put izabrali. U to ce se ubrzo uvjeriti svi unutrasnji i vanjski neprijatelji SRBskoga naroda. SA VJEROM U BOGA POBJEDA JE NASA! SRBSKO JE BILO I BICE KO DOZIVI I VIDECE!

  98. Извињавам се ,мало сам претерао са изразима јер ме испровоцирала цинична констатација да Срби никад нису имали државу и да су нико и ништа! Но. да се сад вратимо нашој теми!
    Бог је нематеријалан и неограничен ,Бог је апсолутни свудаприсутни Дух! Као такав Беспочетан је ,Нестворен и Сам себи је узрок постојања…Бог сам себи даје своју суштину,Сам себе држи у вечном бићу,постојању као Божанској стварности!
    Бог Будући да је сам по себи Светлост ,Бог одувек исијава и пројављује своје вечне ,нестворене силе или енергије! Бог као Светлост је блистави Ум ,дакле разуман је односно Премудар и све је премудро створио… Будући разуман и смисаон Бог има свемоћ смисаоне комуникације ,конкретно има своју Божију РЕЧ,Живу Реч ,дакле има моћ ЗВУЧНОГА ГОВОРА. Бог дакле није мутав нити телепата него баш има РЕЧ Своју смисаону која има свој Звук! Та РЕЧ БОЖИЈА је у ствари ЛИЧНОСТ СИНА БОЖИЈЕГА!!!

    • Vjernik каже:

      Konačno nešto što mogu da shvatim i prihvatim, osim zadnje rečenice. Moje je mišljenje da Riječ Božija ne znači sin Božiji, to znači ono što je i rečeno, Riječ Božija, a to znači da je Isus prenosilac Božije riječi ljudima (kao što su inače bili svi Božiji poslanici). Ne znam odakle se pojavi tvrdnja da je Isus sin Božiji ako je Riječ Božija? Hvala na odgovoru! Zaista ste mi lijepo opisali Jedinog Boga, do zadnje rečenice. Što se tiče tvrdnje da je svetosavac stavio onaj link na video, izvinjavam se, radi se o nekom drugom, ali ja sam ne obraćajući pažnju mislio da je on, jer sam najčešće konverzirao sa svetosavcem. Drug svetosavac, još jednom izvini, i ja znam pogriješiti, a kada pogriješim ja to i priznam. Tebi (svetosavac) ne služe na čast onakva pisanija i vrijeđanja. Znam ja dobro kakvu bi nam ti sudbinu odredio, ali ti, nikako ne znaš da naštimaš gusle.

      • Ако Реч Божија није Безпочетна личност онда или је Бог Мутав или телепата или не постоји! Или Бог разговара са Самим собом пре стварња видљивог света или ако није тако онда свет постоји од увек ,дакле свет је вечан! А ако кажемо да је свет вечан ,да је одувек постојао онда смо пантеисти а не монотеисти! Исус јем оваплоћена РЕЧ Божија ,Његова ЖОВА РЕЧ Непосредна а не преко пророка и других посредника! Кад РЕЧ не би била обележје личности онда не би било проблема да и МАЈМУНИ ГОВОРЕ и ВОЛОВИ и КОЊИ!!! Само конкретне личности казују реч отуда и Бог јесте КОНКРЕТНА личност Бог Отац и даље је РЕЧ Његова Реч Божија конкретна лићност Његов Јединородни СИН!!! Ако вњечна и савршена РЕЧ БОЖИЈА није личност Сина Божијег тада Бог прича сам себи јер нема коме!!!

      • SRBin Svetosavac каже:

        Bolam Mujo, ne brini zbog mene i zbog mojih SRBski gusala. SRBske gusle i SRBska gudala to je SRBsku vjeru sacuvalo. Zato su moje gusle davno nastimane. Ja samo cekam pogodno vreme da mome Muji ponovo zagudim i to na uvce o muslimanskim pokoljima Pravoslavnih SRBa pocinjenih od strane muslimana na Badnji dan i radosni Praznik Hristovog Rodjenja. U ime mrtvih i poklatih SRBa primi Mujo Bozicni pozdrav moj, i upamti dobro da jos uvijek ima zivi SRBa kojima vrana mozak nije popila, i kojima zbog toga ne mozes prodavati jaja za bubrege!

  99. Као што је Бог Беспочетан и савршен и нестворен и свемогућ … Тако је и РЕЧ Божија савршена ,безпочетна ,нестворена ,свемогућа,смисаона ,Премудра итд итд … Отуда је Реч Божија једна конкретна Личност Бог Син!Будући да није било времена када је Бог био мутав или телепата,дакле,Бог одувек говори и Његова реч је вечна -Тако Бог одувек рађа Сина и тако је Син од искони ,од Оца рођен пре свих векова! Син је дакле од ИСКОНИ у недрима Очевим! Бог никада није говорио Сам себи или напразно него од вечности рађа Сина ,дакле од вечности Реч Његова предивна извире из Његовог савршенства!

    • Vjernik каже:

      Opet jedan lijep uvod a onda sve pokvariš pojmovima otac i sin. Nije mi jasno zašto se koristi izraz otac i sin, kad je jasno da jeste Bog. Logično izrazi otac i sin ne pripadaju Bogu, jer Bog nije muško, a Isus ne može biti Bog jer jeste muško. Bogu su nepotrebni ovi izrazi da bi bio Bog, niti je o ovome hiljadama godina od Adama igdje spomenuto, osim u paganskim mnogobožačkim religijama. Dakle, to što je Božija riječ ne znači da je nužno i Božiji sin. Zato mi i vaše objašnjenje rađanja oduvijek nije jasan. Hvala! Ipak mi je malo jasnije u šta vjerujete iako to razumom ne mogu prihvatiti.

      • Затом што су у питању два различита начина постојања…Бог постоји као Отац али постоји и као Син и као Дух Свети!..Бог јесте Мушко иначе свет не би постојао…Јер је свет и сва творевина ЖЕНСКО у односу на Бога као и Израиљ у односу на Господа над војскама!

  100. На крају и да одговоримо на питање како је то ЈЕДАН БОГ а две личности Бог Отац и Бог Син??? Бог је један у смислу једне Божанске суштине,дакле једног Божанства,једне Светлости,једне Безпочетне,нестворене Енергије…Суштина бића Божијег је за нас који смо створени као и за анђеле је несазнајна, недоступна,непричасна,неприступачна,итд… Бог је по своме Божанству АПСОЛУТНА ДРУГОСТ у односу на своја створења! Отуда се Бог својим створењима открива као личност Оца,као Отац Небески! Открива се кроз Сина јединородног Речју Својом и отуда примамо откровење Сина Божијег као посебне личности! Али ЈЕДАН ЈЕ БОГ по Суштини својој ,по својој нестворености али постоји као Отац и као Син и као Дух Свети! О Светоме Духу конкретно кад ме будеш конкретно питао… За сада само о Оцу и Сину!!! ИЛИЈА у екбар!

    • Vjernik каже:

      Sve je super do pojma Apsolutna drugost. Šta ovo znači? Ostatak odgovora povlači komentar na prethodni odgovor. Otac i sin mi se nikako ne uklapaju u koncepciju Boga. Ako je sin rođen, onda nije vječan? Ako nije vječan onda nije Bog? Kad si već spomenuo Svetog duha, kako hrišćanstvo objašnjava nastanak Svetog Duha? Da li je i on rođen? Hvala na velikom trudu! Nadam se da će te Jedini Bog nagraditi, pomoći ti i otvorititi puteve istine!

      • Подразумева створеност у односу на наствореност Божију као астал у односу на столара или кандило у односу на кујунџију! Син је рођен пре свих векова дакле Отац вечно рађа Сина и исходи Духа Светога! Као што у векове казује РЕЧ своју тако у векове рађа Сина…Свети Дух је жива сила Божија Дејство Божије који одувек од Оца Исхог+ди и даје се нама Људима кроз Сина и само кроз Сина! Највише бих волео да преко неког од вас добијем просвећење да ја мало питам да видимо са аспекта философске логике колко вреди ваша исламска Поставка??? Да је Бог ЈЕДАН у аосолутном смислу те речи???

  101. Бог Син и Бог Отац као мушкарци….Отац упркос својој божанској самодовољности својим Очинством надилази своју Божанственост ,своју суштину и својом вечном љубављу којом љуби Сина згушњава Духом Светим своје безпочетне и нестворене енергије и доводи из ничега овај свет како видљиви,тако и невидљиви,у постојање…Кад се време испунило Бог је послао Своју ЖИВУ РЕЧ у свет који је створио комуницирајући до тада са светом преко пророка( мислим на време од пада на овамо)! Отуда само Син Божији има тело и у телу остаје у векове! Син у телу седи на престолу одеснују Оца ,тј. са десне стране силе Величанства Божијега на небесима које је за нас невидљиво јер је Бог Отац бестелесан!
    Бог Отац јесте мушко јер даје биће од вечности Сину и Духу Светоме! Његова Мушкост је неопходна за опстанак Творевине дакле свих нас створених бића и анђела као чистих духова! Сва творевина је ЖЕНСКО и у свему зависи од Бога зато човеку као смислу све творевине није допуштено да се КУРВА са другим Боговима и да чини прељубу како је то Израиљ чинио и био строго кажњаван због тога! Од све творевине једино је и духовно и телесно Син Божији у телу Право мушко и кадар је да спасе творевину смрти и пропасти! Син није створење али је у телу створења са свим одликама па и по Обрезању! Хришћанство не одбацује обрезање али не захтева посебно од својих чланова него ако неко хоће да се обреже а ако неће није неопходно!

    • Vjernik каже:

      Hvala na ovim odgovorima! Svoje komentare ću reći kasnije, nakon vašeg blagdana. Želim da ga u zdravlju i veselju provedete! Srećan blagdan rođenja Isusovog svim pravoslavnim vjernicima!

  102. zlatko каже:

    Sparki. Moj Tata ,Najbolje mi Objasnio-Tumacio ; Svetu Troicu Nerazdeljenu; Sunce, Svetlost I Toplota; Otac ,Sin I Duh !

    • Vjernik каже:

      Čini mi se da je The Balkans Chronicles meni uputio iznad navedeni link. Posjetio sam web stranicu, vidio o čemu se radi, i sve mi je jasno. U nekom ranijem odgovoru pokazao sam da se može pronaći na milione internet stranica koje ovoga ili onoga prikazuju ili u lošem ili u dobrom prikazu. Volio bih da više tragamo za onim što nas približava, onome što nam je zajedničko, blisko, u čemu se ne razlikujemo, ili bar se ne razlikujemo previše. Svakom razumnom čovjeku koji je išao bar neko vrijeme u školu, jasno je da je ljudska istorija bila istorija ratova. Uvijek su jedni ubijali druge, otimali i uništavali im imovinu, činili zločine nad nemoćnim, ženama, starcima, djecom. Međutim, u udžbenicima se oni koji su porobljavali druge ne prikazuju onako kako jesu, zločinci, agresori, uzurpatori, jednostavno, ubice bez opravdanog racionalnog razloga. Tokom istorije, pa i danas, velikanima ljudske civilizacije smatraju se, između ostalih, Aleksandar Makedonski, Atila Hunski, Cezar, Napoleon, David, Solomon, pa isto tako, i neki muslimani različitih naroda. Koja je razlika među njima? Vi očigledno zaboravljate krstaške ratove i zašto su isti vođeni. Naravno, poznat vam je njihov ishod. Zašto su se završili onako kako su se završili? Takođe zaboravljate inkviziciju, koliko je nedužnih ljudi završilo tragičnom smrću, po čijem nalogu. Kada bi malo bolje poznavali istoriju hrišćanstva sigurno bi znali da su hrišćani odmah nakon što je Konstantin proglasio hrišćanstvo zvaničnom religijom Rimskog carstva, kako su se oni obračunali sa onim hrišćanima koji su malo drugačije vjerovali. Takođe, malo istražite svoje redove i pogledajte se kako su Srbi, kada su silom natjerani da prihvate hrišćanstvo od strane Mutimira u IX vijeku, postupali sa svojom braćom koja nisu prihvatila hrišćanstvo, ali isto tako, prije tog službenog prelaska na hrišćanstvo, kako su se obračunavali sa onom svojom braćom koja su samovoljno prešla na hrišćanstvo. Pa i ovo što se dešava danas, svuda oko nas su ratovi, ratovala je Evropa, ratovale su brojne države u cijelom svijetu. Rezultat svega je, smrt miliona nedužnih pripadnika ljudske civilizacije i smrt miliona glupih vojnika, koji su poginuli a ne znaju zašto, u čije ime, koja je svrha njihove smrti. Da li je svijet išta bolji? Ne, mislim da je sve gori i gori. Danas glupi nazovi muslimani ginu i ubijaju za račun Izraela, Amerike, Rusije, Velike Britanije, i drugih tzv. velikih naroda, koji sebi uzimaju pravo da vladaju svijetom. Nije onda čudo, da i neko drugi hoće da vlada svijetom. Ima li iko opravdanje? Jedino što je sigurno, Amerika, Rusija i druge „pametne“ zemlje zavađaju glupe narode i prodaju im oružje. Prodajom oružja koje se proizvodi decenijama (a mora se negdje upotrijebiti ili uništiti) Amerika obezbjeđuje visok standard svojim građanima, obezbjeđuje 40% nacionalnog dohotka, izlazi iz finansijske krize. To isto sada radi i Rusija. To pokušavaju da rade i zemlje Evropske unije. A mi se samo gložemo, nasjedamo na njihove trikove, svađamo se bez razloga, zaostajemo, postajemo sve gluplji i gluplji. Molim vas da se opametimo, prestanimo tražiti dlaku u jajetu jedni drugima! Tražimo ono što nas povezuje, spaja, jačajmo povjerenje da bi svi bili jači i bolje se odbranili od onih koji žele sve nas da pretvore u roblje. Opametimo se! Obrazujmo se! Neka svako vjeruje u šta želi! Razgovarajmo! Ali ne da se svađamo, već da razjasnimo ono što nam je nejasno i što nam naizgled predstavlja problem! Toliko od mene! Hvala!

      • O cemu ti bre to pricas covece ?Pa krstaski ratovi su bili sve odbrambeni ratovi protiv islama,90%….a drugih 10% izmedju sebe hriscana….Hriscanstvo se sirilo misionarski,a ne ognjem i macem ko islam….Islam ubija vec 1400 godina sve one koji nisu muslimani,jer ima istu ideologiju kao i hitler,da osvoji celi svet.Kuran je ratna knjigau kojoj su upustva,kako da se ubijaju nemuslimani i osvoji svet.Islam nije religija,nego ideologija….religijim se bavi samo 20% ,da bi samo muslimane drzao zajedno….

  103. Vjernik каже:

    Tvoja reakcija jasno i nedvosmisleno potvrđuje tvoje opšte neznanje o drugima ali i o sebi. Tebe je obuzeo i tobom upravlja demon mržnje. Svuda oko sebe vidiš neprijatelje i imaš nagon da svoju krivu vjeru namećeš onima koji je neće. Ja razumijem da ti voliš svoje pa ma kakvo ono bilo, ali nemaš pravo da sudiš o onome što ne poznaješ. Zaista mi je žao što ti vatra mržnje truje dušu i vodi te u pakao.

  104. Vjernik каже:

    Za The Balkans Chronicles: Vjerovatno su ti poznate ove biblijske poruke i smatraš da su one ispravne, dok za poruke iz Kur’ana, koje nisi u cjelini spoznao, tvrdiš to što tvrdiš. Molim te da se podsjetiš!
    Hrišćani (kao i Jevreji) se hvale jednom od Božijih zapovijesti: „Ne ubij!“ iako nikada nisu poštovali ovu svetu zapovijest. Bog, jedan i jedini za sve ljude, ne naređuje vjernicima ubijanje i nasilje, osim ako to pravda zahtijeva. Naravno, Božija pravda. Suprotno tome, pisci Biblije su predstavili riječi Božije kao mnogobrojna uputstva za ubijanje nedužnih ljudi.
    Primjeri iz Biblije:
    “ I kad ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškinje u njemu mačem. A žene i djecu i stoku i što god bude u gradu, sav plen u njemu, otmi, i jedi plijen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj.“ (5.Mojsije 20, 13-14)
    „Opojiću strijele svoje krvlju, i mač će se moj najesti mesa, krvlju isječenih i zarobljenih, kad počnem osvetu na neprijateljima.“ (5. Mojsije 32, 42)
    „… i oni krenuše u boj protiv Medicana, kako je Gospod zapovijedio Mojsiju, i pobiše sve što je bilo muško; uz pobijene pobiše takođe kraljeve Medicana… i djeca Izraela zarobiše žene Medicana i njihovu djecu. Svu njihovu stoku, svo njihovo imanje i sva njihova dobra opljačkaše i popališe vatrom sve njihove gradove, gdje su stanovali, i sva sela od šatora… I Mojsije se naljuti na glavešine vojske… i govorio im je: „Zašto ste pustili žene da žive?“… Zato pobijte sada sve što je muško od djece, i sve žene koje nisu više djevice; a sve djevojke koje su nedodirnute, njih pustite da žive za vas“. (4. Mojsije 31,1)
    „Ako li bi se ko upro te ne bi htio poslušati sveštenika koji tamo stoji te služi Gospodu Bogu tvojemu, ili sudije, takav čovjek da se pogubi…“ (5. Mojsije 17, 12)
    „Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega ni matere svoje…neka ga zaspu kamenjem da pogine…“ (5.Mojsije21,18f)
    „Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po okolu od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svojega i prijatelja svojega i bližnjega svojega! I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi. Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gspodu, svako na sinu svom, da bi vam dao danas blagoslov.“(2. Mojsije 32,27).
    I reče Gospod Mojsiju: „Uzmi sve knezove narodne, i objesi ih Gospodu prema Suncu, da se odvrati gnev Gospodnji od Izrailja.“ (4.Mojsije 25,4)
    „Od Gospoda je polazila vatra i proždrla dvjesta pedeset ljudi, koji su prinijeli tamjan.“ (4.Mojsije 16,35)

    Dakle, koncept ubistva i ratovanja u Biblijizasnovan je na tvrdnji da je Bog u Bibliji, naredio smrtne kazne za brojne zločine, ali i za stvari koje se ne ubrajaju u zločine. Ovim kaznama često su obuhvaćene i životinje. Slijede primjeri:
    Izlazak 21,12;
    12 ”Ko drugoga udari, tako da umre, ima se kazniti smrću.”
    15 “Ko udari oca svojega ili mater svoju, ima se kazniti smrću.
    16 Ko ugrabi čovjeka pa ga je već prodao, ili je još u ruci njegovoj, ima se kazniti smrću.
    17 Ko proklinje oca svojega ili mater svoju, ima se kazniti smrću.”

    Izlazak 22,28-29;
    28 Ako vo ubode muža ili ženu tako da nastupi smrt, ima se kamenovati vo, ali meso njegovo neka se ne jede, a gospodar vola ipak se ne kazni.
    29 A ako je vo već otprije bio bodač i gospodar njegov bio opomenut, a on ga ipak nije čuvao, onda se vo ima kamenovati, ako je usmrtio muža ili ženu, gospodar njegov ima se kazniti smrću.

    Levitski zakonik 20,11.
    2 “Kaži sinovima Izraelovim ovaj naputak: Ako Izraelac ili stranac, koji živi u Izraelu, dadne koje dijete svoje Moleku, taj se ima smrću kazniti; narod ga ima kamenovati.
    9 Svaki koji proklinje oca ili mater, ima se smrću kazniti, jer je oca i mater proklinjao, neka njegova krv bude na njemu.
    10 Ako neko zgriješi sa ženom udanom, sa ženom bližnjega svojega, imaju se smrću kazniti preljubočinac i preljubočinica.
    11 Ako neko zgriješi sa ženom oca svojega, osramotio je oca svojega; oboje imaju se smrću kazniti, neka njihova krv bude na njima.
    12 Zgriješi li neko sa snahom svojom, imaju se oboje smrću kazniti. Učiniše veliku sramotu i neka njihova krv bude na njima.
    13 Ako muškarac zgriješi s drugim muškarcem kao sa ženom, počiniše oboje sramotu. Imaju se smrću kazniti, neka njihova krv bude na njima.
    14 Uzme li neko sebi ženu i uz to još mater njezinu, to je sramota! Ima se njega i obje spaliti, da se učini kraj takvoj nečistoći među vama.
    15 Ako neko zgriješi sa živinčetom, ima se smrću kazniti; i živinče imate ubiti!
    16 Ako se žena približi živinčetu, da zgriješi s njim, ubij ženu i živinče, oni imaju poginuti. Neka njihova krv bude na njima.
    17 Ako neko uzme za ženu sestru svoju od očeve ili materine strane i ako su oboje općili među se, to je sramota! Imaju se usmrtiti pred očima svojih zemljaka! On je oskrnavio sestru svoju pa ima krivnju svoju ispaštati.
    18 Ako neko opći sa ženskom osobom u vrijeme njezine nemoći, ako dakle on i ona otkriju žensko mjesečno tečenje, imaju se oboje istrijebiti iz naroda svojega.
    19 Sa sestrom oca svojega ili matere svoje ne smiješ općiti, jer takav oskvrni svoje vlastito meso; oni imaju krivnju svoju ispaštati.
    20 Ko zgriješi sa ženom strica svojega, osramotio je strica svojega. Oni imaju krivnju svoju ispaštati; umrijet će bez djece.

    Izlazak, glava 35-2:
    2 Šest dana smije se raditi. Ali sedmi dan ima vam biti svet, blagdan, dan odmora u čast Gospodu. Ko bi radio na taj dan, ima se kazniti smrću.
    Brojevi, glava 3-38:
    38 Sprijeda na istočnoj strani svetoga prebivališta, pred Šatorom sastanka prema sunčanom istoku taborovali su Mojsije i Aron i sinovi njegovi. Oni su imali službu oko Svetišta, službu za sinove Izraelove. A da se je ko drugi približio, morao se je kazniti smrću.
    Brojevi, glava 15-35:
    32 Kad su bili sinovi Izraelovi u pustinji, zatekoše čovjeka, koji je kupio drva u subotu. 33 Ljudi, koji su ga bili zatekli gdje kupi drva, dovedoše ga k Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 34 Staviše ga u zatvor, jer još nije bilo određeno o tom što će se činiti s njim. 35 Tada Gospod zapovjedi Mojsiju: “Taj čovjek ima se smrću kazniti. Neka ga kamenuje sva zajednica izvan tabora.” 36 I sva zajednica izvede ga pred tabor i kamenova ga na smrt, kao što je bio Gospod zapovjedio Mojsiju.
    Brojevi, glava 18-7:
    7 A ti i s tobom sinovi tvoji, vi imate vršiti svećeničku službu u svemu, što spada na žrtvenik i iza zavjese. Tako eto obavljajte službu svoju. Dragovoljan je dar služba svećenička, što vam je predadoh. Nepovlašteni, koji pristupi, ima se smrću kazniti.”
    Brojevi 31:
    7 I pođoše u boj proti Midjanaca, kako je bio Gospod zapovjedio Mojsiju, i pobiše sve muške osobe. 15 Reče im Mojsije: “A što ostaviste na životu sve žene? 16 Upravo one bile su, koje na savjet Balaamov zavedoše sinove Izraelove, da otpanu od Gospoda zbog Peora, te dođe pomor na zajednicu Gospodnju. 17 Zato sada pobijte svu djecu mušku i sve žene udate.
    18 A sve djevice, koje još nisu udate, ostavite za sebe na životu.
    Brojevi, glava 35:
    16 Ako ga gvozdenim oruđem udari tako da nastupi smrt, onda je krvnik. A krvnik se ima kazniti smrću.
    17 I ako kamenom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, krvnik je. Kao krvnik mora biti kažnjen smrću.
    18 Ili ako drvetom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, i ovaj umre od toga, krvnik je. A kao krvnik mora biti kažnjen smrću.
    19 Krvni osvetnik ima ubiti krvnika. Ako ga stigne, smije ga ubiti.
    20 Nadalje ako neko drugoga gurne iz mržnje ili se baci čim na njega hotimice, tako da taj umre.
    21 Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom svojom tako, da taj umre, onda se mora takav ubojica kazniti smrću. On je krvnik. Krvni osvetnik ima krvnika ubiti, kad ga stigne.
    30 Ako neko ubije čovjeka, onda se ubojica ima kazniti smrću samo na temelju iskaza više svjedoka. Svjedočenje jednoga jedinog svjedoka nije dosta za smrtnu osudu.
    31 Ne smijete uzimati otkupa za život krvnika, koji zasluži smrt. Neotpustivo se ima kazniti smrću.
    Ezra, glava 7-26:
    26 A svaki koji ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona kraljeva, ima se strogo sudbeno kazniti: bilo smrću ili progonom ili globom ili tamnicom.”
    Lev. Zakonik, glava 24-16-17:
    16 Ko opsuje ime Gospodnje, ima se kazniti smrću; sva zajednica neka ga kamenuje. Stranac i domaći neka se pogubi, ako opsuje ime Gospodnje.
    17 Ako neko ubije čovjeka, ima se kazniti smrću.
    Suci, glava 21-5
    5 Tada upitaše sinovi Izraelovi: “Ko od svih plemena Izraelovih nije došao na skupštinu Gospodu?” Bili su naime svečanom zakletvom zaprijetili svakomu koji ne bi došao u Misu Gospodu: “Ima se kazniti smrću!”
    Ponovljeni Zakon, glava 13[1]:
    1 Ako ustane među vama koji prorok ili sanjar i navijesti vam koji znak ili čudo, 2 Pa se doista zbude taj znak ili čudo, što vam ga je navijestio, i on rekne: Hajde da štujemo druge bogove, kojih do sada nisi poznavao, i njima da služimo!3 Ne slušaj što ti kaže taj prorok ili sanjar, jer Gospod, Bog vaš, kuša vas, da spozna, ljubite li Gospoda, Boga svojega, svim srcem i svom dušom. 4 Samo Gospodu, Bogu svojemu, služite i Njega se bojte! Zapovjedi Njegove držite, glas Njegov slušajte, Njemu služite i Njega se držite! 5 A onaj prorok ili onaj sanjar neka se pogubi, jer je poticao na otpad od Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje egipatske i izbavi te iz kuće sužanjstva. On te je htio da odvrati od puta, kojim da ideš zapovjedio ti je Gospod, Bog tvoj, Tako imaš istrijebiti zlo iz svoje sredine!
    6 Ako brat tvoj, sin matere tvoje, ili sin tvoj, ili kći tvoja, ili žena tvoja mila, ili prijatelj tvoj, kojega ljubiš kao samoga sebe, hoće da te zamami tajno: Hajde da služimo drugim bogovima, koji su tebi i ocima tvojim nepoznati, 7 bogovima naroda oko vas, u blizini tvojoj ili daleko od tebe, od jednoga kraja zemlje do drugoga, 8 Ne pristaj s njim! Ne slušaj ga! Neka ga ne žali oko tvoje, i ne štedi ga! Ne taji krivnje njegove, 9 Nego ga ubij! Tvoja ruka neka se prva digne na njega, da ga ubiješ, pa onda ruka svega naroda. 10 Kamenuj ga na smrt, jer pokuša da te odvrati od Gospoda, Boga tvojega, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuće sužanjstva. 11 Sav Izrael neka to čuje i neka se boji, da niko više ne počini tako zlo među vama!”
    Da li je Biblija barbarska knjiga?
    Bog je Izraelcima, prema Bibliji, često naređivao da zarate s drugim narodima:
    1. Samuelova 15,3;
    «1. A Samuilo reče Saulu: Gospod me je poslao da te pomažem za cara nad narodom Njegovim, nad Izrailjem; slušaj dakle riječi Gospodnje.
    2. Ovako veli Gospod nad vojskama: Opomenuh se šta je učinio Amalik Izrailju, kako mu se opro na putu kad je išao iz Misira.
    3. Zato idi i pobij Amalika, i zatri kao prokleto sve što god ima; ne žali ga, nego pobij i ljude, i žene, i djecu, i šta je na sisi, i volove, i ovce, i kamile, i magarce.”
    1 Samuelova, glava 23-2:
    1 Javiše Davidu: Filisteji opsjedaju Keilu i haraju gumna.” 2 David upita Gospoda: Trebam li ići i udariti na te Filisteje?” Gospod odgovori Davidu: “Idi, pobij Filisteje i izbavi Keilu!”

    Ponovljeni Zakon, glava 13[2]:
    12 Ako u kojem od gradova svojih, što ti ga Gospod, Bog tvoj, dade za prebivalište, čuje gdje govore: 13 Ljudi nevaljali iz tvoje sredine izađoše i zavedoše stanovnike svojega grada na otpad, govoreći: “Hajde da služimo tuđim bogovima, kojih ne poznajete, 14 Tada dobro istraži, raspitaj i izvidi! I bude li doista stvar istinita, i u tvojoj se sredini učinila takva gnusoba, 15 Onda pobij oštricom mača stanovnike toga grada! Izvrši na njemu i na svemu, što je u njemu, takođe na stoci, prokletstvo oštricom mača! 16 Sav plijen iz njega snesi nasred trga i spali grad i sav plijen iz njega kao žrtvu paljenicu Gospodu, Bogu svojemu! Neka ostane zauvijek gomila ruševina i neka se više nikada ne sazida! 17 Ništa od prokletih stvari neka ne ostane u mojemu posjedu, da se Gospod povrati od žestine gnjeva svojega i udijeli ti milost i, kako se je zakleo ocima tvojim, umnoži te u svojoj dobroti.
    Ponovljeni Zakon, glava 20:
    10 Kad se približi kojemu gradu, da ga opsjedne, najprije mu ponudi mir! 11 Prihvati li mir i preda li se tebi, onda sve pučanstvo, što se nađe u njemu, potpada pod danak i robiju. 12 Ako li neće da sklopi mir s tobom, nego se odluči za boj s tobom, onda ga opsjedni! 13 Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muško u njemu oštricom mača! 14 Ali žene i djecu i stoku i što se inače nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Možeš slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, što ti ga dade Gospod, Bog tvoj. 15 Tako čini sa svima gradovima, što su daleko od tebe i ne pripadaju gradovima ovih naroda! 16 Ali u gradovima ovih naroda, što ti ih Gospod, Bog tvoj, daje u posjed, ne smiješ nikoga ostaviti na životu. 17 Neumoljivo izvrši na njima prokletstvo: na Hitejima, Amorejima, Kanaancima, Perizejima, Hivejima i Jebusejima, kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj.
    U Starome zavjetu, Bog je Mojsiju naredio: »Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima!« (Brojevi 31,2)
    Izlazak 17-16:
    13 I Jošua pobijedi Amalečane i vojsku njihovu oštricom mača. 14 Na to zapovjedi Gospod Mojsiju: “Zapiši to za spomen u knjigu i kaži Jošui da ću spomen na Amalečane pod nebom sasvim zatrti!” 15 Onda napravi Mojsije žrtvenik i nazva ga “Gospod je stijeg moj”. 16 On reče: “Ruku gore na stijeg Gospodnji! Gospod ratuje protiv Amaleka od naraštaja do naraštaja.”
    1. Samuelova 15-18:
    »Idi, izvrši herem nad tim grješnicima, nad Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.«

    Ratovi su bili po Božijoj volji i u Starome zavjetu, ali i u Novom zavjetu. Bog se ne mijenja:
    Malahija 3-6: 6 «Jer ja, Gospod, nisam se promijenio, i vi niste prestali biti sinovi Jakovljevi.»
    Jakovljeva 1-17: «17 Svaki dobri dar i svaki savršeni poklon odozgo je, silazeći od Oca svjetlosti, u kojega nema promjene ni sjene mene.»
    Isusov drugi dolazak će biti izuzetno nasilan.
    Otkrivenje 19-11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21:
    »Zatim opazih otvoreno nebo i pojavi se bijeli konj. Jahač na njemu zove se Vjerni i Istiniti; on sudi i vojuje pravedno. Oči su mu plamen ognjeni; na glavi mu mnoge krune. On nosi napisano ime koje niko ne zna osim njega. Obučen je u ogrtač umočen u krv, a njegovo ime glasi: Riječ Božija. I vojske nebeske iđahu za njim na konjima bijelim, obučene u platno bijelo i čisto. Iz njegovih usta izlazi oštar mač da njime pobije narode. On će nad njima vladati željeznim žezlom. On gazi tesak vina uskipjelog gnjeva Boga, Svemogućega. A na svom ogrtaču – na boku – nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar gospodara’. Tada opazih jednog anđela gdje, stojeći na suncu, viče jakim glasom svim pticama što lete u najvišem dijelu neba: ‘Dođite, skupite se na veliku gozbu Božiju, da jedete meso od kraljeva, meso od vojskovođa, meso od mogućnika, meso od konja, i njihovih jahača, meso od svih ljudi, slobodnih i robova, malih i velikih. Zatim opazih Zvijer s kraljevima zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat protiv onog koji jaše na konju i protiv njegove vojske. Ali Zvijer bi uhvaćena zajedno s lažnim Prorokom koji je u službi Zvijeri činio znakove i njima zaveo one koji su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Oboje su živi bačeni u ognjeno jezero koje gori sumporom. A ostali su ubijeni mačem što izlazi iz usta jahača na konju: sve se ptice nasitiše njihova mesa.«
    Kršćani moraju uvijek imati na umu da svoja vjerovanja trebaju zasnivati na Bibliji, a ne na osjećajima (2. Timoteju 3,16-17).
    U Propovjedniku 3,8 čitamo: »Sve ima svoje vrijeme … vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira….
    …Tako nam dade Gospod Bog naš u ruke i Oga, cara vasanskog sa svim narodom njegovim, i razbismo ga i ne ostavismo mu nijednog živog.
    I uzesmo tada sve gradove njegove; ne bi nijednog grada kog ne uzesmo, šezdeset gradova, sav kraj argovski, carstvo Oga u Vasanu. Svi ti gradovi behu utvrđeni zidom visokim, vratima i prevornicama, osim drugih mesta bez zidova vrlo mnogo. I raskopasmo ih kao što učinismo Sionu, caru esevonskom, pobivši po svim mestima i ljude i žene i decu. [4.Mojsijeva 3, stih 1-6]
    Kad te Gospod Bog tvoj uvede u zemlju u koju ideš da je naslijediš, i otjera ispred tebe narode mnoge, Heteje i Gergeseje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, sedam naroda većih i jačih od tebe, I preda ih Gospod Bog tvoj tebi, i ti ih razbiješ, potri ih, ne hvataj s njima vere, niti se smiluj na njih; Niti se prijatelji s njima; kćeri svoje ne daj za sina njihovog, niti kćeri njihove uzimaj za sina svog. … Nego im ovo učinite: oltare njihove raskopajte, i likove njihove polomite, lugove njihove isijecite, i rezane bogove njihove ognjem spalite. Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svom, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji.[4.Mojsijeva 7, stih 1-6]
    Objavite ovo po narodima, oglasite za svjetski rat, podignite junake neka dođu i idu svi vojnici. Raskujte raonike svoje na mačeve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka reče: Junak sam. Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se! Tamo svedi, Gospode, junake svoje. [Joil 3, stih 9-11]
    Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. [Biblija, Matej 10, stih 34]
    Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata, sav narod koji se nađe u njemu neka ti plaća danak i bude ti pokoran. Ako li ne učini mira s tobom nego se stane biti s tobom tada ga bij. I kad ga Gospod Bog tvoj preda u ruke tvoje, pobij sve muškinje u njemu mačem. [4.Mojsijeva 20, stih 11-13] A žene i djecu i stoku i šta god bude u gradu, sav plijen u njemu, otmi, i jedi plijen od neprijatelja svojih, koji ti da Gospod Bog tvoj. [4.Mojisijeva 20, stih 14] Tako čini sa svim gradovima, koji su daleko od tebe i nisu od gradova ovih naroda. A u gradovima ovih naroda, koje ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo, ne ostavi u životu nijednu dušu živu. Nego ih zatri sasvim, Heteje i Amoreje i Hananeje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj. Da vas ne nauče činiti gadna dela koja činiše bogovima svojim, i da ne zgrešite Gospodu Bogu svom. [4.Mojsijeva 20, stih 15-18]
    Zato sada pobijte svu decu mušku, i sve žene pobijte, koje su poznale čoveka. [4.Mojsijeva 31, stih 17]
    I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog. [2.Mojsijeva 32, stih 27]

    Mislim da je dovoljno da se shvati biblijska poruka o ratovanju, ubijanju, nasilju i kažnjavanju i uporedi sa porukama iz Kur’ana.

  105. PROLAZNIK каже:

    Serijatski sud Irana osudio ovog meseca troje hriscana sa 80 udara bicem,okrivivsi ih za upotrebu vina u tajni pricesca.Imena hriscana su JASER MOSIBZADEH,SAHAB FATAJI i MOHAMED REZA OMIDI.Kazna je javna,posle njihovog hapsenja u domacoj crkvi grada RASTA.Odredjeno vreme su proveli u zatvoru.Policija je takodje uhapsila pastora crkve Jozefa Nadarhanija i njegovu zenu,a njemu sleduje osuda po osnovu dela usmerenih protiv nacionalne bezbednosti.Proslog meseca je jedan covek kaznjen sa 93 udarca bicem.Po pravilu covek gubi svest nakon osmog udarca bicem.Tokom ove godine uhapseno je i kaznjeno minimum 108 hriscana.Zatvorenike u zatvoru tuku i cesto do smrti

Оставите одговор на Muslimanka Одустани од одговора